Teško je kasniti u zemlji koja brutalno ide unazad (šta je tu kašnjenje?). Negdje kontam da se zbog toga ne vrijedi previše truditi oko aktuelnosti. Zato se tek sad oglašavam na goruću temu, Izbori 2014. Bitna je to stavka u političkom životu, a ovo "politički blog".
Ukratko, već 13. oktobra sam (na fejzbuku, je li) proglasio poraz svih nas koji smo glasali protiv aktuelnog režima; dok još nije bilo gotovo glasanje veoma sposobnog CIK-a, dok je bilo natezanje u nekoliko hiljada glasova, kako se i završilo u meču Mile Dokurac - Ognjen Tadić. I tijesna Tadićeva pobjeda, kakva je ova Miletova, bila bi poraz. Na stranu sve izborne prevare koje su bile spremljene a od kojih je većina i primijenjena, sve ispod odnosa snaga 2 : 1 za Tadića je poraz, a nije ni 1 : 1. Znači, poraz. Međutim, poraz za mene je pobjeda za nekog drugog, a izgleda da postoji neka paralelna stvarnost gdje je ovo što jeste ono što treba biti. Ovom prilikom bih samo pozdravio ljude koje žive u toj paralelnoj stvarnosti, ako do njih može doprijeti bilo šta iz ove stvarnosti.
Što se stranaka tiče, one me ne zanimaju naročito, njihovi rezultati i ta priča, a posebno ne nekakva analiza. Borba za predsjednika RS mi je primarna za spomen, sukob 1 na 1. Za Tadića sam glasao jer sam glasao protiv Mileta, a da sam nešto posebno očekivao, nisam. Nisam očekivao od njega ni da se sa Miletom spori oko Ćanine naklonosti, tako da... bolje je ne očekivati. Glasao sam i za Ivanića, iako nisam planirao, kad se već glasa protiv da ispoštujem, iako mi je Ivanić veoma nedraga pojava. Kad sam vidio listić sa tri imena od kojih su dva SNSD a jedno Željka Cvijanović, stavih X na Mladena. Očekivanja nemam.
Razlika kod ovih izbora u odnosu na prošle je antipolitički politički subjekat kojeg sam bio dio, prva nestranačka lista za Narodnu skupštinu RS u istoriji višestranačkih izbora u modernoj BiH, Za pravdu i red - Lista Nebojše Vukanovića... Nismo pobijedili. Nimalo. Štaviše. Dok tu nisam imao naročita očekivanja, stvarno nisam očekivao da Nebojša NE UĐE u Narodnu skupštinu RS. Mi ovdje (Izborne jedinice 2 i 3, od Srbca do Petrovca - uključujući Banjaluku), realno smo bili topovsko meso i nejaka mogućnost protiv, međutim, da Hercegovina glasa kako je glasala, nisam očekivao. To je za ozbiljno (psihijatrijsko) posmatranje a svaki dalji komentar bi bio veoma uvredljiv.
Sve u svemu, poraz. Poraz koji jasno oslikava da je ideologija nerada i nesposobnosti u RS vladajuće Sekte međuzavisnih socijaldebila preuzela čitavu državu - "teško ribu natjerati u vodu". Planiram tom aspektu crvene sekte, ključnom za njen uspjeh, posvetiti jedan tekst... ali mi se ne žuri.
Intimno ličan dodatak: Utvrđeni rezultati za NSRS - Izborna jedinica 3
"IZA MENE STOJI 267 LJUDI!" HVALA.
