Dve veoma različite priče koje povezuje sličan apsurd... Prva na redu je vijest o štrajku u mesoprerađivačkom preduzeću "Lijanovići":
Glas Srpske: Radnici Lijanovića nastavljaju štrajk
Ljudi štrajkuju zbog sedam plata... Sasvim normalno što štrajkuju, a sa druge strane, u ovoj državi je sasvim normalno postalo da se radnici izrabljuju i ne plaćaju. Sa treće strane, najzanimljivija je stavka to što je vlasnik firme aktuelni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH Jerko Ivanković-Lijanović, a direktor firme je aktuelni ministar trgovine FBiH Milorad Bahilj.
Simpatično to zvuči, zar ne?
Danas je poprilično uvaženo shvatanje da je bitno uvaliti se negdje na poziciju u državnu službu, a ovo je za trenutak zazvučalo kao državna služba... Ali, kao što vidimo, nema tu sreće.
Inače, nedavno sam sasvim slučajno imao priliku da popričam sa čovjekom koji je "trbuhom za kruhom" sa diplomom Tehnološkog fakulteta iz Banjaluke, gdje je rođen i živi, otišao da radi u Široki Brijeg, upravo kod Lijanovića, a onda od njih pobjegao iz istog razloga zbog kojeg ovi radnici sada štrajkuju.
Između ostalog, on mi je objasnio upotrebu soje u mesnoj industriji. Tad sam shvatio zašto su ovi parizeri danas puno drugačiji nego oni prije rata.
Drugi slučaj je vezan za saobraćaj u jednom banjalučkom naselju:
Glas Srpske: Automobili im sa ulice ulijeću u dvorišta
O čemu se radi, ukratko?
Mještani naselja Lauš koji žive u saobraćajno kritičnom području glavne lauške ulice ukazuju na problem i traže postavljanje ležećih policaja kao vid prevencije saobraćajnih nesreća. U članku je sve rečeno, a tužno je što je uopšte došlo dotle da ovakve stvari treba da se predstavljaju javnosti:
- Od 22 domaćinstva, koliko ih ima u ovom dijelu ulice, samo dva nemaju nikakva oštećenja od ulijetanja automobila sa ulice u njihova dvorišta.
- Mene je 2008. na trotoaru ispred kuće udario automobil i od tada sam invalid, a imao sam šest operacija.
- Mene je automobil udario kada sam izlazio iz dvorišta, a moj brat je poginuo prije dvije godine kada je prelazio ulicu.
Pomenuta cesta je veoma tranzitna i ima status magistralnog puta ali na određenim dijelovima iste ulice su već postavljeni ležeći policajci pa je pitanje zašto je dopušteno da dođe do ovoga...
Nego, šta povezuje ova dva slučaja:
1. Jedan od radnika rekao je da je u petak u fabriku dolazila i inspekcija rada, te da su inspektori predložili radnicima da pismeno upute svoje zahtjeve rukovodstvu.
2. U "Putevima Srpske", koji su nadležni za ovaj magistralni put, rekli su da se mještani tog dijela Lauša obrate "Putevima" pa će njihov zahtjev biti razmotren.
Moj komentar u vidu slike:
"Čujemo li se, profesore?"
Šta treba dodatno da se objašnjava pismeno u slučaju sedam neisplaćenih plata i ovakvih podataka za crnu hroniku?
Još kad se uzme u obzir ovo:
Glas Srpske: Inspektori (komentar)
Od obavljenih 61 "inspekcija inspektora", u 38 slučajevi su pronađeni nedostaci.
KOME UOPŠTE OVDJE ČOVJEK DA SE OBRAĆA ZA PRAVDU, KAKO I ZAŠTO?
Obrati se pismeno, ne ovom, nego onom, pa onda traži onog tamo, pa nije ni on nadležan nego neko treći, a onda treba da inspekcija izađe na teren... Lavirint jedan gluposti u kojem se normalan čovjek veoma lako izgubi dok pokuša da ostvari svoja elementarna prava.
Nešto mislim da ovi oštećeni radnici Lijanovića lijepo treba da razmontiraju mašine u vrijednosti njihovih plata, ljudi sa Lauša treba da postave rampu i naplaćuju prolaz. Vrijedi li drugačije?
Arhiva kao rezerva: LINK
No comments:
Post a Comment