(Šta znači) Otvoreno pismo nezadovoljnih članova DEMOS?

Politika je nepresušan izvor, između ostalog, i zabave, a zabava nekako ide sa rekreacijom. Tako je, pri našim čestim ili manje čestim penjanjima na Šehitluke, Debelom Radniku RTRS [ime poznato redakciji, prim. aut.] i meni nadasve redovna tema za razgovor koja je to iduća stranka u koju ćemo se učlaniti - jer uvijek treba biti spreman na naredni korak. Sve do pojave Socijalističke Partije Srpske odnosno Selakovih otpadaka, to je bio DEMOS koji je dugo nosio tu titulu koju je preuzeo od Ujedinjene Srpske. Može se uočiti uzorak naših izbora iliti selekcija, primarno je "što novija stranka - to bolja", a sekundarno je da upravljački kadar stranke ima što niži nivo obrazovanja stečenog u nevečernjim školama. Zato mi je izuzetno žao bilo kad sam vidio naslov na jednom portalu "Otvoreno pismo nezadovoljnih članova DEMOS"... S obzirom da je i ovaj blog kakav-takav medij, iskoristiću priliku da u potpunosti prenesem tekst dotičnog pisma - neka se čuje njihov glas, uz par napomena:

Jedna od najmlađih partija u RS, Demos koja nije uspjela jos dvije godine postojanja da izdrži, nalazi se u velikim problemima pred predstojeće lokalne izbore.

Inicijalna ideja za ovo pisanje, nas nezadovoljnih članova DEMOS-a, je:

Napuštanje Demosa od strane  Ranka Kolara iz Prijedora i prelazak u SNSD u tom gradu. Inače Ranko Kolar je Predsjednik Regionalnog odbora Prijedorske regije i član Predsjedništva Demosa.

Razlog njegovog prelaska je neispunjenje obećanja da će postati direktor Katastra u toj regiji te imenovanje nekoliko njegovih ljudi u obrazovni sistem u toj regiji.

U Regiji Banja Luka sve konce čvrsto drzi predsjednik stranke Čubrilović preko svojih funkcionera u gradskim i republičkim organima i sav fokus ja na očuvanju ove gradske organizacije i cijeli koncept Demosa je skrojen za ojačavanje  Gradskog odbora Banja Luka, odnosno potpuna centralizacija u radu stranke.

U Regiji Lijevče, nakon početnog zanosa sa Demosom sve više članova se ponovo vraća DNS-u, posebno nakon neispunjenja obećanja o imenovanju lokalnih lidera ove stranke na republičke funkcije u Vodama Srpske i Autoputevima RS.

U regiji Doboj, veliki je sukob između Predsjednika Regionalnog odbora Marinka Đukića iz Teslića i Slađana Jovića iz Doboja oko liderske pozicije. Đukić je predsjednik RO i član Predsjedništva, ali njegov opštinski odbor je veoma slab i beznačajan, dok Jović ima izuzetno jak gradski odbor ali ga nema nigdje u rukovodstvu stranke i običan je član što dovodi do njihovog sukoba.

U regiji Posavina, uticaj Demosa nije velik i vodeći ljudi ove stranke u Posavini kao Dragan Pajić iz Dervente, Predsjednik regionalnog odbora Posavina, je u pregovorima o pokretanju Liste nezavisnih kandidata “Nova Srpska” kao novog političkog projekta u RS i BiH, a razlog njegovog nezadovoljstva je u tome, da mu je obećano mjesto pomoćnika ministra za rudarsto i geologiju a nije došlo do realizacije.

U regiji Semberija, kontrolu nad regionalnim odborom, imaju poslanik Milan Dakić i član Predsjedništva Čedomir Stojanović koji preko Termoelektrane “Ugljevik” obezbjeđuju sva materijalno-tehnička sredstva za funkcionisanje stranke i dobar rezulat na predstojećim lokalnim izborima. Inače ova regija je uspjela sve svoje rukovodioce da imenuje na predviđene pozicije.

U regiji Birač, sve konce drži poslanik Spomenka Stevanović, koja preko Agencije za igre na sreću obezbjeđuje logističku podršku za postizanje dobrog rezultata uz standardnu “izbornu kombinatoriku” u Zvorniku.

U Sarajevsko-romanijskoj regiji stanje je alarmantno i da nije imenovan Aco Stanišić, predsjednik ovog Regionalnog odbora, za direktora “Elektro-Pale”, cijeli Regionalni odbor bi bio kooptiran u SNSD i Demos bi nestao sa političke scene u ovom dijelu.

Veliko nezadovoljstvo je u opštinskom odboru u Sokocu gdje niko nije imenovan na republičke pozicije (predsjedniku OO Ljubi Eriću obećana republička funkcija u Ministarstvu bor.invalidske zaštite), a par lokalnih funkcionera je i smijenjeno, a ne treba zaboraviti da je prvi opštinski odbor Demos baš osnovan u Sokocu.

U regiji Hercegovina, veliko je nezadovoljstvo rukovodećih ljudi, a najveći gubitnik je Slobodan Šaraba-predsjednik regionalnog odbora,  kojem je obećano mjesto izvršnog direktora u sistemu Elektroprivrede, ali nije ništa realizovano.

Pored te pozicije obećano je i i 5 drugih rukovodećih pozicija za rukovodstvo ovog regionalnog odbora, ali sve je ostalo na obećanju.

Posebno je indikativno ponašanje funkcionera Demosa (10 direktora i 25 izvršna direktora ili pomoćnika ministra) koji uopšte ne dolaze na stranačke sastanke, ignorišu stranačke organa i djeluju kao samostalni strijelci čime prave veliko nezadovoljstvo kod članova.

Na osnovu svega gore navedenog na predstojećim lokalnim izborima Demos će dobiti po jednog odbornika u Banja Luci, Bijeljini i Zvorniku dok će ostale lokalne zajednice biti ispod cenzusa.

NEZADOVOLJNI ČLANOVI DEMOS-a iz REPUBLIKE SRPSKE

(preuzeto sa portala Istok)

Pismo je iznenađujuće "pismeno" ali neke stvari mi nisu jasne - te stvari su u tekstu označene crvenom bojom. Najbolje je krenuti od prvog primjera koji je tipski i kasnije se pojavljuje još nekoliko puta: Ranku Kolaru je OBEĆANO da će postati direktor Katastra u prijedorskoj regiji te imenovanje nekoliko NJEGOVIH LJUDI u obrazovni sistem. Pitanje je, kako se bilo kome može obećati pozicija u državnim ustanovama? Zar ne postoje uslovi za prijavljivanje, procedure? Dalje, šta su to njegovi ljudi (ljudi Ranka Kolara)? Možda griješim, ali i u Americi je - jedva nekako - ukinuto robovlasništvo, tako da ovo zvuči jezivo.

Kao što vidimo, većina crveno obojenih rečenica su upravo neispunjena obećanja prema DEMOSu što je u najmanju ruku nekorektno, ali pored toga imamo još dva atipična primjera: Milan Dakić i Čedomir Stojanović preko termoelektrane "Ugljevik" OBEZBJEĐUJU MATERIJALNO-TEHNIČKA SREDSTVA (MTS) za funkcionisanje stranke i DOBAR REZULTAT NA PREDSTOJEĆIM IZBORIMA. Tu se postavlja pitanje, na koji način se preko državnog preduzeća obezbjeđuju sredstva za politički subjekat i kako preduzeće naplaćuje ta MTS odnosno šta dobija zauzvrat, pošto se radi o stvarima koje svakako imaju svoju vrijednost, koja odlazi iz državnog preduzeća u stranku. Takođe, šta znači obezbjeđivanje dobrog rezultata uz pomoć MTS?

I kao posljednji primjer, navod da Spomenka Stevanović preko Agencije za igre na sreću obezbjeđuje logističku podršku za postizanje dobrog rezultata [vjerovatno na izborima, ali moguće i u igrama na sreću, prim. aut.] uz "standardnu izbornu kombinatoriku" u Zvorniku. Nisam upućen, ali iz samog imena vjerujem da se Agencija za igre na sreću otprilike bavi organizovanjem igara na sreću a ne "logističkom podrškom za postizanje dobrog rezultata" u aktivnosti koja nije navedena. Isto tako, zanimljiv je pojam "standardna izborna kombinatorika" u Zvorniku, za koji nisam siguran šta znači ali pretpostavljam da ima neke veze sa činjenicom da IZBORNE PREVARE u Zvorniku imaju PISANU tradiciju dugu već dvadeset godina, još od 2000. godine, preporučujem sljedeći tekst za dalje čitanje: Godinu dana istrage izbornih nepravilnosti u Zvorniku i Brčkom bez tužilačke odluke.

Bilo kako bilo, žalosno je što se na ovaj način moraju oglašavati NEZADOVOLJNI ČLANOVI DEMOSA iz REPUBLIKE SRPSKE, ali treba razmišljati pozitivno i nadati se da više neće biti ovakvih pisama te da se na ovakav način neće morati oglasiti NEZADOVOLJNI ČLANOVI DEMOSa iz OSTATKA SVIJETA. Članovima DEMOSa želim svu sreću, samo ne na izborima, a na kraju bih pozvao nadležne institucije Republike Srpske, prije svega Ministarstvo unutrašnjih poslova, da istraži navode iz ovog otvorenog pisma i pomogne DEMOSu jer, svi to znamo jako dobro, malo šta boli kao neispunjeno obećanje...

Izborni komentar II

Već je bolje poslije izbora: prestali su da lijepe plakate sa nijemim licima koja obećavaju. Samo, potrajaće dok se poskidaju postojeći, posebno ovi sa bandera, ali zna se ko plaća električare. Dvadeset dana nakon 7. oktobra još je par sitnica ostalo pa da se spusti zavjesa na bijednu predstavu: da se obrade krivične prijave onih koji tvrde da su pokradeni (sretno im), ponegdje ima ponovnog prebrojavanja, a novinari "čudesno" otkrivaju primjere izbornog inženjeringa... Međutim, ništa (se) to ne mijenja. Suština je, oni koji su bili gore ostaju gore, a donji... U slučaju najvećeg grada RS, to je više nego istina.

SVE PROTIV BANJALUKE

Na pomenutim izborima bilo je par nezavisnih kandidata za odbornike u Skupštini grada okupljenih pod imenom Svi za Banjaluku. PDP se "naslonio" na njihov slogan pa se reklamirao kao Sve za Banjaluku. Da li je bio problem u imenu, teško je reći, ali nezavisni nisu prešli cenzus, a PDP je pao sa pet na tri odbornička mjesta, izgubivši status najjače opozicione partije u gradu. Možda bi imali više sreće da su se reklamirali kao Sve protiv Banjaluke. Tako je to SNSD odradio. Oni će formirati stabilnu skupštinsku većinu uz pomoć starih jajara, pardon, koalicionih drugara DNS i SP tako da je poraz opozicije potpun. Ipak, u odnosu na prošle lokalne izbore, SNSD je dobio manje glasova i uz veću izlaznost glasača. Reklo bi se da taj brod tone što znači da će neki drugi brodići da prevezu više putnika. Čista logika.

Elem, iako smatram da su svi političari dobitnici na ovim izborima a narod gubitnik, valja biti i malo faktualan, o prethodno spomenutim brodićima: SDS je osvojila četiri odbornička mjesta u Skupštini grada a DP tri, glasove koji su u prošlosti "pripadali" nekim drugim (strankama). I sad, DP je te glasove zaradila ponajviše zahvaljujući kandidaturi Dragana Čavića za gradonačelnika Banjaluke ispred nekoliko opozicionih partija, a SDS je te glasove zaradio zato što je to SDS, što imaju kredit kao "oni koji su vladali nekad" pa ih se narod romansirano prisjetio da su oni manje krali. Nešto kao povratak u naručje bivšoj djevojci: misliš da će biti super iako od toga vjerovatno neće biti ništa, nema onog početnog foliranja (ma koliko ono bilo zanimljivo), odmah se prelazi na jebačinu. E, sad, osnovna razlika između povratka bivšoj djevojci i bivšoj vladajućoj stranci jeste što ćeš tu bivšu djevojku opet jebati, a bivša vladajuća stranka će tebe opet jebati, glagol trpni. (Izvinjavam se što sam ekplicitan, nekorektan i politički nekorektan, op. a.) Nego, SDS je te glasove zaradila i zahvaljujući kandidaturi Nenada Stevandića za gradonačelnika Banjaluke, vjerovatno bi neznatno lošije prošli da se Stevandić nije kandidovao, ali svi zajedno bismo mnogo bolje prošli...

ŠTA BI BILO KAD BI BILO

Ljuta se borba vodila oko gradonačelništva Banjaluke. Poziciju je još od maja mjeseca drmala otvorena rana u centru grada, slučaj nelegalne gradnje na lokaciji poznatoj kao Picin park, gdje je javno izložena sva bahatost aktuelne vlasti, i lokalne i državne. "Sve je po zakonu, samo nećemo da vam pokažemo papire." Elem, to je otvorilo Pandorinu kutiju za koju se mislilo da će veliki nered da napravi. Nije. Nije uspjela. Nije se efektivno realizovalo na izborima. Opozicija nije uspjela. Ko je opozicija?

Najjače opozicione stranke u Banjaluci su PDP i SDS. SDS je, spomenuto u prošlom nastavku, originalna srpska stranka nastala u nedoba kraja XX vijeka, sačuvala Srbe od nestanka na ovim prostorima. Činjenica. Isto tako, SDS je stranka za čije vrijeme su carevali drumski razbojnici, kriminalci na "seljački" način: pored standardnih djelatnosti, kao najunosnije iz tog perioda valja navesti benzinske pumpe koje su nikle od Bijeljine prema Banjaluci, kao i to da su neki privatnici imali po čitave flote šlepera - ko je radio, taj je zaradio. Sa druge strane, PDP je poprilično drugačija stranka (iako su političari bazično isti). PDP je stranka velikog nindža učitelja ekonomije, Mladena Ivanića, čovjeka koji je sa 25 godina postao doktor nauka. PDP odnosno Ivanić će ostati upamćeni i po tome što je za nj. premijerskog mandata i ekspertske vlade bilo mnoštvo ekonomskih inovacija tipa "banka za marku", i oni su uveli potpuno drugačiji obrazac bogaćenja onih na poziciji, bez nafte i šlepera, direkt iz fotelje - upravni i nadzorni odbori...

Mnogo prije lokalnih izbora se pričalo o zajedničkom kandidatu opozicije za gradonačelnika. Pominjana su razna imena a novinari su preznojavali građane smetovima gluposti o hipotetičkim vanstranačkim kandidatima opozicije. Međutim, ti dogovori odnosno pregovori opozicije su bili jadni, sve se odvijalo javno i glupo, kao što se djeca dogovaraju oko podjele na ekipe za fudbal na livadi, samo što se na kraju SDS i PDP ne dogovoriše. SDS je istakao kandidaturu Nenada Stevandića, čovjeka koji je prethodno u BL osvojio 300 glasova, a PDP i još par stranaka se odlučiše da podrže Dragana Čavića za gradonačelnika. Bitno je primjetiti, nekadašnji predsjednik RS se kandiduje za gradonačelnika, ispred svoje male partije (DP) a podržava ga veća partija (PDP). To znači nešto.

Tokom čitave predizborne kampanje, a ona je trajala od maja mjeseca, kad je SNSD "zaledio" Dragoljuba Davidovića i slao Gavranovića kao hostesu na otvaranje svih puteva, fabrika, mostova i bombonjera, trajao je protest povodom Picinog parka, ali i još hrpa nalik. U jednom trenutku su, kao na pokretnoj traci, protestovali radnici dnevnog lista "Fokus", udruženja malih akcionara, nekoliko RVI u parku "Mladen Stojanović", čak su protestovali i učenici Medicinske škole koji su prevareni na ekskurziji. (Samo nisu protestovali zaposleni u administraciji grada i države, njima je sve potaman, op. a.) To je sve bitno spomenuti jer je to bila neuobičajeno velika količina nezadovoljstva naroda, naroda koji je tragično glup i pokoran i ne zna da protestuje, a opozicija nije kanalisala i upotrijebila to nezadovoljstvo. (Da, brutalno sam iskren pa sam napisao upotrijebila, op. a.) Za sve to vrijeme, opozicije nije bilo na ulici. Naravno, izdavali su oni brutalno precizna saopštenja u kojima su navodili šta sve ne valja u gradu i državi (nikog nije ljepše slušati nego političara u opoziciji), ali konkretnog terenskog rada nije bilo. E, sad, možemo mi uzeti u obzir da je zvanična kampanja samo onih mjesec dana prije izbora, pa da su ovi igrali pošteno dok je Gavranović zalijevao centimetre i centimetre puteva, međutim, makar da znaju za drugi put da tako neće proći.

I sad, prije izbora je bila ta atmosfera u duhu narodno-oslobodilačke borbe, borbe protiv bande, rušenja režima, a rezultati su to i pokazali: Banjalučani su se borili protiv režima ali nisu uspjeli, jer nije bilo jasno za koga tačno oni to glasaju protiv (SNSD). Postoje mišljenja kako opozicija ne bi uzela gradonačelničko mjesto i da je imala samo jednog kandidata, jer neki koji su glasali za Stevandića ne bi nikad glasali za Čavića, i obratno. Protiv te gluposti ću u pomoć pozvati divnu nauku matematiku i neke njene najosnovnije operacije, sabiranje i oduzimanje:

Gavranović 34.000 glasova; zaleđina (skupština): SNSD 25.000, DNS 8.500, SP 8.000
Čavić 27.500 glasova; zaleđina PDP 8.000, DP 7.000
Stevandić 19.500 glasova; zaleđina SDS 8.500
(Vrijedi dodati da u Skupštinu grada ulazi još i NDS sa dva mandata na osnovu 4.500 glasova, te da su autsajderi Milutin Pejić i Aco Prelić osvojili ukupno 4.000 glasova.)

Bez direktnog sabiranja glasova, pitanja: odakle Stevandiću 11.000 glasova, koji nisu SDS-ovi, a nisu, vala, ni ni SNSD-ovi? Odakle Čaviću onih 12.500 glasovi koji ni nisu PDP-ovi a ni DP-ovi? Na stranu hipoteza da bi izlaznost na izbore bila još veća da je opozicija bila ujedinjena (da citiram jedno N.N. lice: "Šta imam glasati kad ti majmuni [opozicija, op. a.] ne mogu da se dogovore..."), da ne spominjem podatke kako je zapravo Piskavica ("Banjaluko i ta tvoja sela...") iščupala SNSD, te bez ikakve polemike o pitanju da li je trebao odustati Čavić ili Stevandić... Naravno, Stevandić. Da je opozicija imala jednog kandidata, on bi pobijedio. A da se to desilo, počelo bi bježanje miševa sa SNSD broda po principu "spašavaj se ko može". Šta bi tad sve isplivalo...

SVI PROTIV BANJALUKE

SNSD vlada Banjalukom već niz godina i vladaće još, jer se opozicija nije dogovorila. Za to vrijeme SNSD veoma kvalitetno radi protiv GRADA Banjaluke: stambene zgrade se grade bez ikakvog smisla i reda - stanovi zjape prazni a nema parking mjesta; kao vrhunac arhitekture su se nametnule pasarele; javni radovi su postali veoma javno skretanje novca u privatne džepove; definitivno postojanje građevinske mafije - to je napisao Glas Srpske što znači da je istina; rekonstrucije nekih prepoznatljivih gradskih lokacija i uništavanje istih; organizacija grada u smislu da ne postoji mjesto da se zalijepi plakat za svirku gdje se može smotati džoint ali se zato sa bilborda na zgradama reklamiraju kokainski noćni klubovi; ograničeno vrijeme lokala - efektivno policijski čas - sem onih koji zasluže zlatnu kašiku; itd. Ako nekom odgovara palanka, odlično, ali ja bih, neskromno, grad. Prije ove gradske vlasti je bio SDS i koliko se sjećam, a sjećam se nekako, bilo je ljepše i bolje. Manje su krali, šta jes' - jes'. Nakon dugo vremena, SDS je opet krenuo gore. Samo, ako se vrate skroz gore, pitanje je hoće li opet znati manje krasti, kao nekad?

P.S. S obzirom na navedene podatke kako je za vrijeme SDS kriminal bio primitivan, "seljački", a u vrijeme Ivanićeve ekspertske vlade je dignut na viši nivo, neko bi mogao pomisliti kako je SNSD bolji i od jednih i od drugih. Svakako ne. SNSD je preuzeo obrasce ekonomskog kriminala i obrađuje ih na "seljački" način. U njihovim očima, najbolje od ta dva svijeta, a za narod najgore. Da citiram Nikolu Pejakovića Kolju: "Ou, mamu im jebem..."