A mačak u vreći je predsjednički kandidat Branko Blanuša.
Perspektiva je čudo a nekad nije loše ćutati. Onomad sam, kad je Stanivuković postao gradonačelnik objavio tekst o tome, slaveći tu pobjedu a vrijeme nam je pokazalo da je to bio poraz. Na vanrednim izborima za predsjednika RS, u jednom trenutku sam planirao da napišem tekst za Blanušu "kandidat kakvog nismo zaslužili" u smislu da je predobar, no od toga me odgovorila jednim dijelom ljenost i drugim dijelom neka njegova izjava gdje je čovjek pokazao da je poprilično odrođen od života u RS. Ne sjećam se tačno o čemu je bila riječ ali je izjava bila blaga do granice idiotizma, gdje reče da se protiv ovog mafijaškog režima, koji nas uništava na svaki način, treba boriti otprilike sa uvažavanjem različitosti. Uglavnom, glupo je bilo i to me podsjetilo na prvi znak da Draško nije pobjeda nego poraz, njegovu izjavu o sabornosti, koju sam izdvojio na blogu kao prekursor "simbioze".
Dakle, "opozicija" koja već 20 godina dopušta propast RS, ugodno smještena na pobjedničkom podijumu sa srebrom oko vrata, ovaj put nudi kandidata "koji niti smrdi niti miriše" a zapravo je klasičan "spavač". Sama ta "opozicija" je pocijepana kao nikad dosad, PDP je, samo u skorije vrijeme, izrodio Narodni front, zatim Pokret Stanivukovićevih Sranja a na kraju i PDP RS a SDS je na okupu samo imenom, jasna je linija između Milana Miličevića i Ljubiše Petrovića i Božovića/Babalja i ostatka ćaci ekipe (da ne spominjemo Stevandića i Čavića koji su ranije iz SDS stvorili svoje stranke, pa onda pradavno Biljanu Plavšić)...
Taman u trenutku kad se uvođenjem skenera smanjuje mogućnost izborne krađe, javlja se ta otežavajuća okolnost za pozitivne promjene u ovoj državi/entitetu na način da se izlazak na izbore čini najbesmislenijim dosad: svi su, sem JEDNOG* u Vučićevom džepu, Kurta/Murta ringišpil.
Već je na ovom blogu pominjana šizofrenija, prije svega na primjeru Jelene Trivić, da nema smisla biti protiv Dodika a za Vučića ali šizofrenija ispada sasvim normalna stvar. A Vučić je, da se podsjetimo, apsolutno bolestan čovjek, njemačka instalacija koja uništava Srbiju, od iste stvara parking prljavih tehnologija, legalizuje bezakonje po UAE/Dubai modelu a o prodaji Kosova da ne govorimo. Bolesni narcis naspram kojeg je kleptomančina Dodik "lekovit k'o vitamin" i koji je vrlo plodno tlo za fingiranje opozicije našao u Drašku Stanivukoviću koji je potpuno neopterećen realnošću, nedonoščetu bez ikakvih ljudskih osobina, gdje je tragedija da se Draško i PSS još uvijek pokušavaju prodati jednom dijelu naroda kao da su Dodikovi protivnici...
Dakle, s obe strane Drine je slična problematika, bolesnik na vlasti i njegovi saučesnici u "opoziciji". I ovaj put za Srbiju ima rješenje: STUDENTI. Za Republiku Srpsku, tu je Lista Nebojše Vukanovića.
Samo nestranačka budućnost može zaustaviti stranačko zapošljavanje. Samo tako možemo doći do meritokratije. Nije realno da se taj scenario odigra brzo, ako ikako, jer je to sistem kakav je od početka političkog života na ovim prostorima ali usavršen u bivšoj državi - zna se šta je značila partijska knjižica. Mora se raditi na tome jer ima zdravog tkiva. Matica Srbija i studentski pokret pokazuju da nije sve skroz propalo. Ranjeni smo i na štakama ali nismo mrtvi.
Dakle, nebulozna situacija u nezgodnom trenutku (a izbori su svaki put nezgodan trenutak): predsjednički kandidat koji nije ispred SNSD (pa samim tim im predstavlja protivnika) je apsolutno nepouzdana osoba, bez političkog iskustva, bez životnog lukavstva i bez ikakvih jasnih odrednica da je protiv kriminalnog režima. Poprilično nevidljiv u kampanji, djeluje kao statista koji uopšte ne pretenduje da postane glumac a kamoli glavna uloga...
I to je tako.
I ko god šta uradi sa tim listićem za predsjednika, ne može pogriješiti, pa makar nacrtao Betmena.
Što se tiče drugih izbornih listića, stvar je jasna, samo Lista Nebojše Vukanovića. Poštenijeg i srčanijeg nemamo.
