Došlo je do toga da pratim politiku preko šaljivih stranica sa tzv. mimovima, a toliko je pratim da ponekad ne skontam neki fazon...
Dakle, nisam baš u kontekstu ali sam skontao i nešto prokontavam podznak jednog lajtmotiva: broj 2022, odnosno naredna godina i izvjesni predstojeći izbori na kojima Mile Gnjustni gubi vlast odnosno poziciju koju sad ima. Šta to uopšte znači? S obzirom da je taj čovjek u nekom pogledu početak i kraj svega ovdje, dovoljno se fokusirati na njegov primjer: po različitim procjenama, "težak" je od nekoliko stotina miliona pa do dvije milijarde KM. Uzmimo tu konzervativniju procjenu, par stotina miliona: on, brkata žena, njihovih dvoje bračne djece (preduzetnici i "tnjiteraši"), još koje vanbračno, par unuka, neštA zetova i snaJa, svi stambeno obezbijeđeni, svi po makar dvije firme... Pa da im ti unuci ponavljaju razrede u privatnoj osnovnoj školi opet treba proći eon da se spiskaju te pare. Čemu onda vlast, čemu baktanje za glasove, čemu ta grčevita borba, tuča sa Lukačem, sukob sa Željkom, ponižavanje od Vučića i sve te kuloarske gluposti? Već u ovom trenutku komplet Dodikolektiv može da digne noge i da uživa kao da je svako veče - momačko veče... Makar bih ja tako.
Oštrica imaginarne giljotine
Ovo u kurzivu je podnaslov: gubitak vlasti znači kriminalno procesuiranje Dodikolektiva odnosno Pantićeva tjorka (srp. ćorka) za svaku krivinu koju su uhvatili a po ravnom nisu vozili ni sekunde, efektivno, poništavanje kraja prvog paragrafa... samo što od toga nema ništa. Stari je zaključak na ovom blogu, a polako sve više i u narodu, da je pravosuđe najveći problem ove države, ne političari. Termin "otuđeni centar moći" treba shvatiti veoma ozbiljno jer pravosudna kasta od postanka BiH u ovom obliku apsolutno aminuje kriminal tipa "ubiješ čovjeka - ti si ubica, ubiješ milion ljudi - ti si nosilac vlasti", gdje su pravoiskrivljivači uz svaku vlast koja je bila dosad odnosno da uvijek plove nizvodno tokom novca. Vlast, nevlast - nebitno, pare = nedodirljivost, što se dosad pokazalo na način da nije bilo ozbiljne kazne na visokom nivou. Obustavljene istrage i oslobađajuće presude uz načelo da se za jedno djelo može samo jednom suditi, nepotrebno bi bilo brojati sve apsurdne oslobađajuće presude za šefa... i šefove (množina) te šefove (pripadnost).
Dakle, kazne nema. Šta onda uopšte znači gubitak vlasti? Pored gubitka priključka na glavni tok novca (direktna veza: državne pare - namješteni tenderi/grantovi/pomoć - privatni Miletovi džepovi), koji je u ovom trenutku nepotreban (ako se složimo sa prvim paragrafom), to je samo gubitak odgovornosti za koju više niko i ne pita. Prestanak obilaženja selendri i darivanja krezubog naroda crvenim novčanicama, organizacija nebuloznih veselja, proslava i mitinga, te menadžerisanje crvenom sektom za koju vjerujem da i sam Mile misli da je to neviđena bagra. Otprilike, gubi se ništa a dobija se puno: slobodno vrijeme i duševni mir...
A možda nisam dovoljno seljak da skontam te sam omašio ceo fudbal.
