Friday, June 28, 2019

Lars Gunar Pizdemark i EUsinje gnijezdo

Apsurdnih situacija u RS (i BiH) je previše danas, drugi se ljudi pomno bave time (a ja dizanjem tegova i vožnjom bicikla), ali jedna priča mi je privukla pažnju, priča za koju nisam siguran da li smo uopšte svjesni koliko je bitna...


Da ne bi bilo napreskok, redom i logički da se objasni pozadina priče:
- neformalna grupa građana "Pravda za Davida" (ili koji već status ima grupa) se od kraja prošle godine, nakon tjeranja sa trga, okupljala u crkvenom dvorištu hrama Hrista Spasitelja; odnedavno im je to zabranjeno (divan potez govana iz crkve, da se nevoljnicima okrenu leđa), tako da se sad ti mali svakodnevni skupovi održavaju pored samog hrama, u "parkiću";
- prije nekoliko dana je na takvom jednom skupu, u sklopu standardnog šikaniranja članova grupe od strane policije (rastjerivanje, legitimisanje) došlo i do privođenja jednog stranog državljanina: Bruno Batinić, čovjek porijeklom sa ovih prostora a već dugo državljanin Švedske, je prilikom pozdravljanja članova grupe "uočen" od strane policije kao novi destabilizatorski element Republike Srpske, te su isti pri nepropisnom pokušaju legitimisanja navedenog Brunu/Bruna oborili na zemlju i solidno ugruvali;
- po zakonu, policija prilikom legitimisanja lica MORA DA NAVEDE RAZLOG što je dio koji je preskočen, jasno je vidljivo na snimcima događaja; pored toga, policija izdaje klasično govnarsko saopštenje u kojem je 60-i-nešto godišnji Bruno odbio da sarađuje sa policijom prilikom legitimisanja te pružao otpor i tom prilikom je jedan policajac povrijeđen (a bilo njih sedam na jednog)...

E, sad, šikaniranje naših građana/sugrađana nije od juče, ali je novost bio Bruno - državljanin Švedske. Znači, malo su se tu naćulile uši, proširile zjenice: da vidimo kako će se naš kurton od entiteta/države (ovoga puta kurton u pravnom pogledu), snaći sa švedskim zahtjevom za odštetu koji će uslijediti... nekad.

Ipak, reakcija predstavnika EU u BiH je... izostala.

Na to je kratkim video snimkom reagovao Stefan Blagić, aktivista iz pokreta ReStart gdje je sa punim pravom prozvao Larsa Gunara Vigemarka (u daljem tekstu Pizdemark) koji je, za primjer, bio veoma aktivan prilikom donošenja zakona o akcizama (odnosno novog nameta za građane) a kao najgora pizda ćuti na kršenja ljudskih prava, jednu divnu EU tekovinu (pošto mi nemamo nikakve humanističke tekovine, da to nazovemo EU tekovinom).

Blagić je zbog navedenog snimka saslušan u policiji (Republike Srpske) pod izgovorom da je ugrozio bezbjednost Pizdemarka, a dotični snimak je okačen iznad u tekstu i stvarno nikakvog govora nema o ugrožavanju bezbjednosti, da to jasno navedemo, bez ikakvog sarkazma, ironije, skrivenog značenja ili dvosmislenosti...

I, sad, šta je tu zanimljivo: kao što je stradanje Brune u parkiću bila inovacija (da mi se oprosti zbog neprikladnog korištenja te riječi), isto tako je i ovo direktno prozivanje EU nešto novo za nas. Novo, veoma opasno i veoma bitno.

Naime, BiH se nalazi u Evropi, prirodno je da bude dio Evrope u svakom pogledu, analogno i Evropske Unije, ali ne po svaku cijenu: građani BiH treba da budu tretirani kao ljudi, i u BiH i u EU. Međutim, EU nam ne misli naročito dobro. Može se tu reći da je EU korektna, da su smeće ovi ljudi koji su nama delegirani (Pizdemark, Incko...), međutim, to je priča šuplja koliko i ona "dobar je Dodik, loši su ovi oko njega". Ako smo mi zaostali pa kod nas ne postoji niti zakon niti korektiv, EU to svakako nije. BiH jeste po EU prioritetima "zadnja rupa na svirali", jer sem radne snage skoro da više nemaju šta da nam uzmu, i zato nam delegiraju ljudsko smeće, a protiv toga ćemo se morati boriti. Prvo protiv tog smeća, imenom i prezimenom, a onda protiv neljudskog tretmana. Jer, da će nama EU pomoći, neće, bar ne dok ne namiri sebe...

Usput, ovaj "napad" na Pizdemarka me je isto tako podsjetio na Sašu Radulovića, lidera pokreta/stranke u Srbiji pod imenom Dosta je bilo, genijalca i najpoštenijeg čovjeka među srpskim političarima ( http://dostajebilo.rs/ ), s tim da je on prije svega čovjek, a ne političar. Sašu i Dosta je bilo pratim od nastanka pokreta i trudim se da ne propuštam bitne dijelove priče. Jedan od tih dijelova je bilo svojevremeno Sašino izlaganje protiv ulaska u EU ovakvu kakva jeste i pod ovim uslovima što je bilo, paaa... nešto novo, nešto veoma hrabro i nešto što se dotad niko nije bio usudio reći, da dirne u EUsinje gnijezdo i maksimu čvršću od partizanskih, "EU nema alternativu!"... Da nam trebaju evropske tekovine, vladavina prava i zakona i ljudski odnos, to nam treba. Da nam treba evropska kurčina, ne treba nam. I, prije ili kasnije, doći ćemo svi zajedno (sa obe strane Drine pa i šire) do tužne činjenice da nama nema ko da pomogne, sem nas samih... već dolazimo, na žalost, na ovako tužne načine.