Glas Srpske: Prosječna plata nedovoljna za opremanje školarca
Dakle, naslov je veoma jasan. Plate jesu male, djeca jesu trošak, al' ne može ovaj narod bez djece, napravi svak' po dva komada, pa nek' se nešto dešava. Ono što je sporno ovdje je računica. Kaže 'vako:
Prema riječima Marije Vujinić iz Banjaluke, koja ove godine dvoje djece šalje u školske klupe, iz kućnog budžeta potrebno je izdvojiti novac za sav školski pribor, odnosno od flomastera do školske torbe, u koji se ne računa garderoba, koja stvara dodatne troškove.
- Imam dva sina, jedan ide u treći razred osnovne, a drugi kreće u prvi srednje. Da bih ih opremila za školu, morala sam da im kupim sve knjige, školski pribor, odjeću i nove patike, što me koštalo blizu 2.000 maraka - rekla je Vujinićeva.
Dodala je da opremanje školarca može da košta i nešto jeftinije, ali na uštrb kvaliteta.
- Dok sam kupila samo dvoje patika, trebalo mi je 280 maraka, a gdje je još odjeća i niz drugih sitnica. Naravno, mogla sam da im uzmem neke jeftinije, ali sam se opredijelila za original, koje su kvalitetnije i duže traju - dodala je Vujinićeva.
Dalje stoji podatak:
- Komplet udžbenika za treći razred košta 64,5 KM - rekli su u Zavodu, dodavši da je to cijena bez udžbenika za strani jezik.
- Udžbenici za srednje škole i ove godine se mogu kupiti po istoj cijeni kao i proteklih godina, a pojedinačno koštaju 9,9 maraka - ističu u knjižarama.
Sjetimo se matematičkog odjeljenja gimnazije:
240 (patike) + 85 (udžbenici za treći razred sa stranim jezikom) + 150 (udžbenici za prvi srednje, recimo da je 15 predmeta po 9,9 KM) = 475 KM
Nijedno od njeno dvoje djece ne kreće prvi put u školu, trebalo bi da imaju neku olovku i svesku u kući, ali, računajmo još 50 KM za sveske za obojicu i 50 KM za olovke, to je 575 KM. E, sad, mene zanima da li je njihov otac Elton John pa da im treba približno 1400 KM za odjeću?
No dobro. Idemo mi drugi put (datum 28.08.2011, autor članka Dragana Keleč):
Glas Srpske: Paprena jesen za džepove stanovnika
Plate jesu male, djeca jesu trošak, teška je jesen... Ovdje se u članku pored zimnice, grijanja i sličnih predstojećih troškova spominje i opremanje djece za novu školsku godinu. Kaže ovako:
Međutim, nijedan školarac ne kreće u školu samo sa novom torbom ili sveskom, već želi i novu garderobu.
- Dok sam kupila samo dvoje patika za ćerku i sina trebalo mi je 280 maraka, a gdje je još odjeća i niz drugih sitnica… Njihovo opremanje za školu koštaće me blizu 2.000 maraka - rekla je Banjalučanka Andrea Marković.
E, sad, da li je Andrea pročitala onaj prvi članak pa je bilo sramota da djeci kupi nekvalitetne patike, s obzirom da će izaći u novinama? Možda. Zanimljivo je da su i njeni konačni troškovi "blizu 2.000 KM". Ona ima sina i kćerku, nekako mislim da su ženska djeca komplikovanija pa da je trošak trebao biti veći. Zapravo, nisam razmotrio mogućnost da možda u ovom gradu nema patika jeftinijih od 140 KM... Nisam odavno kupovao, posljednji put sam uzeo neke upravo u avgustu prošle godine, na "školskom popustu" - 28,95 KM. Nosim ih već godinu dana i ništa im ne fali:
Možda malo neprimjerene patike za profesora engleskog jezika, ali, kad sam već nezaposlen da se ponašam tako. Traženje posla će biti tema jednog od narednih članaka ovdje na blogu, a sad jedna anegdota.
Radio sam ja kratko u struci, kao zamjena u osnovnoj školi. U školu sam dolazio noseći kineske patike koje sam platio 21 KM:
Jednom prilikom se desi da primjetim da jedan učenik, inače, dobro dijete u dobrom smislu, nosi iste takve patike. Za to sam ga pohvalio pred razredom, spomenuo sam cijenu tih patika i prokomentarisao kako su bile i neke jeftinije, ali nisam htio da ih kupim jer mi se nije sviđao dizajn. Meni je to bilo jako simpatično, ali učenik se postidio. Zašto? U tim godinama su patike veoma bitne a siromaštvo je sramota. Džaba je to što on zna engleski, za razliku od većeg dijela njegovog razreda, kad nema patike od 140 KM... ili još skuplje. Ako postoje.
Al' da budem iskren, slabo su se pokazale te patike od 21 KM. U pravu su Marija i Andrea. Nakon godinu dana nošenja, pojavile su se rupe u đonovima tako da sam morao izvršiti preraspodjelu resursa. Odlučio sam da te patike, s obzirom na rupe u đonovima ali apsolutnu funkcionalnost po ostalim pitanjima, prebacim u službu obuće za teretanu a da penzionišem svoje stare patike za teretanu koje sam prije nekih 10-ak godina platio četiri puta više (one su original, kvalitetnije) a koje su se jednako raspale od nošenja na itisonima i keramičkim pločicama:
Možda nije pravi trenutak da spomenem da odjeću kupujem u prodavnicama polovne robe? Ponašam se kao da je kriza...
Nego, eto, meni se čini da ova računica njihova nije baš u redu, ali, ko sam ja da tu nešto računam? Samo znam da kad pročitam ovakve stvari, prosto mi je drago što sam nezaposlen pa nemam apsolutno nikakvog motiva da razmišljam o zasnivanju porodice jer vidite gdje bi me to dovelo...
A, na kraju, možda Marija i Andrea ne postoje, kao ni njihova djeca, sinovi Eltona Johna? Nije ni to isključeno. No, ako postoje, mudre riječi Nane za njih dvije i sve ostale slične njima:
Nego, eto, meni se čini da ova računica njihova nije baš u redu, ali, ko sam ja da tu nešto računam? Samo znam da kad pročitam ovakve stvari, prosto mi je drago što sam nezaposlen pa nemam apsolutno nikakvog motiva da razmišljam o zasnivanju porodice jer vidite gdje bi me to dovelo...
A, na kraju, možda Marija i Andrea ne postoje, kao ni njihova djeca, sinovi Eltona Johna? Nije ni to isključeno. No, ako postoje, mudre riječi Nane za njih dvije i sve ostale slične njima:
No comments:
Post a Comment