Prethodno: http://apsurdsrpski.blogspot.com/2013/02/suplja-prica-detalj.html
Dakle, nastavak priče koja se naslanja na Šup priču, kako ostvariti svoje zakonsko pravo a ne izgubiti kosu. Za razliku od Okružnog suda koji je nakon 15 mjeseci donio odluku da odbaci moju tužbu protiv Ministarstva prosvjete i ustupi je Osnovnom sudu - što će reći da je trebala samo da se desi smjena ministra prosvjete pa da se nešto - bilo šta - uradi (priča na OVOM LINKU), Osnovni sud punom parom troši papir. Tako je nakon nešto preko mjesec dana opet stiglo da sudu dostavim adresu drugotužene u tužbi protiv Škole učenika u privredi:
Mnogo ljudi na ovaj blog dolazi pretragom "kako se piše tužba". Ljudi me kontaktiraju sa pitanjima šta i kako na sudu. Planirao sam sve u vezi toga izložim u jednom članku - onoliko koliko znam i šta sam ja radio sa posebnim naglaskom šta ne treba raditi, a sad samo ovo da pokaže kako funkcionišu sudovi iznutra. Dakle, ako nemaju za šta da se uhvate, valja očekivati i najveću glupost, kao što je to bilo u prošlom rješenju gdje pisalo Mirjana umjesto Marijana pa je MUP odbio zahtjev za dostavljanjem informacija. Inače, zahtjev se predaje u MUP-u sa kopijama dokumenata kao pravnim osnovom za traženje informacija, i plaća se taksa (!) što je opet jedna posebna glupost oko koje ću pokušati da se nekome napijem krvi.
Ovo je peti put da dobijam da dopunim ovu tužbu, a s kojim ciljem, prosudite sami. Ipak, s obzirom da sam (najčešće) svih osam dana za dopunu besposlen i nezaposlen, neće se to tek tako završiti.
Thursday, March 28, 2013
Friday, March 15, 2013
Neću nikad biti više, niti srce da uzdiše...
Onomad je o meni izašla crtica u listu Respekt! (da, sa uzvičnikom):
Elem, nije to neki domet budući da sam postao neka vrsta reklame za nezaposlenost, a ni ovo MENSA ne znači previše, posebno našim pajserima, nego je tu jedna druga stvar, stoji u tekstu:
Nego, 09.09.2012. sam počeo kucati tekst "Kako sam bio član stranke (i zašto više nisam)", pa se nadam da ću isti što prije završiti i objaviti ovdje. Ovo je samo putokaz s tim ciljem.
Dvije sitne začkoljice, kako da ih nazovem...
- naslov je manje-više interna šala, budući da je urednik lista istovremeno i urednik portala Istinito za koji sam pisao... interna šala u 20.000 primjeraka;
- naslov ispod - Nikola Dronjak, to je bila moja najveća zamjerka, što me staviše na stranicu sa dronjavim Dronjkom, koji je... dronjav, što se vidjelo sa kilometra (vidi tekst: Studenti u RS: Anonimno do kraja - iz novembra 2011. na portalu 6yka).
Elem, nije to neki domet budući da sam postao neka vrsta reklame za nezaposlenost, a ni ovo MENSA ne znači previše, posebno našim pajserima, nego je tu jedna druga stvar, stoji u tekstu:
Bio sam član vladajuće stranke.O, da. Bio sam drug član partije. A sad im, kao što je lako primjetiti na ovom blogu, psujem sve živo i neživo, jer sam ljut i krivo mi je, rekli bi zli jezici i bili bi u pravu. Doduše, nije da nešto posebno cijenim druge stranke...
Nego, 09.09.2012. sam počeo kucati tekst "Kako sam bio član stranke (i zašto više nisam)", pa se nadam da ću isti što prije završiti i objaviti ovdje. Ovo je samo putokaz s tim ciljem.
Dvije sitne začkoljice, kako da ih nazovem...
- naslov je manje-više interna šala, budući da je urednik lista istovremeno i urednik portala Istinito za koji sam pisao... interna šala u 20.000 primjeraka;
- naslov ispod - Nikola Dronjak, to je bila moja najveća zamjerka, što me staviše na stranicu sa dronjavim Dronjkom, koji je... dronjav, što se vidjelo sa kilometra (vidi tekst: Studenti u RS: Anonimno do kraja - iz novembra 2011. na portalu 6yka).
Labels:
magazin respekt,
mensa,
nezaposlenost,
nikola dronjak,
snsd,
studenti,
željko raljić
Subscribe to:
Posts (Atom)