SLAVLJENICA SE NIJE SJETILA KUMA I STAROG SVATA
Predsjednik RS je bio pun hvale za „nezavisne medije“ u RS, sa kojima se brutalno časti još od kraja prošle (gregorijanske) godine, zauzvrat su ti „nezavisni mediji“ bili puni hvale za predstavu proslave, hvalili su je dok je nisu izlizali. Zatim su se bacili na posao analize i replike medijima iz drugog entiteta. A ovi su baš zagrdili, u njihovim izvještajima o proslavi predstave nije bilo rečenice u kojoj pored riječi Srbi-ja/Srpska ne stoji riječ genocid. Da ne bude sve tako crno potrudili su se horor humorom obojeni naslovi poput „Bal vampira u Banjaluci“. Ipak, najsimptomatičnija od svega je tvrdnja kako je to bila proslava rođendana genocidne tvorevine Slobodana Miloševića.
Otkud sad Miloševića, zapita se čovjek? Po sjećanju lokalnog stanovništva kao i BBC arhive, on je bio predsjednik SR Jugoslavije odnosno SRJ Velike Srbije odnosno Srba sa one strane Drine. (Bio, pa više nije. Možda je vrijeme da ga zaboravimo?) Srbima sa ove strane Drine je bio logistika, sem kad nije, posebno u maju i avgustu 1995. godine. Nego, ako je gore navedena tvrdnja zbog njegovog potpisa na Dejtonskom sporazumu, onda se stvar mora preformulisati: bila je to proslava rođendana genocidne tvorevine Franje Tuđmana, Alije Izetbegovića i, najmanjim slovima, Slobodana Miloševića. Da, i njihovi potpisi su na tom legendarnom dokumentu. (Izgleda da su oni već zaboravljeni.)
Republika Srpska je nastala 09.01.1992. godine, prije početka rata u Bosni, prije proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine, a verifikovana/ratifikovana/-ifikovana je, u svom sadašnjem obliku, upravo Franjinim i Alijinim potpisima. I to u Dejtonu gdje je Slobo bio sam a njih dvojica („Njih dvojica a ja i babo sami.“), uz još prisutnu neutralnu američansku ekipu sve sa dugim i kratkim cijevima koje su se još pušile od pucanja na VRS.
Štaviše, kad se sve uzme u obzir, može se reći da su dotična dvojica nesrba razlog nastanka i dokaz kvaliteta Republike Srpske. Da njih nije bilo, ko zna kad bi Srbi imali nešto svoje „na papiru“ sa ove strane Drine. Ovako, proglašenje nezavisnosti Hrvatske uz pomoć brisanja Srba iz Ustava, te reakcija u Vojnoj Krajini i domino efekat iste, a zatim i političko ignorisanje Srba u Bosni i Hercegovini je dovelo do proglašenja Republike Srpske. Veoma jednostavno, akcija – reakcija. Da nije bilo tih akcija lokalnih nesrpskih naroda vođenih Franjom i Alijom, Srbi bi se još uvijek ponosili petokrakom, četnici bi i dalje bili u Čikagu a narod na ovim prostorima ne bi bio uboga sirotinja... ah, te hipoteze iz Zone sumraka.
Nego, tako je nastala draga naša a i Vaša Republika Srpska. Rodila se u teško vrijeme, morala se udati mlada za Federaciju BiH ali je, unatoč svemu, živa i zdrava već dvadeset godina. Proslavila je rođendan količinom vatrometa i klasične muzike od koje se ne bi postidile ni siromašne Švedska ili Francuska. Kad je bal, nek' je maskenbal, stari je RSrpski princip, pa i kad nema para, a i kad još gore nema para. Sve je proteklo u najboljem redu, skupila se bila sva ekipa, sem Đokovića. Djeca su predsjedniku pjevala na uvce, samo što je on umjesto bijelog nosio crno odijelo (simbolika?), a djeca umjesto plavih kapa opanke (simbolika?). Ipak, sramota je što se slavljenica na rođendan nije sjetila kuma Franje i starog svata Alije, kao i to što rijetko nosi svoj vjenčani prsten. Al' šta da se radi, kad tjera inat kao prava Srpkinja, a matičari joj za te stvari ništa ne zamjeraju. Genocidna, ako. Kažu tako. Ukidanje? Moguće je i to. Veoma jednostavno ostvarivo, poništiti Dejtonski sporazum, i shodno tome, nastaviti gdje se stalo 1995. godine. Samo, koliko će tad tražiti Ruder Finn za tačan odgovor na pitanje „Ko je počeo rat?“
No comments:
Post a Comment