Sjaj i bijeda Delta Planeta = MI zapravo imamo sreće u životu

U Banjaluci je otvoren jedan od "najvećih i najmodernijih tržnih centara u ovom dijelu Evrope", Delta Planet. Otvorili ga suvlasnici, presuđeni sitni kriminalac Miroslav Mišković i nepresuđeni krupni kriminalac Milorad Dodik...

Apsolutno nemam ništa protiv velikih tržnih centara, štaviše. Postoji film koji na simpatičan način objašnjava kako je to zapravo vid subkulture, "Pacovi iz tržnog centra" (Mallrats), režisera Kevina Smita, dok je isti snimao dobre filmove. Naime, veliki tržni centri sadrže sve što je potrebno za život: tu je moguće kupiti sve, tu je besplatan parking, WC, restorani brze i spore hrane, kafići, slastičarne, zabava u vidu salona igara, teretana, kino sala, baš sve za džirlo narod. Međutim, Delta Planet...

Ne treba ići daleko za referencu: Beograd, Delta Siti. Nominalno sa istim korijenom, Delta Siti unekoliko više ima smisla od ovog što je Banjaluka dobila. Delta Siti ima sve što je ovdje ponuđeno uz bolji izbor odjeće, mnogo bolji izbor hrane, više prodavnica tehničke robe, izuzetnu knjižaru... A T.C. Ušće da ne spominjem (lični favorit). Banjaluka je zapravo dobila proširenu verziju T.C. Merkator udaljenu nekih 300 metara od T.C. Merkator. Jedino što nedostaje iz Merkatora jeste... Merkator. Za poziciju supermarketa u Delta Planetu se izborio MojMarket; radnje koje su ponavljaju su Sport Vision, Office Shoes, Astra, Legend, Kultura, Techno Shop Stanić, N-Fashion, Proteini.si, DM... razlika je još u zlatari i slastičarni, ako se ne varam. Već tu počinje glavobolja usljed (nedostatka) logike, ali to je tek polovina problema...

Naime, neka tržnog centra, ko ima para - kupovaće, ko nema - zaobići će, ali ono što je nesporno sporno jeste što je to zemlja koja je prevarom "oteta" od grada. Nekad bilo dio kasarne/tenkovskog poligona, pa neka, te vojske više nema i biti je neće, neka se gradi, ali je grad poprilično oštećen malverzacijama oko te zemlje odnosno kojekakvim zamjenama u kojim je glavnu ulogu odigrala firma Lakting (Laktaši - Dodik - naravno). Dalje ono što je nesporno sporno jeste što je objekat ušao u izgradnju bez potpune građevinske dozvole pa je u toku gradnje izbio skandal kada se saznalo da je postojeća dozvola bila samo za zemne radove a ono već bila nikla druga etaža. Tada se čudesnom brzinom u gradsku kasu slilo nekih para za takse pa je ministarka - dozvola radodajka - Srebrenka Golić ekspresno udarila pečat. Naknadno ono što je nesporno sporno jeste što je sam objekat otvoren nezavršen i nigdje u normalnoj zemlji ne bi mogao dobiti upotrebnu dozvolu jer, pored svega, vidljivo je da protivpožarni sistem (prskalica) nije završen. [Slike u tekstu su nastale šetnjom kroz tržni centar na dan otvaranja, prim. aut.] Dodatno na taj treći nesporno sporni dio jeste što je kružni tok vrijedan tri miliona KM, napravljen zbog tržnog centra, isto tako otvoren nezavršen: u podzemnim prolazima nije omogućen pristup invalidima niti su završni radovi obavljeni.

No, ono što je najspornije ali nije nesporno je zapravo suština. Milorad Dodik je prilikom otvaranja Miroslavu Miškoviću, nedavno osuđenom na zatvorsku kaznu u suđenju koje je bazično bilo farsa gdje je optužnica za organizovani (krupni) kriminal iscjepkana do besmisla, poručio kako je ovaj "uvijek dobrodošao na slobodnoj teritoriji". I dok sam u jednom tekstu početkom 2018. godine iznio mišljenje kako je Republika Srpska za Srbiju otprilike neki retardirani rođak sa sela i mjesto jeftinog azila (vidi TEKST), činjenica je da ta rodbina odlično sarađuje kad je u pitanju neka mutljaža. Kako Mišković može ovdje otvoriti tržni centar, tako i Mile Radišić, kum Milorada Dodika, može da se unatoč međunarodnoj potjernici bez problema šeta po Beogradu, pa i da - kad mu dosadi - pređe državnu granicu i dođe malo na izdržavanje kazne. O nekim manje poznatim slučajevima bi se moglo do sutra, ali je suština da Milorad Dodik, psihopata koji je pokrao izbore i uspostavio neviđen kvalitet nepotizma u Republici Srpskoj i Aleksandar Vučić, psihopata koji je uspostavio neviđen kvalitet poltronstva i nakaradnosti javnog života u Srbiji, savršeno sarađuju kad je pitanje "udaranje procenta" po IMT (imal' mene tu) principu.

Prvi lokal na ulazu u Delta Planet je kafe restoran Agape, koji je i zvanično, za razliku od većine toga što se pripisuje trenutno aktuelnog članu predsjedništva BiH, u vlasništvu porodice Dodik. (Digresija: prilikom obilaska mi je zapalo za oko da je većina osoblja u Agapeu, u nedostatku grublje riječi, gubava. Nemam ništa protiv tih ljudi, tamo crnče za marku kao i većina ovog jadnog naroda, ali, pokojni Marti Feldman bi bio ponosan koliko su svi oni na tragu njegove uloge Igora u ostvarenju "Mladi Frankenštajn".) Kruže priče kako je na ugovoru za Delta Planet kao suvlasnik naveden Igor Dodik. Nemam nikakve dokaze i bilo bi čudno da je ovaj stvarno napismeno tu negdje, ali je činjenično da je u pitanju neki tal i bez sumnje je da Milorad Alavi ima svoje prste u tome... Takva seljačka traljavost i lakomost su vidljivi na svakom ćošku.

E, tu je ono najtužnije u svemu, a opet uslovno pozitivno - posmatrajući širu sliku: čime god da se Dodik bavio, to je propalo. Svi njegovi javni (privatni) poslovi su veoma neslavno završili, muljaže tokom rata, nekakvi biznisi sa namještajem, ogromne pare su se tu kotrljale i ko zna kako nestale tako da je on u svoj prvi premijerski mandat ušao sa ogromnim dugom. Poslovi koje su formalno njegova djeca vodila (radio Igokea, firma Fruit Eco...), isto tako, uglavnom neka priča o kreditima i pare koje su nestale a od posla ništa. E, sad, nije nemoguće da su te pare završile na nekim računima u švajcarskoj banci ili slamarici, ali je činjenica da ti poslovi propadaju ili jedva plutaju; valjda bi pametnije bilo da su to uspješni poslovi, i da se to uloženo/ukradeno od države nastavilo umnožavati samo od sebe (umjesto što je poslije ukradeno od države po drugoj osnovi), ali, za tako nešto treba znati raditi a kompletna ova vlast zna raditi samo prljave poslove, na žalost. S tim u vezi, ono suštinsko iz naslova teksta: s obzirom koliko su Milorad Dodik i njegova sekta na vlasti u Republici Srpskoj, dobro je da je ista opstala. Jeste ta Republika Srpska jedna ljuštura, izjedena iznutra najcrnjim parazitima, ali makar joj je ostalo ime. Ne navodim to zbog "srbuj, makar slamu jeo" već zbog same činjenice što unatoč konstantnoj sumanutoj priči o povratu nadležnosti, nijedna nikad nije vraćena Srpskoj, pa bi taj gubitak imena, jedinog podsjećanja da GLUPI rat na ovim prostorima nije bio uzalud, sa te strane bio tragičan.

I eto, MI zapravo imamo sreće, mogao je ovo umjesto Delta Planeta biti Bakir Planet, kakav je dobar domaćin i izuzetan menadžer Milorad Dodik...

Doktorat iz političkih nauka - dajte i meni!

Praznično je vrijeme, doba darivanja... Uh, čekaj, pogrešan blog.

Srećniji sam kad nemam šta da pišem/komentarišem ovdje, al' šta da se radi. U jeku burnih dešavanja na ulicama moga grada, malo pomnije pratim medijsku ofanzivu na narod koju provodi RTRS, laži koje sami plasiraju (ne stide ih se potpisati) kao i gnjusne laži koje se serviraju tako da im se zametne trag kroz šemu portal Info Srpska (tzv. portaloid, bez impresuma, služi uglavnom za blaćenje protivnika režima najgorim izmišljotinama) > SRNA > RTRS...
Ipak, te gnjusne laži najčešće nemaju domet kakvu ima obična glupost. Tako RTRS na svom portalu prenosi dijelove razgovora sa Dušanom Prorokovićem, doktorom političkih i bezbjednosnih nauka:
https://lat.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=321813

Profesor beogradskog Fakulteta za diplomatiju i bezbjednost Dušan Proroković ocijenio je da Republika Srpska unutar BiH zauzima najbolju poziciju još od Dejtona, zbog čega očekuje da će u narednim mjesecima biti pokušaja destabilizacije i potkopavanja njenih institucija na način kako je to činjeno prethodnih 20 godina.

Na prvi pogled, uobičajena šuplja priča, međutim, kad se čovjek malo zamisli vidi da je ovo vrhunac besmisla. Republika Srpska je izgubila grb, himnu, zastavu, pasoš, vojsku, ČETVRTINU STANOVNIŠTVA (...) i to je nekako najbolja pozicija još od Dejtona? Hmm... Pa onda "u narednim mjesecima potkopavanje njenih institucija na način kako je to činjeno prethodnih 20 godina"? Hmm... Institucije su potkopane iznutra, sve što je moglo biti prenešeno na nivo BiH je otišlo, i od ove i od one vlasti, u posljednjih 20 godina, nakon smjene Poplašena svi su se njihali kako vjetar duva, a posebno SMSD koji sa tim i nastavlja. Posljednji dokaz za to su akcize, jedan divan gratis za Bosnu i Hercegovinu oko kojeg se Sekta ekstremno potrudila.

Poenta je, da je RS stvarno "u najboljoj poziciji", što bi značilo u dobrom položaju, stabilna ekonomski, socijalno, politički, niko joj ne bi mogao ništa. Ovako, RS ima Vladu kontinuiteta koja nas tjera u robovlasništvo gdje je svaki segment društva nezadovoljan svojim bivstvovanjem, sem budžetskih pijavica. Na kraju, ne bi bio problem ni da svi budemo budžetske pijavice, da svi budemo Sekta, samo i tu bi se morao znati neki red, nije svaki član Sekte isti i ne može biti... ali to je već neka druga tema.

Ostatak Prorokovićevih riječi koje prenosi RTRS je uopštena politička priča otprilike na nivou konstatacije "voda je mokra i ne da se držati rukama" i tu se nema šta puno dodati ni oduzeti, nego ono što je zanimljivo, kad se krene pretraživati ko je zapravo Dušan Proroković jeste što se dobije kao video rezultat njegov intervju na YouTube kanalu Balkan Info: Dušan Proroković - Režimu se od straha priviđaju obojene revolucije! (11.05.2016). Šta reći a ostati dosljedan, kad upravo RTRS odnosno Sekta siluje narod pričom o obojenim revolucijama a pokušava nahraniti punom šakom srbovanja...

Igor KREMBIL Radojičić

Bajata crtica o aktuelnom gradonačelniku (lijen sam)...
https://www.nezavisne.com/novosti/banjaluka/Banjaluka-dobija-ulicu-Marijana-Benesa/495950

Radojičić je u obraćanju na današnjoj sjednici Skupštine grada, koja je počela minutom ćutanja za preminulog Beneša, naglasio da su stečeni uslovi da jedna od ulica bude nazvana po Marijanu Benešu i najavio da bi to uskoro moglo biti i urađeno.
On je pojasnio da, prema ustaljenoj proceduri, inicijativa mora biti zvanično upućena gradskoj komisiji za nazive ulica, koju čine istoričari i stručnjaci raznih profila u čijoj je nadležnosti da odlučuju o tom pitanju i da o tome obavijeste Skupštinu grada.
"Nakon što se dobije stav komisije, konačnu odluku donosi gradska Skupština. Lično, smatram da su stvoreni uslovi za to i da to treba uraditi", rekao je Radojičić.

Na stranu to što sam ja u nekom tekstiću iz 2015. napisao da bi Marijan još za života trebao da dobije ulicu, da mu se ovaj grad makar na taj način oduži, na stranu sama procedura koja je pomenuta u citatu, ovo ljudsko smeće koje pokušava da glumi gradonačelnika nekako uspjeva da dostigne nove vrhove dna u svojoj beskonačnoj praznini: čovjek je umro, stvoreni su uslovi. Dakle, ponoviću još jednom njegovo shvatanje ispunjavanja "radnih planova": čovjek je umro, stvoreni su uslovi. Bešćutnost bezgranična.

Razumijem da je Igor plitak, imao sam prilike da razgovaram sa nekim ljudima koji su sa njim išli u srednju školu koji su mi rekli da je on oduvijek bio "mladi političar - predsjednik razreda" tip, ali za konkretne stvari TANAK (jasno vidljivo iz njegovog političkog života, posebno načelnikovanja), međutim, da će se to njegovo socijalističko političko obrazovanje (čija je suština totalno šuplja) kristalizovati ovako precizno, stvarno nisam očekivao. Latentni narcis kojem je osnovna djelatnost organizovanje sastanaka za organizovanje sastanaka, da ono malo riječi kojima nas počasti ovako uobliči i time dokaže da je totalan KREMBIL, stvarno nisam očekivao.

Dodatak: Igor PIZDA Radojičić (svježa crtica)...
https://www.nezavisne.com/novosti/banjaluka/Radojicic-poziva-na-mir-i-udrzanost/515164

"Nesumnjivo je da svi mi u gradu imamo vrlo različita mišljenja, pa i o ovome što se sada dešava. Nemojte, molim vas, da se u gradu naprave nepremostive razlike i razdori i da iza toga ostanu posljedice koje će trajati mnogo duže i da uđemo u onu narodnu „dok se dvoje svađaju treći se koristi“. Nemojte da dođemo u situaciju da neko treći sa strane arbitrira između nas samih u gradu. Dušebrižnika sa strane je već mnogo", rekao je Radojičić.

Uspješno je rekao NIŠTA, ali se barem oglasio. NAPOKON.
Dakle, devet mjeseci se na glavnom trgu u Banjaluci svakodnevno održava surogat parastosa za jednog mladića koji je nastradao pod sumnjivim okolnostima. Devet mjeseci ljudi imaju priliku da na glavnom gradskom trgu gledaju oca tog mladića kako mu se duša cijepa, a vlast koja prikriva ubice samo dosipa so na ranu i, pored odugovlačenja, pokušava stvari da odvede u pogrešnom smjeru...
Sve se to dešava u Banjaluci, a gradonačelnik ćuti kao PIZDA. Čovjek koji nema svoje mišljenje o tome, a upitno je ima li mišljenje o bilo čemu, dok ne stekne pravo na mišljenje. Sve do...
Nimalo slučajno izabran datum, katolički božić, nasilno uklanjanje malog oltara koji je bio izuzetno uredno održavan, nekoliko glupljih policajaca nasrće na ljude tom prilikom, privođenje oca i majke poginulog mladića, cjelodnevni protest koji na ulice izvodi oko 1.200 ljudi i 300 policajaca (od kojih oko 150 u opremi za razbijanje demonstracija)... izgleda da nije moglo drugačije da Igi progovori. Riječ - dukat.

E, sad, ovo što je rekao je zanimljivo, iako nema precizne veze sa temom: stranka kojoj pripada je više nego bilo šta podijelila ljude u RS. To je najveća tragedija političkog života Republike Srpske koja se, između ostalog, manifestuje i kroz ovu nesreću. Prijetnje otkazima ljudima koji su na budžetu države zbog podrške porodici nastradalog mladića, kao i drugi oblici mobinga... To si ti, Igore. Ti i tvoji drugari za koje si čekićao godinama.

Samo uklanjanje spomen obilježja, vjerovatno dio ideje da se to makne pred Novu godinu zbog [sarkazam]mnogobrojnih turista koji nam prosto hitaju naručje[/sarkazam], je smišljeno i odrađeno bijedno, a kako bi i moglo drugačije kad je već odavno "majmun ušao u tenak". To je sve davno još trebalo biti maknuto sa trga, ali na drugi način - rješavanjem slučaja. Ovako, nebitno je da li će Mile i Igor živjeti srećno do kraja života i vladati ovdje ili pak pobjeći na Bahame sa plodovima ove drumske pljačke koja se u BiH zove politika, nakon ovoga ostaje samo još jedna crtica da se tu radi o NELJUDIMA. Samo što Mile laje što mu došapnu njegovi retardo savjetnici a Igor ćuti kao PIZDA.

Izbori 2018... realno.

Od svih šaljivih slika na temu izbora, ova me jedina iskreno oduševila... ali mi je nekako nedostajao rakun, pa sam ga ubacio. Ne znam ko je originalni autor montaže, ali, svaka čast.

Elem, izbori...

Samo SNSD može da pobijedi SNSD. To znači da SNSD može da izgubi. Što bi se lako moglo i desiti, jer je SNSD gori nego ikad: Mile kao kandidat za funkciju "veze s vezom" i njegov omraženi trabant Željka kao kandidat za predsjednika RS. On nije za to, a ona baš nije za to. Špirić, možda i najveći retoričar i demagog, čovjek koji bi preživio i atomski rat (i, naravno, ostao na funkciji), jedini stariji lik u ekipi koji je "istaknut", u kampanji "koristi" američke sankcije tako što je na njih naslonio slogan "Svaki metar moje republike veći je od Amerike.", i kakav je ovdje retardiran narod, proći će mu taj kursadžijski polit-humor... realno.

DNS kao bazen za prelijevanje SNSD kadra, koji svaki put pred izbore glumi opoziciju je poprilično opasan. Na njihovoj strani je vjekovna mudrost. Na plakatu Pavić, Čubrilović i treći - zaboravih koji - dedica, uz poruku "Odgovorno prema mladima"... prema praunucima, slutim, koji imaju isto godina kao i njihova vanbračna djeca... realno.

Socijalisti... realno.

Opozicija je još uvijek poprilično bezidejna, uplašena lopate kojom će biti potrebno čistiti govna iza Sekte Međuzavisnih Socijal-Debila, ali opet nešto bolja nego prošlih puta. Više nema višekratnog gubitnika Ognjena Tadića, tu je Govedarica koji je istupio kao predsjednik stranke na izborno bojište, svjež momak - skoro nov, kojem je jedina mrlja to što nakon završene srednje škole nije otišao u VRS (a mogao je, kao moj rođeni brat koji je isto godište i koji je u jesen 1995. otišao na Manjaču a onda se relativno brzo i spustio sa nje... i ima ratnog staža u vojnoj knjižici, prim. aut.). Željka je pokušala da odigra tu kartu, pa joj se vratilo kao bumerang ("ustaška unuka"), s tim da je jako zanimljivo da nikad nije detaljno istraženo porijeklo našeg vrlog pre'cjednika. Dodig srpsko prezime nikad bilo nije, ali se to nije zagrebalo dosad... Ivanić u kampanji ističe neku umjerenu konstantu nerada i nekrađe i realan je primjer "manjeg zla": sve je to neka šuplja priča, ali čovjek makar nije drumski razbojnik kao ovi iz crvene sekte... realno.

Kampanja je poprilično dosadna, obe strane zabijaju puno više autogolova nego pogodaka u tuđu mrežu, arčenje državnih resursa u stranačke svrhe je na vrhuncu (službeni auti se ne gase, a ni helikopteri Helikopterskog servisa RS), velika je vjerovatnoća da će psihopata Lukač pokušati da izrežira neki incident do nedjelje i tako zacementirati činjenicu da je on najneprimjereniji ministar u RS ikada... realno.

Izlaznost će biti nekih 4-5% veća nego uobičajeno (meni je nekako broj 57% u glavi, prim. aut.), svakako nije zanemariv uticaj pokreta "Pravda za Davida", međutim, da će se desiti suštinska promjena - i da se desi promjena vlasti - neće. Matrica političke nezrelosti se maltene primila u genom naroda ovdje i politika u nekom normalnom smislu te riječi ne postoji. Postoji samo "danas" i "meni", i tako će zasigurno biti još 20-30 godina, dok ne umru i posljednji volovi koji su politiku učili u SFRJ klupama (npr. bljutavi Igor Radojičić, za kojeg imam još jednu vinjetu, valja mi se natjerati da to naškrabam, prim. aut.). Dakle, to što neće, ne znači da ne treba i zato u nedjelju ponijeti olovkicu i na glasačko mjesto, protiv crvene sekte, pa makar se popišati na listić, jer i to je izražavanje volje birača... realno.

Srećno nam...

Slučajno ili perfidno...

U jeku ove predizborne kampanje - o kojoj bi se malo šta pametnog dalo reći - pažnju mi je privukao jedan naslov, onako baš apsurdan:

Trojke izgubile dječji dodatak zbog 1,05 KM

Prema Zakonu o dječjoj zaštiti, cenzus za ostvarivanje prava na dodatak za djecu u porodicama sa troje djece je 82,95 KM po članu, dok porodica Trkulja iz Banjaluke ima 84 KM po članu, zbog čega im se, kako je navedeno u rješenju Centra za socijalni rad Banjaluka, ne priznaje pravo na dječji dodatak.

"Nezaposlena sam, muž radi za minimalac od 420 KM, a pravo na dječji dodatak su nam oduzeli jer nam je kućni budžet veći za 1,05 KM po članu od dozvoljenog po novom zakonu i nemamo više pravo na dodatak za trojke", požalila se Blaženka Trkulja, majka trojki, kojoj nije priznato pravo na dječji dodatak.

Tekst iz Nezavisnih novina: https://www.nezavisne.com/novosti/drustvo/Trojke-izgubile-djecji-dodatak-zbog-105-KM/498560

I sad, bijela kuga koja naprosto hara, koja je zapravo najdirektnija i najštetnija posljedica terora koji politika sprovodi nad narodom (da se tako izrazimo danas), ista ta bijela kuga dobija jedan mali vjetar u leđa (ali svakako ne prdež) jednom ovako lijepom "matematikom": cenzus je 82,95 KM po članu porodice, što je neki broj dobijen tako da ima veze sa nečim, a minimalac je 420 KM, što je takođe neki broj dobijen tako da ima veze sa nečim, a porodice sa troje djece obično imaju pet članova i kad se tih 420 KM dijeli sa 5 dobije se... iznad cenzusa.

E, sad, kako nisam novinar, a ni raspoložen za istraživanje, mogu samo postaviti pitanja:
- Kad je definisan (aktuelni) cenzus? Na osnovu čega?
- Kad je definisan (aktuelni) "minimalac"?
Uz ta dva podatka i njihovu hronologiju, dalo bi se postaviti još pitanja vezanoj struci i inima (demografi, socijalni rad, politika, "glas naroda"), a ovako se može "tapkati u mraku" oko ideje: da li je ova vlast toliko perfidno nastrojena protiv svog naroda, da čak i ovakvim potezima želi da ga zatre, ili je ovo samo - jedna od mnogih - slučajna glupost?

Optužnica za idiotizam protiv (RJ) Tužilaštva

U toku je prvo - u istoriji Republike Srpske - suđenje po optužnici za terorizam...

Ne mogu ja, dušo, ovo da podnesem,
bombom ću, draga, sebe da raznesem!
Ma, razneću, dušo, i tebe i sebe
i svatove ove što ruše mi snove!

Naime, Milan Macura (33) iz Banjaluke je optužen da je 8. decembra 2016. godine putem društvene mreže Instagram prijetio terorističkim činom, na način da će se opasati eksplozivom i isti aktivirati u Zimzogradu te na taj način ubiti više lica i izazvati štetu na infrastrukturi. Kako je navedeno, to je uradio s ciljem ozbiljnog zastrašivanja građana, nezadovoljan političkim, ekonomskim i društvenim uređenjem RS, veličajući sebe kao heroja u borbi protiv stvari kojim je nezadovoljan. Optužnicu je podiglo Republičko javno tužilaštvo, a u Okružnom sudu je potvrdio sudija za prethodno saslušanje...

Na žalost, nemam originalni tekst Milanove objave već samo dijelove koje su prenijele Nezavisne novine:

"Cijenim da bi sve dobrotvorne organizacije na ovim prostorima koje se bave uvozom C4 eksploziva, nafte, bombi, minobacača, kalašnjikova i tako dalje, a nije da ih nema, imali korist od sljedećeg... Odgovorno tvrdim da sam prvoklasan materijal za samoubicu i voljan sam da to pokažem na primjeru 'Zimzograda'", naveo je Macura.
On je dodao da bez problema može natovariti na sebe "150 kilograma C4, bez da iko posumnja", te da ga, kada postigne potrebno ubrzanje - niko ne zaustavlja. 
"Vjerujem da sa tom količinom mogu obuhvatiti prečnik Brko - Royal Plaza, umro sam presretan. A zašto to radim?! Riječima pjesnika: moja žrtva je mala u odnosu na dobrobit naroda. Zahvaljivaćete mi za cca 20 godina. Oslobodiću vas pogani, smrdljivih kobasica, razrijeđenog piva, vina i rakija, primitivizma banjalučkih gazda, droljetina i svih ostalih piz......", naveo je Macura.
Po njemu će se, dodao je, zvati škole, ustanove, javna dobra. 
"Djeci ćete davati moja imena i tjerati ih da dižu sirov čelik. O meni će se učiti, pričati bajke", naveo je Macura u svojoj poruci koju je napisao 8. decembra 2016. godine u Banjaluci.

Ukoliko bismo se pozabavili analizom teksta, prvo što ovdje možemo izdvojiti jesu "dobrotvorne organizacije koje se bave uvozom C4 eksploziva (...)" koje optuženi poziva da mu pomognu doniranjem sredstava za teroristički čin kojim bi im napravio reklamu. Za trenutak moramo biti malo manje glupi od zaposlenih u Republičkom javnom tužilaštvu pa reći da se uvozom C4 (i inih navedenih artikala) ne bave nikakve dobrotvorne organizacije, te da se može pretpostaviti da optuženi ne raspolaže sredstvima za teroristički čin (što je i potvrđeno nakon pretresa). Takođe, tvrdnja da optuženi na sebe može natovariti 150 kg eksploziva i normalno se kretati je svakako za vještačenje; za tako nešto bi bila potrebna izuzetna fizička snaga što bi mogli da provjere stručnjaci sa Medicinskog ili Fakulteta za sport. Ako je optuženi veoma ozbiljno decidno naveo 150 kg, valjalo bi ispitati te navode.
Dalje navedeno ("pogan, smrdljive kobasice, razrijeđena pića, banjalučke gazde, drolje...") se odnosi na Zimzograd, vašar u centru Banjaluke koji u zimskim mjesecima otežava prelazak preko Trga Krajine. Dotičnu manifestaciju organizuju neke polu-fantomske firme "bliske vlasti" i bazično se radi o nekom omanjem pranju novca. Nekima je Zimzograd zanimljiv, nekima ne, dale bi se analizirati i navedene stavke o razrijeđenim pićima i droljama... ali neki drugi put. Na kraju, u skladu sa dosadašnjim tonom Milanove objave, veoma ozbiljno je navedeno da će se nakon "terorističkog čina" njemu ljudi zahvaljivati te da će se po njemu zvati škole i ustanove, što je i inače praksa... NIGDJE I NIKAD.

Dakle, Milanova objava je bila satirična, crnohumorna, međutim, ono što je zanimljivo jeste što je za "institucije" bila dovoljno ozbiljna da policija izvrši pretres te da navedeno tužilaštvo podigne optužnicu...
Na samom suđenju se pokazao sav apsurd situacije kad je obznanjeno da je policija pri pretresu pronašla zeca (Macurinog kućnog ljubimca) te je, uz smijeh prisutnih u sudnici, Macurin branilac Krstan Simić to prokomentarisao riječima: "Koji to terorista ima zeca za kućnog ljubimca?" Dobra zajebancija, da prostite.

E, sad, sve ovo ne bi bilo toliko retardirano da se upravo ovih dana ne raspravlja u Parlamentu RS o izmjenama zakona koji bi omogućili da se krivično gonjenje nastavi od strane podnosioca prijave i u slučajevima kada (javni) tužilac odustane od postupka (istrage/podizanja optužnice), te da se usklade zakoni koji su trenutno u koliziji (Zakon o javnim tužilaštvima i Krivični zakon RS) da tužioci moraju odgovarati za svoj nesavjestan rad odnosno nerad. Bazično, kompletna "krivica" je u rukama tužilaca koji - više je nego očigledno - ne rade svoj posao i za to ne odgovaraju (detaljnije na blogu Preko Drine), ali bez sumnje plate redovno primaju, za podizanje optužnica kao što je ova...

Recimo, mene lično zanima koliko je dosad optužnica podignuto zbog kršenja Člana 227. KZ RS ("Ko drugome uskrati ili ograniči pravo na slobodno zapošljavanje pod jednakim uslovima koji su predviđeni u zakonu ili drugim propisima, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine."), ne samo zbog mojih aktivnosti na polju prozivanja govana zbog nezakonitog zapošljavanja nego i zbog desetina drugih primjera koji su dospjeli u javnost kroz sve vrste medija, a za koje Republičko javno tužilaštvo nije smatralo da su ozbiljni, ali jeste za ovu očigledno satiričnu i crnohumornu Instagram objavu. Mislim da ni pokojni Zoran Radmilović ne bi imao dovoljno primjeraka riječi "idiot" da podijeli ekipi koja stoji nasuprot Milana Macure.

Na kraju, ako će se tako pomno analizirati eter te se baviti ovakvim "prijetnjama" (koje nisu ni u domenu verbalnog delikta, a kamoli nečega ozbiljnijeg), onda bi Milorad Dodik, aktuelni predsjednik Republike Srpske, trebao da bude optužen za silovanje. Naime, javnosti je dobro poznat snimak razgovora Milorada Dodika sa vlasnikom BN TV Vladom Trišićem u kojem prvonavedeni kaže kako će "j. majku" drugonavedenom, te ponavlja to više puta uz još nekoliko različitih prijetnji. (RJ) Tužilaštvo bi svakako trebalo da analizira taj snimak, da angažuje vještake koji bi potvrdili autentičnost snimka (da ne bude kao sa onom farsom "Dva papka", prim. aut.), a zatim da se naredi i pretres, pa ako kod predsjednika nađu neki - da prostite - kurac i eventualno muda, da se veoma ozbiljno pristupi postupku.

Fini momak Igi - fejzbuk gradonačelnik

Bio sam protiv, glasao sam protiv, nisam ništa očekivao, inicijalno sam se ponadao da neće biti tako loše, ćutao, međutim: Igor Radojičić je tragedija od gradonačelnika.

Banjalučani ... ručali, stara je narodna. Gadno zvuči, da se ne da napisati u integralnom obliku, ali je istina. O prošlim lokalnim izborima, kad je Radojičić postao gradonačelnik, napisah tekstić (KLIKNI - VIDI), pa ne bih previše ponavljao. Čoek se lijepo uslikao, narod rekao "vidi što je lijep" pa glasao za njega, i eto. Sad je gradonačelnik, a bio je i ostao puki SMSD klimoglavac.

Budući da nisam ništa očekivao, tako nisam mogao biti ni razočaran postignutim... tako brzo. Kako se čini, neka je hibernacija po pitanju velikih prevara/krupnog kriminala, nema neke velike nove afere a la Picin park, pa eto. Na površini lokalne uprave, priča je onako, duboka filozofija nivo Jasmin Stavros: aktivnosti gradonačelnika se svode na svakodnevno slikanje - kao iz udžbenika komunističke propagande, te brojanje sastanaka kojima su cilj bili sami ti sastanci, neke furke oko sitnog šminkanja grada (parkići, trotoarići), šuplju priču o kulturi te kojekakve saradnjice - obožavanje slovenačkih civilizacijskih dostignuća.

Takođe, ono što je inicijalno djelovalo kao dobra stvar - izmještanje tržnog centra iz centra grada (lokacija Srpska/Vase Pelagića/Bana Lazarevića), sad je malo izgubilo smisao, jer ta ista rupa zjapi, ima već dvije godine... radi se na njoj, istina, isto kao što se već preko pola godine radi na istočnom tranzitu kojem je rok za završetak radova bio 90 radnih dana. Radi se i na još nekoliko drugih lokacija (putnih pravaca), takođe sa probijanjima rokova, a ako se doda tome permanentno zatvoren Zeleni most te zatvaranje centra grada svako malo, rezultat je da je saobraćaj u gradu nemoguć (posljedica toga je sve veći broj saobraćajnih nesreća zbog gužve).

A, kad nema saobraćajne gužve, tu je policija da uspori, pored hrpe patrola na području grada u posljednje vrijeme su tu počesto kombi vozila Jedinice za podršku što neobično podsjeća na ratne godine i policijski čas. Ne bi to bilo toliko sporno da se kriminal na ulicama grada ne graniči sa komično-apsurdnim: pored "standardnih" dešavanja, u toku prošle godine slučaj seksualnog napastvovanja na više lokacija - još uvijek nepoznat počinilac/počinioci, nekolicina slučajeva maloljetničkog nasilništva, te skoriji događaji kao šlag na tortu, ispaljivanje zolje na zgradu Euroherca, kao i ubistvo Davida Dragičevića za kim se već mjesec dana pale svijeće na glavnom gradskom trgu. Dakle, solidno narušen nivo bezbjednosti a gradonačelnik se slika.

E, sad, da nema velikih prevara i nije baš tačno: priča oko banjalučke toplane je upravo to, nova toplana, javno-privatno partnerstvo i grijanje na drva u 21. vijeku (jer se u novoj toplani koja je predviđena za loženje drvene sječke koriste upravo drva) apsurd je nad apsurdima, gdje bi čovjek, kada sluša Radojičića kako sve to objašnjava, mogao pomisliti da je Igi malo autističan. Ali, u pitanju je keš ("ZADNJA ZA KEŠ?"), isto kao što je za izmještanje tržnog centra u pitanju bio keš, isto kao što je bio za Miškovićev tržni centar koji se gradi na banjalučkom polju (sagrađen dopola bez dozvola koje nisu izdate zbog neplaćenih obaveza gradu, pa onda naprasno podmirene). Istina, možda je Igi stvarno mutav pa ga većina tog keša zapravo zaobilazi (čovjeku dovoljno što je uspio da zaposli ženu u ova teška vremena), ali, to je već druga priča...

Sve u svemu, Radojičić i njegova podmlađena ekipa bradatih amatera prosto tjera čovjeka da žali za udbaškom bitangom Gavranovićem, čovjekom koji je imao veoma nezahvalan zadatak, da naslijedi Kradoljuba, čovjeka koji je unazadio Banjaluku za 200 godina. Kao da je bilo bolje to tupo partizansko stezanje muda nego ovo prodavanje istih pod bubrege.

P.S. Ključ grada Željki Cvijanović? A ja sam mislio da je idiotizam predlagati Čika Alu (Aleta) za aprilsku nagradu...