Seks je najkonvertibilnija roba koja postoji, samo što je veoma opasan u kombinaciji sa politikom. Iako se ponekad može izvući [sic!], kao onomad Bil iz Monike, u dosta slučajeva je to kraj karijere u javnom životu... Usporedba dva aktuelna primjera iz Republike Srpske.
Slučaj 1: Marko Šukalo, SNSD
Marko Šukalo je omladinac iz Gradiške, stranački aktivan od malih nogu, dogurao do - kasnije demantovano - pozicije Dodikovog savjetnika (ko još može da isprati koliko Dodik ima savjetnika a koliko onih koji se proglašavaju za njegove savjetnike). Nekad ljetos je procurio snimak gdje Šukalo polno opšti sa ženskom osobom koja mu nije vjerenica, a imao je vjerenicu u tom trenutku. [Digresija: u životu sam napravio puno grešaka ali jedna od najvećih je to što sam gledao taj snimak sa upaljenim tonom i čuo ŠJOOOOJ jaukanje aktera.] Svi su znali da je to on, snimak nije baš nešto izbio u "eter" budući da ni on nije prva liga SNSD, to što polno opšti sa osobom koja mu nije vjerenica je zapravo za pohvalu u SNSD, sve u svemu - ni talasić... Ipak, gdje ima dima... Nekad u novembru, prilikom policijske racije u jednom banjalučkom lokalu, Šukalo biva uhapšen zbog korištenja i posjedovanja droge odnosno "praškaste supstance koja asocira na kokain", polic-govorom rečeno. Tad je karton ipak pocrvenio, Šukalo biva isključen iz stranke i maknut sa svih funkcija da bi naknadno on odlučio da ne vrati mandat u Skupštini opštine Gradiška već da će nastaviti djelovati kao nezavisni odbornik (IZVOR)... Tvrd ali fleksibilan momak, ne gubi trakciju, od glave do pete od Trayal gume, poseban sloj na obrazima.
Slučaj 2: Ivan Begić, PDP
Danas (10.12.2021) napokon procuri snimak o kojem se priča već neko vrijeme, istaknuti član PDP, odbornik u skupštini grada i... peder. U redu, i za gradonačelnika se priča da je peder, vrijeme će vjerovatno pokazati da jeste ali TVRDIH dokaza nema. E, sad, upravo se za današnji snimak tvrdi da su akteri aktuelni gradonačelnik Draško Stanivuković i Ivan Begić ali na snimku se samo jasno vidi Begićevo lice i muški polni organ u nj. ustima, dok se ne vidi lice vlasnika tog polnog organa. Oni koji su pustili snimak u javnost su prije samog snimka ubacili nekoliko slika Draška Stanivukovića gdje se vide ben koji on ima pored pupka i brojanica na ruci, kao znaci prepoznavanja - usporedbe sa snimkom. Benove i brojanice ima 90% članova stranaka, lično nisam ubijeđen da je to Draško na snimku a opet, prateći PDP odnosno Draškovu propagandu oko "ljubavnih romansi" (Kija Kockar, Tanja Savić i dr.) sve sam bliži mišljenju da Draško jeste homoseksualac... ali nije isto misliti i znati. Ono što bi se moglo pouzdano zaključiti jeste da je snimak u rukama njegovih političkih neprijatelja već neko vrijeme, Begić je bio prisiljen da se povuče iz gradske skupštine a snimak je pušten upravo nakon sjednice na kojoj se on pojavio, nakon duže vremena, dakle, čista odmazda. Bilo kako bilo, Begić se odmah danas oglasio potvrđujući da jeste to on na snimku, da mu je zdravlje narušeno te da odmah napušta stranku kao i sve funkcije... Prikladno.
***
I, zanimljiva je to situacija, nešto razmišljam da je za "naš narod" vjerovatno puno "normalnije" da se polno opšti s kim se stigne i da se šmrče kokain nego biti homoseksualac. Ako ćemo iskreno, nije normalno ni jedno ni drugo, Begić je "sam pao, sam se i ubio" time što je snimljen ovako, ispao je GLUP i platio kaznu. S obzirom da je premijerka Srbije LBGT, seksualno opredjeljenje tog tipa ne vidim kao značajan problem za politički život ali Begićev snimak je stvarno užasan (da ne koristim neke grublje riječi) i smatram da je kazna adekvatna. Opet, i u tome on ima makar malo časti, za razliku od Šukala koji se drži SNSD mantre "samo guraj (i pravi se lud)"...
E, sad, malo šira slika kao zaključak: SNSD je odavno spao sa šina, ovdje je samo bio slučaj da je Šukalo javno ispao toliko glup da je morao biti izbačen i, na žalost, davno sam to pisao na ovom blogu, samo SNSD može uništiti SNSD a to se i dešava. Ona dodatna tuga jeste što ni PDP, koji je sasvim slučajno i protiv svoje volje postao glavna opoziciona stranka, nije ništa bolji. Ova Begićeva glupost, Draškove "dimne bombe" koje je nemoguće pobrojati kao i generalni izostanak kvalitetnih ljudi u toj stranci će samo učiniti dužom agoniju ovog naroda jer šampion mora biti nokautiran da bi se skinuo sa trona - to ne ide na poene, a opozicija u RS, vidimo i po ovom primjeru, može da nokautira samo samu sebe.
Generalno sva ova priča sa koronom smara, glorifikovana bolest na temu gripe koja se malo grublje širi i urniše slabe... TRENIRAJTE, PIZDA VAM MATERINA.
Na stranu sva statistika i besmisao neuvrštavanja brojeva asimptomatičnih nepregledanih, nije uopšte pitanje KOLIKO već DOKLE? Nije problem smaranje, već što to rade idioti... Konkretno:
Marketing stručnjak Ivan Dabetić drugi put od početka epidemije u Srbiji
zarazio se virusom korona. U međuvremenu je vakcinisan, međutim, po
sopstvenom priznanju, epidemiju i nije uzimao mnogo za ozbiljno.
U januaru ove godine primio je prvu dozu Astra Zeneka vakcine. Kaže
da nije imao neželjene posljedice, te u šali ocjenjuje da bi to moralo
imati veze sa pićem. Kaže, nije znao da je trebalo da apstinira od
alkohola. Ipak, znao je, dodaje, i da nije trebalo da ide u gužvu, ali
nije se odrekao izlazaka ni privatnih žurki.
DuckDuckGo
DuckDuckGo blocked this Facebook post
We blocked Facebook from tracking you when the page loaded. If you unblock this post, Facebook will know your activity. Learn More
Sada ipak ima poruku o opravdanosti kovid propusnica, ističući da pozivanje na ustav u ovom momentu nije neophodno.
– Nama u ovim
trenucima nije potrebna demokratija, citiranje zakona i pozivanje na
Ustav države. Nama je potreban režim. Zdrav, potkovan i jak režim koji
će reći: ‘Možeš, građanine, ući i ići svuda, samo ako si vakcinisan’ –
stoji u Dabetićevoj objavi.
Kao prvo, MAJKU MU (da zaobiđem sto psovki koje su mi pale na pamet), da marketing stručnjak bude osoba (da zaobiđem sto drugih imenica koje su mi pale na pamet) koja ne zna kako na fejzbuku upisati ime i prezime.
Kao drugo, da ta ista osoba javno poziva na nepoštovanje Ustava, koji se inače poštuje (sic!).
Kao treće, sama tautologija slučaja: - obolio i izliječio se - vakcinisao se - zajebavao se - ponovo obolio - poziva sve da se vakcinišu i zajebavaju i, analogno, obole
Dakle, pored sve Ivanove gluposti, a prije zaključka, napomenuti da je dokaz o preležanoj bolesti u većini svijeta ekvivalent dokazu o vakcinisanju - antitijela na papiru koja niko ne provjerava...
I sad, naravno da nije slučajno da Blic prenosi ovu njegovu bljuv... objavu, kao ni članke kako se Karleuša i slične vakcinišu i pozivaju na vakcinisanje, ovo je još samo jedan u nizu dokaza da nije uopšte u pitanju bolest niti liječenje iste niti briga za narod niti bilo koji pojam koji je na neki način vezan za humanizam, već je u pitanju čista kontrola na fašistički način - ausweis! Sa papirom možeš sve, bez papira ne možeš ništa, a to što je to samo papir, nebitno je. Ko je živ a ko mrtav, nebitno je, bitna je forma a ne suština, bitan je papir...
Komentari na društvenim mrežama i portalima, i pored botovanja koje je na ovim prostorima poprilično groteskno, ipak su koliko-toliko presjek narodne misli... Onog dijela naroda koji koliko-toliko zna da piše [manjina, prim. aut.].
Jako mi se svidio jedan komentar koji je maltene nasumičan u odnosu na temu/članak pod kojim se našao, tako da ću ga u ovom članku pokušati sačuvati od zaborava...
E, sad, tema je takva kakva jeste i tangencijalno dotiče fenomen naših dana beskonačnog života mladih sa roditeljima, sve dok se ti roditelji ne riješe tih mladih prirodnom ili nasilnom smrću... mladih [seniori zdravije žive, jbg brt, prim. aut.]. Zanimljiv tekst, za autoricu ne pretjerano kontroverzan, nejasnih granica između fikcije i stvarnosti što je dodatna doza baruta za diskusiju, brzo je to eskaliralo opštim opštenjem sa milom majčicom i jednih i drugih i ovih i onih... koji god da su to. Tu se negdje desio ovaj komentar:
Najjaci su ovi post komunisti, dobili stan, kucu, posao, vikendicu, bonove i penziju. Rasprodali posle sta su mogli i bez ikakvog problema kazu nekom mladom coveku PA ZARADI SEBI ZA KUCU I STAN 😃
nisu dana radili nijedan posao kako se zaista radi - ako si dobar napredujes ako si los dobijes nogu, radili su sto i danas, sednu u neku kancelariju i citaju novine i izadju da piju kafu. dobiju stan pa zive tako posle ga rentaju ako odrade neku kombinaciju da i zena dobije drugi stan od preduzeca pa posle prica eee moj unuk radi al nema stan sto nisi zaradio kao jaaaaa (afafa, 10. avgust 2021 17:40)
[Komentar kopiran bez ikakve korekcije, prim. aut.]
Čitam ovaj komentar po ko zna koji put, nepun mjesec dana nakon objave, kopirao sam ga kome sam stigao, razmišljam da li uopšte treba neko pojašnjenje... a realno ne treba. Ipak: u jednom krajnje opuštenom maniru je objašnjeno nekoliko nivoa problema života ovdje kojih se još dugo nećemo riješiti a koji su bili vidljivi i prije više od 50 godina - počesto se sjetim replike iz Kad budem mrtav i beo: "Pusti ga, partijac!" što otprilike znači da nije čovjek...
E, sad, glupo bi bilo reći da je sve isto danas jer nije: nekad je više djece bilo oko majke a danas oko maćehe... sam princip je isti. I ono što je poražavajuće u tom principu je što je toliko izražen genski kod autodestrukcije, gdje latinska izreka Homo homini lupus est ("Čovjek je čovjeku vuk") postaje sve teža kako nas biva sve manje, u ovom i onom pogledu...
Ipak, ne treba gubiti nadu da će jednog dana umrijeti kombinacije... iako neće.
Došlo je do toga da pratim politiku preko šaljivih stranica sa tzv. mimovima, a toliko je pratim da ponekad ne skontam neki fazon...
Dakle, nisam baš u kontekstu ali sam skontao i nešto prokontavam podznak jednog lajtmotiva: broj 2022, odnosno naredna godina i izvjesni predstojeći izbori na kojima Mile Gnjustni gubi vlast odnosno poziciju koju sad ima. Šta to uopšte znači? S obzirom da je taj čovjek u nekom pogledu početak i kraj svega ovdje, dovoljno se fokusirati na njegov primjer: po različitim procjenama, "težak" je od nekoliko stotina miliona pa do dvije milijarde KM. Uzmimo tu konzervativniju procjenu, par stotina miliona: on, brkata žena, njihovih dvoje bračne djece (preduzetnici i "tnjiteraši"), još koje vanbračno, par unuka, neštA zetova i snaJa, svi stambeno obezbijeđeni, svi po makar dvije firme... Pa da im ti unuci ponavljaju razrede u privatnoj osnovnoj školi opet treba proći eon da se spiskaju te pare. Čemu onda vlast, čemu baktanje za glasove, čemu ta grčevita borba, tuča sa Lukačem, sukob sa Željkom, ponižavanje od Vučića i sve te kuloarske gluposti? Već u ovom trenutku komplet Dodikolektiv može da digne noge i da uživa kao da je svako veče - momačko veče... Makar bih ja tako.
Oštrica imaginarne giljotine Ovo u kurzivu je podnaslov: gubitak vlasti znači kriminalno procesuiranje Dodikolektiva odnosno Pantićeva tjorka (srp. ćorka) za svaku krivinu koju su uhvatili a po ravnom nisu vozili ni sekunde, efektivno, poništavanje kraja prvog paragrafa... samo što od toga nema ništa. Stari je zaključak na ovom blogu, a polako sve više i u narodu, da je pravosuđe najveći problem ove države, ne političari. Termin "otuđeni centar moći" treba shvatiti veoma ozbiljno jer pravosudna kasta od postanka BiH u ovom obliku apsolutno aminuje kriminal tipa "ubiješ čovjeka - ti si ubica, ubiješ milion ljudi - ti si nosilac vlasti", gdje su pravoiskrivljivači uz svaku vlast koja je bila dosad odnosno da uvijek plove nizvodno tokom novca. Vlast, nevlast - nebitno, pare = nedodirljivost, što se dosad pokazalo na način da nije bilo ozbiljne kazne na visokom nivou. Obustavljene istrage i oslobađajuće presude uz načelo da se za jedno djelo može samo jednom suditi, nepotrebno bi bilo brojati sve apsurdne oslobađajuće presude za šefa... i šefove (množina) te šefove (pripadnost).
Dakle, kazne nema. Šta onda uopšte znači gubitak vlasti? Pored gubitka priključka na glavni tok novca (direktna veza: državne pare - namješteni tenderi/grantovi/pomoć - privatni Miletovi džepovi), koji je u ovom trenutku nepotreban (ako se složimo sa prvim paragrafom), to je samo gubitak odgovornosti za koju više niko i ne pita. Prestanak obilaženja selendri i darivanja krezubog naroda crvenim novčanicama, organizacija nebuloznih veselja, proslava i mitinga, te menadžerisanje crvenom sektom za koju vjerujem da i sam Mile misli da je to neviđena bagra. Otprilike, gubi se ništa a dobija se puno: slobodno vrijeme i duševni mir...
A možda nisam dovoljno seljak da skontam te sam omašio ceo fudbal.
