Punih pet godina nakon konkursa, zakazano je pripremno ročište za moj slučaj protiv Ministarstva prosvjete i kulture RS. Klasičan slučaj: namješten konkurs, u ovom slučaju za snahu Željka Kopanje, medijskog magnata i velikog prijatelja Antona Kasipovića, u tom trenutku ministra prosvjete, a sad čovjeka na još ozbiljnijoj poziciji na kojoj može napraviti više štete.
Osnova priče se nalazi na sljedećoj adresi:
http://apsurdsrpski.blogspot.ba/2011/09/lec-go-dio-cetvrti.html
Moguće da neki od linkova ne radi, neki skenirani dokument (slika), ako to nekome zasmeta, neka dojavi - ostavi komentar - ispraviću link. Mada, malo ko ovo i čita sem državnih službenika a oni ne smiju ostaviti komentar jer je potrebno da se pri komentaru upiše adresa el. pošte, što znatno ugrožava anonimnost komentarisanja.
Elem, hronologija je sljedeća: tužba nešto manje od dvije godine stoji na Okružnom sudu koji se tek tad proglašava nenadležnim* (nekoliko dana prije nego što će Kasipović napustiti mjesto ministra prosvjete) i predmet proslijeđuje Osnovnom sudu; Osnovni sud isto tako tužbu nešto manje od dvije godine drži u ladici pa stiže zahtjev za ispravkom i dopunom tužbe, a zatim tužba biva odbačena zbog neurednosti; ulažem žalbu na to koju drugostepeni sud (nećete vjerovati, Okružni) prihvata i predmet vraća u postupak. Od tad još godinu dana, i sad stiže poziv za to pripremno ročište (u septembru 2016. godine) sa potpisom sudije Mirjane Radulović, iste one koja je odbacila tužbu. Hvala majci, hvala ocu, hvala Pravnom fakultetu, hvala entitetu i svim ostalim ljudima zaslužnim za takav kvalitet otjelotvoren.
Bilo kako bilo, dva su detalja iz odgovora Ministarstva na tužbu zanimljiva. Na žalost, skener mi nije pri ruci pa zato format nije baš vrhunski:
"Neosporna je činjenica da je Vanja Kopanja snaha Željka Kopanje (...) da li to znači da je nemoguće da upravo ona bude najuspješniji kandidat i da li to znači da se uvijek može pojaviti nezadovoljni kandidat koji će ovu činjenicu ponovo navoditi kao jedini razlog za poništenje konkursa?"
Ovaj odgovor u vidu pitanja je komičan na više nivoa: kad god sam ja pokušao postaviti neko slično pitanje (u domenu ŠBBKBB) sudu ili drugoj strani, u mojim dosadašnjim "procesima", ako bih i dobio bilo kakav odgovor, on bi obično bio veoma štetan po "sivu masu". Stoga sam odustao od toga jer je ideja "kako mali Perica zamišlja pravdu" jako štetna, samo što to "mali Perice" iz Ministarstva prosvjete i kulture RS ne vide dok lebde na oblacima. Drugo, to nije razlog za tužbu/poništenje konkursa, to je povod. Razlog je činjenica da je procedura provedena retardirano pa je bez srama navedeno da je na konkursu za prijem pripravnika uzeto u obzir prethodno radno iskustvo.
"Kako je od dana saznanja za povredu prava do dana podnošenja dopune i ispravke tužbe proteklo više od tri godine, tuženi predlaže (...) da se tužba odbaci kao neblagovremena."
Ako ćemo iskreno, ima neke logike u tome... samo što sve što je dovelo do toga - dotadašnje postupanje sudova - apsolutno nema veze sa logikom.
Bilo kako bilo, za sve koji čitaju, eto još jedan nastavak epizode "Neću ja da ispadnem glup - 'aj ti", o "borbi sa vjetrenjačama" kako to nazivaju mnogi. Neko i to mora, šta da se radi. Ono što bih volio da se shvati jeste da sve funkcioniše na principu spojenih posuda, da se to ima u vidu. Ljudi se ovdje sve više i više žale na probleme (jer tonemo sve dublje), guli ih ovaj, onaj (bilo šta od režija struja, voda, telefon; nesposobnost zaposlenih u državnim ustanovama itd.), i krv i nož za 10 feninga... a za hiljade maraka ništa; zamajavanje glupostima u vrijeme krupnog propadanja. Ako to tako treba, bujrum.
* Zanimljivost: u slučaju ŠUP škole, Okružnom sudu nije trebalo ni mjesec dana da se proglasi nenadležnim i predmet ustupi Osnovnom sudu.
