Aprilska nagrada grada u kojem živim. Banjaluka. U aprilu je dan grada, daje se nagrada. Grad je nagrđen svakako, nagrada je devalvirana. Velikaši - proklete im duše - časte se ordenjem, na stolu svinjetinom a ispod stola maloljetnim kurvama. Zaslužni građani. Jebem im ja mater.
Nego, povela se inicijativa, iz naroda, maltene grassroots, da čika Ale dobiju Aprilsku nagradu grada. Čika Ale, simbol čistoće (duše), simbol dobrote. Cvijet sa francuskom beretkom u cvjetnoj aleji na bulevaru, nema veze što nema više te cvjetne aleje. Čika Ale, saobraćajac amater. Saobraćajac amater? Počeo tako što je nakon sudara nekakvog tamo prije 40 godina počeo da stoji na raskrsnici i da maše rukama. Stoji na raskrsnici i maše rukama? Da li je on lud? Jeste. Inače ga zovu i ludi Ale. Ipak, treba čika Ale, Alija Mahmutović, da dobije aprilsku nagradu, zbog svoje dobrote. Zbog toga što zna napamet čitav album Životinjskog carstva. Zbog toga što po čitav dan hoda okolo u gumenim čizmama sa dva cekera. Zbog toga što djeci dijeli čokolade i miluje ih. NE TAKO KAKO ZVUČI.
I sad, čekaj malo, saberi - oduzmi - provjeri (ne znam apsolutno nikoga kome je čika Ale dao čokoladu, prim. aut.), čika Ale je i dalje lud. Aprilska nagrada je i dalje... žalosno reći, bezvrijedna. To ne mijenja činjenicu da je čika Ale lud. Mada, neki to ne vide pa kažu da svi treba da budu kao čika Ale (!), a ovi što ne vole čika Alu su fašisti, oni nemaju pojma o Banjaluci. Dakle, ode ovo u nacionalne vode. Može i tako. Kandidat muslimana za Aprilsku nagradu, čika Ale, lud čovjek. Dobar, ali lud... a boljeg nemamo.
Thursday, March 27, 2014
Tuesday, March 25, 2014
Red kratkih rezova - II
Protesti boraca. Ćurguze, odlazi. Bio sam. Doduše, ne na ovom sad u nedjelju, nego na onom prije... ima, mislim, mjesec dana od tad. Sad u nedjelju sam bio na utakmici ŽFK "Banjaluka". Pobijedile Tuzlu 16 : 1. Nije svejedno.
A protesti boraca? Nisam borac, ali sam otišao za starog koji jeste borac sa bratom koji jeste borac. Stari otišao na ratište onomad, kad je dobio poziv, bio na ratištu četrdeset dana da nije skinuo čizme, i prva stvar koju je dobio od Republike Srpske za to je bio otkaz. Dok je on bio na ratištu, direktor ukine njegovo radno mjesto. Boško Đukić, onomad direktor KPZ Tunjice, zatim pomoćnik ministra pravde, a sad mrtav. I tad i sad - govno. Elem, ukine Boško to radno mjesto da napravi drugo, da zaposli svoju polupismenu kumu. Jesam rekao da je Boško bio govno? Ako nisam, nema veze. Eto šta je nama naša borba dala, borcima, još tad. A moj stari je dobro prošao, dobio otkaz. Neki su dobili metak.
Nego, zato sam ja išao na protest boraca. Standardno, slušao govornike, negodovao, pa ćemo šetati. Po četvorica u koloni, mora. A onaj mora ići pišati. Fali vam jedan! Daj drugog! I tako. Jedva se složili. I krenuli nekako. Izašli na cestu, prešli na cestu, nastavili trotoarom. ("Zašto su borci prešli cestu?") Ja gledam onako. Murija blokirala cestu, mi pičimo trotoarom. Samo kontra. Cestom idu novinari, slikavaju trotoar. Sjetim se kad sam bio "skoro novinar", radije bih ja cestom. Ide pored mene neki deda redar, prestar za Sector (Security), prejak za rokenrol. Kažem mu: "Čovječe, koja je ovo logika, murija nam oslobodila cestu, a mi idemo trotoarom? Ima li ovdje ikakve organizacije? Ima li ovdje ikakve pameti? Jesi ti gledao nas prošle godine kad smo "radili" Picin park?"
Naravno da nas nije gledao. Svako za sebe, niko ni za koga.
A protesti boraca? Nisam borac, ali sam otišao za starog koji jeste borac sa bratom koji jeste borac. Stari otišao na ratište onomad, kad je dobio poziv, bio na ratištu četrdeset dana da nije skinuo čizme, i prva stvar koju je dobio od Republike Srpske za to je bio otkaz. Dok je on bio na ratištu, direktor ukine njegovo radno mjesto. Boško Đukić, onomad direktor KPZ Tunjice, zatim pomoćnik ministra pravde, a sad mrtav. I tad i sad - govno. Elem, ukine Boško to radno mjesto da napravi drugo, da zaposli svoju polupismenu kumu. Jesam rekao da je Boško bio govno? Ako nisam, nema veze. Eto šta je nama naša borba dala, borcima, još tad. A moj stari je dobro prošao, dobio otkaz. Neki su dobili metak.
Nego, zato sam ja išao na protest boraca. Standardno, slušao govornike, negodovao, pa ćemo šetati. Po četvorica u koloni, mora. A onaj mora ići pišati. Fali vam jedan! Daj drugog! I tako. Jedva se složili. I krenuli nekako. Izašli na cestu, prešli na cestu, nastavili trotoarom. ("Zašto su borci prešli cestu?") Ja gledam onako. Murija blokirala cestu, mi pičimo trotoarom. Samo kontra. Cestom idu novinari, slikavaju trotoar. Sjetim se kad sam bio "skoro novinar", radije bih ja cestom. Ide pored mene neki deda redar, prestar za Sector (Security), prejak za rokenrol. Kažem mu: "Čovječe, koja je ovo logika, murija nam oslobodila cestu, a mi idemo trotoarom? Ima li ovdje ikakve organizacije? Ima li ovdje ikakve pameti? Jesi ti gledao nas prošle godine kad smo "radili" Picin park?"
Naravno da nas nije gledao. Svako za sebe, niko ni za koga.
Sunday, March 16, 2014
Red kratkih rezova - I
Nisam umro, samo se umorio od idiotizama. Generalno, moram ponoviti, sretan sam kad nemam šta pisati na ovom blogu, samo što ta sreća...
Bilo kako bilo, već mjesec i po dana ne pratim ništa informativnog tipa, tako da znam onoliko koliko čujem od ljudi, a trudim se da ih ne čujem. Ipak, neke stavke me nisu zaobišle pa kratki komentar... na prvu od njih.
IZBORI U SRBIJI
Jad i čemer. Srbija, matica srpskog naroda, sj. je do temelja. Onomad, eto, Toma seljak sa privatnim fakultetom - dugogodišnji trkač u mjesto (ne poštujem padeži radi pjesnička slika), al' eto, glasa se protiv pa goni u p. materinu. I uze Toma odnosno Aca Vučić naš iz Bugojna, i sad, j. njima Vučić majku, hapsi brutalno, brutalno sporo govori, brutalno sklapa vrhove prstiju... samo sve je to jako loše. Da ne kažem, tradicionalno loše. Na tradicionalnu žalost.
Generalno, jeste bio relativan civilizacijski iskorak za Srbiju da glasa protiv - za dugogodišnje autsajdere, međutim, nije ni blizu civilizaciji nastavak tog j. beskičmenjačkog odnosa naroda prema tim j. političarima koji su g. da ih nema većih. Dokaz? Proslava godišnjice SNS u beogradskoj Areni. Ama, koji je to, pa da ne budem prost, koji je to manifest licemjerja? Tom narodu više ne trebaju ni hljeb ni igre, već prazna priča... a političarima uvijek puna usta prazne priče.
E, sad, danas su ti izbori, neki. Čitam kako je SNS po nekakvim naseljima - periferijama - p. materinama dijelila po 20 eura i kesu deterdženta uz ličnu kartu. Možda je laž, možda i nije. Nemam dokaz, al' imam razlog da vjerujem. Kao što imam razlog da se krstim kad shvatim da je Ivica Dačić bio neki k. u toj državi. Kako god okreneš, loše. Al' eto. Vidjećemo na rezultatima kako se kreće fluktuacija gluposti u srpskom narodu u Srbiji. Dabogda im bolje bilo.
Bilo kako bilo, već mjesec i po dana ne pratim ništa informativnog tipa, tako da znam onoliko koliko čujem od ljudi, a trudim se da ih ne čujem. Ipak, neke stavke me nisu zaobišle pa kratki komentar... na prvu od njih.
IZBORI U SRBIJI
Jad i čemer. Srbija, matica srpskog naroda, sj. je do temelja. Onomad, eto, Toma seljak sa privatnim fakultetom - dugogodišnji trkač u mjesto (ne poštujem padeži radi pjesnička slika), al' eto, glasa se protiv pa goni u p. materinu. I uze Toma odnosno Aca Vučić naš iz Bugojna, i sad, j. njima Vučić majku, hapsi brutalno, brutalno sporo govori, brutalno sklapa vrhove prstiju... samo sve je to jako loše. Da ne kažem, tradicionalno loše. Na tradicionalnu žalost.
Generalno, jeste bio relativan civilizacijski iskorak za Srbiju da glasa protiv - za dugogodišnje autsajdere, međutim, nije ni blizu civilizaciji nastavak tog j. beskičmenjačkog odnosa naroda prema tim j. političarima koji su g. da ih nema većih. Dokaz? Proslava godišnjice SNS u beogradskoj Areni. Ama, koji je to, pa da ne budem prost, koji je to manifest licemjerja? Tom narodu više ne trebaju ni hljeb ni igre, već prazna priča... a političarima uvijek puna usta prazne priče.
E, sad, danas su ti izbori, neki. Čitam kako je SNS po nekakvim naseljima - periferijama - p. materinama dijelila po 20 eura i kesu deterdženta uz ličnu kartu. Možda je laž, možda i nije. Nemam dokaz, al' imam razlog da vjerujem. Kao što imam razlog da se krstim kad shvatim da je Ivica Dačić bio neki k. u toj državi. Kako god okreneš, loše. Al' eto. Vidjećemo na rezultatima kako se kreće fluktuacija gluposti u srpskom narodu u Srbiji. Dabogda im bolje bilo.
Subscribe to:
Posts (Atom)