Prethodno:
http://apsurdsrpski.blogspot.com/2013/08/izbor-popisivaca-negativna-selekcija.html
Nenad Vlajić, u prethodnom tekstu spomenut, moj je rođeni brat - ne krijem, koji poprilično dijeli sudbinu nezaposlenosti sa mnom. Ipak, ni to ga nije naučilo da bude spreman na sve, pa i na "inženjering" prilikom izbora popisivača, kad nije prošao. Bio je veoma uzrujan situacijom tako da je napisao tekst o svom iskustvu koji proslijedih Frontalu:
http://www.frontal.rs/index.php?option=btg_novosti&idnovost=36434
Ipak, to je bilo ništa naspram uzbune koju je digla moja majka...
Dan-dva nakon objave konačne liste (na kojoj se Nenad nije našao), čitavo je jutro provela pričajući na telefon, indisponirano, a ujutru ljudi spavaju... pa i ja. Elem, ti razgovori su spavanje učinili neugodnim, pa sam u jednom trenutku morao ustati, a kad sam već ustao, krenuti prema kuhinji. U prolazu srećem majku:
- Ko je to bio posljednje (na telefonu)?
- RTRS.
- Eis!
- Doći će da snime prilog. Ja hoću da to bude SRPSKA TELEVIZIJA, jer sam rekla da mi samo nju gledamo!
[Molim Vas, nemojte se kikotati, ovo je ozbiljan tekst, prim. aut.]
Prilog je vaistinu snimljen i emitovan u Dnevniku 3, a par dana nakon toga Nenad je dobio poziv da se priključi obuci za instruktore. Rekoše mu da su odustali neki*. U tom trenutku, djelovalo je to malo sumnjivo - ni pojavljivanjem na televiziji a ni pisanjem nikad ne dobih posao, samo prijetnje - al' dobro. Nek' se nešto dešava. Nenad je znao da je taj posao mrkva na jako dugom štapu, al' s obzirom da je profesor geografije, kaže da je u pitanju profesionalna radoznalost...
***
Kao što je pomenuto u prethodnom tekstu, rezultati ovog popisa će se koristiti u svrhe raspodjele državnih kolača (poslova), tako da je bitno da svakog ima što više, i tu je suština "političkog problema". Kao prošle godine na izborima, gdje su se muslimani iz raznih krajeva registrovali u Srebrenici za glasanje, tako je sad potrebno da se "nacrtaju" na svojim starim/napuštenim/kućnim pragovima, što će reći da se valja dokotrljati u Fordu starom iz daleke Švedske. I evo šta se dešava...
Popisivač dolazi na vrata, nema nikoga. Prvi put - ostavlja poruku o narednom terminu i kontakt, drugi put - ostavlja poruku, treći put, četvrti put sa svojim instruktorom - tu je tačka. Stan se popisuje kao prazan. Nakon dva dana se pojavljuje čovjek koji želi da se popiše. Tek stigao. Pretpostavite ko je i odakle je. NE MOŽE, prije svega zbog referentnog datuma popisa.
Referentni datum popisa? Da. Popis se vodi na datum 30.09.2013. godine, 24:00. Ko je tu bio tad, taj je tu. Ko nije tad...** Naravno, s obzirom da se popis sprovodi 15 dana, ima tu prilike za ovo i za ono, ali, granica - pasoš - pečat - datum. Naravno, to je sve naknadna provjera, a koliko će biti volje za tu provjeru, to je sasvim drugo (političko) pitanje.
Isto tako, narod je narod, a narod je glup. Srbe (u Bosni i Hercegovini) je zaplašio njihov precjednik Mile Dokurac lično, rekavši da će biti krivičnih prijava za sve koji se ne budu izjasnili kako treba. [Ja iznevjerov'o, prim. aut.] Mislim, "kako treba". Ko je zaplašio muslimane, teško je reći, međutim, dešava se da se ljudi javljaju nakon što su se popisali sa željom da se izbrišu neki podaci ("Znate, pogriješila sam, moj sin zapravo živi u ____, a ja mislila da to može tako..."), međutim, jednom potpisan obrazac P1 je završena stvar. Doviđenja, gospođo.
Isto tako, popisivači nisu lišeni neugodnosti, a to se posebno odnosi na mlade i zgodne popisivačice koje nakon popisa žele da izađu iz domaćinstva, ali im zaključana vrata smetaju pri tome. "Sjedi ti, ćero, još malo tu." Da li je djed bio dodatno ljubazan iz ovih ili onih razloga, teško je reći, ali činjenica da nije trebao biti baš toliko ljubazan. Naravno, tu su i druge vrste ljubaznosti u vidu prijetnji popisivačima, ali o tome već neki drugi pišu (Nezavisne novine: Instruktoru za popis prijetila da će ga ubiti).
E, sad, za one koji ne znaju ili se nisu dovoljno uputili - instruktori popisa imaju zapravo poprilično naporan posao. Pored obuke koju su sproveli, oni stalno nadgledaju rad svojih "učenika", stoje im na raspolaganju - konsultuju, i u kritičnim situacijama sa njima idu na teren. To nije loše ako je teren neki pitom, seoce, a onda ide kafa, rakija, pita, supa, kolač za popisivača, međutim, ako je teren nezgodan kao banjalučko naselje Vrbanja...
Dakle, Vrbanja, Nezavisne novine: Uzeli godišnji odmor da se upisu kao Bošnjaci. Već spomenuto, iz daleke Švedske ovamo... što ne da nije u redu, već nije po zakonu. Ljudi koji žive vani, zamišljeno je, preko internet stranice preuzimaju formular koji štampaju, popunjavaju, šalju zemljanom poštom. Malo komplikovano, ali ipak jeftinije nego doći iz Švedske... al' džaba. Međutim, kada dođu ovamo želeći da se popišu, i pri tom mašući papirima za još 20-ak ljudi, stvari postaju sumnjive. Ukoliko popisivač nanjuši tu sumnju pa se pozove na zakon, zna se desiti da se druga strana poziva na hodže i muftije...
Bilo kako bilo, popisivaču iz Vrbanje treba pisati beneficiran radni staž. Džaba što su došli predstavnici iz međunarodnih organizacija koji prate popis, rekli kako u svom radnom vijeku nisu vidjeli ništa slično, te da će o svemu biti obaviještene sve ambasade, džaba...
Na sve to treba dodati i prisutnu nesposobnost onih koji su pripremali popis (ruku na srce, ta nesposobnost je i djelimično zbog neiskustva), loše procjene (npr. zbog divlje gradnje zna se desiti da popisivač ima tri puta više posla/popunjenih obrazaca nego što je to bilo zamišljeno), zatim, tu je niz ljudi koji vrše popis a koji su se tu našli na pogrešan način i iz pogrešnih pobuda, nepripremljenost za obradu podataka (problem oko skladištenja materijala u toku popisa na koji ponegdje uopšte nisu mislili) a onda opet, kad se svi papiri ispune, tek onda slijedi igranka: kad političari krenu svoje prekrajanje, važeći-nevažeći, pa zatim optužbe i prijetnje koje će rezultirati... ničim.
Al' eto, popis stanovništva se napokon dešava. U normalnim zemljama na svakih desetak godina, a kod nas, sad pa ko zna kad...
* Dosta je odustajanja, i to sasvim logičnog: prvo, to nisu neke pare, a drugo, originalno se bilo prijavilo dosta ljudi koji su zaposleni i mislili su se baviti popisom "sa strane", međutim, kad su shvatili da je potrebno posvetiti 12 sati svog dana...
** Da unaprijed znaju oni koji planiraju doći za Bajram.
Showing posts with label popis stanovništva. Show all posts
Showing posts with label popis stanovništva. Show all posts
Monday, October 7, 2013
Thursday, August 29, 2013
IZBOR (POPISIVAČA) - NEGATIVNA SELEKCIJA
Kao i obično.
Predstojeći popis stanovništva u Bosni i Hercegovini je osjetljiva tema koja se dugo izbjegavala. Ipak, došlo je vrijeme da se mora presaviti tabak i razbrojati - koliko gdje ima koga. Posljednji popis stanovništva je obavljen uoči samog građanskog rata, 1991. godine i rezultati tog popisa se koriste zarad mnogih „ujednačavanja“, iako nemaju veze sa realnim stanjem na terenu...
Popis stanovništva, pored svoje primarne funkcije, za mnoge je djelovao kao malo svjetlo svijeće ili pak baterijske lampe na sredini tunela. Naime, to se odnosi na poslove popisivača odnosno instruktora za popis, privremenih radnih mjesta koja su oglašena krajem juna i na koja su se masovno prijavljivali mladi nezaposleni ljudi kojih je u ovoj državi ogroman broj. Bodovana je (visoka) stručna sprema, bodovan je status nezaposlenog lica, rukopis, opšti utisak, međutim, sve je to sekundarno naspram faktora X. Ipak, preliminarni spiskovi popisivača su bili korektni, a kako i ne bi - nisu prošli samo nepismeni. Iz Zavoda za statistiku RS kažu da se na preliminarnu listu žalilo svega 2% kandidata, a kako i ne bi - nepismeni da pišu žalbe? Međutim, prava bura tek slijedi sa objavom konačnih lista kandidata koje, u „velikoj šemi stvari“, nisu nikakvo iznenađenje s obzirom na dosadašnje nepravilnosti i nezakonitosti pri bilo kakvim javnim nabavkama i konkursima u ovoj zemlji, ali su opet bile hladan tuš za mnoge.
Jedan od „istuširanih“ je i Nenad Vlajić, nezaposleni profesor geografije iz Banjaluke, koji se nadao tom privremenom poslu. Nenad je istovremeno i postdiplomac na banjalučkom Ekonomskom fakultetu sa prosjekom 10,00, učesnik rata, ali je 90% vremena od sticanja fakultetske diplome proveo na evidenciji nezaposlenih Zavoda za zapošljavanje RS. Njegovom neugodnom iznenađenju nije bilo kraja kada je, nakon analize spiska onih koji su prošli, uočio da tu ima mnoštvo zaposlenih, ljudi bez VSS, slučajeva da je primljeno po dvoje iz iste porodice - nerijetko djeca lokalnih direktora ili ljudi zaposlenih u Vladi RS, i to je sve vidljivo pri letimičnom pogledu na listu. A za nezaposlenog profesora geografije, učesnika rata, nema mjesta...
Bilo kako bilo, objava konačne liste kandidata je izazvala negodovanje kandidata, ali i privukla pažnju mediju, takvu da je Radmila Čičković, direktor Zavoda za statistiku RS, dan po objavi liste, čitavo radno vrijeme provela „na sastanku“, usprkos željama brojnih da dođu do njene izjave. Tek se povodom slučaja, u prilogu Dnevnika 3 RTRS, oglasio Velimir Savić, šef Odjeljenja za pravne poslove Zavoda za statistiku RS. On je objasnio faktor X: „Prvi kriterijum je etnička pripadnost kandidata.“ Na to se savršeno nadovezuje izjava Dubravka Malinića, predsjednika Popisne komisije Banjaluke koji je rekao kako su kandidati sami zaokruživali (svoju) etničku pripadnost a kako Popisna komisija nema pravo da traži bilo kakav dokaz za te izjave...
I, eto, u tom grmu leži zec - povratak na početak. Popis iz 1991. godine, u primjeni po posljednji put, na štetu mnogih. Struktura popisivača mora odražavati nacionalnu strukturu sa tog popisa. Tako se Elvedin iz Kiseljaka izjasnio kao Srbin, međutim, ni to mu nije pomoglo. Isto kao što mnogim muslimanima iz Banjaluke nije pomoglo to što su muslimani, jer su primljeni neki drugi muslimani. Samo ostaje pitanje, šta će ovi, koji su zarad konkursa za popisivača promijenili etničku pripadnost, odgovoriti na isto pitanje na samom popisu?
A kako je čitav konkurs za popisivače organizovan naopako, ista takva može biti organizacija ovog teksta. Naime, u Banjaluci su kandidati, u najvrelijim danima jula, bili prinuđeni da po par sati čekaju ispred zgrade Administrativne službe grada, da predaju svoje dokumente, a primani su u jednu (!) kancelariju. Obično je to bio red dug stotinjak metara, i mnogi su odustali upravo iz tog razloga. Pored sumnje da neki, koji su se pojavili na konačnom spisku, vjerovatno nisu ni čekali u tom redu, vrijedi spomenuti da je taj dio konkursne procedure, s obzirom na „visok stepen informatizacije lokalne administracije“, mogao biti obavljen i elektronskim putem, jer se, kao što је već spomenuto - naopako, tek po objavi konačne liste kandidata pristupilo provjeri njihovih podataka. Sve naopako. Sve naopako.
Predstojeći popis stanovništva u Bosni i Hercegovini je osjetljiva tema koja se dugo izbjegavala. Ipak, došlo je vrijeme da se mora presaviti tabak i razbrojati - koliko gdje ima koga. Posljednji popis stanovništva je obavljen uoči samog građanskog rata, 1991. godine i rezultati tog popisa se koriste zarad mnogih „ujednačavanja“, iako nemaju veze sa realnim stanjem na terenu...
Popis stanovništva, pored svoje primarne funkcije, za mnoge je djelovao kao malo svjetlo svijeće ili pak baterijske lampe na sredini tunela. Naime, to se odnosi na poslove popisivača odnosno instruktora za popis, privremenih radnih mjesta koja su oglašena krajem juna i na koja su se masovno prijavljivali mladi nezaposleni ljudi kojih je u ovoj državi ogroman broj. Bodovana je (visoka) stručna sprema, bodovan je status nezaposlenog lica, rukopis, opšti utisak, međutim, sve je to sekundarno naspram faktora X. Ipak, preliminarni spiskovi popisivača su bili korektni, a kako i ne bi - nisu prošli samo nepismeni. Iz Zavoda za statistiku RS kažu da se na preliminarnu listu žalilo svega 2% kandidata, a kako i ne bi - nepismeni da pišu žalbe? Međutim, prava bura tek slijedi sa objavom konačnih lista kandidata koje, u „velikoj šemi stvari“, nisu nikakvo iznenađenje s obzirom na dosadašnje nepravilnosti i nezakonitosti pri bilo kakvim javnim nabavkama i konkursima u ovoj zemlji, ali su opet bile hladan tuš za mnoge.
Jedan od „istuširanih“ je i Nenad Vlajić, nezaposleni profesor geografije iz Banjaluke, koji se nadao tom privremenom poslu. Nenad je istovremeno i postdiplomac na banjalučkom Ekonomskom fakultetu sa prosjekom 10,00, učesnik rata, ali je 90% vremena od sticanja fakultetske diplome proveo na evidenciji nezaposlenih Zavoda za zapošljavanje RS. Njegovom neugodnom iznenađenju nije bilo kraja kada je, nakon analize spiska onih koji su prošli, uočio da tu ima mnoštvo zaposlenih, ljudi bez VSS, slučajeva da je primljeno po dvoje iz iste porodice - nerijetko djeca lokalnih direktora ili ljudi zaposlenih u Vladi RS, i to je sve vidljivo pri letimičnom pogledu na listu. A za nezaposlenog profesora geografije, učesnika rata, nema mjesta...
Bilo kako bilo, objava konačne liste kandidata je izazvala negodovanje kandidata, ali i privukla pažnju mediju, takvu da je Radmila Čičković, direktor Zavoda za statistiku RS, dan po objavi liste, čitavo radno vrijeme provela „na sastanku“, usprkos željama brojnih da dođu do njene izjave. Tek se povodom slučaja, u prilogu Dnevnika 3 RTRS, oglasio Velimir Savić, šef Odjeljenja za pravne poslove Zavoda za statistiku RS. On je objasnio faktor X: „Prvi kriterijum je etnička pripadnost kandidata.“ Na to se savršeno nadovezuje izjava Dubravka Malinića, predsjednika Popisne komisije Banjaluke koji je rekao kako su kandidati sami zaokruživali (svoju) etničku pripadnost a kako Popisna komisija nema pravo da traži bilo kakav dokaz za te izjave...
I, eto, u tom grmu leži zec - povratak na početak. Popis iz 1991. godine, u primjeni po posljednji put, na štetu mnogih. Struktura popisivača mora odražavati nacionalnu strukturu sa tog popisa. Tako se Elvedin iz Kiseljaka izjasnio kao Srbin, međutim, ni to mu nije pomoglo. Isto kao što mnogim muslimanima iz Banjaluke nije pomoglo to što su muslimani, jer su primljeni neki drugi muslimani. Samo ostaje pitanje, šta će ovi, koji su zarad konkursa za popisivača promijenili etničku pripadnost, odgovoriti na isto pitanje na samom popisu?
A kako je čitav konkurs za popisivače organizovan naopako, ista takva može biti organizacija ovog teksta. Naime, u Banjaluci su kandidati, u najvrelijim danima jula, bili prinuđeni da po par sati čekaju ispred zgrade Administrativne službe grada, da predaju svoje dokumente, a primani su u jednu (!) kancelariju. Obično je to bio red dug stotinjak metara, i mnogi su odustali upravo iz tog razloga. Pored sumnje da neki, koji su se pojavili na konačnom spisku, vjerovatno nisu ni čekali u tom redu, vrijedi spomenuti da je taj dio konkursne procedure, s obzirom na „visok stepen informatizacije lokalne administracije“, mogao biti obavljen i elektronskim putem, jer se, kao što је već spomenuto - naopako, tek po objavi konačne liste kandidata pristupilo provjeri njihovih podataka. Sve naopako. Sve naopako.
Subscribe to:
Posts (Atom)