Kako je ona neka žaba iz narodnog predanja vidjela da se konj potkiva, tako su i Srbi podigli
Samo dan nakon izjave Radovana Viškovića u Republici Srpskoj su registrovani prvi slučajevi zaraze novim virusom (ČLANAK) a nekih sedam dana nakon toga kreću restrikcije, inicijalno sa odlukom da ugostiteljski objekti rade skraćeno radno vrijeme uz poštovanje socijalne distance, a zatim slijedi potpuno zatvaranje svega sem trgovina robom široke potrošnje te policijski čas (od 12. marta; policijski čas od 20:00 do 5:00). Sa druge strane, Srbija kasni za Republikom Srpskom, sve radi najnormalnije i virus se, logično, širi a onda se dešava "eksplozija" kad se kod zaraženih, nakon perioda inkubacije, počinju manifestovati simptomi. Tad predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prelazi u psiho režim rada 113% i nakon uvođenja najrestriktivnijih mjera u regionu (od 21. marta; policijski čas od 17:00 do 5:00) njegovi uobičajeni termini za javno obraćanje (čitaj: stalno) bivaju obogaćeni nekim novim oblicima šizofrenije, od pilotiranja do plakanja (VIDEO)...
I sad, vratimo se na onaj istiniti dio izjave Branimira Nestorovića: šifrovani COVID-19 ili SARS-CoV-2 je virus iz porodice takvih virusa, ni prvi ni posljednji (sjetimo se SARS epidemije 2003. godine). Nakon inkubacije se manifestuju simptomi gripa i... to je to. Ništa ni manje ni više. Grip ili gripa, ista ona koja svake godine obilazi zemaljsku kuglu, gdje sve zavisi od imuniteta - jedni se samo nakašlju dok drugi padaju u postelju i procenat smrtnosti je oko 1%, najčešće zbog kombinacije faktora odnosno aktuelnom terminologijom izraženo "pacijent je bolovao od niza hroničnih oboljenja". Jedina novost je što je virus otporniji od "klasičnog" virusa gripe i duže se zadržava/ostaje potentan van zaražene osobe te se tako lakše širi. Samo je to trebalo objasniti... ali NE.
Izuzetno ružnim pristupom u komunikaciji sa javnošću, gdje se virus predstavlja kao crna kuga iz XVI vijeka, stvara se panika sa obe strane Drine, a u Republici Srpskoj dešava i opsada institucija od strane šampiona kleptomanije Milorada Dodiga. Taj aktuelni član Predsjedništva BiH, koji je u to tijelo dospio izuzetnim porazom (prihvatanjem ANP) i koji je nakon toga nastavio sa porazima u političkoj borbi za prosperitet Republike Srpske [postavlja se pitanje da li je njemu uopšte u interesu prosperitet Republike Srpske - haha, prim. aut.], nakon što je u dosadašnjem mandatu silovao Narodnu skupštinu RS vanrednim sjednicama i spinovanjem svojih poraza na nivou BiH, sada de facto preuzima na sebe sve bitne funkcije RS jer ne samo što donosi odluke u ime premijera i predsjednika RS (kako je to i bio zamislio) već ih i saopštava. Ispomoć mu je ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač koji počinje da živi san: policijski čas, žandarmerija sa dugim cijevima na ulicama... samo je tu problem što su te duge cijevi uperene u sopstveni narod koji u tom trenutku čak nije ni revoltiran, već samo neinformisan.
I dok je nemoguće sasvim precizno ispratiti situaciju između dvije srpske zemlje, paralela je zbog činjenice da za kriminal i glupost granica ne postoji, a u ovom slučaju se glupost manifestovala kroz prepisivanje mjera od Srbije (koja je kasnila u restrikcijama) sve dok Vučić nije odigrao fintu, o čemu će biti riječi kasnije. S obzirom da je Narodna skupština RS jedna raspala prostitutka koja čak ne dobije ni maramicu poslije redaljke [izvinjavam se na izrazima, ali ovo je stručna terminologija, prim. aut.], ista je preskočena uvođenjem neustavnog vanrednog stanja gdje predsjednik RS odnosno, u ovom slučaju, nj. ikebana Željka C. ima mogućnost da donosi uredbe sa zakonskom težinom od kojih je prva bila kaznena, za izazivanje i širenje panike, prepisana iz Srbije, gdje prepisivači nisu obratili pažnju na to da u domaćim zakonima zapravo nije definisano šta je to panika. Ipak, prije nego što je ista ekspresno ukinuta, desio se pokušaj da se na osnovu toga kazni dr Maja Stojić-Dragosavljević, inače član opozicione stranke SDS, jer je izjavila da RS nema resursa da se bori sa epidemijom (ČLANAK). Ironija tog pokušaja se ogleda u izjavama "srpskog" člana Predsjedništva BiH M. Dodiga koji je na nekoliko mjesta prilikom iskazivanja zahvalnosti za pomoć koja je upućena RS izjavio kako je "RS ekonomski slabija [od navedenih donatora] pa nema sredstava" ali na stranu ta konstatacija kako je voda mokra, u moru Dodigovih nebuloza ispaljenih za ovo nedoba vrijedi podvući jedan koji najbolje ocrtava potpuno ludilo riječi i odluka - Dodik: Samo nenormalni se ne plaše ove situacije, vrijeme je za odgovornost gdje je jedna od prvih rečenica "Mislim da je daleko veći broj zaraženih nego je evidentirano." (TEKST). Srećom pa je sporna uredba sa zakonskom snagom povučena, inače je mogao i Dodig da nastrada od nadasve revnosnog tužilaštva koje savjesno radi po službenoj dužnosti [haha, prim.aut.]. Ipak, ništa od toga se ne može mjeriti sa "čašćenjem" Aleksandra Vučića koji je prilikom slanja pomoći Republici Srpskoj izjavio kako ovdje "nema osnovnih lijekova te da se čudi kako se uopšte isplaćuju plate" odnosno doveo u pitanje finansijsku likvidnost manjeg BiH entiteta (TEKST). Dakle, došli smo do toga da je voda mokra i skliska...
Šampionska Banjaluka
E, sad, nije što je voda mokra, nego što se prospe, ako se razbijaju čaše i flaše. Korona u BiH je krenula sa Banjalukom i nastavila sa Banjalukom: u jednom trenutku rada na tekstu (8. maj) u Republici Srpskoj je bilo registrovano 1.068 zaraženih od kojih je 506 bilo iz Banjaluke, a što se tiče BiH, na drugom je bio Čitluk sa oko 120, dok je Sarajevo u istom trenutku imalo oko 80 zaraženih, čisto da se uspostavi odnos veličina. Tu ne treba zanemariti da je Federacija BiH inicijalno posuđivala testove Republici Srpskoj, tako da se ovo može uzeti kao relativno solidan pokazatelj stanja na terenu bez obzira na broj ukupno testiranih/procenat pozitivno testiranih. Banjaluka prednjači. Kako?
Po samoj pojavi virusa u Banjaluci, gradonačelnik Igor R. je ostao opušten, mjerom ograničenja rada ugostiteljskih objekata, ali ne i zatvaranja istih. Onda se, "nekako", desilo treće žarište (popularno klaster). Gradonačelnik nikada nije "preko usta prevalio" koje je to treće žarište, ali i vrapci na grani znaju priču o proslavi rođendana u "Jova baru" jedne ženske osobe bliske suvlasniku lanca "Moja apoteka". Virus je, navodi ta urbana legenda, dospio kroz boravak u austrijskom mondenskom zimovalištu Išgl [koje je i samo ostalo otvoreno duže nego što treba unatoč saznanjima aus. vlasti o širenju virusa u istom - profit je ipak preči, prim. aut.]. Zaražena banda veseljaka je isto veče obišla nekoliko banjalučkih lokala a "Jova bar" je, između redova, označen kao crna tačka. Tek se daleko poslije te buktinje prvi put u medijima osnovano pominje Jova bar kao žarište, ali u sasvim drugom kontekstu, što bi lako moglo biti "svođenje računa" na nekom drugom nivou (TEKST)...
Naknadno se u Banjaluci zatvaraju parkovi, izletišta i teretane u prirodi što samo dovodi do veće koncentracije ljudi željnih rekreacije i svježeg vazduha na istim mjestima; poseban je apsurd što se nekoliko teretana u prirodi nalazi pored pješačkih staza, pa je bilo moguće vidjeti kako na klupama sjede ekipe po nekoliko ljudi koji puše i piju alkoholna pića, ali je zato bilo zabranjeno vježbati nekoliko metara dalje na spravama [idealan primjer teretane na otvorenom na istočnom tranzitu, prim. aut.]. Isto tako, jako je simpatično bilo kad se usljed pandemije paranoje i zabrana o okupljanjima na društvenim mrežama pojavila slika supruge Igora R. kako uživa u druženju sa još četiri drugarice, bez poštovanja tada važećih pravila o zaštitnoj opremi i držanju distance (TEKST). Međutim, protivnici aktuelne vlasti su tu napravili nepotreban gaf isjecajući dio slike i zatim u tekstovima navodeći da se gospođa nalazi na nekom izletištu (koja su bila pod zabranom). Nije u pitanju bilo nikakvo izletište, već se radi o dvorištu Tehničke škole [vidljivo na integralnoj slici iznad, prim. aut.]. Nepotrebno.
Bilo kako bilo, i pored navedenog, nije bilo pošteno inicijalno kritikovati mjere vlasti u pogledu ograničavanja kretanja i ostalog, jer je to jedino moguće u slučaju zemlje kao što je BiH/entiteta RS gdje apsolutno nema kapaciteta za direktno suočavanje sa epidemijom: usljed nedostatka resursa svake vrste (uključujući znanje), bilo je logično pokušati usporiti širenje virusa, dok se stvari nabavljaju u hodu. Međutim, sada se vidi da su te "krizne" nabavke bile kao i one u doba blagostanja, KRIMINALNE, što opet ima posebnu dozu NEČOVJEŠTVA u ovom trenutku. Kapitalan primjerak toga je nabavka preplaćene i nepotrebne mobilne bolnice koja se početkom maja počinje montirati (!), nekih dva mjeseca nakon registrovanja širenja virusa na ovom području (TEKST). Takođe, selektivno popuštanje ograničenja rada i mjera zabrane su za svaku kritiku. Narodna skupština RS je suspendovana a za to vrijeme počinje da radi sve ostalo, počele su prvo da rade prodavnice tehničkom robom, zatim alati/repromaterijali, uslijedili su butici, 11. maja kreću ugostiteljski objekti... Zakonski, uvođenje vanrednog stanja/suspenzija rada NSRS može da se opravda samo ozbiljnom fizičkom spriječenošću poslanika da se sastaju (ratno stanje, okupacija teritorije i sl.), što ovdje nije slučaj. Najbolji primjer apsurda na tu temu imamo u Srbiji gdje predsjednik Parlamenta Maja Gojković istjeruje iz sale poslanike pokreta Dosta je bilo zbog nenošenja maski, dok istovremeno ona svoju masku nosi ispod brade a premijer izlaže bez maske (VIDEO)...
A da se mi stvarno raziđemo?
I sada, trenutak je da se vratimo na fintu Aleksandra Vučića: sam Beograd ima više nego duplo stanovnika od Republike Srpske. Znači, samo na tom poligonu ima duplo više obrta. Na stranu bolesna ideja SNS vezana za izbore kroz prizmu korone koju je odlično objasnio Saša Radulović (VIDEO), transparentnost nejednakosti u Srbiji je bila toliko očigledna da građani počinju svaku veče da protestuju sa svojih balkona pravljenjem buke. Tome je svakako doprinio i Vaskršnji višednevni policijski čas (totalna zabrana kretanja tokom skoro četiri dana) pa tako Aleksandar Vučić, uvidjevši da je đavo odnio šalu, donosi odluku o "normalnom" policijskom času u toku narednog vikenda (koji "obuhvata" i 1. maj) dok za to vrijeme Republika Srpska tri dana "uživa" u slobodi kretanja od 5:00 do 12:00, obrazloženo strahom od okupljanja 1. maja [i pokušajem reprize toga 2. i 3. maja, prim. aut.]. Dakle, u tom trenutku se gubi signal sa maticom, gdje vladajući SNS počinje ozbiljno da se bavi "sanacijom" situacije na terenu. U Republici Srpskoj revolt nastavlja uzlaznom putanjom, posebno porastom zaraženih nakon oštrih mjera, što vlast pokušava pripisati građanima i opravdati nebulozama poput one Nenada Stevandića da je to "krivica Federacije BiH" (TEKST). Istina je, naravno, drugačija: za Vaskršnje praznike, policija je imala prećutno odobrenje da ne kontroliše hramove [bez ulaženja u praksu istih, čisto sa stanovišta okupljanja, prim. aut.] te se, naknadnom analizom broja oboljelih i širenjem po opštinama RS uočava izuzetno ozbiljan problem - Univerzitetski klinički centar Banjaluka je žarište. Virus je registrovan u nizu opština manje ili više udaljenih od Banjaluke, ali je za većinu zajedničko to što zaraženi imaju neke veze sa UKC Banjaluka, te bjesni rat na relaciji uprava UKC odnosno vlast i sindikat radnika medicinske struke (TEKST)...
Ono što je simptomatično nakon nekolicine ovih apsurda, gdje se mjere ublažavaju i pored porasta broja oboljelih (ČIME OPRAVDANO?), jeste da je gradonačelnik Banjaluke poprilično zaćutao, a pokazala se i sva beskorisnost Ministra zdravlja i socijalne zaštite RS Alena Šeranića. Po struci epidemiolog, iako se nije time profesionalno bavio, Šeranić je na početku epidemije dočekan, da oproste čitaoci na parafrazi, kao "dašak svježeg vjetra u SNSD", ali kako vrijeme prolazi uočava se da to nije baš svjež vjetar nego da su u pitanju gasovi. Šeranić nije imao nijedan inovativan potez tokom čitave ove situacije (a to mu je struka), ali je zato debelo zakazao odnosno bivao apsolutno nemušt i nijem tokom preispitivanja UKC problema i ograničavajućih mjera. Podaci o zaraženom osoblju UKC se pokušavaju falsifikovati (po podacima dostupnim u jednom trenutku zaraženi na UKC su činili približno 1/7 zaraženih u BL), nema odgovora na visok procenat smrtnosti od posljedica virusa (oko 5%), ali imamo mjeru nošenja maske na otvorenom, što je u suprotnosti sa samim Zakonom o zaštiti stanovništa RS koji se oslanja na savjete SZO koja kaže da maske nemaju efekat (TEKST), te nošenje rukavica u zatvorenom, nakon dezinfekcije istih (?!). Naravno, građani uglavnom sami moraju da se snađu za masku i rukavice, kojima je od početka epidemije višestruko skočila cijena. U svemu tome se zaboravlja da je inicijalno socijalna distanca iznosila jedan metar (1 m) od osobe koja kiše ili kašlje. Kako smo od toga došli do ovoga sad, da se - po tumačenju vlasti - virus stvara boravkom tri i po osobe na istom mjestu, stvarno bi trebalo upitati uvaženog gospodina ministra ili pak predsjednika stranke iz koje on dolazi.
Suština je...
Dosad se pokazalo u svijetu da je preko 50% žrtava korona virusa iz staračkih domova. Isto tako, zanimljiv kontraprimjer je što u vrtićima nisu/neće biti potrebne dodatne zaštitne mjere za djecu - nema maski i rukavica. Dakle, kao što je već rečeno, virus izazivu gripu, koja ima minimalan efekat na mlade i zdrave. Stari i bolesni umiru, otkad je svijeta i vijeka. Činjenično, imamo te podatke, bez da ulazimo u teorije zavjera koje, usljed svega, doživljavaju svoj istorijski vrhunac. Ipak, uvaženi ministar zdravlja Šeranić, u svojih 15 minuta slave, počesto spominje da će ljudi morati da se naviknu na novu realnost: beskontaktnu - maske, masturbacija i paranoja, ukratko.
Zapravo, nova realnost bi trebala biti da IZABRANI PREDSTAVNICI VLASTI RADE SVOJ POSAO, kako uobičajeni, tako i u vanrednim okolnostima; kako lopovi, tako policajci i doktori, a pouka građanima ove zemlje - koja je dosad svakako trebala biti jasna ali većini nekim čudom ipak nije - da se niko neće pobrinuti za njih, sem njih samih. Život je jedna od rijetkih stvari koja je ostala narodima sa ovih prostora, i on će se svakako nastaviti, sa ovima na vlasti ili bez njih - jer mu oni svakako ne doprinose pozitivno.
