Nedavnom provjerom statistike na blogu, uočim da me posjetioci nalaze putem pretrage pojmova "jasmin komić i sanda desnica", te u prvi mah nisam znao zašto je to tako zanimljivo. Njih dvoje su na blogu spomenuti u tekstu Konkursi, konkursi... IV, gdje sam prijavio da sam bio na konkursu u Ministarstvu nauke i tehnologije RS, i "izgubio" od Sande Desnice koja je tu prethodno primljena na određeno "određeno" vrijeme.
Prošlo je mnogo vode Dunavom i Savom od tad, odgovor na moj prigovor je stigao na vrijeme te sam nakon toga uputio tužbu Osnovnom sudu u Banjaluci protiv Ministarstva nauke i tehnologije RS zbog ugrožavanja prava na zapošljavanje pod jednakim uslovima. Pripremno ročište za taj slučaj mi je zakazano za 22.07.2013. godine, nakon skoro godinu dana, je li. Zašto, zato što sam, kao pravnik amater, morao da ispravljam tužbu, nekoliko puta. Prije svega, ne mogu da tužim ministarstvo, nego tužim Republiku Srpsku. Druga stvar, kao drugotuženu odnosno pasivno legitimisanu sam morao navesti Sandu Desnicu. Zašto, ne znam, ali to valjda zna Dragomirka Stanojević, sudija. Bilo je tu još nekih sitnica, ali te dvije stavke su najbitnije. Elem, nakon što sam Sandu uspješno naveo kao drugotuženu, stigao je njen odgovor na tužbu upućen 1. aprila tekuće godine, sa adrese ministarstva. (Dakle, u tom trenutku je ona još uvijek radila tamo.) Odgovor je sačinio pravnik ministarstva, pretpostavljam, te se u njemu odbacuje kategorizacija Sande Desnice kao drugotužene (lijen sam da skeniram odgovor i tačnu pravnu formu, ne mogu se snaći među hrpom papirčina koje sam navukao; jedva čekam da se završe suđenja pa da sve to pobacam, prim. aut.), i traži se da se moja tužba odbaci kao neosnovana. Ono što je još zanimljivo jeste da je Sanda Desnica imala ugovor od 17.02. do 17.04. prošle godine, tako da je u vrijeme konkursa (i razgovora) ona bila na tom radnom mjestu, a vjerovatno se nije ni pojavila na razgovoru - mislim da je nisam vidio taj dan kad sam bio tamo, ali ne mogu biti 100% siguran.
Ono što je dodatno zanimljivo jeste da je "komisija formirana po Zakonu o republičkoj upravi RS" (koji nema veze sa formiranjem komsije), ali protivno Zakonu o državnim službenicima RS, koji jasno definiše detalje u vezi prijema radnika, al' o tome ću više sa Dragomirkom Stanojević. Nego, ono što je zapravo tema ovdje je objavio gospodin Željko Raljić u listu Respekt!:
To je objavljeno u broju 35, od 10. juna 2013. godine, tako da znate gdje da potražite čitav tekst (autorska prava su autorska prava). Dio koji se odnosi na Sandu Desnicu i Jasmina Komića nije zamućen, a ko je lijen da klikne na sliku da bi je uvećao, evo:
Kod političara fizički izgled nema mnogo veze sa seksualnom privlačnošću, pa su oni često na meti žena. Da se ne nalaze na visokim funkcijama, vjerovatno bi ženskom oku bili neprimjetni mnogi od njih. To je nekada i razlog odbijanja, jer njihove izabranice ne pristaju uvijek i na prvu.
Tako je nedavno došlo do tihog pomjeranja u resoru ministra Jasmina Komića, koji je, prema saznanju Respekt!-a, prema jednoj od službenica za informisanje iskazao vrlo čudne simpatije. Djevojka je odoljela najpoznatijem muzičaru među ministrima, ali je morala da promijeni radno mjesto. Radi se o mlađoj djevojci, po godinama blizu Komićeve kćerke, koju je po stranačkoj liniji zaposlio u banjalučkoj Elektrokrajini.
Izvori Respekt!-a u Vladi navode da je Komić primjenjivao rafinirane metode udvaranja, kao što su nepotpisivanje rješenja za godišnji odmor i tome slično.
Dakle, biće zanimljivo na suđenju, kad budem tražio da mi Sanda Desnica bude svjedok, da je propitam malo. A Sanda Desnica je tu najmanji problem...
I bi studentski protest u Banjaluci, dana 12.06.2013. godine. I bi lijepo... Uspješno. Predsjednik Saveza studenata Nikola Dronjak pokaza da je bio ozbiljan kad je još prije skoro dvije godine pričao da mu je dosta korupcije i kriminala. Studenti su napokon izašli su na ulicu, a ispratilo ih je nešto građana Banjaluke, te par udruženja od kojih je možda najzanimljivije udruženje nezaposlenih iz Gradiške (nisam siguran u tačno ime udruženja, oprostićete mi). Saobraćaj je blokiran u potpunosti pravcima kuda se išlo, a i trotoari pored su bili zakrčeni od policije u civilu. Za neki naredni put definitivno treba transparent "Samo murija ide trotoarom!", i zbog murije, i zbog ljudi koji izađu na "protest" a onda idu trotoarom.
Studenti su protestovali zbog neispunjenih obećanja u vezi gradnje četvrtog paviljona za studentski smještaj, zbog književnog jezika Rajka Vasića, ali i zbog kriminala, korupcije, privatnih fakulteta, nepotizma, nepravde, maltretiranja porodice Vulić itd. Realno i pošteno, četvrti paviljon jeste validan studentski zahtjev, kao što je i zahtjev za normalnom budućnošću, da se ti isti studenti iz tog istog paviljona ne presele direktno u čekaonice Zavoda za zapošljavanje. Mada, ko jebe budućnost.
Elem, brojevi. U šali drugarima rekoh kako će portal eTrafika objaviti kako je bilo 15.000 ljudi, 6yka napisati 12.000, BN TV 10.000, ATV 8.000, RTRS 2.000, a Glas Srpske neće ni spomenuti proteste. Glas vaistinu ne spominje, a ostali svi javljaju približno otprilike... Tu vrijedi još dodati i najveća mala govna na planeti, internet plaćenike režima koji anonimno komentarišu. Oni navode cifru od 800 učesnika protesta... A koliko je bilo? Na ulici oko 2.500. Bašte lokala se ne računaju.
Banjaluka (i ova njena sela) broji u ovom trenutku oko 200.000 građana, zapravo, ne građana, stanovnika. (Odnos građana i stanovnika je zasebna tema.) Potprecjednik RS Emil Vlajki (pravog imena Milan Vlajić) kaže da je nezaposlenost u RS 50%. Recimo da je u Banjaluci bolje nego u nekim drugim sredinama, pa neka bude da je u najvećem gradu nezaposlenih trećina (33%), 66.666. Oni su, očigledno, imali nekog posla juče, čim se nisu pojavili na protestu.
E, sad, zašto ja kao nezaposlena bitanga da idem na proteste studenata, postavljaju sebi pitanje nezaposlene bitange. (Kakve to veze ima?) Studenti se, opet, pitaju, zašto ja da idem na protest dronjavog Dronjka, "vječitog studenta", člana Upravnog odbora Agencije za akreditaciju visokoškolskih ustanova RS. Dronjak se isto tako pitao zašto on da ide na protest Malih akcionara. Mali akcionari nisu bili tu kad je bio protest radnika "Fokusa". Ovi iz "Fokusa" nisu bili kad je bio protest sindikata. Sindikat, naravno, nije bio tu kad su protestovali učenici Medicinske škole, a da ne spominjem Picin park... To je neki ofrlje presjek prošlog ljeta, možda djelimično netačan.
U suštini, još samo nisu protestovali zaposleni u plavim zgradama na adresi Trg Republike Srpske. Svi ostali jesu. Samo, da ne bude zabune: protestuje se jer nešto ne valja. Nije kako treba. Jer je loše. Svima pobrojanima je loše, grize nezaposlenost koja rezultira nedostatkom novca - mala primanja, visoki troškovi života, veoma jednostavno - PARA NEMA. Samo, tu ima jedna caka: svima je loše pojedinačno, al' kolektivno je dobro. Štaviše. Reče moj pokojni profesor istorije: Srbinu je Božji odredio sud, da je pojedinačno pametan, a kolektivno lud. Iako se ne slažem, neću to osporavati ovom prilikom.
Vratimo se kratko na sam protest, studenata. Bio sam, onako usput, maskiran u nestudenta. I bi lijepo... ali i tužno. Gledati lica koja gledaju kolonu. Jednako sam se osjećao kao tokom prošlogodišnjih protesta za Picin park. Gledaju ljudi i ne kontaju u čemu je fora. Glupani. Beteri. Dokaz. Najviše dokaz. Oni su dokaz da mi ovdje zapravo dobro živimo. Malo filozofije slijedi...
Čovjek se razvija kroz rad, uči kroz greške, napreduje. Duhovni razvoj kroz patnju. "Gdje je puno baba, kilava su djeca", stara je narodna mudrost, a dosad su se te narodne mudrosti višestruko pokazale kao tačne. Što je čovjeku lakše u životu, to može biti gluplji. "Ni briga ni pameti", još jedna narodna. S obzirom na to koliko ovdje živi betera, očigledno da su uslovi života dobri. Ili, obratnim riječnikom, da nam nije dovoljno loše. Nije nama dovoljno loše da uradimo nešto da bismo promijenili nešto. Samo što nismo ni svjesni koliko nam je loše, ali, o natalitetu drugom prilikom...
Međutim, ne čudi sve to, nedostatak altruizma i empatije u narodu. Zašto bi i čudilo, kad je ovaj narod opisan rečenicom "nek' komšiji crkne krava". Čeh, Švabo, Rus, Francuz, svi imaju nešto svoje, a Srbin ima "nek' komšiji crkne krava". A nije nam ni puno krava ostalo. Nego, u vezi s tim čudi jedna druga stvar, karakteristika naroda: ne bih da se zamjerim. Toliko je nagomilane (međusobne) mržnje, zlobe i zavisti, al' izliva nema. Konflikta nema. Možda je najbolja ilustracija politika "naših političara" u kojoj nema nikakvog revanšizma, jer su svi prljavi. Nema kritike, nema polemike, nema sukoba. Ne bih da se zamjerim. Ne bismo da se zamjerimo.
A MOŽDA JE JEBENO VRIJEME DA SE ZAMJERIMO?
Ja bih svakako da se zamjerimo, i da se na nešto namjerimo. Ja sam se već zamjerio onima koji su se po (njihovoj) definiciji meni zamjerili, (većim) kriminalcima zbog kojih nema(m) ni posla ni novca, (manjim) šupljatorima koji smrde usput. Jedan od takvih (manjih) je Dronjak za kojeg smatram da je dronjav, isto ono što sam mislio novembra 2011. godine kad sam pisao tekst Studenti u RS: Anonimno do kraja. Posebno mi je simpatično kad neko za njega kaže da je vođa. Ako je on vođa, odoh odma' u šamotnu peć. Ritualno. Međutim, sve to me nije spriječilo da izađem na ulicu, jer i kastrirani protest, kakav je bio ovaj i većina protesta u posljednje vrijeme, bolji je od muka tišine, a opet, svaki izlazak na ulicu predstavlja priliku da se začuje iskreni krik pobune, koji čekamo... A šta čekamo za taj krik, ne znamo.
Legenda kaže kako se jedna mejdanska legenda pojavila onomad na kapiji vrata ulaza ugostiteljskog lokala tipa diskoteka („Portoriko“ ili „Atos“ je bio natpis na kapiji tad), sa neprimjereno velikom izbočinom flašastog oblika na gornjem dijelu nogavice trenerke. U pitanju je bila adekvatno po(d)stavljena flaša vinjaka namjerena za ilegalan transport u lokal, ali avaj! to primjetiše čuvari plaže ulaza te legendu pretresno zaustaviše. S obzirom na nezgodan položaj za njih nepoznatog objekta, odlučiše da to ispitaju ispitivanjem a ne ispipavanjem...
- Je li, šta ti je to?
- Šta „šta je“? Kurčina!
Da se legenda ne bi skrnavila, neću navesti šta se dalje desilo sa mejdanskom legendom i pripadajućom flašom vinjaka, samo bih da se ovom prilikom zahvalim za herojstvo iskazano pred čuvarima plaže ulaza i da dodam kako je gorenavedena izjava mnogo univerzalnija nego što to iko misli...
Evo primjeri:
- januar ove godine je bio "teži" nego ikad, toliko je bilo medijske vatre i dima, saopštenja vlasti i njihovih satelita, borbe protiv zamišljenog neprijatelja (i vanjskog i unutrašnjeg), da sam se lijepo pitao kako mogu da toliko drobe sa pola svinje u ustima... a sve je to bila takva šuplja da je to strašno, dakle, kurčina;
- protesti sindikata, kad li (februar?), za njihovih 10%, pogrešne pobude, podjele i isključivost, na čelu kolone Ranka Mišić u jahaćim hlačama a na njenim krivim usnama naslov iz Respekta: "Vladi je bolje da ne iskušava naš Plan B!"... a Plan B je, kao što vidješmo, kurčina;
- pade Vlada u martu, al' da je pala pa se ubila, ma jok, nego malo pala i razbila koljeno: najgori odoše na neka malo onako zabačena mjesta, ovi loši ostaše, faktički se promijeni premijer iz glupog u onog koji nema mozak (ali ima polne karakteristike oba pola)... smjena Vlade, ukratko, kurčina;
- protesti studenata, evo svježi... oni zaslužuju poseban osvrt i analizu (uskoro), a ne samo da napišem kurčina, pa to i neću učiniti;
- na kraju krajeva, precjednik RS Naš Mile, ta bitanga koja je švercovala cigarete i naftu tokom rata, čovjek nesposoban za bilo kakav samoodrživ posao (a vodi nam državu), grobar Republike Srpske koji je na vlast došao jer se našao pri ruci strancima, njegovo ime poluprevedeno znači Dokurac*... znači, kurčina.
* prije no što me bilo ko pokuša optužiti za vulgarnost, molim pročitati tekst Ima li urednika u novinama?
Moj prvi i omiljeni blog, "Gurao sam i šire stvari u uže stvari." već sedam dana nije dostupan na svojoj adresi http://bojan5150.mojblog.rs/, a nije, vala, ni na nekoj drugoj. Čitav servis mojblog.rs je nedostupan. Pukao server, istekao domen, nešto treće, u ovom trenutku se ne zna. S obzirom da je prethodno bilo špekulacija o "problemima u raju", dio mojblog.rs ekipe je marta ove godine otvorio naloge na servisu wordpress. I ja sam, kao rezervni položaj:
http://bojan5150.wordpress.com/
Da li će to postati primarna adresa, nisam siguran u ovom trenutku. Volio bih da se mojblog.rs sistem povrati, al' ako ne, šta da se radi. Imam kompletnu arhivu do kraja marta ove godine, tako da je šteta svega par tekstova. Vidjeću da tamo stavljam tekstove koje sam klasifikovao kao "teme", za početak.
Što se ovog bloga tiče, nemam naročitu želju da pišem nešto iz razloga što smatram da je danas previše filozofa a premalo radnika. Ne bih da budem filozof. Ako budem imao nešto konkretno da napišem, to ću i činiti.
