Stradanje Sokolskog društva: ustaše 1941, komunisti 1945, Draško 2025.

Na ovom blogu je već bilo riječi o suludoj ideji sportske gimnazije: VEZA NA ČLANAK.

Dio vrijedi ponoviti...
(...) gradonačelnik Draško Stanivuković zarad izvlačenja novca za svoju kampanju (primarno) u svoje džepove i dokazivanja opsesije izuzetno glupim idejama (sekundarno) želi da Sokolski dom prepravi u sportsku gimnaziju. Ima tu samo par problema, već se pisalo o tome po portalima, ukratko:
- ne postoji elaborat o osnivanju sportske gimnazije
- ne postoje nastavni plan i program za rad sportske gimnazije
- objekat Sokolskog doma ne zadovoljava prostorne uslove za školski objekat
- grad Banjaluka nema upis nad imovinom koja obuhvata Sokolski dom i pripadajuće igralište (sad ima)
- grad Banjaluka nema sudsko rješenje za ulazak u posjed

Na stranu što je Sokolski dom nacionalni spomenik, na stranu što igralište Sokolskog doma na kojem je Draško već ukrao par stotina hiljada maraka nije u sudskom rješenju, na stranu što su kreditna sredstva za adaptaciju Sokolskog doma već potrošena, na stranu sva pamet i logika...

Ako je drugi mandat Dragoljuba Davidovića bio Hirošima za Banjaluku, sa hrpom kapitalnih kriminalnih projekata koji su značajno naružili grad, Draškov drugi mandat će biti Nagasaki. "Glasali ste - gledajte." Iako na prošlim lokalnim izborima nije bilo pravog kandidata, Draško je svakako bio najgori i sad ide naplata, da Draško obezbijedi svog tatu Dragana za narednih 50 do 100 godina.

No, da se vratimo uže na temu, Sokolski dom bi mogao, suštinski, postati jedan od većih kriminalnih Draškovih projekata... Teško da će ijedan biti težak kao teniska "kabriolet" dvorana ali ne treba potcijeniti ni krađu jednocifrenog broja miliona iz jednog pokušaja.

Trenutno stanje na terenu je da "grad" navrat-nanos želi da uđe u posjed Sokolskog doma, od kojeg nemaju ni planove (nisu ga oni ni pravili) i da se Sokolsko društvo odnosno Teretana Sokolskog doma iseli, da se krene sa adaptacijom zgrade. Prvobitni kredit je 1,5 miliona KM i vrijedi to upamtiti...

U saopštenjima se počesto navodi kako je "Sokolski dom bio kultno mjesto okupljanja Banjalučana u prošlosti, sa nadom da će to biti u budućnosti", uz potpuno ignorisanje činjenice da je on to i sada, gdje Sokolski dom u sali svakodnevno ugosti stotine mladih ljudi (karate, košarka, odbojka, mali fudbal, alpinizam...) a Teretana Sokolskog doma je najstarija teretana u gradu, sa spravama vjerovatno najčuvenijeg banjalučkog sportiste Marijana Beneša. (Dokle se došlo sa ulicom Marijana Beneša?, op.a.)

U suštini, grad prijetnjama pokušava da Sokolsko društvo izbaci na ulicu, ne nudeći nikakvu alternativu za smještaj, što je sramota s obzirom da je Sokolski dom bio makar usputna stanica za sve iole značajne banjalučke sportiste. Takođe, Sokolski dom je ugostio i Draška Stanivukovića i pružio mu podršku prilikom njegove kandidature za poziciju gradonačelnika, tako da je ovo sad vrhunska ironija...

Međutim, na stranu sve, gradonačelnika treba spriječiti... zbog gradonačelnika. Naime, Draško što prije stane sa svojim projektima, to će mu biti bolje, jer skoro sve što radi, radi kriminalno - bez dozvola, a za dobar dio stvari preuzima na sebe zasluge koje nisu njegove, posebno kad je u pitanju finansiranje. Klasični primjeri bi bili rušenje Krajiške kuće i uređenje "kružnog toka" oko te parcele - bez dozvole; izgradnja spomenika palim borcima i obnova kuće Milanovića - novac sa nivoa RS. Usput, kuća Milanovića je bez dozvole i sporna po još nekoliko pitanja...

Bilo kako bilo, istorija je bila nemilosrdna prema Sokolskom društvu u nekoliko navrata, samo što niko nije očekivao da će se probranom društvu ustaša i komunista pridružiti i Draško Stanivuković, u jednom trenutku najveća politička nada ovih prostora a sada najveće razočaranje i prevarant... I nije toliki problem Sokolski dom, problem je budućnost Republike Srpske, ako Draško nastavi sa svojim glupim idejama a ljudi ne shvate da to nema smisla.

No, ne vrijedi previše o tome, zdravi argumenti ovdje uglavnom nailaze na gluve uši, tako da za kraj samo ona Njegoševa koja je skoro postala Vukanova:

Neka bude borba neprestana, neka bude što biti ne može.

Studentski protest 15. mart... ZNAČAJ

 Nije zapaljena skupština, nije obješen Vučić... Šta se onda uopšte postiglo?

Postoji ta floskula u političkom životu Srba (Drinom podijeljenih), da se ne smije miješati u unutrašnje stvari susjednih država, a onda se Vučić i Dodik prave ludi na autobuse plaćene podrške koji idu na mitinge i glasaju tamo gdje ne bi trebali. Šta reći...

Negdje, nekako, svjesno i podsvjesno poštujem tu ideju, niti pratim pomno političku situaciju u Srbiji, niti komentarišem pretjerano, kako na blogu, tako i generalno, nisam upućen, dovoljno imamo naših problema ovdje. Zanima me samo u tačkama presjeka sa našim problemima, a njih, na žalost, i nije tako malo...

Srbija je već nekoliko mjeseci u polublokadi, nakon velike nesreće sa rušenjem nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu, tragične kulminacije javašluka i korupcije, jedne u nizu. Srbija je sva u problemima, afere bi nepotrebno bilo nabrajati ali one sa posljedicama u vidu gubljenja ljudskih života su ipak nešto drugo...

Ovo nije protest samo zbog nadstrešnice, ovo je protest zbog svega a tu su uključeni i ubistvo u saobraćaju od strane sina Željka Mitrovića, zatim isto tako nesreća sa smrtonosnim ishodom na naplatnim rampama u kojoj je učestvovalo vozilo u kojem je bio v.d. direktora preduzeća "Koridori Srbije", zatim dva masakra vatrenim oružjem, O.Š. "Ribnikar" i Dubona/Malo Orašje, gdje je ogoljena potpuna nesposobnost države za bilo šta i svo procesuiranje tih slučajeva je samo stavljanje soli na ranu, kako direktno ožalošćenima tako i čitavom stanovništvu Srbije...

I prekipilo je.

Protest koji je održan juče, 15. marta 2025. godine, na kojem se okupilo oko 300.000 ljudi na ulicama Beograda (a bilo bi ih i više da mnogi iz unutrašnjosti Srbije nisu blokirani u svojoj namjeri da dođu), najveći je u istoriji Srbije a vjerovatno i ovih prostora koji su nekad bili okupljeni pod imenom Jugoslavija. I nije zapaljena skupština, nije izazvan nikakav incident od strane protestanata i neki će reći da se uzalud troši energija. Možda. Ali je protest značajan iz nekoliko razloga...

Protest je organski, narodni. Ne vodi ga (uništena) opozicija, vodi ga bunt mladih ljudi koji su još uvijek nečija djeca koja uglavnom nemaju svoju djecu. A djeca su, pa, poenta života. Stvaranje života. I zato je protest značajan, jer je (dodatno) zbližio mnoge porodice, tu osnovnu jedinicu društva koja se uništava sa svih strana u ovom dobu. Gledati roditelje iz svih krajeva Srbije kako su došli u Beograd da dočekaju svoju djecu koja su se organizovano kretala, to je nešto posebno. Ništa manje značajno je ujedinjenje i zbližavanje na "neporodičnom" nivou, gdje su svi ovi ljudi, mlađi ili stariji, studenti i nestudenti, imali priliku da vide da oko njih ima još ljudi, da nije sve dvozubi šljam kojem je kulturni domet "Zadruga", da vide da nisu sami, da idu rame uz rame sa dobrim ljudima i vide da borba ima smisla. Dalje, značaj protesta je u jednostavnosti zahtjeva koji je toliko apsurdan da vlast odnosno nepomenik AV već mjesecima ne zna kako da se nosi sa njim. Zahtjev je da DRŽAVA RADI SVOJ POSAO. Da se utvrdi ko, gdje, šta i dok se to ne učini, zašto da bilo ko radi svoj posao ako se toleriše nerad najvišeg nivoa...

Neka Vučić ostane doživotni predsjednik, ako želi, ali DA BUDE RED. Hipotetički, nikakav problem, realno, nemoguće jer je to psihopata sa nekoliko ogranaka bolesti gdje je možda najgora narcisoidna želja za kontrolom svega. Naravno, tu je i kriminal koji je delegiran za članove porodice i stranke, ali Vučićevo "iskakanje iz frižidera" je jedna velika bolesna javna sramota...

Međutim, pored njega, problem je sistem koji je on naslijedio i unaprijedio. Poltronstvo na izuzetno visokom nivou. Vučić je, isto kao i Dodik ovdje, mogao da bude "novi Tito", samo da je iole normalan. Nakon razočaranja ishodom petog oktobra, gdje to na kraju nije bila katarza nakon Miloševića već samo epizoda novih jada, Vučić sa jakom njemačkom finansijskom injekcijom prosto mete političku scenu Srbije, s razlogom, jer njegovi prethodnici nisu valjali, samo što počinje era još gorega gdje je možda najjadnije od svega što je sve što radi vrlo neljudski i antisrpski a umotano u srpske zastave...

Ipak, teško bolesni predsjednik Srbije nije tema. Studenti su okupili ljude, oni ostaju na svojim pozicijama, njihove porodice ostaju uz njih, sve više političara shvata brutalnu jednostavnost tih zahtjeva i skida im kapu i kraj nakaradnog sistema se vidi sve jasnije. Srbija, bogata i prelijepa zemlja u srcu Evrope, dovedena je na nivo zemalja "trećeg svijeta" gdje rijeke nose dijamante a vadi ih tuđa ruka...

Najgora je borba sa unutrašnjim neprijateljem. Da je okupator, možda bi lakše bilo. Ali nije. "Izabrani predstavnik vlasti", ubitačna floskula. U redu, ali pored privilegija, tu su i odgovornosti i vrijeme je da se njima posveti pažnja.

Bilo kako bilo, ovi studentski protesti su jedna od najpozitivnijih stvari u istoriji Srbije. Na žalost, zbog tragičnog povoda ali, kako to počesto biva, tragedije ujedinjuju. Ovi protesti daju nadu da Srbija ima inteligenciju za budućnost i, nadajmo se, pravu samostalnost, po prvi put u istoriji.

Da završimo sa Trivić, Jelenom...

Uoči presude Dodiku, Jelena Trivić je održala govor u NS RS gdje je rekla da Dodik nije kriv... Valjda. Ne znam, nisam pogledao govoranciju. Jedan dio se može vidjeti na sljedećoj vezi odnosno linku:

https://www.facebook.com/watch/?v=657902146691313

Upravo ovaj video je omogućio da se njena politička karijera sumira, ne baš sumira ali sumira. Ne znam ko je Jovana Grahovac ali duboki naklon za nju...

Lijepo rečeno, šteta da prođe nezapaženo.

Neće moći još dugo šizofrenija da potraje, da smo Srbi i patriote a da podržavamo Vučića ili Dodika.