Saturday, November 14, 2020

Uzaludnost 2020. godine u izbornom pogledu...

CRNA GORA
Milo pljačkao bliže 30 godina, sve bilo uredno. Milo htio da sjebe i viševjekovnu paramafiju zvanu (pravoslavna) crkva, digla se kuka i motika. Kao da im crkva nešto stavlja u džepove, umjesto što vadi iz njih. Svakako značajna pobjeda crnogorskog naroda, samo što je to malo protiv ideje da vrijeme ide naprijed, u tom nekom hronološki progresivnom smislu.

SRBIJA
Korone nema, držimo izbore, ujedinjena "opozicija" bojkotuje, Vučić i pored toga krade izbore. DJB podnosi žalbe o neregularnostima, formira se skupština unatoč nezavršenim pravosudnim procesima, skupština bez opozicije. Opozicija iz Republike Srpske čestita Vučiću. Spori i duboki propad prema središtu zemlje.

AMERIKA
Tramp: POKRADEN SAM!
Vukota: Причувај ми пиву.

Rok muzičari (jedan dobar dio njih) slave pobjedu Džoa Bajdena, profesionalnog političara koji živi od prodaje laži i planira ograničavanja građanskih sloboda a pljuju Trampa koji nije započeo nijedan rat i svim srcem se zalagao za normalan život. Paradoks nivo milijarda.

REPUBLIKA SRPSKA (manji ali simpatičniji entitet BiH) - BANJALUKA
Promjene bi, valjda, napokon, trebale krenuti iz Banjaluke, kandidat pozicije je aktuelni grdnčlnk, student generacije ETF i opšta nula, tviteraš koji se ošišanom latinicom hvali uređenjem trim staza a protiv-kandidat mu je 20-i-nešto godišnji momak, koji jedini od čitave (partijske) opozicije ima nešto SRCA.

Sve u svemu...



Friday, July 3, 2020

Negrijesi fejzbuk gradonačelnika...

Iz straha od opadanja kognitivnih funkcija smislio sam sebi trening: svaki dan obiđem ATV i RTRS portale zarad igre "Uoči razlike": ima li ijedan članak da nije podijeljen na oba portala, na stranu nedostatak smisla/izostanak objektivnosti. Nije ih lako naći, ali niko nije ni rekao da će biti lako... Dobar je to trening. U sklopu jednog takvog obilaska naiđoh na intervju sa aktuelnim gradonačelnikom Banjaluke...

https://rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=391186

Nekoliko puta sam istakao na ovom blogu da je čovjek odvratan, valjda još odvratniji zbog činjenice da nije klasičan SNSD (seoski) đilkoš već jedna bradata hinja umotana u pederluk (ili bradati peder umotan u hinjaluk?). Bilo kako bilo, pripreme su opasne za izbore, Igor se počinje služiti "SNSD riječnikom pobjednika", pa je tako u razgovoru došlo i do ovoga:

Шта видите као свој највећи неуспјех?

Можда ћу звучати нарцисоидно, али ћу рећи да нисам имао неуспјеха.
E, sad, po broju članaka na ovom blogu je relativno lako uočiti da AKTIVNO NE PRATIM politiku posljednjih četiri godine, ali "iz glave" imam ovaj neki brzi odgovor u četiri i po stavke:

- nijedan ozbiljan spor oko zemljišta koji grad vodi nije konačno riješen u korist grada: posljednji apsurd je oko zemljišta u centru grada gdje se nalazi stara autobuska stanica/Muzej savremene umjetnosti/tzv. parking "Kraša" gdje je, nakon što je sve izgubljeno, gradonačelnik postavio pitanje odbornicima GU koga da tuži:
https://www.rtvbn.com/3986651/gradonacelnik-ne-zna-koga-da-tuzi-zbog-zemljista

- svaki ozbiljniji građevinski zahvat u gradu je probio rokove: sa više od pola godine zakašnjenja je otvorena spojnica istočnog tranzita, a i tad bez pratećih pješačkih i biciklističkih staza koje su izgrađene naknadno (na tablama stajao "rok 90 radnih dana", u prosjeku svaki peti dan bio radni); potpuno ista stvar sa Zelenim (tirkiznim) mostom, rok za igradnju bio pet mjeseci, okvirno decembar (VEZA NA ČLANAK) a građani dočekali most sredinom naredne godine (sredina juna, VEZA NA ČLANAK), naravno, i u tom slučaju je ostalo bilo radova nakon otvaranja mosta, na desnoj obali Vrbasa blato i razvaline od kamionske trase a na lijevoj klizište...

- u direktnoj vezi sa prethodnom stavkom je broj loše tempiranih sanacija saobraćajnica/izgradnje kružnih tokova: jedan od najgorih primjera je bio tokom izgradnje spojnice istočnog tranzita kad je u isto vrijeme rađen kružni tok kod Rebrovačke crkve: pitajte građane Starčevice (najmnogoljudnije banjalučko naselje) kako im je bilo tih dana u saobraćaju, od kuće do posla i nazad; trenutno se gradi kružni tok kod "Lesnine" gdje je zadan poprilično opušten rok od oko pola godine, za neko tradicionalno septembarsko predizborno otvaranje, samo što je upitnik kad će biti izbori.

- Eko toplana u XXI vijeku, grijanje na drvni sortiment kojeg uopšte nemamo u dovoljnoj količini da se na njega možemo grijati, a za to vrijeme Gradska toplana pretvorena u ljušturu, najozbiljniji direktan finansijski kriminal aktuelne gradske vlasti.

- I, na kraju, Pravda za Davida: gradonačelnik očigledno smatra uspjehom što se u njegovom gradu "mladosti, sporta i kulture" svakodnevno gotovo devet mjeseci na glavnom gradskom trgu u "udarnom terminu" održavao surogat parastosa za mladića koji je nastradao na krajnje misteriozan način ("bezbjednosna situacija na visokom nivou"); prvo obraćanje gradonačelnika po ovom pitanju je bilo kad je pokušao da optuži grupu Pravda za Davida za propast već propalog novogodišnjeg koncerta... a nije zgoreg spomenuti što je sve dosad protiv navedene grupe (pro)palo na sudu.


Sve u svemu, Igor Radojičić je uspio da sebe i svoju diplomu Elektrotehničkog fakulteta dovede na nivo Željke Cvijanović: ćutanje je zlato. Zato, Igore, ćuti, bolje ti je. ZAČEPI.

Friday, June 26, 2020

(Šta znači) Otvoreno pismo nezadovoljnih članova DEMOS?

Politika je nepresušan izvor, između ostalog, i zabave, a zabava nekako ide sa rekreacijom. Tako je, pri našim čestim ili manje čestim penjanjima na Šehitluke, Debelom Radniku RTRS [ime poznato redakciji, prim. aut.] i meni nadasve redovna tema za razgovor koja je to iduća stranka u koju ćemo se učlaniti - jer uvijek treba biti spreman na naredni korak. Sve do pojave Socijalističke Partije Srpske odnosno Selakovih otpadaka, to je bio DEMOS koji je dugo nosio tu titulu koju je preuzeo od Ujedinjene Srpske. Može se uočiti uzorak naših izbora iliti selekcija, primarno je "što novija stranka - to bolja", a sekundarno je da upravljački kadar stranke ima što niži nivo obrazovanja stečenog u nevečernjim školama. Zato mi je izuzetno žao bilo kad sam vidio naslov na jednom portalu "Otvoreno pismo nezadovoljnih članova DEMOS"... S obzirom da je i ovaj blog kakav-takav medij, iskoristiću priliku da u potpunosti prenesem tekst dotičnog pisma - neka se čuje njihov glas, uz par napomena:

Jedna od najmlađih partija u RS, Demos koja nije uspjela jos dvije godine postojanja da izdrži, nalazi se u velikim problemima pred predstojeće lokalne izbore.

Inicijalna ideja za ovo pisanje, nas nezadovoljnih članova DEMOS-a, je:
Napuštanje Demosa od strane  Ranka Kolara iz Prijedora i prelazak u SNSD u tom gradu. Inače Ranko Kolar je Predsjednik Regionalnog odbora Prijedorske regije i član Predsjedništva Demosa.
Razlog njegovog prelaska je neispunjenje obećanja da će postati direktor Katastra u toj regiji te imenovanje nekoliko njegovih ljudi u obrazovni sistem u toj regiji.
U Regiji Banja Luka sve konce čvrsto drzi predsjednik stranke Čubrilović preko svojih funkcionera u gradskim i republičkim organima i sav fokus ja na očuvanju ove gradske organizacije i cijeli koncept Demosa je skrojen za ojačavanje  Gradskog odbora Banja Luka, odnosno potpuna centralizacija u radu stranke.
U Regiji Lijevče, nakon početnog zanosa sa Demosom sve više članova se ponovo vraća DNS-u, posebno nakon neispunjenja obećanja o imenovanju lokalnih lidera ove stranke na republičke funkcije u Vodama Srpske i Autoputevima RS.

U regiji Doboj
, veliki je sukob između Predsjednika Regionalnog odbora Marinka Đukića iz Teslića i Slađana Jovića iz Doboja oko liderske pozicije. Đukić je predsjednik RO i član Predsjedništva, ali njegov opštinski odbor je veoma slab i beznačajan, dok Jović ima izuzetno jak gradski odbor ali ga nema nigdje u rukovodstvu stranke i običan je član što dovodi do njihovog sukoba.
U regiji Posavina, uticaj Demosa nije velik i vodeći ljudi ove stranke u Posavini kao Dragan Pajić iz Dervente, Predsjednik regionalnog odbora Posavina, je u pregovorima o pokretanju Liste nezavisnih kandidata “Nova Srpska” kao novog političkog projekta u RS i BiH, a razlog njegovog nezadovoljstva je u tome, da mu je obećano mjesto pomoćnika ministra za rudarsto i geologiju a nije došlo do realizacije.
U regiji Semberija, kontrolu nad regionalnim odborom, imaju poslanik Milan Dakić i član Predsjedništva Čedomir Stojanović koji preko Termoelektrane “Ugljevik” obezbjeđuju sva materijalno-tehnička sredstva za funkcionisanje stranke i dobar rezulat na predstojećim lokalnim izborima. Inače ova regija je uspjela sve svoje rukovodioce da imenuje na predviđene pozicije.
U regiji Birač, sve konce drži poslanik Spomenka Stevanović, koja preko Agencije za igre na sreću obezbjeđuje logističku podršku za postizanje dobrog rezultata uz standardnu “izbornu kombinatoriku” u Zvorniku.

U Sarajevsko-romanijskoj regiji
 stanje je alarmantno i da nije imenovan Aco Stanišić, predsjednik ovog Regionalnog odbora, za direktora “Elektro-Pale”, cijeli Regionalni odbor bi bio kooptiran u SNSD i Demos bi nestao sa političke scene u ovom dijelu.
Veliko nezadovoljstvo je u opštinskom odboru u Sokocu gdje niko nije imenovan na republičke pozicije (predsjedniku OO Ljubi Eriću obećana republička funkcija u Ministarstvu bor.invalidske zaštite), a par lokalnih funkcionera je i smijenjeno, a ne treba zaboraviti da je prvi opštinski odbor Demos baš osnovan u Sokocu.

U regiji Hercegovina
, veliko je nezadovoljstvo rukovodećih ljudi, a najveći gubitnik je Slobodan Šaraba-predsjednik regionalnog odbora,  kojem je obećano mjesto izvršnog direktora u sistemu Elektroprivrede, ali nije ništa realizovano.
Pored te pozicije obećano je i i 5 drugih rukovodećih pozicija za rukovodstvo ovog regionalnog odbora, ali sve je ostalo na obećanju.
Posebno je indikativno ponašanje funkcionera Demosa (10 direktora i 25 izvršna direktora ili pomoćnika ministra) koji uopšte ne dolaze na stranačke sastanke, ignorišu stranačke organa i djeluju kao samostalni strijelci čime prave veliko nezadovoljstvo kod članova.
Na osnovu svega gore navedenog na predstojećim lokalnim izborima Demos će dobiti po jednog odbornika u Banja Luci, Bijeljini i Zvorniku dok će ostale lokalne zajednice biti ispod cenzusa.
NEZADOVOLJNI ČLANOVI DEMOS-a iz REPUBLIKE SRPSKE

(preuzeto sa portala Istok)
Pismo je iznenađujuće "pismeno" ali neke stvari mi nisu jasne - te stvari su u tekstu označene crvenom bojom. Najbolje je krenuti od prvog primjera koji je tipski i kasnije se pojavljuje još nekoliko puta: Ranku Kolaru je OBEĆANO da će postati direktor Katastra u prijedorskoj regiji te imenovanje nekoliko NJEGOVIH LJUDI u obrazovni sistem. Pitanje je, kako se bilo kome može obećati pozicija u državnim ustanovama? Zar ne postoje uslovi za prijavljivanje, procedure? Dalje, šta su to njegovi ljudi (ljudi Ranka Kolara)? Možda griješim, ali i u Americi je - jedva nekako - ukinuto robovlasništvo, tako da ovo zvuči jezivo.

Kao što vidimo, većina crveno obojenih rečenica su upravo neispunjena obećanja prema DEMOSu što je u najmanju ruku nekorektno, ali pored toga imamo još dva atipična primjera: Milan Dakić i Čedomir Stojanović preko termoelektrane "Ugljevik" OBEZBJEĐUJU MATERIJALNO-TEHNIČKA SREDSTVA (MTS) za funkcionisanje stranke i DOBAR REZULTAT NA PREDSTOJEĆIM IZBORIMA. Tu se postavlja pitanje, na koji način se preko državnog preduzeća obezbjeđuju sredstva za politički subjekat i kako preduzeće naplaćuje ta MTS odnosno šta dobija zauzvrat, pošto se radi o stvarima koje svakako imaju svoju vrijednost, koja odlazi iz državnog preduzeća u stranku. Takođe, šta znači obezbjeđivanje dobrog rezultata uz pomoć MTS?

I kao posljednji primjer, navod da Spomenka Stevanović preko Agencije za igre na sreću obezbjeđuje logističku podršku za postizanje dobrog rezultata [vjerovatno na izborima, ali moguće i u igrama na sreću, prim. aut.] uz "standardnu izbornu kombinatoriku" u Zvorniku. Nisam upućen, ali iz samog imena vjerujem da se Agencija za igre na sreću otprilike bavi organizovanjem igara na sreću a ne "logističkom podrškom za postizanje dobrog rezultata" u aktivnosti koja nije navedena. Isto tako, zanimljiv je pojam "standardna izborna kombinatorika" u Zvorniku, za koji nisam siguran šta znači ali pretpostavljam da ima neke veze sa činjenicom da IZBORNE PREVARE u Zvorniku imaju PISANU tradiciju dugu već dvadeset godina, još od 2000. godine, preporučujem sljedeći tekst za dalje čitanje: Godinu dana istrage izbornih nepravilnosti u Zvorniku i Brčkom bez tužilačke odluke.

Bilo kako bilo, žalosno je što se na ovaj način moraju oglašavati NEZADOVOLJNI ČLANOVI DEMOSA iz REPUBLIKE SRPSKE, ali treba razmišljati pozitivno i nadati se da više neće biti ovakvih pisama te da se na ovakav način neće morati oglasiti NEZADOVOLJNI ČLANOVI DEMOSa iz OSTATKA SVIJETA. Članovima DEMOSa želim svu sreću, samo ne na izborima, a na kraju bih pozvao nadležne institucije Republike Srpske, prije svega Ministarstvo unutrašnjih poslova, da istraži navode iz ovog otvorenog pisma i pomogne DEMOSu jer, svi to znamo jako dobro, malo šta boli kao neispunjeno obećanje...

Saturday, May 9, 2020

Padaju maske: šta znači korona za srbskog morona...

Ujdurma oko virusa ne prestaje, još malo pa će dva mjeseca života pod restrikcijama. Zanimljiv je to sociološki eksperiment, kad već 25 godina nema rata da podsjeti ljude šta je to korištenje mozga...

 

Kako je ona neka žaba iz narodnog predanja vidjela da se konj potkiva, tako su i Srbi podigli nogu nivo borbene gotovosti kad su vidjeli da "korona" udara malo jače od istoimenog piva, iako su inicijalno mislili drugačije: u Srbiji je pulmolog Branimir Nestorović krajem februara izjavio da je "ovaj virus najsm(ij)ešniji virus na svijetu" (VIDEO), dok je aktuelni premijer Republike Srpske Radovan Višković početkom marta izjavio kako je "virus izmišljen za uništavanje privrednog rasta nekih zemalja koje su se u određenom trenutku pojavile tamo gdje neki drugi smatraju da ne bi trebalo da se nađu" - aludirajući, valjda, na sumanut privredni rast Republike Srpske (TEKST). Dok je prvo bilo šeretska izjava inteligentnog lika, drugo je bilo iskreno ubjeđenje nadasve iskrenog hrišćanina, ali, bez obzira što u ob(j)e izjave ima zrnce istine, primarno im je to što su bile izuzetno neprimjerene, savršeno odražavajući "lako ćemo" mentalitet...

Samo dan nakon izjave Radovana Viškovića u Republici Srpskoj su registrovani prvi slučajevi zaraze novim virusom (ČLANAK) a nekih sedam dana nakon toga kreću restrikcije, inicijalno sa odlukom da ugostiteljski objekti rade skraćeno radno vrijeme uz poštovanje socijalne distance, a zatim slijedi potpuno zatvaranje svega sem trgovina robom široke potrošnje te policijski čas (od 12. marta; policijski čas od 20:00 do 5:00). Sa druge strane, Srbija kasni za Republikom Srpskom, sve radi najnormalnije i virus se, logično, širi a onda se dešava "eksplozija" kad se kod zaraženih, nakon perioda inkubacije, počinju manifestovati simptomi. Tad predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prelazi u psiho režim rada 113% i nakon uvođenja najrestriktivnijih mjera u regionu (od 21. marta; policijski čas od 17:00 do 5:00) njegovi uobičajeni termini za javno obraćanje (čitaj: stalno) bivaju obogaćeni nekim novim oblicima šizofrenije, od pilotiranja do plakanja (VIDEO)...

I sad, vratimo se na onaj istiniti dio izjave Branimira Nestorovića: šifrovani COVID-19 ili SARS-CoV-2 je virus iz porodice takvih virusa, ni prvi ni posljednji (sjetimo se SARS epidemije 2003. godine). Nakon inkubacije se manifestuju simptomi gripa i... to je to. Ništa ni manje ni više. Grip ili gripa, ista ona koja svake godine obilazi zemaljsku kuglu, gdje sve zavisi od imuniteta - jedni se samo nakašlju dok drugi padaju u postelju i procenat smrtnosti je oko 1%, najčešće zbog kombinacije faktora odnosno aktuelnom terminologijom izraženo "pacijent je bolovao od niza hroničnih oboljenja". Jedina novost je što je virus otporniji od "klasičnog" virusa gripe i duže se zadržava/ostaje potentan van zaražene osobe te se tako lakše širi. Samo je to trebalo objasniti... ali NE.

Izuzetno ružnim pristupom u komunikaciji sa javnošću, gdje se virus predstavlja kao crna kuga iz XVI vijeka, stvara se panika sa obe strane Drine, a u Republici Srpskoj dešava i opsada institucija od strane šampiona kleptomanije Milorada Dodiga. Taj aktuelni član Predsjedništva BiH, koji je u to tijelo dospio izuzetnim porazom (prihvatanjem ANP) i koji je nakon toga nastavio sa porazima u političkoj borbi za prosperitet Republike Srpske [postavlja se pitanje da li je njemu uopšte u interesu prosperitet Republike Srpske - haha, prim. aut.], nakon što je u dosadašnjem mandatu silovao Narodnu skupštinu RS vanrednim sjednicama i spinovanjem svojih poraza na nivou BiH, sada de facto preuzima na sebe sve bitne funkcije RS jer ne samo što donosi odluke u ime premijera i predsjednika RS (kako je to i bio zamislio) već ih i saopštava. Ispomoć mu je ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač koji počinje da živi san: policijski čas, žandarmerija sa dugim cijevima na ulicama... samo je tu problem što su te duge cijevi uperene u sopstveni narod koji u tom trenutku čak nije ni revoltiran, već samo neinformisan.

I dok je nemoguće sasvim precizno ispratiti situaciju između dvije srpske zemlje, paralela je zbog činjenice da za kriminal i glupost granica ne postoji, a u ovom slučaju se glupost manifestovala kroz prepisivanje mjera od Srbije (koja je kasnila u restrikcijama) sve dok Vučić nije odigrao fintu, o čemu će biti riječi kasnije. S obzirom da je Narodna skupština RS jedna raspala prostitutka koja čak ne dobije ni maramicu poslije redaljke [izvinjavam se na izrazima, ali ovo je stručna terminologija, prim. aut.], ista je preskočena uvođenjem neustavnog vanrednog stanja gdje predsjednik RS odnosno, u ovom slučaju, nj. ikebana Željka C. ima mogućnost da donosi uredbe sa zakonskom težinom od kojih je prva bila kaznena, za izazivanje i širenje panike, prepisana iz Srbije, gdje prepisivači nisu obratili pažnju na to da u domaćim zakonima zapravo nije definisano šta je to panika. Ipak, prije nego što je ista ekspresno ukinuta, desio se pokušaj da se na osnovu toga kazni dr Maja Stojić-Dragosavljević, inače član opozicione stranke SDS, jer je izjavila da RS nema resursa da se bori sa epidemijom (ČLANAK). Ironija tog pokušaja se ogleda u izjavama "srpskog" člana Predsjedništva BiH M. Dodiga koji je na nekoliko mjesta prilikom iskazivanja zahvalnosti za pomoć koja je upućena RS izjavio kako je "RS ekonomski slabija [od navedenih donatora] pa nema sredstava" ali na stranu ta konstatacija kako je voda mokra, u moru Dodigovih nebuloza ispaljenih za ovo nedoba vrijedi podvući jedan koji najbolje ocrtava potpuno ludilo riječi i odluka - Dodik: Samo nenormalni se ne plaše ove situacije, vrijeme je za odgovornost gdje je jedna od prvih rečenica "Mislim da je daleko veći broj zaraženih nego je evidentirano." (TEKST). Srećom pa je sporna uredba sa zakonskom snagom povučena, inače je mogao i Dodig da nastrada od nadasve revnosnog tužilaštva koje savjesno radi po službenoj dužnosti [haha, prim.aut.]. Ipak, ništa od toga se ne može mjeriti sa "čašćenjem" Aleksandra Vučića koji je prilikom slanja pomoći Republici Srpskoj izjavio kako ovdje "nema osnovnih lijekova te da se čudi kako se uopšte isplaćuju plate" odnosno doveo u pitanje finansijsku likvidnost manjeg BiH entiteta (TEKST). Dakle, došli smo do toga da je voda mokra i skliska...

Šampionska Banjaluka
E, sad, nije što je voda mokra, nego što se prospe, ako se razbijaju čaše i flaše. Korona u BiH je krenula sa Banjalukom i nastavila sa Banjalukom: u jednom trenutku rada na tekstu (8. maj) u Republici Srpskoj je bilo registrovano 1.068 zaraženih od kojih je 506 bilo iz Banjaluke, a što se tiče BiH, na drugom je bio Čitluk sa oko 120, dok je Sarajevo u istom trenutku imalo oko 80 zaraženih, čisto da se uspostavi odnos veličina. Tu ne treba zanemariti da je Federacija BiH inicijalno posuđivala testove Republici Srpskoj, tako da se ovo može uzeti kao relativno solidan pokazatelj stanja na terenu bez obzira na broj ukupno testiranih/procenat pozitivno testiranih. Banjaluka prednjači. Kako?

Po samoj pojavi virusa u Banjaluci, gradonačelnik Igor R. je ostao opušten, mjerom ograničenja rada ugostiteljskih objekata, ali ne i zatvaranja istih. Onda se, "nekako", desilo treće žarište (popularno klaster). Gradonačelnik nikada nije "preko usta prevalio" koje je to treće žarište, ali i vrapci na grani znaju priču o proslavi rođendana u "Jova baru" jedne ženske osobe bliske suvlasniku lanca "Moja apoteka". Virus je, navodi ta urbana legenda, dospio kroz boravak u austrijskom mondenskom zimovalištu Išgl [koje je i samo ostalo otvoreno duže nego što treba unatoč saznanjima aus. vlasti o širenju virusa u istom - profit je ipak preči, prim. aut.]. Zaražena banda veseljaka je isto veče obišla nekoliko banjalučkih lokala a "Jova bar" je, između redova, označen kao crna tačka. Tek se daleko poslije te buktinje prvi put u medijima osnovano pominje Jova bar kao žarište, ali u sasvim drugom kontekstu, što bi lako moglo biti "svođenje računa" na nekom drugom nivou (TEKST)...

Naknadno se u Banjaluci zatvaraju parkovi, izletišta i teretane u prirodi što samo dovodi do veće koncentracije ljudi željnih rekreacije i svježeg vazduha na istim mjestima; poseban je apsurd što se nekoliko teretana u prirodi nalazi pored pješačkih staza, pa je bilo moguće vidjeti kako na klupama sjede ekipe po nekoliko ljudi koji puše i piju alkoholna pića, ali je zato bilo zabranjeno vježbati nekoliko metara dalje na spravama [idealan primjer teretane na otvorenom na istočnom tranzitu, prim. aut.]. Isto tako, jako je simpatično bilo kad se usljed pandemije paranoje i zabrana o okupljanjima na društvenim mrežama pojavila slika supruge Igora R. kako uživa u druženju sa još četiri drugarice, bez poštovanja tada važećih pravila o zaštitnoj opremi i držanju distance (TEKST). Međutim, protivnici aktuelne vlasti su tu napravili nepotreban gaf isjecajući dio slike i zatim u tekstovima navodeći da se gospođa nalazi na nekom izletištu (koja su bila pod zabranom). Nije u pitanju bilo nikakvo izletište, već se radi o dvorištu Tehničke škole [vidljivo na integralnoj slici iznad, prim. aut.]. Nepotrebno.

Bilo kako bilo, i pored navedenog, nije bilo pošteno inicijalno kritikovati mjere vlasti u pogledu ograničavanja kretanja i ostalog, jer je to jedino moguće u slučaju zemlje kao što je BiH/entiteta RS gdje apsolutno nema kapaciteta za direktno suočavanje sa epidemijom: usljed nedostatka resursa svake vrste (uključujući znanje), bilo je logično pokušati usporiti širenje virusa, dok se stvari nabavljaju u hodu. Međutim, sada se vidi da su te "krizne" nabavke bile kao i one u doba blagostanja, KRIMINALNE, što opet ima posebnu dozu NEČOVJEŠTVA u ovom trenutku. Kapitalan primjerak toga je nabavka preplaćene i nepotrebne mobilne bolnice koja se početkom maja počinje montirati (!), nekih dva mjeseca nakon registrovanja širenja virusa na ovom području (TEKST). Takođe, selektivno popuštanje ograničenja rada i mjera zabrane su za svaku kritiku. Narodna skupština RS je suspendovana a za to vrijeme počinje da radi sve ostalo, počele su prvo da rade prodavnice tehničkom robom, zatim alati/repromaterijali, uslijedili su butici, 11. maja kreću ugostiteljski objekti... Zakonski, uvođenje vanrednog stanja/suspenzija rada NSRS može da se opravda samo ozbiljnom fizičkom spriječenošću poslanika da se sastaju (ratno stanje, okupacija teritorije i sl.), što ovdje nije slučaj. Najbolji primjer apsurda na tu temu imamo u Srbiji gdje predsjednik Parlamenta Maja Gojković istjeruje iz sale poslanike pokreta Dosta je bilo zbog nenošenja maski, dok istovremeno ona svoju masku nosi ispod brade a premijer izlaže bez maske (VIDEO)...

A da se mi stvarno raziđemo?
I sada, trenutak je da se vratimo na fintu Aleksandra Vučića: sam Beograd ima više nego duplo stanovnika od Republike Srpske. Znači, samo na tom poligonu ima duplo više obrta. Na stranu bolesna ideja SNS vezana za izbore kroz prizmu korone koju je odlično objasnio Saša Radulović (VIDEO), transparentnost nejednakosti u Srbiji je bila toliko očigledna da građani počinju svaku veče da protestuju sa svojih balkona pravljenjem buke. Tome je svakako doprinio i Vaskršnji višednevni policijski čas (totalna zabrana kretanja tokom skoro četiri dana) pa tako Aleksandar Vučić, uvidjevši da je đavo odnio šalu, donosi odluku o "normalnom" policijskom času u toku narednog vikenda (koji "obuhvata" i 1. maj) dok za to vrijeme Republika Srpska tri dana "uživa" u slobodi kretanja od 5:00 do 12:00, obrazloženo strahom od okupljanja 1. maja [i pokušajem reprize toga 2. i 3. maja, prim. aut.]. Dakle, u tom trenutku se gubi signal sa maticom, gdje vladajući SNS počinje ozbiljno da se bavi "sanacijom" situacije na terenu. U Republici Srpskoj revolt nastavlja uzlaznom putanjom, posebno porastom zaraženih nakon oštrih mjera, što vlast pokušava pripisati građanima i opravdati nebulozama poput one Nenada Stevandića da je to "krivica Federacije BiH" (TEKST). Istina je, naravno, drugačija: za Vaskršnje praznike, policija je imala prećutno odobrenje da ne kontroliše hramove [bez ulaženja u praksu istih, čisto sa stanovišta okupljanja, prim. aut.] te se, naknadnom analizom broja oboljelih i širenjem po opštinama RS uočava izuzetno ozbiljan problem - Univerzitetski klinički centar Banjaluka je žarište. Virus je registrovan u nizu opština manje ili više udaljenih od Banjaluke, ali je za većinu zajedničko to što zaraženi imaju neke veze sa UKC Banjaluka, te bjesni rat na relaciji uprava UKC odnosno vlast i sindikat radnika medicinske struke (TEKST)...

Ono što je simptomatično nakon nekolicine ovih apsurda, gdje se mjere ublažavaju i pored porasta broja oboljelih (ČIME OPRAVDANO?), jeste da je gradonačelnik Banjaluke poprilično zaćutao, a pokazala se i sva beskorisnost Ministra zdravlja i socijalne zaštite RS Alena Šeranića. Po struci epidemiolog, iako se nije time profesionalno bavio, Šeranić je na početku epidemije dočekan, da oproste čitaoci na parafrazi, kao "dašak svježeg vjetra u SNSD", ali kako vrijeme prolazi uočava se da to nije baš svjež vjetar nego da su u pitanju gasovi. Šeranić nije imao nijedan inovativan potez tokom čitave ove situacije (a to mu je struka), ali je zato debelo zakazao odnosno bivao apsolutno nemušt i nijem tokom preispitivanja UKC problema i ograničavajućih mjera. Podaci o zaraženom osoblju UKC se pokušavaju falsifikovati (po podacima dostupnim u jednom trenutku zaraženi na UKC su činili približno 1/7 zaraženih u BL), nema odgovora na visok procenat smrtnosti od posljedica virusa (oko 5%), ali imamo mjeru nošenja maske na otvorenom, što je u suprotnosti sa samim Zakonom o zaštiti stanovništa RS koji se oslanja na savjete SZO koja kaže da maske nemaju efekat (TEKST), te nošenje rukavica u zatvorenom, nakon dezinfekcije istih (?!). Naravno, građani uglavnom sami moraju da se snađu za masku i rukavice, kojima je od početka epidemije višestruko skočila cijena. U svemu tome se zaboravlja da je inicijalno socijalna distanca iznosila jedan metar (1 m) od osobe koja kiše ili kašlje. Kako smo od toga došli do ovoga sad, da se - po tumačenju vlasti - virus stvara boravkom tri i po osobe na istom mjestu, stvarno bi trebalo upitati uvaženog gospodina ministra ili pak predsjednika stranke iz koje on dolazi.

Suština je...
Dosad se pokazalo u svijetu da je preko 50% žrtava korona virusa iz staračkih domova. Isto tako, zanimljiv kontraprimjer je što u vrtićima nisu/neće biti potrebne dodatne zaštitne mjere za djecu - nema maski i rukavica. Dakle, kao što je već rečeno, virus izazivu gripu, koja ima minimalan efekat na mlade i zdrave. Stari i bolesni umiru, otkad je svijeta i vijeka. Činjenično, imamo te podatke, bez da ulazimo u teorije zavjera koje, usljed svega, doživljavaju svoj istorijski vrhunac. Ipak, uvaženi ministar zdravlja Šeranić, u svojih 15 minuta slave, počesto spominje da će ljudi morati da se naviknu na novu realnost: beskontaktnu - maske, masturbacija i paranoja, ukratko.

Zapravo, nova realnost bi trebala biti da IZABRANI PREDSTAVNICI VLASTI RADE SVOJ POSAO, kako uobičajeni, tako i u vanrednim okolnostima; kako lopovi, tako policajci i doktori, a pouka građanima ove zemlje - koja je dosad svakako trebala biti jasna ali većini nekim čudom ipak nije - da se niko neće pobrinuti za njih, sem njih samih. Život je jedna od rijetkih stvari koja je ostala narodima sa ovih prostora, i on će se svakako nastaviti, sa ovima na vlasti ili bez njih - jer mu oni svakako ne doprinose pozitivno.

Friday, June 28, 2019

Lars Gunar Pizdemark i EUsinje gnijezdo

Apsurdnih situacija u RS (i BiH) je previše danas, drugi se ljudi pomno bave time (a ja dizanjem tegova i vožnjom bicikla), ali jedna priča mi je privukla pažnju, priča za koju nisam siguran da li smo uopšte svjesni koliko je bitna...


Da ne bi bilo napreskok, redom i logički da se objasni pozadina priče:
- neformalna grupa građana "Pravda za Davida" (ili koji već status ima grupa) se od kraja prošle godine, nakon tjeranja sa trga, okupljala u crkvenom dvorištu hrama Hrista Spasitelja; odnedavno im je to zabranjeno (divan potez govana iz crkve, da se nevoljnicima okrenu leđa), tako da se sad ti mali svakodnevni skupovi održavaju pored samog hrama, u "parkiću";
- prije nekoliko dana je na takvom jednom skupu, u sklopu standardnog šikaniranja članova grupe od strane policije (rastjerivanje, legitimisanje) došlo i do privođenja jednog stranog državljanina: Bruno Batinić, čovjek porijeklom sa ovih prostora a već dugo državljanin Švedske, je prilikom pozdravljanja članova grupe "uočen" od strane policije kao novi destabilizatorski element Republike Srpske, te su isti pri nepropisnom pokušaju legitimisanja navedenog Brunu/Bruna oborili na zemlju i solidno ugruvali;
- po zakonu, policija prilikom legitimisanja lica MORA DA NAVEDE RAZLOG što je dio koji je preskočen, jasno je vidljivo na snimcima događaja; pored toga, policija izdaje klasično govnarsko saopštenje u kojem je 60-i-nešto godišnji Bruno odbio da sarađuje sa policijom prilikom legitimisanja te pružao otpor i tom prilikom je jedan policajac povrijeđen (a bilo njih sedam na jednog)...

E, sad, šikaniranje naših građana/sugrađana nije od juče, ali je novost bio Bruno - državljanin Švedske. Znači, malo su se tu naćulile uši, proširile zjenice: da vidimo kako će se naš kurton od entiteta/države (ovoga puta kurton u pravnom pogledu), snaći sa švedskim zahtjevom za odštetu koji će uslijediti... nekad.

Ipak, reakcija predstavnika EU u BiH je... izostala.

Na to je kratkim video snimkom reagovao Stefan Blagić, aktivista iz pokreta ReStart gdje je sa punim pravom prozvao Larsa Gunara Vigemarka (u daljem tekstu Pizdemark) koji je, za primjer, bio veoma aktivan prilikom donošenja zakona o akcizama (odnosno novog nameta za građane) a kao najgora pizda ćuti na kršenja ljudskih prava, jednu divnu EU tekovinu (pošto mi nemamo nikakve humanističke tekovine, da to nazovemo EU tekovinom).

Blagić je zbog navedenog snimka saslušan u policiji (Republike Srpske) pod izgovorom da je ugrozio bezbjednost Pizdemarka, a dotični snimak je okačen iznad u tekstu i stvarno nikakvog govora nema o ugrožavanju bezbjednosti, da to jasno navedemo, bez ikakvog sarkazma, ironije, skrivenog značenja ili dvosmislenosti...

I, sad, šta je tu zanimljivo: kao što je stradanje Brune u parkiću bila inovacija (da mi se oprosti zbog neprikladnog korištenja te riječi), isto tako je i ovo direktno prozivanje EU nešto novo za nas. Novo, veoma opasno i veoma bitno.

Naime, BiH se nalazi u Evropi, prirodno je da bude dio Evrope u svakom pogledu, analogno i Evropske Unije, ali ne po svaku cijenu: građani BiH treba da budu tretirani kao ljudi, i u BiH i u EU. Međutim, EU nam ne misli naročito dobro. Može se tu reći da je EU korektna, da su smeće ovi ljudi koji su nama delegirani (Pizdemark, Incko...), međutim, to je priča šuplja koliko i ona "dobar je Dodik, loši su ovi oko njega". Ako smo mi zaostali pa kod nas ne postoji niti zakon niti korektiv, EU to svakako nije. BiH jeste po EU prioritetima "zadnja rupa na svirali", jer sem radne snage skoro da više nemaju šta da nam uzmu, i zato nam delegiraju ljudsko smeće, a protiv toga ćemo se morati boriti. Prvo protiv tog smeća, imenom i prezimenom, a onda protiv neljudskog tretmana. Jer, da će nama EU pomoći, neće, bar ne dok ne namiri sebe...

Usput, ovaj "napad" na Pizdemarka me je isto tako podsjetio na Sašu Radulovića, lidera pokreta/stranke u Srbiji pod imenom Dosta je bilo, genijalca i najpoštenijeg čovjeka među srpskim političarima ( http://dostajebilo.rs/ ), s tim da je on prije svega čovjek, a ne političar. Sašu i Dosta je bilo pratim od nastanka pokreta i trudim se da ne propuštam bitne dijelove priče. Jedan od tih dijelova je bilo svojevremeno Sašino izlaganje protiv ulaska u EU ovakvu kakva jeste i pod ovim uslovima što je bilo, paaa... nešto novo, nešto veoma hrabro i nešto što se dotad niko nije bio usudio reći, da dirne u EUsinje gnijezdo i maksimu čvršću od partizanskih, "EU nema alternativu!"... Da nam trebaju evropske tekovine, vladavina prava i zakona i ljudski odnos, to nam treba. Da nam treba evropska kurčina, ne treba nam. I, prije ili kasnije, doći ćemo svi zajedno (sa obe strane Drine pa i šire) do tužne činjenice da nama nema ko da pomogne, sem nas samih... već dolazimo, na žalost, na ovako tužne načine.

Friday, March 22, 2019

Sjaj i bijeda Delta Planeta = MI zapravo imamo sreće u životu

U Banjaluci je otvoren jedan od "najvećih i najmodernijih tržnih centara u ovom dijelu Evrope", Delta Planet. Otvorili ga suvlasnici, presuđeni sitni kriminalac Miroslav Mišković i nepresuđeni krupni kriminalac Milorad Dodik...



Apsolutno nemam ništa protiv velikih tržnih centara, štaviše. Postoji film koji na simpatičan način objašnjava kako je to zapravo vid subkulture, "Pacovi iz tržnog centra" (Mallrats), režisera Kevina Smita, dok je isti snimao dobre filmove. Naime, veliki tržni centri sadrže sve što je potrebno za život: tu je moguće kupiti sve, tu je besplatan parking, WC, restorani brze i spore hrane, kafići, slastičarne, zabava u vidu salona igara, teretana, kino sala, baš sve za džirlo narod. Međutim, Delta Planet...

Ne treba ići daleko za referencu: Beograd, Delta Siti. Nominalno sa istim korijenom, Delta Siti unekoliko više ima smisla od ovog što je Banjaluka dobila. Delta Siti ima sve što je ovdje ponuđeno uz bolji izbor odjeće, mnogo bolji izbor hrane, više prodavnica tehničke robe, izuzetnu knjižaru... A T.C. Ušće da ne spominjem (lični favorit). Banjaluka je zapravo dobila proširenu verziju T.C. Merkator udaljenu nekih 300 metara od T.C. Merkator. Jedino što nedostaje iz Merkatora jeste... Merkator. Za poziciju supermarketa u Delta Planetu se izborio MojMarket; radnje koje su ponavljaju su Sport Vision, Office Shoes, Astra, Legend, Kultura, Techno Shop Stanić, N-Fashion, Proteini.si, DM... razlika je još u zlatari i slastičarni, ako se ne varam. Već tu počinje glavobolja usljed (nedostatka) logike, ali to je tek polovina problema...



Naime, neka tržnog centra, ko ima para - kupovaće, ko nema - zaobići će, ali ono što je nesporno sporno jeste što je to zemlja koja je prevarom "oteta" od grada. Nekad bilo dio kasarne/tenkovskog poligona, pa neka, te vojske više nema i biti je neće, neka se gradi, ali je grad poprilično oštećen malverzacijama oko te zemlje odnosno kojekakvim zamjenama u kojim je glavnu ulogu odigrala firma Lakting (Laktaši - Dodik - naravno). Dalje ono što je nesporno sporno jeste što je objekat ušao u izgradnju bez potpune građevinske dozvole pa je u toku gradnje izbio skandal kada se saznalo da je postojeća dozvola bila samo za zemne radove a ono već bila nikla druga etaža. Tada se čudesnom brzinom u gradsku kasu slilo nekih para za takse pa je ministarka - dozvola radodajka - Srebrenka Golić ekspresno udarila pečat. Naknadno ono što je nesporno sporno jeste što je sam objekat otvoren nezavršen i nigdje u normalnoj zemlji ne bi mogao dobiti upotrebnu dozvolu jer, pored svega, vidljivo je da protivpožarni sistem (prskalica) nije završen. [Slike u tekstu su nastale šetnjom kroz tržni centar na dan otvaranja, prim. aut.] Dodatno na taj treći nesporno sporni dio jeste što je kružni tok vrijedan tri miliona KM, napravljen zbog tržnog centra, isto tako otvoren nezavršen: u podzemnim prolazima nije omogućen pristup invalidima niti su završni radovi obavljeni.

No, ono što je najspornije ali nije nesporno je zapravo suština. Milorad Dodik je prilikom otvaranja Miroslavu Miškoviću, nedavno osuđenom na zatvorsku kaznu u suđenju koje je bazično bilo farsa gdje je optužnica za organizovani (krupni) kriminal iscjepkana do besmisla, poručio kako je ovaj "uvijek dobrodošao na slobodnoj teritoriji". I dok sam u jednom tekstu početkom 2018. godine iznio mišljenje kako je Republika Srpska za Srbiju otprilike neki retardirani rođak sa sela i mjesto jeftinog azila (vidi TEKST), činjenica je da ta rodbina odlično sarađuje kad je u pitanju neka mutljaža. Kako Mišković može ovdje otvoriti tržni centar, tako i Mile Radišić, kum Milorada Dodika, može da se unatoč međunarodnoj potjernici bez problema šeta po Beogradu, pa i da - kad mu dosadi - pređe državnu granicu i dođe malo na izdržavanje kazne. O nekim manje poznatim slučajevima bi se moglo do sutra, ali je suština da Milorad Dodik, psihopata koji je pokrao izbore i uspostavio neviđen kvalitet nepotizma u Republici Srpskoj i Aleksandar Vučić, psihopata koji je uspostavio neviđen kvalitet poltronstva i nakaradnosti javnog života u Srbiji, savršeno sarađuju kad je pitanje "udaranje procenta" po IMT (imal' mene tu) principu.

Prvi lokal na ulazu u Delta Planet je kafe restoran Agape, koji je i zvanično, za razliku od većine toga što se pripisuje trenutno aktuelnog članu predsjedništva BiH, u vlasništvu porodice Dodik. (Digresija: prilikom obilaska mi je zapalo za oko da je većina osoblja u Agapeu, u nedostatku grublje riječi, gubava. Nemam ništa protiv tih ljudi, tamo crnče za marku kao i većina ovog jadnog naroda, ali, pokojni Marti Feldman bi bio ponosan koliko su svi oni na tragu njegove uloge Igora u ostvarenju "Mladi Frankenštajn".) Kruže priče kako je na ugovoru za Delta Planet kao suvlasnik naveden Igor Dodik. Nemam nikakve dokaze i bilo bi čudno da je ovaj stvarno napismeno tu negdje, ali je činjenično da je u pitanju neki tal i bez sumnje je da Milorad Alavi ima svoje prste u tome... Takva seljačka traljavost i lakomost su vidljivi na svakom ćošku.


E, tu je ono najtužnije u svemu, a opet uslovno pozitivno - posmatrajući širu sliku: čime god da se Dodik bavio, to je propalo. Svi njegovi javni (privatni) poslovi su veoma neslavno završili, muljaže tokom rata, nekakvi biznisi sa namještajem, ogromne pare su se tu kotrljale i ko zna kako nestale tako da je on u svoj prvi premijerski mandat ušao sa ogromnim dugom. Poslovi koje su formalno njegova djeca vodila (radio Igokea, firma Fruit Eco...), isto tako, uglavnom neka priča o kreditima i pare koje su nestale a od posla ništa. E, sad, nije nemoguće da su te pare završile na nekim računima u švajcarskoj banci ili slamarici, ali je činjenica da ti poslovi propadaju ili jedva plutaju; valjda bi pametnije bilo da su to uspješni poslovi, i da se to uloženo/ukradeno od države nastavilo umnožavati samo od sebe (umjesto što je poslije ukradeno od države po drugoj osnovi), ali, za tako nešto treba znati raditi a kompletna ova vlast zna raditi samo prljave poslove, na žalost. S tim u vezi, ono suštinsko iz naslova teksta: s obzirom koliko su Milorad Dodik i njegova sekta na vlasti u Republici Srpskoj, dobro je da je ista opstala. Jeste ta Republika Srpska jedna ljuštura, izjedena iznutra najcrnjim parazitima, ali makar joj je ostalo ime. Ne navodim to zbog "srbuj, makar slamu jeo" već zbog same činjenice što unatoč konstantnoj sumanutoj priči o povratu nadležnosti, nijedna nikad nije vraćena Srpskoj, pa bi taj gubitak imena, jedinog podsjećanja da GLUPI rat na ovim prostorima nije bio uzalud, sa te strane bio tragičan.

I eto, MI zapravo imamo sreće, mogao je ovo umjesto Delta Planeta biti Bakir Planet, kakav je dobar domaćin i izuzetan menadžer Milorad Dodik...

Wednesday, January 2, 2019

Doktorat iz političkih nauka - dajte i meni!

Praznično je vrijeme, doba darivanja... Uh, čekaj, pogrešan blog.

Srećniji sam kad nemam šta da pišem/komentarišem ovdje, al' šta da se radi. U jeku burnih dešavanja na ulicama moga grada, malo pomnije pratim medijsku ofanzivu na narod koju provodi RTRS, laži koje sami plasiraju (ne stide ih se potpisati) kao i gnjusne laži koje se serviraju tako da im se zametne trag kroz šemu portal Info Srpska (tzv. portaloid, bez impresuma, služi uglavnom za blaćenje protivnika režima najgorim izmišljotinama) > SRNA > RTRS...
Ipak, te gnjusne laži najčešće nemaju domet kakvu ima obična glupost. Tako RTRS na svom portalu prenosi dijelove razgovora sa Dušanom Prorokovićem, doktorom političkih i bezbjednosnih nauka:
https://lat.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=321813

Profesor beogradskog Fakulteta za diplomatiju i bezbjednost Dušan Proroković ocijenio je da Republika Srpska unutar BiH zauzima najbolju poziciju još od Dejtona, zbog čega očekuje da će u narednim mjesecima biti pokušaja destabilizacije i potkopavanja njenih institucija na način kako je to činjeno prethodnih 20 godina.
Na prvi pogled, uobičajena šuplja priča, međutim, kad se čovjek malo zamisli vidi da je ovo vrhunac besmisla. Republika Srpska je izgubila grb, himnu, zastavu, pasoš, vojsku, ČETVRTINU STANOVNIŠTVA (...) i to je nekako najbolja pozicija još od Dejtona? Hmm... Pa onda "u narednim mjesecima potkopavanje njenih institucija na način kako je to činjeno prethodnih 20 godina"? Hmm... Institucije su potkopane iznutra, sve što je moglo biti prenešeno na nivo BiH je otišlo, i od ove i od one vlasti, u posljednjih 20 godina, nakon smjene Poplašena svi su se njihali kako vjetar duva, a posebno SMSD koji sa tim i nastavlja. Posljednji dokaz za to su akcize, jedan divan gratis za Bosnu i Hercegovinu oko kojeg se Sekta ekstremno potrudila.

Poenta je, da je RS stvarno "u najboljoj poziciji", što bi značilo u dobrom položaju, stabilna ekonomski, socijalno, politički, niko joj ne bi mogao ništa. Ovako, RS ima Vladu kontinuiteta koja nas tjera u robovlasništvo gdje je svaki segment društva nezadovoljan svojim bivstvovanjem, sem budžetskih pijavica. Na kraju, ne bi bio problem ni da svi budemo budžetske pijavice, da svi budemo Sekta, samo i tu bi se morao znati neki red, nije svaki član Sekte isti i ne može biti... ali to je već neka druga tema.

Ostatak Prorokovićevih riječi koje prenosi RTRS je uopštena politička priča otprilike na nivou konstatacije "voda je mokra i ne da se držati rukama" i tu se nema šta puno dodati ni oduzeti, nego ono što je zanimljivo, kad se krene pretraživati ko je zapravo Dušan Proroković jeste što se dobije kao video rezultat njegov intervju na YouTube kanalu Balkan Info: Dušan Proroković - Režimu se od straha priviđaju obojene revolucije! (11.05.2016). Šta reći a ostati dosljedan, kad upravo RTRS odnosno Sekta siluje narod pričom o obojenim revolucijama a pokušava nahraniti punom šakom srbovanja...