Iako sam uglavnom opsjednut lokalnim stanjem i problemima, ponekad malo i zalutam, dalje odlutam. Zahvaljujući internetu se i bez pasoša lako može preko granice, makar do Hrvatske:
Jutarnji list: Državni proračun - ministri lani svaki dan trošili 50.000 eura na honorarce
O čemu se radi, ukratko?
Nekako se "potrefilo" da je ovo doba izlaženja u javnost sa raznim revizorskim izvještajima, ili se meni to makar tako čini. Revizori lijepo kažu ko je koliko trošio, svi se uhvatimo za glavu par minuta, NIKOME NE PADNE GLAVA SA RAMENA (a krajnje je vrijeme da se to počne dešavati), i nakon toga, život ide dalje.
Tako se prije nekog vremena pojavila ova vijest koja se odnosi na bratsku nam državu Hrvatsku a koja kaže kako su prošle godine ministarstva svaki dan trošila 50.000 eura na honorarne poslove, odnosno 380.000 kuna dnevno odnosno 100.000.000 malih krznenih za cijelu tu godinu. I sad, postoje tu sasvim logična i prihvatljiva objašnjenja:
1. Za troškove ... su “krivi” pregovori s EU. To je skup posao.
Dobro, 'de, makar su ti pregovori odrađeni kako treba i privedeni kraju. Kao što znamo, Hrvatska bi trebala postati dio EU u julu iduće godine. Koliko će koristi biti od toga, ostaje nam da vidimo... i da na tim greškama učimo, mi glupi bosanci.
2. Za više od 4000 ugovora, koliko ih je lani potpisalo 16 ministarstava, dijelom je kriva i zabrana zapošljavanja.
Zabrana zapošljavanja je uvedena kao mjera štednje u kriznoj godini. No, problem iz primjera 1 ne poznaje razlike između krizne i nekrizne godine. Doduše, za narod je svaka krizna a za vlast upravo obratno.
Nego, eto, pregovarati se moralo, a svi znamo da pregovarati može samo kulturna uglađena raja, ne mogu to raditi seljaci i radnici. I tako, ta kulturna i uglađena raja, taj "masivni državni aparat", ta birokratija i administracija koju privreda ne može nahraniti je pregovarala i pregovorila. Ali, uz veliku pomoć honoraraca. Zašto?
3. ... tek svaki četvrti u državnoj upravi fakultetski obrazovan, a aktivno znanje stranih jezika, čak i engleskog, samo je mrtvo slovo na papiru...
E, ovo kad sam vidio, nije mi bilo dobro.
4. Ugovori o djelu sklapani su uglavnom za popunjavanje radnih mjesta koja su bila ključna za zatvaranje pristupnih pregovora, za koja Ministarstvo nije imalo vlastiti kadar...
A za šta imaju kadar?
Dakle, ne računajući one koji su upali u šemu, ti, jadni mladi bivši studentu koji si nakon završetka fakulteta postao nezaposlen, na tvoje radno mjesto se uvalio neko ko nema završen fakultet, na Vi je sa engleskim jezikom i informatičkom pismenošću, a, u većini slučajeva, i sa bilo kojom drugom pismenošću. Nema veze, zato će njegov posao da odradi neki honorarac, po mogućnosti neki koji je već upao negdje u šemu, ali mu ta šema ne predstavlja intelektualni ili fizički izazov. Honorarac će kao plaćenik iz filma Plaćenici da odradi posao, a ovaj drugi će samo primati redovnu platu, za taj neki posao koji radi... a koji nije posao, realno. I da, onda će otići na organizovane besplatne kurseve informatike i engleskog jezika, završiti ih, zvanično biti osposobljen za sve moderne birokratske izazove i ta će idila trajati sve dok opet ne bude nekog (ozbiljnog) posla. Sva sreća pa ima samo jedna evropska unija. Kao što ima samo jedna mama...
Arhiva kao rezerva: LINK
Saturday, July 23, 2011
Monday, July 18, 2011
Pero-laka kategorija
Za danas nešto drugačije, jedan mali foto-apsurd:
U centru Banjaluke, prekoputa gradskog stadiona.
Na prvi pogled, smiješno: stalak za bicikle na kojem piše "ovo je za bicikle".
Na drugi pogled, loše: stalak za bicikle na kojem piše "ovo je za bicikle".
Kakva li je muka natjerala one koji su postavili ovaj stalak da na stalak postave ovaj natpis...
Kakvi to ljudi ovdje žive ako im na stalku za bicikle treba napisati da je to stalak za bicikle?
Blago sam zabrinut. Možda ne trebam biti. Hmm.
U centru Banjaluke, prekoputa gradskog stadiona.
Na prvi pogled, smiješno: stalak za bicikle na kojem piše "ovo je za bicikle".
Na drugi pogled, loše: stalak za bicikle na kojem piše "ovo je za bicikle".
Kakva li je muka natjerala one koji su postavili ovaj stalak da na stalak postave ovaj natpis...
Kakvi to ljudi ovdje žive ako im na stalku za bicikle treba napisati da je to stalak za bicikle?
Blago sam zabrinut. Možda ne trebam biti. Hmm.
Saturday, July 9, 2011
Brzinski dupli apsurd
Dve veoma različite priče koje povezuje sličan apsurd... Prva na redu je vijest o štrajku u mesoprerađivačkom preduzeću "Lijanovići":
Glas Srpske: Radnici Lijanovića nastavljaju štrajk
Ljudi štrajkuju zbog sedam plata... Sasvim normalno što štrajkuju, a sa druge strane, u ovoj državi je sasvim normalno postalo da se radnici izrabljuju i ne plaćaju. Sa treće strane, najzanimljivija je stavka to što je vlasnik firme aktuelni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH Jerko Ivanković-Lijanović, a direktor firme je aktuelni ministar trgovine FBiH Milorad Bahilj.
Simpatično to zvuči, zar ne?
Danas je poprilično uvaženo shvatanje da je bitno uvaliti se negdje na poziciju u državnu službu, a ovo je za trenutak zazvučalo kao državna služba... Ali, kao što vidimo, nema tu sreće.
Inače, nedavno sam sasvim slučajno imao priliku da popričam sa čovjekom koji je "trbuhom za kruhom" sa diplomom Tehnološkog fakulteta iz Banjaluke, gdje je rođen i živi, otišao da radi u Široki Brijeg, upravo kod Lijanovića, a onda od njih pobjegao iz istog razloga zbog kojeg ovi radnici sada štrajkuju.
Između ostalog, on mi je objasnio upotrebu soje u mesnoj industriji. Tad sam shvatio zašto su ovi parizeri danas puno drugačiji nego oni prije rata.
Drugi slučaj je vezan za saobraćaj u jednom banjalučkom naselju:
Glas Srpske: Automobili im sa ulice ulijeću u dvorišta
O čemu se radi, ukratko?
Mještani naselja Lauš koji žive u saobraćajno kritičnom području glavne lauške ulice ukazuju na problem i traže postavljanje ležećih policaja kao vid prevencije saobraćajnih nesreća. U članku je sve rečeno, a tužno je što je uopšte došlo dotle da ovakve stvari treba da se predstavljaju javnosti:
- Od 22 domaćinstva, koliko ih ima u ovom dijelu ulice, samo dva nemaju nikakva oštećenja od ulijetanja automobila sa ulice u njihova dvorišta.
- Mene je 2008. na trotoaru ispred kuće udario automobil i od tada sam invalid, a imao sam šest operacija.
- Mene je automobil udario kada sam izlazio iz dvorišta, a moj brat je poginuo prije dvije godine kada je prelazio ulicu.
Pomenuta cesta je veoma tranzitna i ima status magistralnog puta ali na određenim dijelovima iste ulice su već postavljeni ležeći policajci pa je pitanje zašto je dopušteno da dođe do ovoga...
Nego, šta povezuje ova dva slučaja:
1. Jedan od radnika rekao je da je u petak u fabriku dolazila i inspekcija rada, te da su inspektori predložili radnicima da pismeno upute svoje zahtjeve rukovodstvu.
2. U "Putevima Srpske", koji su nadležni za ovaj magistralni put, rekli su da se mještani tog dijela Lauša obrate "Putevima" pa će njihov zahtjev biti razmotren.
Moj komentar u vidu slike:
"Čujemo li se, profesore?"
Šta treba dodatno da se objašnjava pismeno u slučaju sedam neisplaćenih plata i ovakvih podataka za crnu hroniku?
Još kad se uzme u obzir ovo:
Glas Srpske: Inspektori (komentar)
Od obavljenih 61 "inspekcija inspektora", u 38 slučajevi su pronađeni nedostaci.
KOME UOPŠTE OVDJE ČOVJEK DA SE OBRAĆA ZA PRAVDU, KAKO I ZAŠTO?
Obrati se pismeno, ne ovom, nego onom, pa onda traži onog tamo, pa nije ni on nadležan nego neko treći, a onda treba da inspekcija izađe na teren... Lavirint jedan gluposti u kojem se normalan čovjek veoma lako izgubi dok pokuša da ostvari svoja elementarna prava.
Nešto mislim da ovi oštećeni radnici Lijanovića lijepo treba da razmontiraju mašine u vrijednosti njihovih plata, ljudi sa Lauša treba da postave rampu i naplaćuju prolaz. Vrijedi li drugačije?
Arhiva kao rezerva: LINK
Glas Srpske: Radnici Lijanovića nastavljaju štrajk
Ljudi štrajkuju zbog sedam plata... Sasvim normalno što štrajkuju, a sa druge strane, u ovoj državi je sasvim normalno postalo da se radnici izrabljuju i ne plaćaju. Sa treće strane, najzanimljivija je stavka to što je vlasnik firme aktuelni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH Jerko Ivanković-Lijanović, a direktor firme je aktuelni ministar trgovine FBiH Milorad Bahilj.
Simpatično to zvuči, zar ne?
Danas je poprilično uvaženo shvatanje da je bitno uvaliti se negdje na poziciju u državnu službu, a ovo je za trenutak zazvučalo kao državna služba... Ali, kao što vidimo, nema tu sreće.
Inače, nedavno sam sasvim slučajno imao priliku da popričam sa čovjekom koji je "trbuhom za kruhom" sa diplomom Tehnološkog fakulteta iz Banjaluke, gdje je rođen i živi, otišao da radi u Široki Brijeg, upravo kod Lijanovića, a onda od njih pobjegao iz istog razloga zbog kojeg ovi radnici sada štrajkuju.
Između ostalog, on mi je objasnio upotrebu soje u mesnoj industriji. Tad sam shvatio zašto su ovi parizeri danas puno drugačiji nego oni prije rata.
Drugi slučaj je vezan za saobraćaj u jednom banjalučkom naselju:
Glas Srpske: Automobili im sa ulice ulijeću u dvorišta
O čemu se radi, ukratko?
Mještani naselja Lauš koji žive u saobraćajno kritičnom području glavne lauške ulice ukazuju na problem i traže postavljanje ležećih policaja kao vid prevencije saobraćajnih nesreća. U članku je sve rečeno, a tužno je što je uopšte došlo dotle da ovakve stvari treba da se predstavljaju javnosti:
- Od 22 domaćinstva, koliko ih ima u ovom dijelu ulice, samo dva nemaju nikakva oštećenja od ulijetanja automobila sa ulice u njihova dvorišta.
- Mene je 2008. na trotoaru ispred kuće udario automobil i od tada sam invalid, a imao sam šest operacija.
- Mene je automobil udario kada sam izlazio iz dvorišta, a moj brat je poginuo prije dvije godine kada je prelazio ulicu.
Pomenuta cesta je veoma tranzitna i ima status magistralnog puta ali na određenim dijelovima iste ulice su već postavljeni ležeći policajci pa je pitanje zašto je dopušteno da dođe do ovoga...
Nego, šta povezuje ova dva slučaja:
1. Jedan od radnika rekao je da je u petak u fabriku dolazila i inspekcija rada, te da su inspektori predložili radnicima da pismeno upute svoje zahtjeve rukovodstvu.
2. U "Putevima Srpske", koji su nadležni za ovaj magistralni put, rekli su da se mještani tog dijela Lauša obrate "Putevima" pa će njihov zahtjev biti razmotren.
Moj komentar u vidu slike:
"Čujemo li se, profesore?"
Šta treba dodatno da se objašnjava pismeno u slučaju sedam neisplaćenih plata i ovakvih podataka za crnu hroniku?
Još kad se uzme u obzir ovo:
Glas Srpske: Inspektori (komentar)
Od obavljenih 61 "inspekcija inspektora", u 38 slučajevi su pronađeni nedostaci.
KOME UOPŠTE OVDJE ČOVJEK DA SE OBRAĆA ZA PRAVDU, KAKO I ZAŠTO?
Obrati se pismeno, ne ovom, nego onom, pa onda traži onog tamo, pa nije ni on nadležan nego neko treći, a onda treba da inspekcija izađe na teren... Lavirint jedan gluposti u kojem se normalan čovjek veoma lako izgubi dok pokuša da ostvari svoja elementarna prava.
Nešto mislim da ovi oštećeni radnici Lijanovića lijepo treba da razmontiraju mašine u vrijednosti njihovih plata, ljudi sa Lauša treba da postave rampu i naplaćuju prolaz. Vrijedi li drugačije?
Arhiva kao rezerva: LINK
Monday, July 4, 2011
Nemoj njega - on je lijep!
Srbi, 'rvati i muslimani, gadna je to bagra. Ne zna se ko je gadniji. Danas, za razliku od prošlih puta, nije riječ o Srbinu. Opet, poduhvat je šampionski tako da u domenu apsurda zarađuje neki orden Karađorđevića ili slično...
Glas Srpske: Direktor OBA Džuvo tražio zaštitu za zločinca Bašića
O čemu se radi, ukratko?
U novembru prošle godine, direktor Obavještajno-Bezbjedonosne agencije BiH Almir Džuvo je zatražio od "više instance", u ovom slučaju člana predsjedništva BiH Željka Komšića, stopiranje istrage zbog ratnog zločina koja se vodi protiv jednog visoko rankiranog zaposlenika OBA, Muhidina Bašića, načelnika Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala unutar OBA. To ne bi bio toliki problem da sam Bašić nije priznao Džuvi da je počinio to za šta je optužen (u pitanju je silovanje). To je već malo problem... Malo veći problem jeste što je taj podatak završio u zvaničnom državnom faksimilu. Problemi su problemi, ali apsurd? Apsurd je što bi istragu trebalo obustaviti jer je Muhidin Bašić, po riječima Džuve, "dobar momak".
Mislim, to je samo državna ustanova, u njoj rade obični ljudi koje vole pojesti, popiti, za pojas zadjenuti, silovati i sve što vole mladi. Bašić je momak, znači mlad je, a još je i dobar, zašto da se pravi problem...
Komšić se nije stavio na stranu Džuve i Bašića te je istraga nastavljena, vjerovatno u stilu inspektora Kluzoa (i to originalnog sa Piterom Selersom), ko zna zašto, kad smo već vidjeli da se radi o "dobrom momku". Možda je u Komšiću proradila (duboko potisnuta) hrvatska komponenta s obzirom da je silovana žena Hrvatica. Ko zna da li bismo znali išta o ovome da je žrtva bila Srpkinja...
Međutim, psi laju, vozovi prolaze, Bašić se i dalje brine za našu bezbjednost a Džuvo dobija "značajno priznanje" na akademiji povodom Dana policije Federacije BiH:
TV Sarajevo: Akademija povodom dana Policije Federacije BiH
Kao što vidimo, sve "dobri momci".
Nego, mene sve to podsjeti na jedan strip:
Valjao bi nam jedan ovakav nemilosrdan Inspektor Rex, ili makar Vučko, ako već drug Tito uporno odbija da ustane iz groba, da ove naše "dobre momke" malo dovede u red.
(Autor stripa je Iva Gašparić, strip objavljen u magazinu Buka #15, tamo neke 2004. godine.)
Arhiva kao rezerva: LINK
Glas Srpske: Direktor OBA Džuvo tražio zaštitu za zločinca Bašića
O čemu se radi, ukratko?
U novembru prošle godine, direktor Obavještajno-Bezbjedonosne agencije BiH Almir Džuvo je zatražio od "više instance", u ovom slučaju člana predsjedništva BiH Željka Komšića, stopiranje istrage zbog ratnog zločina koja se vodi protiv jednog visoko rankiranog zaposlenika OBA, Muhidina Bašića, načelnika Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala unutar OBA. To ne bi bio toliki problem da sam Bašić nije priznao Džuvi da je počinio to za šta je optužen (u pitanju je silovanje). To je već malo problem... Malo veći problem jeste što je taj podatak završio u zvaničnom državnom faksimilu. Problemi su problemi, ali apsurd? Apsurd je što bi istragu trebalo obustaviti jer je Muhidin Bašić, po riječima Džuve, "dobar momak".
Mislim, to je samo državna ustanova, u njoj rade obični ljudi koje vole pojesti, popiti, za pojas zadjenuti, silovati i sve što vole mladi. Bašić je momak, znači mlad je, a još je i dobar, zašto da se pravi problem...
Komšić se nije stavio na stranu Džuve i Bašića te je istraga nastavljena, vjerovatno u stilu inspektora Kluzoa (i to originalnog sa Piterom Selersom), ko zna zašto, kad smo već vidjeli da se radi o "dobrom momku". Možda je u Komšiću proradila (duboko potisnuta) hrvatska komponenta s obzirom da je silovana žena Hrvatica. Ko zna da li bismo znali išta o ovome da je žrtva bila Srpkinja...
Međutim, psi laju, vozovi prolaze, Bašić se i dalje brine za našu bezbjednost a Džuvo dobija "značajno priznanje" na akademiji povodom Dana policije Federacije BiH:
TV Sarajevo: Akademija povodom dana Policije Federacije BiH
Kao što vidimo, sve "dobri momci".
Nego, mene sve to podsjeti na jedan strip:
Valjao bi nam jedan ovakav nemilosrdan Inspektor Rex, ili makar Vučko, ako već drug Tito uporno odbija da ustane iz groba, da ove naše "dobre momke" malo dovede u red.
(Autor stripa je Iva Gašparić, strip objavljen u magazinu Buka #15, tamo neke 2004. godine.)
Arhiva kao rezerva: LINK
Friday, July 1, 2011
Avionu, slomiću ti krila...
Još od početka vremena čovjek je želio da leti. Vidio je pticu i pomislio kako je to super. Nakon toga se godinama trudio, decenijama, vijekovima i, na kraju, uspio je da izmisli zrakoplov. A izmislio je i zrakomlat. Ima tu još niz varijanti da se čovjek na više od minut odlijepi od zemljine površine, ali su uglavnom primitivnije i jeftinije od zrakoplovomata. Ipak, letenje je ostalo privilegija. U Republici Srpskoj malo ko leti. Ipak, ti što lete zaslužuju posebnu pažnju, brigu i njegu:
Blic: U avionu šest putnika a uvode dodatnu liniju
O čemu se radi, ukratko?
Banjalučki aerodrom, jedini međunarodni aerodrom u RS, imenom aerodrom Mahovljani (iako se zapravo nalazi u selu Kobatovci), nema naročitog smisla u ovom trenutku u vremenu. Ljudi sa automobila prelaze na bicikle, a tek gdje je avion... Ali, izgleda da je sramota da aerodrom ne radi, da to preduzeće ode u stečaj (iako su mnoga druga, sasvim sigurno korisnija, preduzeća veselo otišla u stečaj). Zato Vlada gura pare u isti, odnosno u kompaniju Sky Srpska. A oni za te pare moraju nešto raditi, koliko god da to nema smisla. Tako da se, nakon godinu dana subvencionisanja linije Banjaluka - Ljubljana koja saobraća 4 puta sedmično i prosječno vozi šest putnika (u avionu sa 48 mjesta), dodaje još jedna vožnja sedmično na istoj relaciji. Prevoznik je isti, slovenačka firma Adria Airways, a nas to po džepu boli nekih 900.000 KM godišnje. Objašnjenje od strane direktora Sky Srpske, Zorana Injca, kao što smo možemo pročitati: "... da se u toku ljetnjeg reda letenja poboljša postojeći linijski saobraćaj sa banjalučkog aerodroma, te da će novi let četvrtkom omogućiti nove veze Banjaluke sa destinacijama u Skandinaviji preko aerodroma u Ljubljani."
Ako četiri puta sedmično ne radi posao, kako će pet puta sedmično da radi posao? Odgovor: "Tu se radi o dugoročnoj strategiji razvoja vazdušnog saobraćaja RS."
E, sad, malo šta se u ovoj državi radi dugoročno. Uglavnom je sve po principu "uzmi pare i bježi". Sa te strane treba cijeniti Injca jer on ima dugoročni plan: da jedno 20-30 godina uzima po 900.000 KM, a tek onda da bježi. A možda ni tad.
Spominje se ljeto i Skandinavija, područje koje je primilo dosta izbjeglica sa ovog područja u toku '90-ih godina. Vidjećemo koliko će nam "skandinavci" ostaviti novčanica u džepovima... Nešto sumnjam, a vidjećemo koliko će ta njihova ljetnja šema potrajati.
Isto tako, ne mogu a da ne iskoristim priliku da izrazim svoju mržnju prema slovencima. Ukratko, greška je bilo kakvo petljanje sa njima, još od prve Kraljevine SHS pa do slovenačke nezavisnosti čija je cijena bila 47 ubijenih vojnika JNA (od kojih su njih 29 bili mladići od 18 do 22 godine na redovnom odsluženju vojnog roka), a sad ovo ugodno trpanje para u njihove džepove, pa dokle tako i ZAŠTO? Još kad pročitam da lanac tržnih centara Merkator pozitivno posluje samo u Bosni i Srbiji, dođe mi da se ozlijedim.
S obzirom da se bivša država raspala iz, manje-više, privatnih razloga, nekako mi se čini da i ova linija postoji iz, manje-više, privatnih razloga.
Nego, još neke zanimljivosti...
-Ovaj članak je objavio Blic, u drugim dnevnim novinama nisam naišao na spomen ovog apsurda. Možda sam ja propustio, a možda su oni propustili...
-Ne propuštajući stvari, par dana nakon ovog članka naiđem u novinama na ime Slavica Injac. S obzirom da Injac nije tako često prezime kod nas, za razliku od, recimo, Dodik, prorade meni klikeri i sjetim se ovog direktora. Volio bih da saznam da nisu slučajno rod. Usput, Slavica je direktor Agencije za bankarstvo RS.
I još, paralela sa jednim drugim preduzećem koje se bavi uslugama transporta:
Glas Srpske: Gubitašima nikad dosta para iz budžeta
Glas Srpske: Gubitaš za 8. mart spiskao 28.000 maraka
Glas Srpske: Nema stipendija zbog pomoći ŽRS
Šta ti je propaganda, odnosno, medijska hajka. Ovdje su izdvojeni samo neki članci iz Glasa Srpske, udarne igle režimskog medijskog pritiska, i to sa naslovima koji su krasili naslovne strane, ali treba da se spomene da je članaka o ovome i u ostalim medijima (npr. Blic).
E, sad, bez ikakve dublje analize ili teorije zavjere, ako se uzmu u obzir obične fizičke veličine (preduzeća), moglo bi se doći do zaključka da i Željeznice RS i Sky Srpska odnosno aerodrom Mahovljani otprilike jednako gube novac, proporcionalno. Uzmimo da je tako, iako nije. ŽRS - milioni (avioni, kamioni), aerodrom - stotine hiljada. Ali opet, izgleda da je fizička veličina presudan faktor za medijsko izlaganje: ŽRS - puno blata na imenu, aerodrom - koji aerodrom?
Ali, nek' se zna da gubitaš SPISKA 28.000 KM za 8. mart, pa toliko Zoran Injac ne zaradi za dva mjeseca, možda čak i tri. Gubitaš otme stipendije jadnim studentima pa oni od gladi ne mogu da zapale žito, nek' se i to zna...
Još davno je Grunf rekao: "Tko ne leti, ne vrijedi." Ni slutio nisam koliko je značajna ta rečenica.
Arhiva kao rezerva: LINK
Blic: U avionu šest putnika a uvode dodatnu liniju
O čemu se radi, ukratko?
Banjalučki aerodrom, jedini međunarodni aerodrom u RS, imenom aerodrom Mahovljani (iako se zapravo nalazi u selu Kobatovci), nema naročitog smisla u ovom trenutku u vremenu. Ljudi sa automobila prelaze na bicikle, a tek gdje je avion... Ali, izgleda da je sramota da aerodrom ne radi, da to preduzeće ode u stečaj (iako su mnoga druga, sasvim sigurno korisnija, preduzeća veselo otišla u stečaj). Zato Vlada gura pare u isti, odnosno u kompaniju Sky Srpska. A oni za te pare moraju nešto raditi, koliko god da to nema smisla. Tako da se, nakon godinu dana subvencionisanja linije Banjaluka - Ljubljana koja saobraća 4 puta sedmično i prosječno vozi šest putnika (u avionu sa 48 mjesta), dodaje još jedna vožnja sedmično na istoj relaciji. Prevoznik je isti, slovenačka firma Adria Airways, a nas to po džepu boli nekih 900.000 KM godišnje. Objašnjenje od strane direktora Sky Srpske, Zorana Injca, kao što smo možemo pročitati: "... da se u toku ljetnjeg reda letenja poboljša postojeći linijski saobraćaj sa banjalučkog aerodroma, te da će novi let četvrtkom omogućiti nove veze Banjaluke sa destinacijama u Skandinaviji preko aerodroma u Ljubljani."
Ako četiri puta sedmično ne radi posao, kako će pet puta sedmično da radi posao? Odgovor: "Tu se radi o dugoročnoj strategiji razvoja vazdušnog saobraćaja RS."
E, sad, malo šta se u ovoj državi radi dugoročno. Uglavnom je sve po principu "uzmi pare i bježi". Sa te strane treba cijeniti Injca jer on ima dugoročni plan: da jedno 20-30 godina uzima po 900.000 KM, a tek onda da bježi. A možda ni tad.
Spominje se ljeto i Skandinavija, područje koje je primilo dosta izbjeglica sa ovog područja u toku '90-ih godina. Vidjećemo koliko će nam "skandinavci" ostaviti novčanica u džepovima... Nešto sumnjam, a vidjećemo koliko će ta njihova ljetnja šema potrajati.
Isto tako, ne mogu a da ne iskoristim priliku da izrazim svoju mržnju prema slovencima. Ukratko, greška je bilo kakvo petljanje sa njima, još od prve Kraljevine SHS pa do slovenačke nezavisnosti čija je cijena bila 47 ubijenih vojnika JNA (od kojih su njih 29 bili mladići od 18 do 22 godine na redovnom odsluženju vojnog roka), a sad ovo ugodno trpanje para u njihove džepove, pa dokle tako i ZAŠTO? Još kad pročitam da lanac tržnih centara Merkator pozitivno posluje samo u Bosni i Srbiji, dođe mi da se ozlijedim.
S obzirom da se bivša država raspala iz, manje-više, privatnih razloga, nekako mi se čini da i ova linija postoji iz, manje-više, privatnih razloga.
Nego, još neke zanimljivosti...
-Ovaj članak je objavio Blic, u drugim dnevnim novinama nisam naišao na spomen ovog apsurda. Možda sam ja propustio, a možda su oni propustili...
-Ne propuštajući stvari, par dana nakon ovog članka naiđem u novinama na ime Slavica Injac. S obzirom da Injac nije tako često prezime kod nas, za razliku od, recimo, Dodik, prorade meni klikeri i sjetim se ovog direktora. Volio bih da saznam da nisu slučajno rod. Usput, Slavica je direktor Agencije za bankarstvo RS.
I još, paralela sa jednim drugim preduzećem koje se bavi uslugama transporta:
Glas Srpske: Gubitašima nikad dosta para iz budžeta
Glas Srpske: Gubitaš za 8. mart spiskao 28.000 maraka
Glas Srpske: Nema stipendija zbog pomoći ŽRS
Šta ti je propaganda, odnosno, medijska hajka. Ovdje su izdvojeni samo neki članci iz Glasa Srpske, udarne igle režimskog medijskog pritiska, i to sa naslovima koji su krasili naslovne strane, ali treba da se spomene da je članaka o ovome i u ostalim medijima (npr. Blic).
E, sad, bez ikakve dublje analize ili teorije zavjere, ako se uzmu u obzir obične fizičke veličine (preduzeća), moglo bi se doći do zaključka da i Željeznice RS i Sky Srpska odnosno aerodrom Mahovljani otprilike jednako gube novac, proporcionalno. Uzmimo da je tako, iako nije. ŽRS - milioni (avioni, kamioni), aerodrom - stotine hiljada. Ali opet, izgleda da je fizička veličina presudan faktor za medijsko izlaganje: ŽRS - puno blata na imenu, aerodrom - koji aerodrom?
Ali, nek' se zna da gubitaš SPISKA 28.000 KM za 8. mart, pa toliko Zoran Injac ne zaradi za dva mjeseca, možda čak i tri. Gubitaš otme stipendije jadnim studentima pa oni od gladi ne mogu da zapale žito, nek' se i to zna...
Još davno je Grunf rekao: "Tko ne leti, ne vrijedi." Ni slutio nisam koliko je značajna ta rečenica.
Arhiva kao rezerva: LINK
Subscribe to:
Posts (Atom)