U društvu čiji su temelji solidno urušeni, neke stvari postojano
stoje na stabilnim osnovama koje s vremenom postaju još stabilnije.
Jedna od tih stvari je negativna selekcija. Kad pričamo o problemima,
pričamo o negativnoj selekciji – gubitku sredine (sredine u svakom
pogledu) a uspjehu onih koji to ne zaslužuju. Svaki oblik kriminala, a
danas je skoro svaki uspješan, jeste negativna selekcija. Svaka
nepravilnost, nezakonit čin koji prođe bez sankcija, sve je to negativna
selekcija, oduzimanje ustavnog prava jednakosti prvo prosječnoj većini –
zlatnoj sredini, a onda i onim naprednim.
Odgovori su smiješni do granice apsurda. Kako i zašto? Veoma lako.
Prosvjeta Republike Srpske u sadašnjem režimu rada čini temelj negativne
selekcije. Koncept odgovornosti koji ne postoji ni na jednom nivou, što
je očigledno kroz dvadesetogodišnju pljačku i razaranje Republike
Srpske od strane svih njenih dosadašnjih vlasti, kreće u osnovnoj školi.
Zakonom učvršćeno, „učenik ne može biti isključen iz škole“. Šta god da
napravi. Bazično, školsko osoblje i učenici od potencijalnog problema
su zaštićeni samo Krivičnim zakonom RS čije dugogodišnje veoma
ograničene primjene smo svi žrtve. Nema kazne, od 7 do 77.
Ipak, maloljetnički kriminal unutar škola je manji dio problema
negativne selekcije. Veći dio problema jeste način rada i shvatanje da
„učenik ne može biti isključen iz škole“ uz analogiju „daj da ga se
riješimo (kako god)“, gdje prosvjetni radnici kod loših učenika samo
ćutanje nagrađuju pozitivnom ocjenom. To je čisto politička trgovina na
jednom niskom nivou, „ja tebi – ti meni“, gdje se kvalitno omalovažavaju
i obrazovna i vaspitna komponenta prosvjete. U suštini, to je oblik
ucjene, gdje dolazi do izražaja ljudska priroda životinjskog porijekla –
uspješna ucjena nikad nije ponovljena pod istim uslovima.
Dok nema kazne za loše, gubi se smisao rada onih dobrih. Opet, moramo
računati da je danas osnovna škola svedena na nivo vrtića a srednja na
nivo osnovne. Osnovna škola je uvijek bila obavezna, ali srednja to
nije. Prijedlog da i srednje školovanje postane obavezno je dodatni
ekser za poklopac mrtvačkog sanduka naše prosvjete. I sad nekvalitetno
srednje školovanje, u slučaju da postane obavezno, bilo bi ultimativna
devalvacija obrazovanja. Već imamo polupismene „doktore nauka“ sa
diplomama privatnih fakulteta, a obavezno srednje školovanje bi, jače
nego bilo šta dosad, bilo signal za utrku na zvanja.
Srednje školovanje sa visokim dijeli još jedan dio problema –
nedostatak dugoročnog plana, sagledavanje potreba tržišta rada i
organizacija na tom polju, te modernizacija nastavnih planova i programa
po pitanju odnosa teorije i praktičnog. Visoko školovanje, više nego
srednje, ima dodatni problem privatnih ustanova koje je teško opisati i
statistikom za koju kažu da je najveća laž. Ipak, privatne i državne
visokoškolske ustanove vremenom čine sve funkcionalniji sistem spojenih
posuda. Same „dodiplomske diplome“ tu čine manji dio problema, jer se
iste stiču većinom zarad legalizacije neopravdanog koeficijenta plate, a
veći problem čine naučna zvanja, češće stečena na privatnim
fakultetima. Na žalost, naučno zvanje je danas postalo „naučno zvanje“, a
statistike o broju onih koji stekli isto, kao i povremeno apsolutno
nevjerovatni brojevi o količini mentorskih zaduženja određenih
„supernaučnika“ prihvataju se bez komentara.
Uzimajući u obzir današnju gustu isprepletenost svih onih sa
budžetskim platama (koje više nisu ni budžet već kredit), nije čudno što
se prosvjeta u Republici Srpskoj, kao jedna od osnovnih budžetskih
grana, pretvara u nasljednu djelatnost. Međutim, sve ima svoje granice.
Iako nije za svakoga rad u prosvjeti, kao ni rad sa ljudima, pravi
problem nastaje kod barijere „naučno zvanje“. Jer nauka je ono što
čovječanstvo vodi naprijed i zahvaljujući njoj čovjek ima kućne
ljubimce, a ne obratno. Ipak, kod nas je nauka mrtvo slovo na papiru, a
ne prilika da se oni najbolji dokažu. Tamo gdje pozitivna selekcija mora
da bude najoštrija, da se izdvajaju najbolji od najboljih, teško da ima
bilo kakve selekcije. IZOSTANAK SELEKCIJE JESTE NEGATIVNA SELEKCIJA.
A sve počinje u osnovnoj školi. Trenutno stanje u prosvjeti Republike
Srpske jeste temelj negativne selekcije, i treba ga početi rješavati od
početka, od osnovne škole, definisanjem i standardizacijom kriterijuma,
nagrađivanjem uspješnih i sankcionisanjem loših. Takav, malo ispravljen
temelj, učvrstiti u srednjoj školi po istom principu, a usput ponuditi
modernizovanu lepezu obrazovnih profila vezanu za tržište rada i
postojeće resurse. Visokom školovanju je potreban totalan opoziv, da
pridjev „visoko“ iole dobije smisao. Upisne politike fakulteta moraju
biti ozbiljno revidirane a svako „naučno zvanje“ provjereno pod
mikroskopom. U suprotnom, silovito nastavljamo prema dnu, uz obavezno
pitanje „može li gore?“ za koje, na žalost, uvijek postoji potvrdan
odgovor.
(Tekst originalno objavljen u toku predizborne kampanje.)