S obzirom da je nezaposlenost ogroman problem, možda i najveći, valja malo posvetiti prostora tome, iz različitih uglova. Zato sad neke priče koja govore o zapošljavanju.
Za ovu prvu priču bismo mogli parafrazirati momke iz grupe Garavi sokak: "Siledžijo, siledžijo, prevezi me preko..."
6yka: Državna služba traži bivše nasilnike da rade u njoj!
Dakle, vijest stara nekih 20-ak dana, ja sam je vidio upravo na portalu 6yka, u međuvremenu je bilo i na mnogim televizijama i vjerujem da je jako puno ljudi čulo za ovaj slučaj. Na stranicu Agencije za državnu službu BiH je stavljen oglas za "agenta". Ništa čudno, imamo mi tih "agenata". Ipak, postignut je jedan novi rekord. Kao jedan od opštih uslova je navedeno:
- da je prema njemu prestala pravna posljedica presude za krivično djelo nasilja u porodici, izrečene pravosnažnom sudskom presudom, u skladu s krivičnim zakonima,
Što bi rekao Bata Živojinović, FRAPANTNO!
I to tako stoji već 20 dana. Da tamo ima nekoga sa mozgom (i/ili obrazom), to bi bilo maknuto sa web stranice, ali, i dalje stoji. Evo i adresa:
ads.gov.ba: Javni oglas za izbor i imenovanje članova Odbora državne službe za žalbe
(Na stranu to što odmah ispod stoji "odpušten", još jedan dokaz da u državnim službama, gdje je jedini preduslov pismenost, rade nepismeni ljudi.)
U međuvremenu je bilo reakcija sa svih strana, malo se digla prašina, pa je neko od "agenata" morao reagovati:
Radio Slobodna Evropa: Sumnjivi konkursi - porodični nasilnik, uslov za posao
Direktor Agencije za državnu službu Neven Akšamija tvrdi da je u slučaju pomenutog oglasa riječ o nepreciznoj formulacija koju je poslalo Vijeće ministara, te da oglas nikako nije namješten za određenog kandidata, naročito zato što su do sada članovi Odbora državne službe za žalbe uglavnom bile žene.
''To nije konkursna procedura koju provodi Agencija, ali mogu gotovo sa stopostotnom sigurnošću reći da to nije učinjeno sa namjerom, nego je riječ o nespretnom preslikavanju jedne zakonske odredbe, koja se kao takva našla besmisleno u jednoj zakonskoj izmjeni. Dakle, više onako nedostatak osjećaja da se sačini korektan tekst oglasa'', kaže Akšamija.
Da li da se samo otkloni greška ili ćete insistirati na kazni?
''Normalno, da se poduzmu stvari, ko je pogriješio da se traži odgovornost u tom smislu.''
To nije konkursna procedura koju provodi Agencija? O čemu ti pričaš?
Sve mi se čini kao da u Bosni ima previše vanbračne djece Džordža Dablju Buša.
A tek ova odgovornost... zanimljiv koncept ali totalno napušten i zaboravljen.
Nego, to je jedan mali slučaj. Evo jedan malo veći slučaj:
Blic: Vlada osniva agenciju za istragu pomorskih nesreća?!
Dovoljan je samo uvodni paragraf:
Predlog zakona o pomorskoj plovidbi, koji je Vlada usvojila iako Srbija nema more, predviđa osnivanje nezavisnog državnog organa koji će ispitivati pomorske nesreće.
Iskreno, iako to mnogima zvuči apsurdno, ja mislim da je ovo potez hvale vrijedan. Naime, to je pogled u budućnost. Većina političara samo brutalno potkrada državu radeći kao "da nema sutra", a evo, ovdje se neko sjetio da osnuje agenciju koja će biti od velike koristi kad Srbija zauzme Jadransko more. To će se desiti, možemo se opkladiti. A tih par stotina godina u međuvremenu neki ljudi će primati plate za nerad. Ali, bolje i za nerad nego za ovo što rade ovi danas "na poziciji".
Šta da kažem što već pjesma nije rekla...
Arhiva kao rezerva: LINK
Wednesday, August 31, 2011
Tuesday, August 30, 2011
Nana dala cenera...
Kako ono kažu na aukcijama u američkim serijama, "Goin' once, goin' twice - sold!" Može to i na srpskom, "Prvi put, drugi put - prodato!", al' sam htio na engleskom čisto da ne zaboravim šta sam studirao. Nego, bio je zanimljiv članak prije nekog vremena, pa sam ga sačuvao da objavim ovdje. Evo o čemu se radi, prvi put (datum 16.08.2011, autor članka Dragana Keleč):
Glas Srpske: Prosječna plata nedovoljna za opremanje školarca
Dakle, naslov je veoma jasan. Plate jesu male, djeca jesu trošak, al' ne može ovaj narod bez djece, napravi svak' po dva komada, pa nek' se nešto dešava. Ono što je sporno ovdje je računica. Kaže 'vako:
Prema riječima Marije Vujinić iz Banjaluke, koja ove godine dvoje djece šalje u školske klupe, iz kućnog budžeta potrebno je izdvojiti novac za sav školski pribor, odnosno od flomastera do školske torbe, u koji se ne računa garderoba, koja stvara dodatne troškove.
- Imam dva sina, jedan ide u treći razred osnovne, a drugi kreće u prvi srednje. Da bih ih opremila za školu, morala sam da im kupim sve knjige, školski pribor, odjeću i nove patike, što me koštalo blizu 2.000 maraka - rekla je Vujinićeva.
Dodala je da opremanje školarca može da košta i nešto jeftinije, ali na uštrb kvaliteta.
- Dok sam kupila samo dvoje patika, trebalo mi je 280 maraka, a gdje je još odjeća i niz drugih sitnica. Naravno, mogla sam da im uzmem neke jeftinije, ali sam se opredijelila za original, koje su kvalitetnije i duže traju - dodala je Vujinićeva.
Dalje stoji podatak:
- Komplet udžbenika za treći razred košta 64,5 KM - rekli su u Zavodu, dodavši da je to cijena bez udžbenika za strani jezik.
- Udžbenici za srednje škole i ove godine se mogu kupiti po istoj cijeni kao i proteklih godina, a pojedinačno koštaju 9,9 maraka - ističu u knjižarama.
Sjetimo se matematičkog odjeljenja gimnazije:
240 (patike) + 85 (udžbenici za treći razred sa stranim jezikom) + 150 (udžbenici za prvi srednje, recimo da je 15 predmeta po 9,9 KM) = 475 KM
Nijedno od njeno dvoje djece ne kreće prvi put u školu, trebalo bi da imaju neku olovku i svesku u kući, ali, računajmo još 50 KM za sveske za obojicu i 50 KM za olovke, to je 575 KM. E, sad, mene zanima da li je njihov otac Elton John pa da im treba približno 1400 KM za odjeću?
No dobro. Idemo mi drugi put (datum 28.08.2011, autor članka Dragana Keleč):
Glas Srpske: Paprena jesen za džepove stanovnika
Plate jesu male, djeca jesu trošak, teška je jesen... Ovdje se u članku pored zimnice, grijanja i sličnih predstojećih troškova spominje i opremanje djece za novu školsku godinu. Kaže ovako:
Međutim, nijedan školarac ne kreće u školu samo sa novom torbom ili sveskom, već želi i novu garderobu.
- Dok sam kupila samo dvoje patika za ćerku i sina trebalo mi je 280 maraka, a gdje je još odjeća i niz drugih sitnica… Njihovo opremanje za školu koštaće me blizu 2.000 maraka - rekla je Banjalučanka Andrea Marković.
E, sad, da li je Andrea pročitala onaj prvi članak pa je bilo sramota da djeci kupi nekvalitetne patike, s obzirom da će izaći u novinama? Možda. Zanimljivo je da su i njeni konačni troškovi "blizu 2.000 KM". Ona ima sina i kćerku, nekako mislim da su ženska djeca komplikovanija pa da je trošak trebao biti veći. Zapravo, nisam razmotrio mogućnost da možda u ovom gradu nema patika jeftinijih od 140 KM... Nisam odavno kupovao, posljednji put sam uzeo neke upravo u avgustu prošle godine, na "školskom popustu" - 28,95 KM. Nosim ih već godinu dana i ništa im ne fali:
Možda malo neprimjerene patike za profesora engleskog jezika, ali, kad sam već nezaposlen da se ponašam tako. Traženje posla će biti tema jednog od narednih članaka ovdje na blogu, a sad jedna anegdota.
Radio sam ja kratko u struci, kao zamjena u osnovnoj školi. U školu sam dolazio noseći kineske patike koje sam platio 21 KM:
Jednom prilikom se desi da primjetim da jedan učenik, inače, dobro dijete u dobrom smislu, nosi iste takve patike. Za to sam ga pohvalio pred razredom, spomenuo sam cijenu tih patika i prokomentarisao kako su bile i neke jeftinije, ali nisam htio da ih kupim jer mi se nije sviđao dizajn. Meni je to bilo jako simpatično, ali učenik se postidio. Zašto? U tim godinama su patike veoma bitne a siromaštvo je sramota. Džaba je to što on zna engleski, za razliku od većeg dijela njegovog razreda, kad nema patike od 140 KM... ili još skuplje. Ako postoje.
Al' da budem iskren, slabo su se pokazale te patike od 21 KM. U pravu su Marija i Andrea. Nakon godinu dana nošenja, pojavile su se rupe u đonovima tako da sam morao izvršiti preraspodjelu resursa. Odlučio sam da te patike, s obzirom na rupe u đonovima ali apsolutnu funkcionalnost po ostalim pitanjima, prebacim u službu obuće za teretanu a da penzionišem svoje stare patike za teretanu koje sam prije nekih 10-ak godina platio četiri puta više (one su original, kvalitetnije) a koje su se jednako raspale od nošenja na itisonima i keramičkim pločicama:
Glas Srpske: Prosječna plata nedovoljna za opremanje školarca
Dakle, naslov je veoma jasan. Plate jesu male, djeca jesu trošak, al' ne može ovaj narod bez djece, napravi svak' po dva komada, pa nek' se nešto dešava. Ono što je sporno ovdje je računica. Kaže 'vako:
Prema riječima Marije Vujinić iz Banjaluke, koja ove godine dvoje djece šalje u školske klupe, iz kućnog budžeta potrebno je izdvojiti novac za sav školski pribor, odnosno od flomastera do školske torbe, u koji se ne računa garderoba, koja stvara dodatne troškove.
- Imam dva sina, jedan ide u treći razred osnovne, a drugi kreće u prvi srednje. Da bih ih opremila za školu, morala sam da im kupim sve knjige, školski pribor, odjeću i nove patike, što me koštalo blizu 2.000 maraka - rekla je Vujinićeva.
Dodala je da opremanje školarca može da košta i nešto jeftinije, ali na uštrb kvaliteta.
- Dok sam kupila samo dvoje patika, trebalo mi je 280 maraka, a gdje je još odjeća i niz drugih sitnica. Naravno, mogla sam da im uzmem neke jeftinije, ali sam se opredijelila za original, koje su kvalitetnije i duže traju - dodala je Vujinićeva.
Dalje stoji podatak:
- Komplet udžbenika za treći razred košta 64,5 KM - rekli su u Zavodu, dodavši da je to cijena bez udžbenika za strani jezik.
- Udžbenici za srednje škole i ove godine se mogu kupiti po istoj cijeni kao i proteklih godina, a pojedinačno koštaju 9,9 maraka - ističu u knjižarama.
Sjetimo se matematičkog odjeljenja gimnazije:
240 (patike) + 85 (udžbenici za treći razred sa stranim jezikom) + 150 (udžbenici za prvi srednje, recimo da je 15 predmeta po 9,9 KM) = 475 KM
Nijedno od njeno dvoje djece ne kreće prvi put u školu, trebalo bi da imaju neku olovku i svesku u kući, ali, računajmo još 50 KM za sveske za obojicu i 50 KM za olovke, to je 575 KM. E, sad, mene zanima da li je njihov otac Elton John pa da im treba približno 1400 KM za odjeću?
No dobro. Idemo mi drugi put (datum 28.08.2011, autor članka Dragana Keleč):
Glas Srpske: Paprena jesen za džepove stanovnika
Plate jesu male, djeca jesu trošak, teška je jesen... Ovdje se u članku pored zimnice, grijanja i sličnih predstojećih troškova spominje i opremanje djece za novu školsku godinu. Kaže ovako:
Međutim, nijedan školarac ne kreće u školu samo sa novom torbom ili sveskom, već želi i novu garderobu.
- Dok sam kupila samo dvoje patika za ćerku i sina trebalo mi je 280 maraka, a gdje je još odjeća i niz drugih sitnica… Njihovo opremanje za školu koštaće me blizu 2.000 maraka - rekla je Banjalučanka Andrea Marković.
E, sad, da li je Andrea pročitala onaj prvi članak pa je bilo sramota da djeci kupi nekvalitetne patike, s obzirom da će izaći u novinama? Možda. Zanimljivo je da su i njeni konačni troškovi "blizu 2.000 KM". Ona ima sina i kćerku, nekako mislim da su ženska djeca komplikovanija pa da je trošak trebao biti veći. Zapravo, nisam razmotrio mogućnost da možda u ovom gradu nema patika jeftinijih od 140 KM... Nisam odavno kupovao, posljednji put sam uzeo neke upravo u avgustu prošle godine, na "školskom popustu" - 28,95 KM. Nosim ih već godinu dana i ništa im ne fali:
Možda malo neprimjerene patike za profesora engleskog jezika, ali, kad sam već nezaposlen da se ponašam tako. Traženje posla će biti tema jednog od narednih članaka ovdje na blogu, a sad jedna anegdota.
Radio sam ja kratko u struci, kao zamjena u osnovnoj školi. U školu sam dolazio noseći kineske patike koje sam platio 21 KM:
Jednom prilikom se desi da primjetim da jedan učenik, inače, dobro dijete u dobrom smislu, nosi iste takve patike. Za to sam ga pohvalio pred razredom, spomenuo sam cijenu tih patika i prokomentarisao kako su bile i neke jeftinije, ali nisam htio da ih kupim jer mi se nije sviđao dizajn. Meni je to bilo jako simpatično, ali učenik se postidio. Zašto? U tim godinama su patike veoma bitne a siromaštvo je sramota. Džaba je to što on zna engleski, za razliku od većeg dijela njegovog razreda, kad nema patike od 140 KM... ili još skuplje. Ako postoje.
Al' da budem iskren, slabo su se pokazale te patike od 21 KM. U pravu su Marija i Andrea. Nakon godinu dana nošenja, pojavile su se rupe u đonovima tako da sam morao izvršiti preraspodjelu resursa. Odlučio sam da te patike, s obzirom na rupe u đonovima ali apsolutnu funkcionalnost po ostalim pitanjima, prebacim u službu obuće za teretanu a da penzionišem svoje stare patike za teretanu koje sam prije nekih 10-ak godina platio četiri puta više (one su original, kvalitetnije) a koje su se jednako raspale od nošenja na itisonima i keramičkim pločicama:
Možda nije pravi trenutak da spomenem da odjeću kupujem u prodavnicama polovne robe? Ponašam se kao da je kriza...
Nego, eto, meni se čini da ova računica njihova nije baš u redu, ali, ko sam ja da tu nešto računam? Samo znam da kad pročitam ovakve stvari, prosto mi je drago što sam nezaposlen pa nemam apsolutno nikakvog motiva da razmišljam o zasnivanju porodice jer vidite gdje bi me to dovelo...
A, na kraju, možda Marija i Andrea ne postoje, kao ni njihova djeca, sinovi Eltona Johna? Nije ni to isključeno. No, ako postoje, mudre riječi Nane za njih dvije i sve ostale slične njima:
Nego, eto, meni se čini da ova računica njihova nije baš u redu, ali, ko sam ja da tu nešto računam? Samo znam da kad pročitam ovakve stvari, prosto mi je drago što sam nezaposlen pa nemam apsolutno nikakvog motiva da razmišljam o zasnivanju porodice jer vidite gdje bi me to dovelo...
A, na kraju, možda Marija i Andrea ne postoje, kao ni njihova djeca, sinovi Eltona Johna? Nije ni to isključeno. No, ako postoje, mudre riječi Nane za njih dvije i sve ostale slične njima:
Wednesday, August 24, 2011
Rekapitulacija
Valja malo da čovjek odmori, a nekad i malo više. Ali, to je samo zato da bi se mogao dobro umoriti. Umoriti u smislu umaranja. Nakon odmora od skupljanja gluposti, prije prezentacije nekih novih, skupljenih u međuvremenu, osvrt na neke na koje smo se već osvrtali. Mislim, na zapadu ima novosti ali kod nas ne, tako da se još uvijek lošim momcima dešavaju dobre stvari, a dobrim momcima...
Što se tiče prvog pominjanog slučaja ovdje na blogu, prevare u banjalučkom preduzeću Medicinska elektronika, naišao sam na ovaj zanimljiv članak u kojem se spominje taj slučaj:
Žurnal: Poslovna biografija gospodara Republike Srpske (4)
Kako tu piše, tako i jest. Optužnice se razdvajaju, prekrajaju, ublažavaju, suđenje se oteže, na kraju će biti "ujeo vuk magarca". Ipak, ima se šta pročitati u tom serijalu članaka, pa nek' stoji ovdje.
Što se tiče banjalučkog aerodroma koji je takođe bio tema jednog članka, zanimljivost:
Glas Srpske: Generalni štrajk 27. jula
Hej, vojnici, vazduhoplovci, čelična krila naše armije...
Dakle, dok ovi na vojnom dijelu aerodroma traktorima vuku penzionisane avione s kraja na kraj piste, dotle njihove civilne kolege iz kontrolnog tornja štrajkuju zbog neisplaćenih regresa. Ako, imaju pravo na to. I, da, traže smjenu kompletnog rukovodstva. Sretno im. Mislim da i dalje letimo za Ljubljanu nekoliko puta više nego što je potrebno.
I još jedan osvrt na prošlost, pa se možemo okrenuti ka budućnosti:
Nezavisne: Na slobodi osumnjičeni socijalni radnik
Dakle, pedofil Anđelko je ponovo na ulici. Onaj jedan je pušten ranije, a njih dvojica tek sad. Jadnici. Još je Anđelko imao problema sa "zatvorskim kolegama" pa su ga morali premještati.
Nego, u ovom članku mi je posebno simpatično to što advokat druge dvojice, koji su priznali krivicu, kaže da će nakon podizanja optužnice tražiti sporazum o priznanju krivice ili oslobađajuću presudu. Nema šta, isplatio se pravni fakultet. Sve da se izbjegne suđenje... Al' dobro, on je mala riba. Posebno naspram Miroslava Mikeša koji zastupa Đokića.
Sve u svemu, šanse da se situacija popravi su male do nikakve. Ali, nastavljamo dalje.
Arhiva kao rezerva: LINK
Što se tiče prvog pominjanog slučaja ovdje na blogu, prevare u banjalučkom preduzeću Medicinska elektronika, naišao sam na ovaj zanimljiv članak u kojem se spominje taj slučaj:
Žurnal: Poslovna biografija gospodara Republike Srpske (4)
Kako tu piše, tako i jest. Optužnice se razdvajaju, prekrajaju, ublažavaju, suđenje se oteže, na kraju će biti "ujeo vuk magarca". Ipak, ima se šta pročitati u tom serijalu članaka, pa nek' stoji ovdje.
Što se tiče banjalučkog aerodroma koji je takođe bio tema jednog članka, zanimljivost:
Glas Srpske: Generalni štrajk 27. jula
Hej, vojnici, vazduhoplovci, čelična krila naše armije...
Dakle, dok ovi na vojnom dijelu aerodroma traktorima vuku penzionisane avione s kraja na kraj piste, dotle njihove civilne kolege iz kontrolnog tornja štrajkuju zbog neisplaćenih regresa. Ako, imaju pravo na to. I, da, traže smjenu kompletnog rukovodstva. Sretno im. Mislim da i dalje letimo za Ljubljanu nekoliko puta više nego što je potrebno.
I još jedan osvrt na prošlost, pa se možemo okrenuti ka budućnosti:
Nezavisne: Na slobodi osumnjičeni socijalni radnik
Dakle, pedofil Anđelko je ponovo na ulici. Onaj jedan je pušten ranije, a njih dvojica tek sad. Jadnici. Još je Anđelko imao problema sa "zatvorskim kolegama" pa su ga morali premještati.
Nego, u ovom članku mi je posebno simpatično to što advokat druge dvojice, koji su priznali krivicu, kaže da će nakon podizanja optužnice tražiti sporazum o priznanju krivice ili oslobađajuću presudu. Nema šta, isplatio se pravni fakultet. Sve da se izbjegne suđenje... Al' dobro, on je mala riba. Posebno naspram Miroslava Mikeša koji zastupa Đokića.
Sve u svemu, šanse da se situacija popravi su male do nikakve. Ali, nastavljamo dalje.
Arhiva kao rezerva: LINK
Subscribe to:
Posts (Atom)