Apsolutno nemam ništa protiv velikih tržnih centara, štaviše. Postoji film koji na simpatičan način objašnjava kako je to zapravo vid subkulture, "Pacovi iz tržnog centra" (Mallrats), režisera Kevina Smita, dok je isti snimao dobre filmove. Naime, veliki tržni centri sadrže sve što je potrebno za život: tu je moguće kupiti sve, tu je besplatan parking, WC, restorani brze i spore hrane, kafići, slastičarne, zabava u vidu salona igara, teretana, kino sala, baš sve za džirlo narod. Međutim, Delta Planet...
Ne treba ići daleko za referencu: Beograd, Delta Siti. Nominalno sa istim korijenom, Delta Siti unekoliko više ima smisla od ovog što je Banjaluka dobila. Delta Siti ima sve što je ovdje ponuđeno uz bolji izbor odjeće, mnogo bolji izbor hrane, više prodavnica tehničke robe, izuzetnu knjižaru... A T.C. Ušće da ne spominjem (lični favorit). Banjaluka je zapravo dobila proširenu verziju T.C. Merkator udaljenu nekih 300 metara od T.C. Merkator. Jedino što nedostaje iz Merkatora jeste... Merkator. Za poziciju supermarketa u Delta Planetu se izborio MojMarket; radnje koje su ponavljaju su Sport Vision, Office Shoes, Astra, Legend, Kultura, Techno Shop Stanić, N-Fashion, Proteini.si, DM... razlika je još u zlatari i slastičarni, ako se ne varam. Već tu počinje glavobolja usljed (nedostatka) logike, ali to je tek polovina problema...
Naime, neka tržnog centra, ko ima para - kupovaće, ko nema - zaobići će, ali ono što je nesporno sporno jeste što je to zemlja koja je prevarom "oteta" od grada. Nekad bilo dio kasarne/tenkovskog poligona, pa neka, te vojske više nema i biti je neće, neka se gradi, ali je grad poprilično oštećen malverzacijama oko te zemlje odnosno kojekakvim zamjenama u kojim je glavnu ulogu odigrala firma Lakting (Laktaši - Dodik - naravno). Dalje ono što je nesporno sporno jeste što je objekat ušao u izgradnju bez potpune građevinske dozvole pa je u toku gradnje izbio skandal kada se saznalo da je postojeća dozvola bila samo za zemne radove a ono već bila nikla druga etaža. Tada se čudesnom brzinom u gradsku kasu slilo nekih para za takse pa je ministarka - dozvola radodajka - Srebrenka Golić ekspresno udarila pečat. Naknadno ono što je nesporno sporno jeste što je sam objekat otvoren nezavršen i nigdje u normalnoj zemlji ne bi mogao dobiti upotrebnu dozvolu jer, pored svega, vidljivo je da protivpožarni sistem (prskalica) nije završen. [Slike u tekstu su nastale šetnjom kroz tržni centar na dan otvaranja, prim. aut.] Dodatno na taj treći nesporno sporni dio jeste što je kružni tok vrijedan tri miliona KM, napravljen zbog tržnog centra, isto tako otvoren nezavršen: u podzemnim prolazima nije omogućen pristup invalidima niti su završni radovi obavljeni.
No, ono što je najspornije ali nije nesporno je zapravo suština. Milorad Dodik je prilikom otvaranja Miroslavu Miškoviću, nedavno osuđenom na zatvorsku kaznu u suđenju koje je bazično bilo farsa gdje je optužnica za organizovani (krupni) kriminal iscjepkana do besmisla, poručio kako je ovaj "uvijek dobrodošao na slobodnoj teritoriji". I dok sam u jednom tekstu početkom 2018. godine iznio mišljenje kako je Republika Srpska za Srbiju otprilike neki retardirani rođak sa sela i mjesto jeftinog azila (vidi TEKST), činjenica je da ta rodbina odlično sarađuje kad je u pitanju neka mutljaža. Kako Mišković može ovdje otvoriti tržni centar, tako i Mile Radišić, kum Milorada Dodika, može da se unatoč međunarodnoj potjernici bez problema šeta po Beogradu, pa i da - kad mu dosadi - pređe državnu granicu i dođe malo na izdržavanje kazne. O nekim manje poznatim slučajevima bi se moglo do sutra, ali je suština da Milorad Dodik, psihopata koji je pokrao izbore i uspostavio neviđen kvalitet nepotizma u Republici Srpskoj i Aleksandar Vučić, psihopata koji je uspostavio neviđen kvalitet poltronstva i nakaradnosti javnog života u Srbiji, savršeno sarađuju kad je pitanje "udaranje procenta" po IMT (imal' mene tu) principu.
Prvi lokal na ulazu u Delta Planet je kafe restoran Agape, koji je i zvanično, za razliku od većine toga što se pripisuje trenutno aktuelnog članu predsjedništva BiH, u vlasništvu porodice Dodik. (Digresija: prilikom obilaska mi je zapalo za oko da je većina osoblja u Agapeu, u nedostatku grublje riječi, gubava. Nemam ništa protiv tih ljudi, tamo crnče za marku kao i većina ovog jadnog naroda, ali, pokojni Marti Feldman bi bio ponosan koliko su svi oni na tragu njegove uloge Igora u ostvarenju "Mladi Frankenštajn".) Kruže priče kako je na ugovoru za Delta Planet kao suvlasnik naveden Igor Dodik. Nemam nikakve dokaze i bilo bi čudno da je ovaj stvarno napismeno tu negdje, ali je činjenično da je u pitanju neki tal i bez sumnje je da Milorad Alavi ima svoje prste u tome... Takva seljačka traljavost i lakomost su vidljivi na svakom ćošku.
E, tu je ono najtužnije u svemu, a opet uslovno pozitivno - posmatrajući širu sliku: čime god da se Dodik bavio, to je propalo. Svi njegovi javni (privatni) poslovi su veoma neslavno završili, muljaže tokom rata, nekakvi biznisi sa namještajem, ogromne pare su se tu kotrljale i ko zna kako nestale tako da je on u svoj prvi premijerski mandat ušao sa ogromnim dugom. Poslovi koje su formalno njegova djeca vodila (radio Igokea, firma Fruit Eco...), isto tako, uglavnom neka priča o kreditima i pare koje su nestale a od posla ništa. E, sad, nije nemoguće da su te pare završile na nekim računima u švajcarskoj banci ili slamarici, ali je činjenica da ti poslovi propadaju ili jedva plutaju; valjda bi pametnije bilo da su to uspješni poslovi, i da se to uloženo/ukradeno od države nastavilo umnožavati samo od sebe (umjesto što je poslije ukradeno od države po drugoj osnovi), ali, za tako nešto treba znati raditi a kompletna ova vlast zna raditi samo prljave poslove, na žalost. S tim u vezi, ono suštinsko iz naslova teksta: s obzirom koliko su Milorad Dodik i njegova sekta na vlasti u Republici Srpskoj, dobro je da je ista opstala. Jeste ta Republika Srpska jedna ljuštura, izjedena iznutra najcrnjim parazitima, ali makar joj je ostalo ime. Ne navodim to zbog "srbuj, makar slamu jeo" već zbog same činjenice što unatoč konstantnoj sumanutoj priči o povratu nadležnosti, nijedna nikad nije vraćena Srpskoj, pa bi taj gubitak imena, jedinog podsjećanja da GLUPI rat na ovim prostorima nije bio uzalud, sa te strane bio tragičan.
I eto, MI zapravo imamo sreće, mogao je ovo umjesto Delta Planeta biti Bakir Planet, kakav je dobar domaćin i izuzetan menadžer Milorad Dodik...
