Malim koracima dalje...

Vrijeme je da se malo odmaknem od zloupotrebe ovog bloga zarad lične promocije. Što je previše, previše je. Da se vratim na ono što je (bila) osnovna ideja, komentarisanje različitih apsurda na koje nailazim u novinama i na televiziji, odnosno, u sredstvima javnog informisanja. Dakle, kad smo već kod medija:
Press: Dodik - "Mediji u Srpskoj slobodni i neostrašćeni."
Zanimljivo je što to predsjednik Dodik kaže, zanimljivo a možda i istinito. A onda dođe čovjeku malo da analizira stvari. Dnevni list Republike Srpske je banjalučki "Glas Srpske", nekad Glas Srpski (taj stari naziv je meni u dragom sjećanju i on je "kumovao" imenu ovog bloga). Ime je promijenjeno usljed srpskosti imena, pa "Glas" više nije srpski nego je od Srpske. A realno, nije ni srpski. Jer, danas je vlasnik "Glasa" Željko Kopanja, već poznat redovnim čitaocima ovog bloga. A po čemu je on, inače, postao poznat? Po detaljnim izvještajima o ratnim zločinima počinjenim od strane Srba u toku rata u Bosni. Dakle, domaći izdajnik. Zbog toga je primao brojne prijetnje i na kraju ostao bez nogu nakon što je pod njegov automobil podmetnut eksploziv. Zlobnici će reći: "I neka je ostao bez nogu." I zlobnici imaju pravo glasa, a pri tom ne mislim samo na pravo glasa na izborima. Nego, Kopanja je još poznat po tome što je osnivač i vlasnik "Nezavisnih novina". Doduše, nije on jedini osnivač. Pored njega su tu bili Anton Kasipović, nekadašnji Kopanjin saradnik u "Glasu" a danas (a i juče i već nekoliko godina) ministar prosvjete, i Nikola Guzijan, takođe saradnik u "Glasu" a danas pod zemljom. Iako je Kasipović odličan menadžer sa snažnim osećajem za biznis, on nije bio direktor "Nezavisnih novina". Prvi direktor "Nezavisnih" je bio Goran Dodik, rođeni brat sadašnjeg predsjednika RS.
No dobro, to su neki od štampanih medija. Ipak smo mi u XXI vijeku, veoma dobro znamo šta znači ono slika govori 1000 riječi, gdje je tu televizija? Pa, evo je: RTRS - državna TV. Glavni i odgovorni urednik RTRS je Dragan Davidović. Uređuje on, trudi se, a kad se umori, konsultuje ženu. Čudno je to, ali izgleda da mora tako: urednici se pare sa urednicima. Njegova (druga) žena je Mirjana Kusmuk, glavni i odgovorni urednik "Glasa Srpske". Sa druge strane, glavni i odgovorni urednik "Nezavisnih novina" je Borjana Radmanović-Petrović, kćerka Nebojše Radmanovića, istaknutog člana VIS SNSD. Sve ostaje u porodici, pet-šest jako sposobnih porodica.
Dakle, kao što vidimo, "najmasovniji" RS mediji imaju debele veze sa vladajućom strankom i njenim liderom, eM Dodikom. A onda on kaže kako su:
"... mediji u Srpskoj slobodni pri izboru programske šeme i u komercijalnom radu."
Vaistinu. Nego, tu je još samo jedna stavka na koju bih se osvrnuo:
"Mediji u Federaciji BiH sa velikom ostrašćenošću brane taj entitet. Kada to vidimo, onda shvatimo da u Srpskoj nema dovoljne ostrašćenosti za odbranu Srpske i njenih vrednosti, bez obzira na političke opcije i procese."
Odbranu Srpske i njenih vrijednosti? Od koga da je branimo i koje to vrijednosti da branimo?
Ali, moja je neka lična opservacija da ima nešto u Dodikovim riječima. Moram priznati da mi je bilo fascinantno kad sam shvatio koliko su muslimani prihvatili žuto-plavu zastavu i kompletnu floskulu koju su stranci servirali u Dejtonskom sporazumu, državu Bosnu. Što se tiče države Bosne, tu bih se pozvao na Josipa Pejakovića:
Dnevnik.ba: Pejaković - "Država BiH ne postoji."
RSE: Vaša monodrama “ On meni nema Bosne“ je sve gledanija, pozivaju vas na svoje koncerte i poznate estradne zvijezde. Šta mislite zbog čega je to - da li zbog osjećaja da se Bosancima i Hercegovcima i dalje pokušava, na razne načine , “oteti” njihova zemlja?
PEJAKOVIĆ: Sad ste rekli jednu riječ koju ja volim - zemlja. Ja državu BiH ne cijenim, ne volim, ne pripadam joj nijednim dijelom svoga organizma. Ali zemlji Bosni potpuno pripadam. Ljudi kada budu shvatili da je država mač koji će im uskratiti gotovo sva prava svojim polugama poreske, nehumane, ovakve i onakve vlasti, da je država vojska, policija, represija, oni će drugačije razmišljati. Jedino što funkcionira je kažnjavanje za bespravno parkiranje automobile. A to što je netko ubijen, što je izboden netko prošle noći, što se rastura droga - za to ćemo lako. To je sve država. Što se uhićuju državni službenici - nedavno je uhićena kriminalna grupa u kojoj je i veliki broj carinskih službenika - mi to plaćamo, to je država. Zemlja Bosna je izvor rijeke Bosne, zemlja Bosna je moj Vlašić, zemlja Bosna je Banja Luka, moje Sarajevo, i svi drugi gradovi su moji - kao i ljudi koji tu žive. Ja to volim! Ono prvo (državu) ne volim ni pod razno. I definitivno, nemojte mi za sva vremena naturati ništa što je država u ovoj zemlji Bosni.
E, sad, to kaže Josip a Dodik nam stalno govori kako ovi iz drugog entiteta hoće da utope naš entitet, otimaju nam nadležnosti, otimaju nam novac, ne možemo se dogovoriti sa njima oko popisa stanovništva, oko imovine, oko ovog, oko onog. Dakle, imamo problema na tim međudržavnim relacijama unutar države. A evo šta neki sa druge strane kažu, komentar na članak koji kritikuje život u inostranstvu:
6yka: Moj život u inostranstvu: Nervira me...
Članak kaže to što kaže a komentar kaže sljedeće:
Autor teksta bar ima neki izbor, USA ili BiH.
Šta pravi bosanci da rade, nemaju rezerve a sve ih ovo isto nervira.
I dobro je neko ispod napisao da nas zaboli kita šta dijasporu nervira, samo je pogriješio za keširanje, zašto dijaspora misli da bi BiH propala bez njih i zašto se osjećaju većim patriotama od ljudi koji ovde svakodnevno jedva sastavljaju kraj sa krajem.

Znate li Vi (dijasporaši) da je i muslimanima u BiH postao pun k...c Bosne, ljudi nemaju za hljeb.

Musliman - Bošnjak

Tako da, možda je tačno da su mediji u FBiH ostrašćeniji od ovih u RS, jer ipak, oni iz FBiH napadaju RS a ovi moraju da se brane (tako nam bar kažu ovi iz RS), ali, sa obe strane narod postaje sve obeščašćeniji, ojađeniji i ozlojeđeniji... Samo što mediji premalo izvještavaju o tome.

Arhiva kao rezerva - LINK