O referendumu

"Referendum? Referendumom se izjašnjava da li ste za DA, ili ste za NE..." - bezimeni student podstanar porodice Popušlić

Svima u Republici Srpskoj se (posebno intenzivno, izvještavanjem o svakom detalju procesa) pod grlo posljednjih nekoliko mjeseci - od odluke Ustavnog suda BiH - gura referendum. Možda će se i provesti. Od svih najavljivanih referenduma dosad, možda će se i provesti, ovaj NAJGLUPLJI, o Danu RS.

Dosad je Dodik mnogo puta potezao referendum (mnogo smo bitni, mi Srbi, da se pitamo nešto), o otcjepljenju, pa o (ne)radu Suda i Tužilaštva BiH, a evo sad ovo... Sa druge strane stižu reakcije (kontra oko Srebrenice, da se izdvoji iz RS) a sa treće upozorenja (ambasadori NATO zemalja upozoravaju kako referendum nije pametna ideja). Realno, ovi sa druge strane kontriraju radi kontriranja, isto kao i "mi" njima; treća strana je faktor destabilizacije jer od toga zavise mnoge plate za nerad - i oni su državna služba: da su htjeli da naprave nešto dobro ovdje, davno bi to uradili.

Međutim, do ovoga uopšte nije trebalo doći. Glupani Srbi, prije svega ovi na vlasti, a i oni u opoziciji. Problem sa datumom Dana republike kao pravoslavnom slavom prije svega nije u skladu sa svim Srbima, jer nisu svi Srbi pravoslavni hrišćani. Dakle, to ne može biti ugrožavanje vitalnog nacionalnog interesa nijednog naroda u BiH jer isti nisu neraskidivo vezani za religiju, kako Srbi tako ni ostali. Tehnički-pravno gledano, to je tako, a ako neko kaže suprotno, lično ugrožava mene i moja osnovna prava i slobode, ustavom definisane stvari.

Dalje, to se desilo tog dana i ni jednog drugog, Skupština je 9. januara 1992. proglasila taj optimizam koji neke od nas drži i dan-danas. To što je u pravoslavnom kalendaru to krsna slava Sv. Stevan ne znači puno, jer su svi dani u crkvenom kalendaru rezervisani.

Međutim, Ustavni sud BiH O KOJEM SE NISMO STIGLI ODLUČITI REFERENDUMOM (iako bi tu rezultat bio još odlučniji nego na ovom eventualnom sad referendumu), iako je Dodik o tome drobio i drobio, taj isti Ustavni sud BiH čije su odluke konačne i obavezujuće je stigao da odlučuje o tome i zakomplikuje stvar. Nije to puko poništavanje Dana RS, promjena datuma ili nešto, to je odluka koja vezuje za sobom niz promjena u pravnim aktima. A do toga nije trebalo doći obrazlaganjem odnosno korištenjem već navedenih jednostavnih razloga, ali, glupani Srbi.

I eto, sad se organizuje taj referendum o tome, unatoč svemu. Milion i po maraka - kojih se ima na bacanje - će koštati taj referendum u kojem će se ljudi pitati toliko očigledno pitanje da je na granici uvredljivog. I kad se održi taj referendum (ako se održi), kad ljudi kažu da 9. januar treba ostati Dan RS (kao što to misle), šta onda? Ništa kao i dosad, milion i po maraka kraći budžet, sa pravne strane sve ostaje isto jer su sve procedure dosad provedene i zavedene, mi kao narod pravimo još materijala sa kojima nas naši "protektori" u ovom protektoratu mogu kinjiti; bogati će postati još malo bogatiji od para koje će maznuti iz tog budžeta za referendum dok će siromašni ostati siromašni.

P.S. Kao što je vidljivo iz tekstića, nije upotrijebljena nijedna psovka. Nije bilo lako tako pisati.

Ukidanje suda i tužilaštva? Pođimo od sebe.

Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! 

Suština propagande je da obesmisli smisao. Tako i režimska propaganda koja, da upotrijebimo "klasični novinarski riječnik", djeluje kao megafon aktuelne vlasti, vjerno i redovno plasira u naslove riječ referendum iako, i da se sve kockice sklope, isti ne može baš biti održan u skorije vrijeme. "Srbuj, makar slamu jeo" princip. Činjenica jeste da sud i tužilaštvo BiH, na koje se odnosi taj referendum, ne rade svoj posao pošteno nema puno uticaja, ti isti sud i tužilaštvo su napravljeni kako su napravljeni, RS im je kumovala, "poslije jebanja nema kajanja" i toliko o tome za ovu priliku.

Nego, nakon posljednje epizode repa epiloga priče o Picinom parku, sklon sam mišljenju da pravosuđe Republike Srpske treba ukinuti. Pravosuđe je nesposobno, tromo, neekonomično i nadasve... neuticajno.

Elem, neimar zgrade koja se gradi u pokojnom Picinom parku, Mile Radišić, aktuelan, opet. Mi smo onomad kao bijeda go seljak omladina studenti prljavi hipiji David Štrbac išli kroz grad i vikali da je lopov, a pravosuđe Republike Srpske govorilo da nije. Pa se pravosuđe predomislilo i reklo da jeste i osudilo ga na tri godine zatvora. Pa Mile mic po mic odgađao odlazak u zatvor da bi na kraju, kad je vidio da je drugi Mile "odnio šalu", jednostavno sjeo u auto i pobjegao daleko... u Beograd, gdje sad živi teško.

I ako nije dovoljan taj apsurd, da pravosnažno osuđen kriminalac pobjegne iz zemlje par sati prije hapšenja i skloni se u susjednu državu sa kojom imamo "specijalne i paralelne veze", na par sati vožnje, onda treba apsurd malo pojačati.

Tako procuri prije koji dan nekakav audio snimak Mileta Radišića gdje on priča o prljavim poslovima režima, gdje se tu malo šta razaznaje i shvata (tek upućenima je zanimljivo), snimak odstupnica se pusti u javnost a prenese ga nerežimska RTV BN. Obzirom na kvalitet snimka, očigledno je svima - sem nekima koji su zaposleni u MUP RS - da se ne radi o prisluškivanju, već da je snimak planski napravljen od strane čovjeka koji je (bio?) blizak Miletu Radišiću i koji ga je usmjeravao pitanjima...

I nije ni to "najopasnija tačka u cirkusu večeras", već što se taj isti Mile Radišić u rekordnom roku javlja javnom servisu RTRS da "demantuje" snimak koji RTRS nije ni objavila ni spomenula (tu možda griješim obzirom da ne pratim RTRS ali sumnjam, obzirom na njihov selektivan sluh, prim. aut.), odnosno da kaže kako nije dao nikakvu izjavu već da se radi o montaži.

I to je momenat za koji ne treba više nikakvo objašnjavanje već samo prijedlog da se ukine pravosuđe Republike Srpske. Može i bez referenduma.

Usput, ostavih komentar na vezanom članku RTRS internet portalu. Naravno da nisu odobrili taj komentar. Napisao sam da se "praktično može vidjeti pištolj uperen u čelo Mileta Radišića dok daje izjavu za RTRS". Valjda se RTRS plaši da se ne vidi samo pištolj, već i ko ga drži... oni su uvijek korak ispred.