Dakle, nastavak priče koja se naslanja na Šup priču, kako ostvariti svoje zakonsko pravo a ne izgubiti kosu. Za razliku od Okružnog suda koji je nakon 15 mjeseci donio odluku da odbaci moju tužbu protiv Ministarstva prosvjete i ustupi je Osnovnom sudu - što će reći da je trebala samo da se desi smjena ministra prosvjete pa da se nešto - bilo šta - uradi (priča na OVOM LINKU), Osnovni sud punom parom troši papir. Tako je nakon nešto preko mjesec dana opet stiglo da sudu dostavim adresu drugotužene u tužbi protiv Škole učenika u privredi:
Mnogo ljudi na ovaj blog dolazi pretragom "kako se piše tužba". Ljudi me kontaktiraju sa pitanjima šta i kako na sudu. Planirao sam sve u vezi toga izložim u jednom članku - onoliko koliko znam i šta sam ja radio sa posebnim naglaskom šta ne treba raditi, a sad samo ovo da pokaže kako funkcionišu sudovi iznutra. Dakle, ako nemaju za šta da se uhvate, valja očekivati i najveću glupost, kao što je to bilo u prošlom rješenju gdje pisalo Mirjana umjesto Marijana pa je MUP odbio zahtjev za dostavljanjem informacija. Inače, zahtjev se predaje u MUP-u sa kopijama dokumenata kao pravnim osnovom za traženje informacija, i plaća se taksa (!) što je opet jedna posebna glupost oko koje ću pokušati da se nekome napijem krvi.
Ovo je peti put da dobijam da dopunim ovu tužbu, a s kojim ciljem, prosudite sami. Ipak, s obzirom da sam (najčešće) svih osam dana za dopunu besposlen i nezaposlen, neće se to tek tako završiti.
