Dronjak, Nikola. Onomad predsjednik nekakvih studenata nešto-nešto, danas predsjednik nekakvog udruženja građana nešto-nešto. Budući političar. Profesionalni jebivjetar. Sve što sam imao da kažem o njemu sam rekao u tekstu Studenti u RS: Anonimno do kraja, objavljenom u novembru 2011. godine. Tad mi je naprosto fascinantno bilo da Nikola iznese stotinu podataka o problemima prosvjete i na to da zaključak da "nije ministar kriv nego neki loši ljudi oko njega". Tačno, nije Mile Dokurac kriv, nego neki loši ljudi oko njega... tako se babama koje nisu 100% retardirane (nego približno) objasni da zaokruže Mileta na glasačkom listu.
Elem, Dronjak se bavi koječime - čim bih se i ja možda bavio, te izbjegavam da ga komentarišem, sem kad me neko povuče za jezik, npr. komšija iz prodavnice. Bio Dronjak u emisiji, pa ovo, pa ono. Naravno da nisam gledao. Savršeno me zaboli, prvenstveno za emisijom, a tek onda za Dronjkom. Nego, kritičan momenat je bio kad komšija reče kako Dronjak radi posao opozicije. Elem, šta to radi Dronjak? Otprilike pravi cirkus i privlači pažnju, sa jedne strane - negativno gledano, a sa druge strane, napada vlast i ukazuje na probleme. BUDIMO REALNI, bilo kakvo pitanje postavljeno ovoj vlasti je napad. Znači, teško ih napasti u pičku m. I sad, da li je to posao opozicije? Jeste. Ali je to isto tako i posao čitavog jebenog naroda.
Fascinantno je kako je lako naizmjenično koristiti fraze "riba smrdi od glave" i "svi smo mi govna". Kako je to tako lako? Jer je narod glup. Dok bi jedna drvena noga odozgo veoma dobro došla da šutne u dupe svu ovu bagru, to se u trenutnoj geopolitičkoj konstelaciji širih razmjera neće dopustiti i ne može desiti. U tom slučaju ostaje da se jebeni narod bori za sebe. Posao pozicije je da sebe obezbijedi. Posao opozicije? Posao naroda? Potpuno ista stvar. Obezbijediti sebe. A niko to neće uraditi za nekoga drugog, pa ni Dronjak (jebotebog bitan faktor), makar on to sunce ti žarko želio.
Pročitajte i CANETA.
