Kao i mnogi, ja sam griješio mnogo u mladosti. Samo, moje su greške bile drugačije. Na primjer, ja kao grešku vidim to što sam u gimnaziji upisao matematičko odjeljenje a ne neko drugo. Ali dobro, to je imalo svojih prednosti (malo o veselim temama). Jedna od tih je bila što smo latinski jezik imali samo u prvom razredu i niko nije mogao pasti iz latinskog. Tako nisam ni ja, iako nikad nisam zaradio pozitivnu ocjenu iz istog. Profesorica latinskog, jedna postarija ugodna debela žena kojoj se ne sjećam imena, je imala čitavu skalu "među-ocjena" između jedan (1) i dva (2): 1+ (jedan plus - solidna jedinica), 1. (jedan sa tačkom), 2- (dva minus), a sigurno i još neke. Mislim, ali ne mogu tvrditi sa sigurnošću, da sam jednom ili dvaput osjetio slast ocjene 2-, mada, mnogo je noćnih mora od tad prošlo...
Nego, u jednom trenutku smo morali da naučimo 50 latinskih poslovica, mislim da je to bila neka kruna karijere našeg učenja latinskog. Ja sam tada, kao i sada počesto, imao želju da ispadnem glup pa sam htio da naučim kako se kaže "Ko drugome jamu kopa ne čini proljeće." (dr Nele Karajlić, prim. aut.). S obzirom da sam drugi dio poslovice već imao kroz original (Una hirunda non facit ver.), trebale su mi riječi jama i kopati. Postarija ugodna debela žena mi nije znala reći kako se dotične kažu (i pišu) na latinskom. Nekako smo zaključili da stari Latini nisu kopali jame. Posebno ne ove u koje drugi pada ali ne svojevoljno. Danas mnogi u ovoj državi kopaju takve jame. A poslovice svejedno ne vrijede. Bar neke. Većina. Istekao im rok trajanja. Jedan od tužnijih primjera za to je "Ko radi ne boji se gladi.":
6yka: Direktor mljekare štrajkuje glađu u Banjaluci!
O čemu se radi, ukratko?
Direktor jedne male privatne mljekare se, kao posljednji pokušaj da upozori ljude i neljude na teško stanje u poljoprivredi i mljekarstvu, odlučio na štrajk glađu. Čovjek se zove Vitomir Popović, dipl. inž. poljoprivrede a mljekara u pitanju je "Vitmark" iz Kotor Varoša.
Bilo je ovdje štrajkova glađu, nije da nije. Međutim, to su obično neke druge kategorije stanovništva. Kako mi se čini, najčešće su to, i najveća je tuga, bivši borci VRS i ratni vojni invalidi. Za njima tek idu ostale socijalno ugrožene kategorije kojih je mnogo, a ovo mi se čini da je novost, jedan direktor privatne firme.
On se odlučio na ovaj korak zbog konstatnog kršenja Zakona o stočarstvu i Pravilnika o kvalitetu svježeg mlijeka od strane drugih, posebno njemu konkurentske mljekare, da joj ne spominjemo ime. U suštini, svugdje u svijetu se dešava da veći igrači gutaju manje i uništavaju ih na taj način, a ovdje je Vitomiru dodatno odmoglo to što nije bio član nijedne stranke, nije bio spremio tal sa nekom glavatom gospodom da podijele novac od "subvencija". Vitomir je veoma detaljno izložio svoj problem ovdje:
Vitmark: Štrajk glađu
Čovjek je stručan, ima prijedloge, ima ideje, ima volju... ali, iz njegovih usta u čije uši?
Niz puta se obraćao nadležnim institucijama a oni jednostavno NE ODGOVARAJU. Nije slučajno velikim slovima. Jednostavno, NE ODGOVARAJU. Što i nije tako loše, jer, oni kad odgovaraju, to otprilike zvuči ovako:
Tako to radi "gospodin" ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Nisu ljudi dovoljno pametni, šta oni znaju... ti neki doktori nauka sa Šumarskog fakulteta. Mogu misliti kakve su za njega neznalice ovi ispod, magistri ili obični diplomirani inžinjeri. Vjerovatno uopšte ne želi da razgovara sa njima, to mu je ispod časti... Čekaj, u tom grmu leži zec koji sisa vime krave koja proizvodi mlijeko prve klase. Vitomir bi trebao da se doškoluje na nivo doktora nauka, onda bi sigurno dobio neki odgovor. Vjerovatno ovakav, al' opet...
Vitomir je izašao na ulicu. Uskoro ćemo svi mi za njim, iz ovih ili onih razloga.
Arhiva kao rezerva: LINK
Vitomir je izašao na ulicu. Uskoro ćemo svi mi za njim, iz ovih ili onih razloga.
Arhiva kao rezerva: LINK
No comments:
Post a Comment