Stradanje Sokolskog društva: ustaše 1941, komunisti 1945, Draško 2025.

Na ovom blogu je već bilo riječi o suludoj ideji sportske gimnazije: VEZA NA ČLANAK.

Dio vrijedi ponoviti...
(...) gradonačelnik Draško Stanivuković zarad izvlačenja novca za svoju kampanju (primarno) u svoje džepove i dokazivanja opsesije izuzetno glupim idejama (sekundarno) želi da Sokolski dom prepravi u sportsku gimnaziju. Ima tu samo par problema, već se pisalo o tome po portalima, ukratko:
- ne postoji elaborat o osnivanju sportske gimnazije
- ne postoje nastavni plan i program za rad sportske gimnazije
- objekat Sokolskog doma ne zadovoljava prostorne uslove za školski objekat
- grad Banjaluka nema upis nad imovinom koja obuhvata Sokolski dom i pripadajuće igralište (sad ima)
- grad Banjaluka nema sudsko rješenje za ulazak u posjed

Na stranu što je Sokolski dom nacionalni spomenik, na stranu što igralište Sokolskog doma na kojem je Draško već ukrao par stotina hiljada maraka nije u sudskom rješenju, na stranu što su kreditna sredstva za adaptaciju Sokolskog doma već potrošena, na stranu sva pamet i logika...

Ako je drugi mandat Dragoljuba Davidovića bio Hirošima za Banjaluku, sa hrpom kapitalnih kriminalnih projekata koji su značajno naružili grad, Draškov drugi mandat će biti Nagasaki. "Glasali ste - gledajte." Iako na prošlim lokalnim izborima nije bilo pravog kandidata, Draško je svakako bio najgori i sad ide naplata, da Draško obezbijedi svog tatu Dragana za narednih 50 do 100 godina.

No, da se vratimo uže na temu, Sokolski dom bi mogao, suštinski, postati jedan od većih kriminalnih Draškovih projekata... Teško da će ijedan biti težak kao teniska "kabriolet" dvorana ali ne treba potcijeniti ni krađu jednocifrenog broja miliona iz jednog pokušaja.

Trenutno stanje na terenu je da "grad" navrat-nanos želi da uđe u posjed Sokolskog doma, od kojeg nemaju ni planove (nisu ga oni ni pravili) i da se Sokolsko društvo odnosno Teretana Sokolskog doma iseli, da se krene sa adaptacijom zgrade. Prvobitni kredit je 1,5 miliona KM i vrijedi to upamtiti...

U saopštenjima se počesto navodi kako je "Sokolski dom bio kultno mjesto okupljanja Banjalučana u prošlosti, sa nadom da će to biti u budućnosti", uz potpuno ignorisanje činjenice da je on to i sada, gdje Sokolski dom u sali svakodnevno ugosti stotine mladih ljudi (karate, košarka, odbojka, mali fudbal, alpinizam...) a Teretana Sokolskog doma je najstarija teretana u gradu, sa spravama vjerovatno najčuvenijeg banjalučkog sportiste Marijana Beneša. (Dokle se došlo sa ulicom Marijana Beneša?, op.a.)

U suštini, grad prijetnjama pokušava da Sokolsko društvo izbaci na ulicu, ne nudeći nikakvu alternativu za smještaj, što je sramota s obzirom da je Sokolski dom bio makar usputna stanica za sve iole značajne banjalučke sportiste. Takođe, Sokolski dom je ugostio i Draška Stanivukovića i pružio mu podršku prilikom njegove kandidature za poziciju gradonačelnika, tako da je ovo sad vrhunska ironija...

Međutim, na stranu sve, gradonačelnika treba spriječiti... zbog gradonačelnika. Naime, Draško što prije stane sa svojim projektima, to će mu biti bolje, jer skoro sve što radi, radi kriminalno - bez dozvola, a za dobar dio stvari preuzima na sebe zasluge koje nisu njegove, posebno kad je u pitanju finansiranje. Klasični primjeri bi bili rušenje Krajiške kuće i uređenje "kružnog toka" oko te parcele - bez dozvole; izgradnja spomenika palim borcima i obnova kuće Milanovića - novac sa nivoa RS. Usput, kuća Milanovića je bez dozvole i sporna po još nekoliko pitanja...

Bilo kako bilo, istorija je bila nemilosrdna prema Sokolskom društvu u nekoliko navrata, samo što niko nije očekivao da će se probranom društvu ustaša i komunista pridružiti i Draško Stanivuković, u jednom trenutku najveća politička nada ovih prostora a sada najveće razočaranje i prevarant... I nije toliki problem Sokolski dom, problem je budućnost Republike Srpske, ako Draško nastavi sa svojim glupim idejama a ljudi ne shvate da to nema smisla.

No, ne vrijedi previše o tome, zdravi argumenti ovdje uglavnom nailaze na gluve uši, tako da za kraj samo ona Njegoševa koja je skoro postala Vukanova:

Neka bude borba neprestana, neka bude što biti ne može.

Studentski protest 15. mart... ZNAČAJ

 Nije zapaljena skupština, nije obješen Vučić... Šta se onda uopšte postiglo?

Postoji ta floskula u političkom životu Srba (Drinom podijeljenih), da se ne smije miješati u unutrašnje stvari susjednih država, a onda se Vučić i Dodik prave ludi na autobuse plaćene podrške koji idu na mitinge i glasaju tamo gdje ne bi trebali. Šta reći...

Negdje, nekako, svjesno i podsvjesno poštujem tu ideju, niti pratim pomno političku situaciju u Srbiji, niti komentarišem pretjerano, kako na blogu, tako i generalno, nisam upućen, dovoljno imamo naših problema ovdje. Zanima me samo u tačkama presjeka sa našim problemima, a njih, na žalost, i nije tako malo...

Srbija je već nekoliko mjeseci u polublokadi, nakon velike nesreće sa rušenjem nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu, tragične kulminacije javašluka i korupcije, jedne u nizu. Srbija je sva u problemima, afere bi nepotrebno bilo nabrajati ali one sa posljedicama u vidu gubljenja ljudskih života su ipak nešto drugo...

Ovo nije protest samo zbog nadstrešnice, ovo je protest zbog svega a tu su uključeni i ubistvo u saobraćaju od strane sina Željka Mitrovića, zatim isto tako nesreća sa smrtonosnim ishodom na naplatnim rampama u kojoj je učestvovalo vozilo u kojem je bio v.d. direktora preduzeća "Koridori Srbije", zatim dva masakra vatrenim oružjem, O.Š. "Ribnikar" i Dubona/Malo Orašje, gdje je ogoljena potpuna nesposobnost države za bilo šta i svo procesuiranje tih slučajeva je samo stavljanje soli na ranu, kako direktno ožalošćenima tako i čitavom stanovništvu Srbije...

I prekipilo je.

Protest koji je održan juče, 15. marta 2025. godine, na kojem se okupilo oko 300.000 ljudi na ulicama Beograda (a bilo bi ih i više da mnogi iz unutrašnjosti Srbije nisu blokirani u svojoj namjeri da dođu), najveći je u istoriji Srbije a vjerovatno i ovih prostora koji su nekad bili okupljeni pod imenom Jugoslavija. I nije zapaljena skupština, nije izazvan nikakav incident od strane protestanata i neki će reći da se uzalud troši energija. Možda. Ali je protest značajan iz nekoliko razloga...

Protest je organski, narodni. Ne vodi ga (uništena) opozicija, vodi ga bunt mladih ljudi koji su još uvijek nečija djeca koja uglavnom nemaju svoju djecu. A djeca su, pa, poenta života. Stvaranje života. I zato je protest značajan, jer je (dodatno) zbližio mnoge porodice, tu osnovnu jedinicu društva koja se uništava sa svih strana u ovom dobu. Gledati roditelje iz svih krajeva Srbije kako su došli u Beograd da dočekaju svoju djecu koja su se organizovano kretala, to je nešto posebno. Ništa manje značajno je ujedinjenje i zbližavanje na "neporodičnom" nivou, gdje su svi ovi ljudi, mlađi ili stariji, studenti i nestudenti, imali priliku da vide da oko njih ima još ljudi, da nije sve dvozubi šljam kojem je kulturni domet "Zadruga", da vide da nisu sami, da idu rame uz rame sa dobrim ljudima i vide da borba ima smisla. Dalje, značaj protesta je u jednostavnosti zahtjeva koji je toliko apsurdan da vlast odnosno nepomenik AV već mjesecima ne zna kako da se nosi sa njim. Zahtjev je da DRŽAVA RADI SVOJ POSAO. Da se utvrdi ko, gdje, šta i dok se to ne učini, zašto da bilo ko radi svoj posao ako se toleriše nerad najvišeg nivoa...

Neka Vučić ostane doživotni predsjednik, ako želi, ali DA BUDE RED. Hipotetički, nikakav problem, realno, nemoguće jer je to psihopata sa nekoliko ogranaka bolesti gdje je možda najgora narcisoidna želja za kontrolom svega. Naravno, tu je i kriminal koji je delegiran za članove porodice i stranke, ali Vučićevo "iskakanje iz frižidera" je jedna velika bolesna javna sramota...

Međutim, pored njega, problem je sistem koji je on naslijedio i unaprijedio. Poltronstvo na izuzetno visokom nivou. Vučić je, isto kao i Dodik ovdje, mogao da bude "novi Tito", samo da je iole normalan. Nakon razočaranja ishodom petog oktobra, gdje to na kraju nije bila katarza nakon Miloševića već samo epizoda novih jada, Vučić sa jakom njemačkom finansijskom injekcijom prosto mete političku scenu Srbije, s razlogom, jer njegovi prethodnici nisu valjali, samo što počinje era još gorega gdje je možda najjadnije od svega što je sve što radi vrlo neljudski i antisrpski a umotano u srpske zastave...

Ipak, teško bolesni predsjednik Srbije nije tema. Studenti su okupili ljude, oni ostaju na svojim pozicijama, njihove porodice ostaju uz njih, sve više političara shvata brutalnu jednostavnost tih zahtjeva i skida im kapu i kraj nakaradnog sistema se vidi sve jasnije. Srbija, bogata i prelijepa zemlja u srcu Evrope, dovedena je na nivo zemalja "trećeg svijeta" gdje rijeke nose dijamante a vadi ih tuđa ruka...

Najgora je borba sa unutrašnjim neprijateljem. Da je okupator, možda bi lakše bilo. Ali nije. "Izabrani predstavnik vlasti", ubitačna floskula. U redu, ali pored privilegija, tu su i odgovornosti i vrijeme je da se njima posveti pažnja.

Bilo kako bilo, ovi studentski protesti su jedna od najpozitivnijih stvari u istoriji Srbije. Na žalost, zbog tragičnog povoda ali, kako to počesto biva, tragedije ujedinjuju. Ovi protesti daju nadu da Srbija ima inteligenciju za budućnost i, nadajmo se, pravu samostalnost, po prvi put u istoriji.

Da završimo sa Trivić, Jelenom...

Uoči presude Dodiku, Jelena Trivić je održala govor u NS RS gdje je rekla da Dodik nije kriv... Valjda. Ne znam, nisam pogledao govoranciju. Jedan dio se može vidjeti na sljedećoj vezi odnosno linku:

https://www.facebook.com/watch/?v=657902146691313

Upravo ovaj video je omogućio da se njena politička karijera sumira, ne baš sumira ali sumira. Ne znam ko je Jovana Grahovac ali duboki naklon za nju...

Lijepo rečeno, šteta da prođe nezapaženo.

Neće moći još dugo šizofrenija da potraje, da smo Srbi i patriote a da podržavamo Vučića ili Dodika.

Draško, novi-stari gradonačelnik: vrlo porazna identifikacija

Od samih izbora je prošlo dva mjeseca ali s obzirom da nije formirana skupština grada još uvijek nije (nimalo) kasno da se prokomentarišu rezultati...

Ukratko, kako bi to rekao pokojni Bora: "Bilo je izdaje, niko ne priznaje."

Draško Stanivuković je pobjednik prošlih lokalnih izbora u Banjaluci. Opšti pobjednik, može se reći. Možda čak i rođeni pobjednik. I to je jedan predivan mali banjalučki Černobil, havarija odnosno katastrofa.

U izbornoj trci su bila tri kandidata (Stanivuković, Šobot, Trivić) kojima sam davao podjednake šanse, te Davor Dragičević koji se bori sa svojim problemima kako zna i umije. Prognoza mi je bila relativno loša s obzirom da je jedan od prva tri kandidata vrlo bio drugačiji od druga dva: ovom prilikom je narod rekao veliko NE Jeleni Trivić, sa tek nekih 13% glasova, dok su ostatak gotovo ravnopravno podijelili Šobot i Stanivuković, gdje je potonji imao odlučujuću prednost.

Trivić je potopljena a i "puštena niz vodu", razloga za neuspjeh je - očitih - nekoliko: neki su navedeni ovdje na blogu - šizofrenija podaništva Vučiću, kupovina preletača i neprirodan tok stvaranja stranke, pa do kampanje koja se fokusirala na Stanivukovića sa vrlo malo originalnih dobrih ideja i nekoliko poglupih... a ima tu i do prirodnog izostanka harizme. Nešto je SNS novca bilo za kampanju ali ne i za kupovinu glasova i njen poraz je težak.

Solidan drugi, dr Šobot. Šta reći? Tu su bili glasovi stranke koja je ostvarila fenomenalan rezultat ali ne i glasovi koalicionih partnera iako su i oni ostvarili bolje rezultate nego što zaslužuju. Tu se mora malo osvrnuti na krivljenja u političkoj matematici... Da je bilo 2 + 2 = 4, Šobot bi bio gradonačelnik. Međutim, Šobotu, odnosno dr Vladi Đajiću je nož u leđa zabio upravo šef Milorad Dodik. Sve što nije bilo pod direktnom kontrolom GO BL SNSD odnosno Vlade Đajića je otišlo Stanivukoviću. Javno se govori o glasovima iz Krupe na Vrbasu (porodica Ilić, preduzeće Eko-Euro tim) a svakako da to nisu jedini SNSD glasovi koji su otišli Drašku... Kao neku "utješnu nagradu" Šobotu, Dodik ga je promovisao za savjetnika, s ciljem da ga odvoji od Đajića koji, po raznim glasinama ali i mom nekom ličnom osjećaju, bi mogao da "leti". Zasad mi ne djeluje da će Šobot izdati Đajića (te će biti još borbe za SNSD BL) ali ništa nije nemoguće...

A Draško... Tijesna ali zaslužena pobjeda. Matematički gledano nelogična, s obzirom da je on na papiru imao podršku samo PDP ("ujedinjena opozicija" je bila okrenuta Jeleni Trivić) a sam PDP nije imao ni polovinu Draškovih glasova... Ko su onda svi ti ljudi koji su glasali za Draška? Jedan dio je PDP, jedan dio je SNSD/SNSD sateliti, što su sve stranački vojnici profesionalci, međutim, onaj dio koji je prevagnuo i koji je najveći poraz ovog naroda u njegovoj pobjedi su ljudi koji su "bez računa" glasali za njegova "djela".

E, upravo ta Draškova "djela" su ono zbog čega se osjećam vrlo poražen kao Banjalučanin i intelektualac. Djela mu, ako se iole analiziraju, rangiraju od izuzetno glupih do kriminalnih, međutim, odradila su posao. Besplatni udžbenici za osnovce, što je stvar koja bi trebala biti riješena na državnom nivou (ako je već osnovna škola beznadežno obavezna sa zakonom da učenik ne može biti izbačen iz nje), besplatan prevoz za penzionere (unaprijed dogovoreno finansiranje/presipanje novca u džepove prevoznika, a ko se bude vozio - vozio), podjela hrpetine idiotskih kartica za popuste i, meni najgore, vizuelno preoblikovanje Banjaluke, svakako preplaćeno ali, još gore, vrlo neukusno NO MEĐUTIM ALI efikasno...

Ono što se Drašku ne može poreći jeste da poprilično mijenja izgled grada. Promjene, od jeftinijih prema skupljim: redanje mobilijara po već postojećim plažama i igralištima, osvjetljavanje Kastela, vidikovac na Šehitlucima, jednosmjerni saobraćaj, beton parkovi sa "klipovima slobode", park sa vještačkim jezerom kod Delte... Većina osvježenih sadržaja (parkova i igrališta) je otvorena u toku izborne godine, uglavnom tokom ljeta odnosno neposredno prije izbora i većina toga je vrijedna dva slikanja i ništa više. Uglavnom je sve to poprilično kičasto i može biti izmaštani plod samo osobe koja, kao prvo, nema ukusa i, kao drugo, živi u nekom paralelnom svijetu. I nije problem što je to slučaj kod Draška koji je odrastao sa "zlatnom kašikom", problem je što ima dovoljan broj ljudi koji se identifikuju sa njegovom glupošću i neukusom. E, to su opasne frekvencije...

A svim tim djelima, na stranu što su kriminalno preplaćena, nešto fali: sva obnovljena igrališta su farbana bojom za beton sa kojih voda nestaje NIKAD, staza uz Vrbas (dobra ideja!) nema dovoljno prilaza/izlaza, posebno ne onih prilagođenih invalidima, park Tvrtka Kotromanića je bazično na ostrvu kružnog toka do kojeg se može doći preko dva pješačka prelaza a besmisleno se kruži okolo, kao što se besmisleno kruži okolo centrom grada zbog jednosmjernog saobraćaja, vidikovac na Šehitlucima (na stranu ignorisanje originalnog projekta) nije riješio problem - najbolji pogled je i dalje sa spomenika na koji će se ljudi i dalje penjati, takođe, svugdje u svijetu se rade vidikovci sa staklenim podovima a mi dobili brodski, "kabriolet dvorana" je najglupljeg mogućeg oblika i poprilično je neupotrebljiva za bilo šta sem sporta a u skladu s tim je neupotrebljavana, park sa vještačkim jezerom kod Delte je pola deponija a pola oranica (makar dok se ne izgrade zgrade sa pogledom na park) i sve zajedno to je VEOMA VJEŠTAČKO, upravo kao sam Draško. I to me boli, da ljudi puše tu izvještačenost.

Draško je pobijedio i vrlo je opasna situacija sa njim, za Srbe, ovdje: neko tako mlad i tako pokvaren sa tolikom količinom moći, ako ne bude zaustavljen na vrijeme prijeti da bude najgori "vladar Srba" u vrlo jakoj konkurenciji.

Što se skupštine grada tiče, biće tu teške matematike ali vidjećemo već... Na žalost, jedini pravi opozicionar u prošlom sazivu, Saša Lazić - Medo, nije uspio da obnovi mandat, tako da će u skupštinske klupe uglavnom sjesti "profesionalci" kojima su jedina briga pare a ne grad. Jedini pravi predstavnik opozicije odnosno borac protiv režima i talova će biti odbornik ispred Liste za pravdu i red Nebojše Vukanovića...

Još riječ-dvije o matematici...
Ovih dana se u Banjaluci dešavaju razna cirkusiranja od strane Draška Stanivukovića, a propos predloženog zakona koji bi gradove sa više od 100.000 stanovnika zakinuo zarad manjih opština. Takvih gradova je, slovom i brojem, 2 (DVA), tako da je stvar očita. Draško tu organizuje neke proteste, pa tokom vikenda blokira prazan parking na kojem parkiraju radnici RTRS, te isključuje struju ispred Palate predsjednika koja se nalazi, gle čuda, u nultoj pješačkoj-korzo zoni grada. Ne znam šta je gluplje. Na tim njegovim predstavicama su uglavnom ekipa iz GU BL, svi teški po par hiljada mjesečno, ne računajući privatne biznise i rekete...

Takođe, jedan od razloga za cirkusiranje je povećanje budžeta predsjednika RS sa 56 na 77 miliona KM. Neka mi sad oproste svi članovi SNSD što ću im se priključiti u ulozi "apologete režima", ali, nije to tako strašno. Za one sa kraćim pamćenjem: taj budžet je 2022. povećan sa 11 na 56 miliona KM (veza na članak). Dakle, nije to tako strašno, kao prije dvije godine. Kao glavni razlog povećanja se navodi da će dobar dio te povišice otići na izgradnju vrtića. E, tu je Draško kriv. Naime, Banjaluci tragično nedostaje vrtića i umjesto da se on posvetio tome, izgradio (može se ukrasti), zaposlio kadra kojeg ima na lopate (može se zaraditi) i riješio problem (može se RIJEŠITI PROBLEM, nešto što se ne dešava u RS), Draško je vrtiće vrlo ignorisao naspram parkića a sad mu je humanista Dodik kriv što želi da riješi taj problem...

To trenutno Draškovo cirkusiranje koje pomalo podsjeća na njegovo opoziciono djelovanje je ništa drugo do, kako bi to rekli mladi koji igraju video igre, "budženje heroja" - dodavanje opozicionih akcionih poena, sa ciljem da kad Draško preuzme PDP, to bude još samo jedna satelit partija SNSD, što već sada jeste jednim dijelom. S obzirom kako je on trošio gradski novac, idealno bi bilo da (mu) se isti što više umanji, a Draško onda da obuče žuto odijelo i vozi se okolo na kamionu sa žutom rotacijom, ako već toliko voli svoj grad...

Jedna vrlo tužna prosvjetna priča...

Pali smo jako nisko u svim sferama društva ali me posebno boli prosvjeta čiji sam dopisni član... Lažem, ne boli me uopšte ali danas jedna kratka ilustracija propasti te oblasti...

Prije dvije godine je bila aktuelna afera oko tjeranja omiljene učiteljice jer nije bila stranački podobna. [U prethodnu rečenicu nasumično rasporediti navodne znake, op. a.] Konkretno, radi se o osnovnoj školi "Branko Radičević" u Banjaluci i učiteljici Nadi Vasiljević. Sve detalje tužne priče možete pročitati na portalu Capital, veza:

https://capital.ba/kako-je-ujedinjena-srpska-zrtvovala-najmladju-uciteljicu-u-srpskoj/

Vezano za uvodne riječi, prosvjetu zapravo izbjegavam da komentarišem jer je uzaludna priča nakon svih ovih godina i posebno nakon mojih pokušaja da ukažem na nezakonitosti pri zapošljavanju. Nikoga to nije zanimalo ni u jednom trenutku postojanja Republike Srpske pa tako ni sad. Shodno tome, Nadin slučaj sam komentarisao uglavnom u krugu porodice da nije problem što je ona bila drug član nego što nije bila dobar drug član ("Kockao... Vadio."). Dakle, 0 bodova za Nadu i njenu larmu koje ne bi bilo samo da je skupila dovoljno glasova.

Bilo, prošlo.

Uočim nedavno ime Nada Vasiljević na spisku PDP kandidata za odbornike. Jadno ali i dalje nije najgora stvar na svijetu. Nije značajno gore od Ujedinjene Srpske, makar po meni. Vozi dalje.

A onda uzmem da pogledam fotografije novog parka na fejzbuk profilu kod gradonačelnika, pošto znam da će tu fotografije izgledati fenomenalno (da će biti trava i tamo gdje nije izrasla), usput "bacim oko" na komentare...

Da ne bi bilo da tek tako (po adresi profila) zaključujem da je to ta Nada Vasiljević, zađem malo na profil...

I sad nešto razmišljam, šta mi je najgore u vezi ove tužne prosvjetne priče? To što se Nada svela na nivo bota, gdje se nekako čini da bi ona mogla biti nešto više? To što na svaku Nadu dolazi deset potpuno nepismenih osoba zaposlenih u učionicama? Ili to što nema nikakve naznake da će se u dogledno vrijeme nešto promijeniti po pitanju zapošljavanja (ne samo u prosvjeti) pa će se broj Nada i botova eksponencijalno uvećavati?

A prosvjeta... Nezgodna djelatnost. Postoje odgovornost (prema tom poslu koji uključuje uticaj na osobe u razvoju) i podaništvo (prema onima iznad u lancu ishrane) a najčešće samo jedno od to dvoje trpi.

Najgori izbor dosad... makar do sljedećih izbora (Lokalni izbori 2024, Banjaluka)

Svi protiv svih protiv naroda... opet.

Mislim, nije da je taj princip nešto novo, političari su uvijek radili za sebe gdje je analogno da je to protiv naroda, a nije ni da taj narod radi nešto za sebe glasajući za te iste političare ali trenutni izbor ponuđenih kandidata za gradonačelnika Banjaluke je, nominalno, svi protiv svih, dok je tu realno troje malih drugara i Davor Dragičević... Krenimo redom.

Aktuelni gradonačelnik Draško Stanivuković je osvojio poziciju kao član opozicione partije i međuvremenu uspio da raskomada tu partiju i okrene protiv sebe većinu prethodnih glasača jer se izgubio u krađi i saradnji sa SNSD i srodnim tajkunima. Momak neobrazovan i bez stila, potpuno odvojen od realnosti, i od dobrih ideja je napravio s*anje. Krađu narodnog novca je nastavio na najprimitivniji način, projektima koji se svode na redanje mobilijara i zafarbavanje: od parkova je pravio parkove (sa više betona), od igrališta je pravio igrališta ofarbana bojom za beton sa kojih voda nikad da ode, od plaža je pravio plaže... Značajni gradski mostovi koji su u planu (Dolac i Česma) su ostali mrtvo slovo na papiru, gradnja mosta u Dervišima preko potoka širokog metar je gotovo godinu dana preusmjeravala saobraćaj, "saobraćajna revolucija" je najveća moguća glupost koja je mogla biti napravljena gdje je smanjen kapacitet saobraćajnica a ljudi su natjerani da se voze duže kruženjem, grad je izgubio skoro sve parkinge u centru grada (stara autobuska, "Kraš", Palas...) ali može da se parkira plaćanjem Mladenu Milovanoviću Kaji na nekim od tih i bliskih lokacija, u tzv. Rupi se gradi punom parom a nikad nije objavljeno šta itd. Kruna kriminala je svakako "kabriolet dvorana" ali tužilaštvo spava, dok ga Mile ne probudi. Sam Miletov odnos prema Drašku je toplo-hladno, posljednji hladan Miletov "vjetar" je navlačenje Draška na tanak led sa karticama za popuste, gdje se ispostavilo da tri velike firme spomenute u reklami za popuste uopšte neće priznati te kartice. Market "Zoki komerc", lanac benzinskih pumpi Nešković i fabrika obuće "Bema", svi "bliski" SNSD, svi se valjaju od smijeha koliko je Draško glup... Dobri projekti poput staze uz Vrbas su dopola pečeni - ulaz prilagođen invalidima samo na jednom kraju staze, vidikovac na Šehitlucima je, uz problematiku oko toga što nije ispoštovan originalni projekat, jedno od najgorih rješenja itd. Sve u svemu, Draškov mandat može da u udžbenicima zamijeni pojam Pirove pobjede... Draško će imati glasova onoliko koliko ih kupi, pa vidjećemo već.

Kandidat najveće partije u RS je dr Nikola Šobot, suštinski, kapric dr Vlade Đajića kojeg je Mile ponizio ne dajući mu da se lično kandiduje, iako je dr Vlado vaskrsnuo SNSD u Banjaluci nakon havarije sa Igorom Radojičićem. Šobot je lik koji, iako dr medicine, nije bio u politici prethodno, što je raritet i po većini operativnih podataka, sasvim dobar lik. Međutim, SNSD je SNSD, stranka koja najpredanije radi na uništavanju srpskog naroda sa ove strane Drine i na tome bih stao. Na žalost, alternativa ovim režimskim kandidatima je...

Jelena Trivić, kandidat opozicije, donedavno član PDP koja se "pokoškala" sa Draškom i onda odvojila kad je predsjednik PDP stao na Draškovu stranu. Jelena je osnovala svoju stranku navrat-nanos i tuđim novcem, kupila par preletača u Parlamentu RS i kotira kao opozicija. Opet, do juče je "duvala u istu tikvu sa Draškom", svojevremeno je morala iskazati odanost Vučiću na mitingu, neke od njenih programskih ideja za grad su apsurdne (npr. oko fasada na stambenih zgradama) i veoma je upitno da li će tu biti ikakvog revanšizma u slučaju njene pobjede... U suštini, najproblematičniji je pristup olakog finansiranja tuđim novcem odnosno direktno i indirektno od Vučića koji je poremećeni grobar i to stvarno ne može značiti ništa dobro.

Tu je i Davor Dragičević kao nezavisni kandidat i autsajder gdje on bez mašinerije nema neke šanse. Lično ne zamjeram ništa čovjeku, ni to što bi neko zamjerio da "on otima glasove opoziciji" jer u ovom slučaju opozicija je... Čovjek ima pravo da se kandiduje i ko god želi da glasa za njega, što da ne. Isto kao što svako ima pravo da poništi listić ili da ne izađe na izbore... Davor je čovjek koji je prošao kroz užasnu tragediju i bori se sa tim kako zna i umije... Ako mu se ovo učinilo kao dobra ideja, bujrum.

Na žalost, ono što je moglo biti prava opozicija i alternativa nije sazrelo za ove izbore: planirao sam nekad u aprilu ili maju mjesecu da napišem članak kako kandidat opozicije za gradonačelnika treba da bude Saša Lazić - Medo, vođa pokreta Banjaluka Zove, međutim, Medo je tad nekad već potpisao podršku Jeleni... Kaže da će se kandidovati za gradonačelnika na narednim izborima pa vidjećemo već, potrudiću se da ga podsjetim na to.

Isto tako, Lista za pravdu i red Nebojše Vukanovića je odlučila da podrži Jelenu unatoč prethodnim sukobima sa njom, politički odigrano, što bi se reklo, svjesni su da još nisu dozreli da imaju svog kandidata na ovom terenu...

Banjaluka Zove i Lista za pravdu i red imaju svoje liste za odbornike tako da se na tom planu ima za koga glasati, a za gradonačelnika je tako kako je... poraz je skoro siguran. Bilo kako bilo, samo da prođe taj cirkus, da se "bijeda" uplusa 50-100 KM za glas i napije mlakog piva i najede pečenja pa da nastavimo život bez plakata i dernjave kandidata.

Iz ugla dr Vlade Đajića...