Prosvjeta Republike Srpske - Temelj negativne selekcije

U društvu čiji su temelji solidno urušeni, neke stvari postojano stoje na stabilnim osnovama koje s vremenom postaju još stabilnije. Jedna od tih stvari je negativna selekcija. Kad pričamo o problemima, pričamo o negativnoj selekciji – gubitku sredine (sredine u svakom pogledu) a uspjehu onih koji to ne zaslužuju. Svaki oblik kriminala, a danas je skoro svaki uspješan, jeste negativna selekcija. Svaka nepravilnost, nezakonit čin koji prođe bez sankcija, sve je to negativna selekcija, oduzimanje ustavnog prava jednakosti prvo prosječnoj većini – zlatnoj sredini, a onda i onim naprednim.

Odgovori su smiješni do granice apsurda. Kako i zašto? Veoma lako. Prosvjeta Republike Srpske u sadašnjem režimu rada čini temelj negativne selekcije. Koncept odgovornosti koji ne postoji ni na jednom nivou, što je očigledno kroz dvadesetogodišnju pljačku i razaranje Republike Srpske od strane svih njenih dosadašnjih vlasti, kreće u osnovnoj školi. Zakonom učvršćeno, „učenik ne može biti isključen iz škole“. Šta god da napravi. Bazično, školsko osoblje i učenici od potencijalnog problema su zaštićeni samo Krivičnim zakonom RS čije dugogodišnje veoma ograničene primjene smo svi žrtve. Nema kazne, od 7 do 77.

Ipak, maloljetnički kriminal unutar škola je manji dio problema negativne selekcije. Veći dio problema jeste način rada i shvatanje da „učenik ne može biti isključen iz škole“ uz analogiju „daj da ga se riješimo (kako god)“, gdje prosvjetni radnici kod loših učenika samo ćutanje nagrađuju pozitivnom ocjenom. To je čisto politička trgovina na jednom niskom nivou, „ja tebi – ti meni“, gdje se kvalitno omalovažavaju i obrazovna i vaspitna komponenta prosvjete. U suštini, to je oblik ucjene, gdje dolazi do izražaja ljudska priroda životinjskog porijekla – uspješna ucjena nikad nije ponovljena pod istim uslovima.

Dok nema kazne za loše, gubi se smisao rada onih dobrih. Opet, moramo računati da je danas osnovna škola svedena na nivo vrtića a srednja na nivo osnovne. Osnovna škola je uvijek bila obavezna, ali srednja to nije. Prijedlog da i srednje školovanje postane obavezno je dodatni ekser za poklopac mrtvačkog sanduka naše prosvjete. I sad nekvalitetno srednje školovanje, u slučaju da postane obavezno, bilo bi ultimativna devalvacija obrazovanja. Već imamo polupismene „doktore nauka“ sa diplomama privatnih fakulteta, a obavezno srednje školovanje bi, jače nego bilo šta dosad, bilo signal za utrku na zvanja.

Srednje školovanje sa visokim dijeli još jedan dio problema – nedostatak dugoročnog plana, sagledavanje potreba tržišta rada i organizacija na tom polju, te modernizacija nastavnih planova i programa po pitanju odnosa teorije i praktičnog. Visoko školovanje, više nego srednje, ima dodatni problem privatnih ustanova koje je teško opisati i statistikom za koju kažu da je najveća laž. Ipak, privatne i državne visokoškolske ustanove vremenom čine sve funkcionalniji sistem spojenih posuda. Same „dodiplomske diplome“ tu čine manji dio problema, jer se iste stiču većinom zarad legalizacije neopravdanog koeficijenta plate, a veći problem čine naučna zvanja, češće stečena na privatnim fakultetima. Na žalost, naučno zvanje je danas postalo „naučno zvanje“, a statistike o broju onih koji stekli isto, kao i povremeno apsolutno nevjerovatni brojevi o količini mentorskih zaduženja određenih „supernaučnika“ prihvataju se bez komentara.

Uzimajući u obzir današnju gustu isprepletenost svih onih sa budžetskim platama (koje više nisu ni budžet već kredit), nije čudno što se prosvjeta u Republici Srpskoj, kao jedna od osnovnih budžetskih grana, pretvara u nasljednu djelatnost. Međutim, sve ima svoje granice. Iako nije za svakoga rad u prosvjeti, kao ni rad sa ljudima, pravi problem nastaje kod barijere „naučno zvanje“. Jer nauka je ono što čovječanstvo vodi naprijed i zahvaljujući njoj čovjek ima kućne ljubimce, a ne obratno. Ipak, kod nas je nauka mrtvo slovo na papiru, a ne prilika da se oni najbolji dokažu. Tamo gdje pozitivna selekcija mora da bude najoštrija, da se izdvajaju najbolji od najboljih, teško da ima bilo kakve selekcije. IZOSTANAK SELEKCIJE JESTE NEGATIVNA SELEKCIJA.

A sve počinje u osnovnoj školi. Trenutno stanje u prosvjeti Republike Srpske jeste temelj negativne selekcije, i treba ga početi rješavati od početka, od osnovne škole, definisanjem i standardizacijom kriterijuma, nagrađivanjem uspješnih i sankcionisanjem loših. Takav, malo ispravljen temelj, učvrstiti u srednjoj školi po istom principu, a usput ponuditi modernizovanu lepezu obrazovnih profila vezanu za tržište rada i postojeće resurse. Visokom školovanju je potreban totalan opoziv, da pridjev „visoko“ iole dobije smisao. Upisne politike fakulteta moraju biti ozbiljno revidirane a svako „naučno zvanje“ provjereno pod mikroskopom. U suprotnom, silovito nastavljamo prema dnu, uz obavezno pitanje „može li gore?“ za koje, na žalost, uvijek postoji potvrdan odgovor.

(Tekst originalno objavljen u toku predizborne kampanje.)

O čemu mi pričamo?

Hoću pa zaboravim... ali stvarno. Napokon, hoću a nisam zaboravio. Stoga, čudo dosad neviđeno:

Dakle, to je priznanica koja se dobije na protokolu u zgradi Vlade RS - čuveni Trg Republike Srpske 1. Na istoj, lako je uočiti, piše МИНИСТАРАТВО odnosno MINISTRATSTVO. Očigledno jednom nije bilo dovoljno. Da li je u pitanju možda bio neki projekat Vlade o zapošljavanju disleksičara, paraplegičara ili inih ometenih u čitanju i pisanju, nisam siguran, mada bih "izrazio sumnju". Ne priznajem traljavost kod ljudi koji bi trebalo da budu profesionalci.

Elem, onomad sam radio u zgradi Vlade kao strani plaćenik na crno - i krajnje je vrijeme da to opišem na blogu - pa sam tom prilikom imao priliku da malo promotrim te ljude tamo i ogrebem se očešem o njih i svu tu mudrost. Tu mi je pala na pamet ideja za projekat - budući da je danas sve u nekim projektima i prevarama - veoma jednostavno a efektno: Kurs srpskog jezika za zaposlene u Vladi RS. Obzirom na trenutno stanje, to bi bio perpetuum mobile projekat.

Svitanje sumraka izbornog poraza

Ako neko ne zna nešto raditi, treba mu dati odgovorniju funkciju, metodologija je rada Sekte Međuzavisnih Socijal-Debila. Kako drugačije objasniti da će novi ministar pravde biti Anton Kasipović?

Navodno, navedeni cvikeraš ima diplomu pravnog fakulteta, jedan izuzetan opšti antikvalitet u današnje vrijeme, ali je isti bazično novinar, preciznije, potkazivač. Čovjek koji je prosvjetu vrhunski uništio, sad ima priliku da uništi pravosuđe koje je... pa, već uništeno. Sretno.

Elem, dalo bi se sad analizirati malo o balansu snaga, potrebama i ucjenama, obzirom da je Kasipović bliski saradnik paralitika Kopanje koji uvijek, makar jednom nefunkcionalnom nogom, mora biti spreman da bježi od Mileta Dokurca, međutim, izlišno je to. Dok vrane krenu vranama oči vaditi, mladi i nezaposleni postadoše stari i nezaposleni.

Ostatak vlade ostaje manje-više isti, po posljednjim informacijama. Samo još Petar Đokić avanzuje na djelimično odgovorniju - UNOSNIJU - poziciju, naslijediće veleštetočinu Željka Kovačevića na poziciji ministra industrije, energetike i rudarstva RS. To je jedan simpatičan i simptomatičan penis u čelo Hercegovini koja je glasala za SMSD.

Bilo kako bilo, ovo je još jedan potvrdan odgovor za sve one koji se iz godine u godinu pitaju "može li gore". Mada, teško da može daleko. Nakon što Kasipović završi sa pravosuđem, neće ostati ništa sem potpunog bezakonja, pa da krenemo u uličnu borbu noževima i trgovinu bijelim robljem. A pravo? Koga briga za pravo. Pravnike sigurno nije, jer da jeste... neko bi reagovao dosad... na nešto.

Tajna uspjeha Sekte Međuzavisnih Socijal-Debila

Izbori u Republici Srpskoj odnosno Bosni i Hercegovini, veoma uzbudljiv doživljaj svake dvije/četiri godine. Navijanje, očekivanja, nada, razočaranja... Nakon Izbora 2014, Republika Srpska ostaje u istom glibu: Mile Dokurac ostaje precjednik, njegovi sateliti DNS i SP na pozicijama. Opozicija će i dalje trčati u mjestu... Kako i zašto? Veoma lako. Ideologija nerada nam je u venama.
 

Pjesnička sloboda je jedna od rijetkih koja je ostala (iako nema previše razloga za pjesmu). Zato je najjača stranka u RS ovom prilikom preimenovana u SMSD - Sektu Međuzavisnih Socijal-Debila, gdje ime govori sve. Zapravo, ne govori baš sve, potrebno ga je napisati crvenim slovima, socijalistički crvenim slovima. Istorijski socijalističkim crvenim slovima. Jer je taj socijalizam valjao u pmaterinu, svi će se složiti. Rado ga se sjećaju, socijalizma. Samoupravnog Socijalizma!

Međuzavisnost je sama po sebi logična, od vrha do dna, svi su povezani, nesposobni i prljavi, razlika je samo u količini novca koji nezakonito prisvajaju, a da pritom brutalno vole Republiku Srpsku. Vole je svim srcem, samo ne i novčanikom ("jeftinije" je u Konzumu, pa to ti je), a mozak... mozak je pojam iz rashladne vitrine. Članovi SMSD, istaknuti članovi, život nemaju pored SMSD, jer SMSD je život. Dobiti glasove, dobiti vlast, dobiti novac... ponavljati, bez obzira na sve, jer to je sve.

Sekta
Po definiciji, sekta je izdvojena ili zatvorena grupa ljudi koja čvrsto slijedi svoja načela, najčešće se formira nasuprot osnovnoj grupi iz koje je potekla. Jehovini svjedoci, SMSD itd. Međutim, SMSD je postao osnovna grupa. Kako je njima to uspjelo, a Jehovinim svjedocima nije? I jedni i drugi prodaju fantastične priče, a Jehovini svjedoci su najčešće i pristojnije obučeni, kulturniji, manje napadni. Da nije zato što narod voli šarene laže? To je upalilo za turbo-folk, međutim, ovdje je nešto drugo...

U pitanju je tekovina već spomenutog socijalizma, "Sine, nemoj biti majstor, idi u upravnu školu". E, taj socijalizam, najdraži. Samoupravni. Svi kukaju za njim a on je tu i danas, samo ga ne vide. Malo je promijenio oblik. Nema više radnika da se samoupravljaju, sad se samoupravljači samoupravljaju. Zaštićeni su kao bijeli medvjedi, niko im ne može ništa, a oni ništa ne rade. Idealno. Brutalno nezaustavljivi administrativni model je ključ. Obećanje posla na kojem se ne radi.

Rad
Mi hoćemo posao, ali nećemo posao. Konkretno, hoćemo pare ali nećemo da radimo. I zbog komšije koji funkcioniše po istom principu (a kojem treba da crkne krava), a i zbog rada. Svi su jako školovani, izuzetni stručnjaci i imaju vrhunsko mišljenje o sebi. I ne znaju ništa raditi. Ko je znao, pobjegao je dok je mogao. Ko zna, zna za sebe. Kolektivno, ne znamo, ne znamo se, a ne znamo ni za sebe. Nema ideja, nema entuzijazma, nema preduzetništva...između ostalog čega nema.

Ideologija nerada je tu jer nema kulture rada. Nema tekovine organizacije, nema tekovine napretka. Bilo je ideja i biće, ali realizacija je oduvijek negdje drugdje. Ono malo kulture rada stečeno u socijalizmu, kao gumicom je obrisano, a brisano je još onomad upravo spomenutim samoupravljanjem. Glup je narod bio i ostao, ali ne i slijep da vidi kako se sjaji dlaka upravnikove krave. Upitnik iznad glave, analiza, ustrojavanje, članska karta, napredovanje... u upravnike.

Brutalno objašnjenje
To je to. Priča nije od juče, korijeni su tamo negdje, mogu se i oni pronaći, ali zašto se truditi? (Raditi?!) Ako se pogleda sa strane, sve savršeno funkcioniše; zasad, dosad, do narednih izbora. Doduše, pitanje je dokle. Sekta misli da će živjeti vječno, a grupacija poznata kao "opozicija", samo se nada suprotnom. Jer, nadati se je lakše nego raditi. Nije ni opoziciji do rada. Štaviše. I oni bi se samoupravno samoupravljali, samo što se nikad nisu dovoljno socijal-debilizovali pa ih naš narod™ nije baš najbolje razumio...

Budućnost
_________.

Izbori 2014: paralelna stvarnost

Teško je kasniti u zemlji koja brutalno ide unazad (šta je tu kašnjenje?). Negdje kontam da se zbog toga ne vrijedi previše truditi oko aktuelnosti. Zato se tek sad oglašavam na goruću temu, Izbori 2014. Bitna je to stavka u političkom životu, a ovo "politički blog".

Ukratko, već 13. oktobra sam (na fejzbuku, je li) proglasio poraz svih nas koji smo glasali protiv aktuelnog režima; dok još nije bilo gotovo glasanje veoma sposobnog CIK-a, dok je bilo natezanje u nekoliko hiljada glasova, kako se i završilo u meču Mile Dokurac - Ognjen Tadić. I tijesna Tadićeva pobjeda, kakva je ova Miletova, bila bi poraz. Na stranu sve izborne prevare koje su bile spremljene a od kojih je većina i primijenjena, sve ispod odnosa snaga 2 : 1 za Tadića je poraz, a nije ni 1 : 1. Znači, poraz. Međutim, poraz za mene je pobjeda za nekog drugog, a izgleda da postoji neka paralelna stvarnost gdje je ovo što jeste ono što treba biti. Ovom prilikom bih samo pozdravio ljude koje žive u toj paralelnoj stvarnosti, ako do njih može doprijeti bilo šta iz ove stvarnosti.

Što se stranaka tiče, one me ne zanimaju naročito, njihovi rezultati i ta priča, a posebno ne nekakva analiza. Borba za predsjednika RS mi je primarna za spomen, sukob 1 na 1. Za Tadića sam glasao jer sam glasao protiv Mileta, a da sam nešto posebno očekivao, nisam. Nisam očekivao od njega ni da se sa Miletom spori oko Ćanine naklonosti, tako da... bolje je ne očekivati. Glasao sam i za Ivanića, iako nisam planirao, kad se već glasa protiv da ispoštujem, iako mi je Ivanić veoma nedraga pojava. Kad sam vidio listić sa tri imena od kojih su dva SNSD a jedno Željka Cvijanović, stavih X na Mladena. Očekivanja nemam.

Razlika kod ovih izbora u odnosu na prošle je antipolitički politički subjekat kojeg sam bio dio, prva nestranačka lista za Narodnu skupštinu RS u istoriji višestranačkih izbora u modernoj BiH, Za pravdu i red - Lista Nebojše Vukanovića... Nismo pobijedili. Nimalo. Štaviše. Dok tu nisam imao naročita očekivanja, stvarno nisam očekivao da Nebojša NE UĐE u Narodnu skupštinu RS. Mi ovdje (Izborne jedinice 2 i 3, od Srbca do Petrovca - uključujući Banjaluku), realno smo bili topovsko meso i nejaka mogućnost protiv, međutim, da Hercegovina glasa kako je glasala, nisam očekivao. To je za ozbiljno (psihijatrijsko) posmatranje a svaki dalji komentar bi bio veoma uvredljiv.

Sve u svemu, poraz. Poraz koji jasno oslikava da je ideologija nerada i nesposobnosti u RS vladajuće Sekte međuzavisnih socijaldebila preuzela čitavu državu - "teško ribu natjerati u vodu". Planiram tom aspektu crvene sekte, ključnom za njen uspjeh, posvetiti jedan tekst... ali mi se ne žuri.

Intimno ličan dodatak: Utvrđeni rezultati za NSRS - Izborna jedinica 3

"IZA MENE STOJI 267 LJUDI!" HVALA.

Mladi kandidati: prijedlozi i rješenja

Prilog Mite Travara o nekim od najmlađih kandidata za Narodnu skupštinu Republike Srpske na Opštim izborima u BiH 2014. godine, njihovim prijedlozima i idejama.

Redom, Ivana Sandić (NDP), Sonja Jarić (NS), Mirela Kajkut (SDS) i Bojan Vlajić - mladi lijepi stari dobri ja (Za pravdu i red - Lista Nebojše Vukanovića).

E, sad, zašto je moje predstavljanje takvo kakvo jeste: pričao sam par minuta, a prostora imao manje od minut. Mito je odabrao ovo o tužbi jer je to približno njegovom senzibilitetu: za ljude koji ne znaju, Mito Travar je borac i opozicionar koji je svojevremeno, poput mene a prije mene, kao samouk pravnik na sudu porazio dušmane.

Bazično, razlika između mene i ostalih u prilogu jeste što one pričaju o lijepim željama, a ja pričam o tome kako se dušmanima treba napiti krvi.

Sastanak Putina sa međedom

Zvaničnija verzija: http://vukajlija.com/zabava/posteri/695842