Skupili se, van radnog
vremena, Milorad Dodik, Mladen Bosić, Marko Pavić i Petar Đokić, a da povod
nije bio roštilj/svadba/krštenje... Zapravo, kad malo bolje razmislim, za
političare i ne postoji pojam „van radnog vremena“. Elem, dotični su se družili
pred kamerama RTRS u emisiji Presing. Posljednje je to bilo izdanje pred ljetnu
pauzu, a tema je bila „Lideri - aktuelno u RS?!“...
Ljeto je došlo, a sa ljetom i vrućina. Vrijeme je godišnjih odmora, pa su
se rasuli kojekuda oni koji imaju koječim. Nikome se ništa ne radi, pa ni
nezaposlenima. Možda je usljed te mentalne hibernacije spomenuta emisija prošla
bez naročitih komentara... A možda zato što niko više ni ne obraća pažnju šta
pričaju političari... A možda niko nije ni gledao tu emisiju... Nisam je ni ja ispratio
u originalnom terminu (u originalnom terminu na RTRS gledam samo Sportski
pregled kad isti vodi Zvjezdana Marčeta, op. a.), već je naknadno preuzeo sa
internet stranice „javnog servisa“ pa s debelim zakašnjenjem pogledao...
Nego, predstavljena četvorka lidera je poprilično kompaktna, više za
roštilj nego za emisiju, budući da se poprilično koaliraju. Bosić malo odstupa
budući da SNSD i SDS sarađuju na nivou BiH i oko kandidata za gradonačelnika
Banjaluke, ali je u emisiji djelovao opoziciono, čak je i uložio prigovor na
sastav učesnika odnosno neravnopravnost pozicije/opozicije. Sa druge strane su
bili Marko Pavić i Petar Đokić, koji samo gledaju da upravljaju svojim dijelom
kolača (ćute i mute). Sa treće strane učesnika emisije, ali i razuma i logike,
je bio precjednik RS, koji je malo opuštenije nastupao, ne kao precjednik RS
nego kao predsjednik stranke svoje. Neke od njegovih izjava zaslužuju da se,
zlonamjerno izvađene iz konteksta, makar još jednom ponove...
NEZAPOSLENA BAGRO!
Upitan o prioritetima odnosno problemima koje treba rješavati, Pavić kaže
da su isti veoma jasno ocrtani i poredani: 1) ekonomija, 2) zapošljavanje, 3)
borba protiv kriminala i korupcije i 4) infrastruktura. On nastavlja dalje kako
vlast treba na tome da radi, jer i građani osjećaju da treba raditi...
Precjednik svakako nije građanin pa replicira metodom upadanja u riječ: „To je
neko pored'o prije. A to je, Marko, neko pored'o u statistikama, oni Amerikanci
iz nevladinog sektora... On napravi istraživanje i kaže to je to, a mi trčimo
da to...“
Nakon što je Dodik prekinuo prekidanje Pavića, voditeljka iznosi podatak
koji kaže da je stopa nezaposlenosti približno 40%, da imamo 152.300
nezaposlenih... Precjednik ni tu ne čeka kraj rečenice već uzima riječ: „Mogli
ste naći onaj drugi metod koji kaže da je 23%. Po metodima Evropske unije je
23%, al' vama odgovara više 40% jer je to malo [gestikulacija]...“
Na to ministar Đokić ispravlja prisutne aktuelnim podacima. U maju mjesecu
je bilo 152.300 nezaposlenih, a za jun mjesec je broj 151.367... vrijedno se radi
na tome.
JA BIH VOZIO VOZ, JA BIH VOZIO BILO ŠTA
Željeznice RS su gorući problem u džepu države, sa nekoliko izraženih
simptoma. Veliko državno preduzeće koje je prepunjeno nepotrebnim administrativnim
kadrom odnosno glasačima, ne može da privređuje u sadašnjem obliku. Aktuelni
direktor je u ruke dobio vruć krompir, urađeni su neki planovi i predviđena
kresanja, međutim, teško je krenuti u otpuštanje glasača u lokal-izbornoj
godini. Ipak, problemi u Željeznicama su toliki da ih ni državni mediji nisu
mogli ignorisati, međutim, ima ko može. Na Bosićev komentar kako su javna
preduzeća poput Željeznica RS u dubiozi i stvaraju gubitke, te kako se ne mogu
ljudi zapošljavati po stranačkoj liniji precjednik lakonski replicira: „Ma gdje
je to bilo?“
Vrijedi podsjetiti da je u Željeznicama RS prvobitno bilo predviđeno da se
otpusti preko 1000 ljudi...
VISOKE PEĆI NE POTPALJUJEM JA
I za kraj, najjači udarac. Nadovezujući se na priču o tome kako u naredne
tri godine padaju najveći anuiteti za dugove do '91. godine, precjednik je upitan
da li će ovakva privreda moći izdržati te tri godine. Evo odgovora: „Koja privreda?(?!) Budžet se neće
povećavati. Budžet duguje (?), privreda je stimulisana... Naravno, imamo
problem... Mora da razumijete da ne možete da napravite fabriku ako nemate kome
da prodate. (...) Pogledajte velike markete, otiđite i vidite šta je naša
domaća produkcija. Ko od vas ode tamo i kaže: „Neću da kupim ovo iz Hrvatske
sad, hoću da kupujem ja samo iz Republike Srpske“, da bi povećao potražnju.
(...) Ako nemamo kredibilan proizvod, kako ćete zaposliti ljude? Izvinite,
molim vas, na što, šta da oni proizvode, gdje da prodaju?“
Tu vidimo razloge zanemarivanja ulaganja u proizvodnju. Zašto da se u
Republici Srpskoj nešto pravi kad nema ko da to kupuje? Usput, očigledno da
precjednik ne računa na budale poput mene koje vjeruju u slogane poput „Naše je
bolje.“...
Nakon svih ovih izrečenica, meni samo pada na pamet da uzmem onu Andrićevu i
malo je prepravim: „Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, a precjednik
progovori...“ Doduše, ljetni je odmor, i za Presing i za političare, tako da i ta
parafraza može na led do septembra a dotad možemo uživati u muku glavate
gospode i zvucima narodnjaka i talasa sa Akvane...