Izborni komentar 2016-1

Počeo bih pitanjem: "Koji referendum?" Periodično ću se u narednom periodu pitati to pitanje, što savjetujem i Vama. Čisto zbog vježbanja pamćenja.

Elem, izbori - ovoga puta lokalni, događaj bez kojeg ne bi bilo napretka u nas. Ne bi bilo svečanih otvaranja parkinga, asfaltiranja saobraćajnica, kamena temeljaca i sl. Kako sam autor i domaćin ovog benignog i nebitnog političkog bloga, tako sam se ponio prema ovim izborima. Objavio sam jedan kratki tekst, s nadom. Nade više nema.

Moj drugar Vladimir Kovačević je na svom blogu napisao jedan jako dobar i jezgrovit tekst o rezultatima izbora te ću ovdje da kopiram isti, a onda da dodam par opaski...

Izbori i slanje na političku deponiju

Savez za promjene doživio je katastrofu na završenim lokalnim izborima u Republici Srpskoj. SNSD sa satelitima DNS-om i Socijalističkom partijom oduvao ih je kao topao vjetar snijeg pred proljeće. Iznenađujuće ubjedljivo.

Nakon lokalnih izbora Savez za promjene u obliku u kojem postoji i na način na koji postoji definitivno postaje politička istorija. Svi izgovori postali su besmisleni.

U SNSD-u se očigledno, za razliku od svojih političkih protivnika, ozbiljno bave politikom. Klasičan primjer je Banjaluka (o najvećem gradu, kampanji i rezultatima u narednim tekstovima) gdje je Igor Radojičić ubjedljivo pobijedio kandidata Saveza za promjene. I pored nekoliko velikih afera koje su Banjaluku prodrmale u prethodnim mandatima SNSD-ovih gradonačelnika, Igor Radojičić je djelujući sa distance prema politici svoje stranke, uspio da ubijedi građane da on ustvari donosi promjene umjesto kontinuiteta. To je uspjeh izbornog štaba SNSD-a.

Apsolutni neuspjeh Saveza za promjene i stranaka koje ga predvode je gubitak izbora u Banjaluci i pored toga što su imali jedinstvenog kandidata. Uticaj ostalih kandidata bio je zanemarljiv. Nije velik bio ni uticaj Nenada Stevandića koji je riješio prošle lokalne izbore u Banjaluci.

Savez za promjene nije iskoristio činjenicu da je stanje u Banjaluci veoma loše i da grad srlja u finansijsku propast iz godine u godinu. Savez za promjene na nivou čitave Republike nije iskoristio ni referendum (slaba izlaznost građana) ni popis (glasanje poslanika SNSD-a za Metodologiju i Zakon o popisu kojima su ugroženi vitalni interesi Srpske) u Bosni i Hercegovini. Prihvatanje uloge izdajnika koštalo ih je definitivnog slanja na političku deponiju. 

Pobjeda Igora Radojičića u Banjaluci vjerovatno znači još najmanje dva mandata SNSD-a na čelu grada jer je Igor Radojičić, koji nije mlad ali nije ni star, projektovan da bude spona između dvije generacije političara SNSD-a čija politička akademija izbacuje kadrove koji jedva čekaju da stupe na scenu. Pobjeda Radojičića širom im otvara vrata te scene.

Savez za promjene u aktuelnom kapacitetu neće imati snage da pobijedi ni na sljedećim lokalnim izborima u Banjaluci. Pojedine stranke ukoliko žele fizički da opstanu uopšte u Banjaluci moraju da izvrše korjenite promjene, i kadrovske i političke. Prvenstveno tu mislim na SDS koji u Banja Luci gotovo i da ne postoji. Vrh te stranke, ukoliko misli da nastavi ozbiljan politički život SDS-a mora da u potpunosti promijeni stav prema Banjaluci i da prizna, koliko god to pojedincima bilo teško, da je glavna politička priča u Republici Srpskoj Banjaluka a ne Bijeljina, Doboj, Brčko ili Trebinje.

U svakom slučaju, Banjaluci slijede četiri godine sa Igorom Radojičićem na čelu. Prvo pitanje koje traži odgovor jeste da li će Radojičić biti više gradonačelnik od svojih prethodnika ili će se gradom nastaviti upravljati iz Palate.

Prije svega moj grad, ono o čemu s punim pravom smijem pisati. Radojičić je pobijedio, ubjedljivo, po trenutnim brojevima koji nisu konačni ima prednost od oko 15.000 glasova (49.000 > 34.000). Prije četiri godine, Gavranović je imao 34.000 glasova a dvojica opozicionih kandidata (Čavić i trojanac Stevandić) imali 47.000 (izvor: tekst o prošlim izborima), te je još 4.000 glasova završilo na listićima autsajdera u prošloj lokal-izbornoj trci (Aco Prelić, Milutin Pejić). Dakle, koliko god u ovom trenutku hrabro mogao reći da je "Piskavica rekla svoje" (trenutno nema podataka o preciznim rezultatima po dijelovima Banjaluke), jer se po selima poput Piskavice glasovi kvalitetno kupuju na vreće (za razliku od gradskog jezgra), toliko je opet činjenica ovo što je napisao Vladimir da je Radojičić uspio da se predstavi kao neko ko nije puki eksponent politike Sekte Međuzavisnih Socijal-Debila. A njegov program se svodio na "pejzažnog arhitektu" (kojeg ću u potpunosti podržati da od hrpe zgrada između Borčevog stadiona, dvorane "Borik" i velikog "Konzuma" napravi naselje) i neke priče "Banjaluka 2025." (ko živ, ko mrtav, ko na baušteli). Dakle, Crnogorac se kvalitetno prodao i ljudima koji nisu dobili nikakve pare, što smatram dodatno žalosnim, jer je to čovjek koji je udarao čekićem u skupštini dok su donošeni zakoni na osnovu kojih se legalizuje pljačka stotina miliona maraka banjalučkog novca u vidu gradskog zemljišta. Upravo je prije par dana Mišković vraćen iz mrtvih, i njegov projekat izgradnje velikog tržnog centra na banjalučkom polju... Sve u svemu, nije dobro, hvala, doviđenja.

Drugi veliki fakat ovih izbora je kupovina istoka Republike Srpske. Izlaznost u pojedinim mjestima od blizu 70% nam govori da imamo minimalno 15% ljudi koji su spremni da svoj glas prodaju bilo kome, a to se zove čojstvo, junaštvo hercegovačko (i ino). Sve procjene o novcu koji će biti upotrijebljen za kupovinu glasova i načinima kupovine glasova su bile pogrešne, jer ovi brojevi govore da je to učinjeno na epski način. Da to nije kriminal, kao što jeste, SMSD bi trebao da štampa udžbenike o ovom sportu i da se to prevodi kao Na drini ćuprija.

Vezano za gornji paragraf, međufakat, za primjer ću uzeti Trebinje i Slavka Vučurevića. Kandidat Saveza za promjene je ličnost koja, neka me slobodno demantuju oni koji znaju bolje, ne bi uopšte djelovala čudno u SMSD. Jedan bahat i osion Hercegovac koji teško da je bilo šta progresivno uradio u protekle četiri godine. Ogradiću se još jednom, nisam toliko upućen, ali se plašim da je princip potpuno isti te da je to, u kombinaciji sa činjenicom da Hercegovci nisu svjesni svoje nesvijesti (odnosa količine novca koji stvaraju u elektroenergetskom sektoru i koji odlazi iz Hercegovine i "priznanja" koja im se vraćaju tom prilikom), kumovalo porazu. Savez za promjene bi se ovoga puta izborio sa SMSD da je prije četiri godine gradonačelnik postao Nebojša Vukanović, da su ga podržali kao što su trebali. Ovako su tada utopili njega, a sada sebe.

Treći opšti fakat, SDS nije dovoljno radio i nije dovoljno agilan. Lično, za SDS ne planiram glasati nikada jer su sa Stevandićem prije četiri godine upropastili stvar za Banjaluku (što mi je sasvim dovoljno u ovom trenutku obrazlaganja), ali je to najveća opoziciona stranka, činjenično. Od SDS-a koji je u vlasti na državnom nivou - od kojeg se nešto očekuje, jedini koji pliva na površini odnosno nešto radi i trudi se je Dragan Mektić koji, ma kako ponekad smiješno i nespretno djelovao, jeste jedan stručan i pošten čovjek. Ostalo je sve puka priča i prodaja magle. I zato pad. Bosićeva pristojnost i neumiješanost u kriminal nisu dovoljno za političku borbu. SDS, kao i ostale stranke opozicije, mora da stvar ljudima predstavi kao što jeste, da je ovo borba protiv jedne kriminalne grupacije koja sistematski radi na uništavanju srpskog naroda sa ove strane Drine, a ne sport skupljanja glasova, te da i oni snose odgovornost za sve nas, našu bijednu sadašnjost i budućnost u vreći u gepeku.

Uticaj referenduma? Koji referendum?

Sve u svemu, ove izbore su pratile loše i nemaštovite kampanje, isprani kandidati, te uobičajena kupovina glasova u povećanoj mjeri... nije politika za Srbe. Ukratko.

P.S. Tekst je označen sa "1" zbog ostavljanja mogućnosti da bacim još koji komentar, mada sumnjam da će se to desiti.

Pravo referendumsko pitanje: Čava ili ne?

Čitam na letku za Igora Radojičiča da je bio student generacije na ETF-u, te da je magistrirao i na putu da doktorira... i isto tako je od 1999. biran za poslanika u NSRS, kasnije bio i predsjednik NSRS. Žalosno. Žalosno je da neko ko ima takav kapacitet u toj mjeri ode u politiku, a u politici da bude nula. Šta je Igor radio dosad? Ništa. Gledao kako njegova stranka SNSD uništava njegov rodni grad, nije prstom mrdnuo.

I zato, Čava. Ne zbog predizbornih obećanja i slogana, već zbog protjerivanja crvene bande. Neće se desiti čudo. Narod je nakrivo nasađen, veliki procenat bitangi će ekspresno promijeniti dres, a neki su to učinili i u toku kampanje, izvući će se mnogi, ali, promjena počinje... promjenom, ne nadanjem. Začarani krug jednog opšteg štokholmskog sindroma se mora prekinuti. Bilo bi lijepo da je to bilo prošli put, al' eto... sad će.

Bilo kako bilo, u Bosni i Hercegovini su u nedjelju 2. oktobra lokalni izbori. Mnogi govore kako su ovi izbori test inteligencije. Svaki izbori su test inteligencije, i svaki put padnemo na tom testu. Kao Banjalučanin, za Banjaluku, s nadom u bolje sutra, za Čavu. Najviše protiv Mileta, manje protiv Igora, za Čavu, pa da vidimo i to. Ostali, pametno, ne za 50 maraka već pametno. Želim Vam svu sreću i svako dobro, kao i sebi.

P.S. Na "referendum" nisam izašao. Ako bude kad pravi referendum, obavezno izlazim.

Nepismeno lice N.N.

Kad može pola zgrade Vlade RS da bude nepismeno, zašto ne bi mogao biti i jedan novinar odnosno uposlenik u Nezavisnim novinama? Ipak, ruku na srce, ovoga puta sam samo htio da ukažem na jednu čestu omašku "u nas":

Tu treba da stoji, naravno, "Džekiju Čenu", ali se ovakve stvari počesto dešavaju kod imena koja su nekarakteristična za naš jezik; kao što se Džekičen "mijenja" kroz padeže, tako se mijenja i Brusli, kao i Dondžonson - nesvjesno prilikom promjene ovih imena kroz padeže mijenjamo samo prezime. Takođe, vidljivo je da u nastavku teksta nema ovog problema, ali ružno djeluje kad je naslov jer je naslov upravo naslov.

Dakle, obratite pažnju, kod prof. dr Dušana Ivanića ovo je crveni karton.

Treba da se ubijamo dok se ne ubijemo

Već neko vrijeme mi je u glavi fraza "Najveći problem ove države nisu političari već pravosuđe.", međutim, kako zanemarujem ovaj blog tako ne dolazim ni do načina da to obrazložim... iako je relativno očigledno. Ne, ne mislim na svoje mladojunačke pokušaje "tjeranja pravde", već na činjenicu da ta divna treća poluga vlasti (a postoje tri, za neupućene: izvršna, zakonodavna i sudska vlast) ne trpi nikakve izbore, glasanja, kritike i "pritiske", a sve se nastavlja "po starom" - put u propast.
I sad, pored onog najočiglednijeg, činjenice da nema nikakve kazne za krupni kriminal - iza kojeg se redovno krije politika - jedna druga stvar me je apsolutno prenerazila, kao i sve ljude koji su pročitali istu (oba)vijest:

Konobar iz Foče ubio u samoodbrani: Kažnjen sa šest godina zatvora

Aleksandar Đuričić (28) iz Miljevine kod Foče, koji je prije dvije godine kao konobar u lokalnom kafiću "Škorpion" ubodom noža usmrtio sugrađanina Ognjena Drakula (30) i lakše povrijedio njegovog prijatelja Mitra Stankovića (22), osuđen je na šest godina zatvora.

Predsjedavajući Vijeća Okružnog suda u Trebinju, Haris Hakalović, naglasio je da je Đuričić kažnjen sa pet godina i šest mjeseci zbog prekoračenja nužne odbrane i sa sedam mjeseci za lakše povrede koje je nožem nanio Stankoviću, što je pretočeno u jedinstvenu kaznu od šest godina, ali mu je ostalo još nepune četiri godine zatvora, s obzirom na to da je u kaznu uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru od 28. maja. 2014. godine.

Sud je utvrdio da su pokojni Drakul i Stanković u pripitom stanju, odmah po ulasku u kafić, počeli da se ponašaju bahato, ulazili u šank, pojačavali muziku i tražili piće za cijelu kafanu, a nakon što im je Đuričić rekao da nema više pića i da se zatvara, ušli su u šank i počeli ga tući.

Na pod oboreni Đuričić je ugledao u unutrašnjosti šanka nož sa sječivom od 19 centimetara, najprije ga uzeo u ruku i u stanju jake razdražljivosti povikivao "ne prilazite mi", a onda ubo Drakula u stomak, a Stankoviću nanio lakše povrede.

Iako su sudije svjesne da je Đuričić sa 62 kilograma i dosta slabijom fizičkom konstitucijom od ove dvojice morao da se brani, mogao je, kako je kazao sudija Hakalović, u nužnoj samoodbrani upotrijebiti neki drugi predmet, poput pepeljare, čaše ili nečeg drugog što se drži u šanku. Drakul je držeći se za stomak izašao vani i tu od iskrvarenja preminuo, a Stanković i Đuričić, koji je imao uglavnom povrede od udaraca, prebačeni su u KBC Foča, gdje je Đuričić i lišen slobode.

Izvor: Press RS: Konobar iz Foče ubio u samoodbrani, kažnjen sa šest godina zatvora

Dakle, jedna sasvim druga strana pravosudne propasti naše, za rubriku "Vjerovali ili ne"... Dok ljudi ubijaju sa namjerom i dobijaju manje kazne od ove, dotle je Aleksandar Đuričić, u trenucima dok su ga na njegovom radnom mjestu tukla dva vola "znatno jače fizičke konstitucije" trebao da razmišlja čime da se brani tako da svojim dušmanima ne ugrozi život i ljudska prava. Isto tako, grozna mi je činjenica da je Aleksandar već proveo u zatvoru više od dvije godine, dok se hiljade volova "brani sa slobode". UŽAS I DNO.

DNO.

Gratis: Press RS: Ima se može se, za regres zaposlenim u (pravosudnim) institucijama BiH 7,5 mil. KM

O referendumu

"Referendum? Referendumom se izjašnjava da li ste za DA, ili ste za NE..." - bezimeni student podstanar porodice Popušlić

Svima u Republici Srpskoj se (posebno intenzivno, izvještavanjem o svakom detalju procesa) pod grlo posljednjih nekoliko mjeseci - od odluke Ustavnog suda BiH - gura referendum. Možda će se i provesti. Od svih najavljivanih referenduma dosad, možda će se i provesti, ovaj NAJGLUPLJI, o Danu RS.

Dosad je Dodik mnogo puta potezao referendum (mnogo smo bitni, mi Srbi, da se pitamo nešto), o otcjepljenju, pa o (ne)radu Suda i Tužilaštva BiH, a evo sad ovo... Sa druge strane stižu reakcije (kontra oko Srebrenice, da se izdvoji iz RS) a sa treće upozorenja (ambasadori NATO zemalja upozoravaju kako referendum nije pametna ideja). Realno, ovi sa druge strane kontriraju radi kontriranja, isto kao i "mi" njima; treća strana je faktor destabilizacije jer od toga zavise mnoge plate za nerad - i oni su državna služba: da su htjeli da naprave nešto dobro ovdje, davno bi to uradili.

Međutim, do ovoga uopšte nije trebalo doći. Glupani Srbi, prije svega ovi na vlasti, a i oni u opoziciji. Problem sa datumom Dana republike kao pravoslavnom slavom prije svega nije u skladu sa svim Srbima, jer nisu svi Srbi pravoslavni hrišćani. Dakle, to ne može biti ugrožavanje vitalnog nacionalnog interesa nijednog naroda u BiH jer isti nisu neraskidivo vezani za religiju, kako Srbi tako ni ostali. Tehnički-pravno gledano, to je tako, a ako neko kaže suprotno, lično ugrožava mene i moja osnovna prava i slobode, ustavom definisane stvari.

Dalje, to se desilo tog dana i ni jednog drugog, Skupština je 9. januara 1992. proglasila taj optimizam koji neke od nas drži i dan-danas. To što je u pravoslavnom kalendaru to krsna slava Sv. Stevan ne znači puno, jer su svi dani u crkvenom kalendaru rezervisani.

Međutim, Ustavni sud BiH O KOJEM SE NISMO STIGLI ODLUČITI REFERENDUMOM (iako bi tu rezultat bio još odlučniji nego na ovom eventualnom sad referendumu), iako je Dodik o tome drobio i drobio, taj isti Ustavni sud BiH čije su odluke konačne i obavezujuće je stigao da odlučuje o tome i zakomplikuje stvar. Nije to puko poništavanje Dana RS, promjena datuma ili nešto, to je odluka koja vezuje za sobom niz promjena u pravnim aktima. A do toga nije trebalo doći obrazlaganjem odnosno korištenjem već navedenih jednostavnih razloga, ali, glupani Srbi.

I eto, sad se organizuje taj referendum o tome, unatoč svemu. Milion i po maraka - kojih se ima na bacanje - će koštati taj referendum u kojem će se ljudi pitati toliko očigledno pitanje da je na granici uvredljivog. I kad se održi taj referendum (ako se održi), kad ljudi kažu da 9. januar treba ostati Dan RS (kao što to misle), šta onda? Ništa kao i dosad, milion i po maraka kraći budžet, sa pravne strane sve ostaje isto jer su sve procedure dosad provedene i zavedene, mi kao narod pravimo još materijala sa kojima nas naši "protektori" u ovom protektoratu mogu kinjiti; bogati će postati još malo bogatiji od para koje će maznuti iz tog budžeta za referendum dok će siromašni ostati siromašni.

P.S. Kao što je vidljivo iz tekstića, nije upotrijebljena nijedna psovka. Nije bilo lako tako pisati.

"E, pa, baš ti hvala, Radmila!"

Poenta ovog bloga je opasno ugrožena trenutnim postojanjem Srba: nema šta nije apsurd. Dok sam na početku rada bloga pratio vijesti pa izdvajao one koje najviše "bodu oči", vremenom je to postao besmislen sport... Ipak, to ne znači da nema više mečeva.

Vijest koja me apsolutno zapanjila i podsjetila na te inicijalne korake komentarisanja apsurda u političkom, ekonomskom i socijalnom životu jeste ta da je Republika Srpska izgubila na sudu od Savjeta za državnu pomoć BiH (zastupani po Pravobranilaštvu BiH). Evo i vijesti, kopiraću čitav tekst za slučaj da nestane na originalnoj lokaciji:

SARAJEVO, BANJALUKA - Republika Srpska izgubila je spor koji je protiv nje pokrenulo Pravobranilaštvo BiH i dužna je da plati 182.338,67 KM na ime finansiranja Savjeta za državnu pomoć BiH.

Po tužbi Savjeta ministara BiH protiv RS, Sud BiH presudio je da je RS dužna da na ime finansiranja Savjeta za državnu pomoć u 2013. godini isplati 80.338,67 KM, a za 2014. ukupno 102.000 KM.

Ovu presudu, kako se navodi u odgovoru Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH na jedno od poslaničkih pitanja u parlamentu BiH, potvrdilo je i drugostepeno vijeće Suda BiH, a Pravobranilaštvo BiH početkom juna podnijelo je prijedlog za izvršenje ove pravosnažne i izvršne presude.

U Ministarstvu finansija RS ipak, s druge strane, tvrde da presuda nije pravosnažna i da ne može ići na izvršenje, a samim tim da nisu isplaćena sredstva. "Obratilo nam se Pravobranilaštvo BiH, ali smatramo da ono može da se obraća samo institucijama BiH i zbog toga smo 11. jula uložili prigovor pravobraniocu RS sa sjedištem u Istočnom Sarajevu", rekli su nam juče u Ministarstvu finansija RS.

Inače, Savjet za državnu pomoć BiH finansira se na način da entitetske vlade i Savjet ministara BiH uplaćuju po jednu trećinu novca, a problem je nastao jer je RS u 2013. i 2014. godini uplaćivala samo po 40.000 KM, smatrajući da odluke o finansiranju ovog savjeta nisu u skladu sa zakonom i da nisu donošene uz saglasnost RS.

Savjet za državnu pomoć BiH sastoji se od osam članova, po dva člana imenuju entitetske vlade, tri Savjet ministara BiH, a jednog Vlada Brčko distrikta.

Ono što je zanimljivo, a o čemu su "Nezavisne" ranije pisale, jeste da je tužbu protiv RS, prema nezvaničnim informacijama, prouzrokovala Radmila Mihić, pomoćnik ministra finansija, koja je tužila Savjet za državnu pomoć jer joj nije isplaćivao naknadu za rad, a koji s druge strane to nije mogao uraditi jer Vlada RS nije isplaćivala svoj dio obaveza. Pored Mihićeve, Savjet za državnu pomoć naknadu za rad nije isplaćivao ni drugom članu iz Republike Srpske, dok je ostalih šest članova redovno primalo po 1.000 KM mjesečno.

(Autor Uroš Vukić, objavljeno na internet stranici Nezavisnih novina.)

Dakle, vrhunska partija šaha za narodne pare: RS ne uplaćuje svoj dio za finansiranje jednog malog državnog tijela koje ništa ne radi, malo državno tijelo koje ništa ne radi ne isplaćuje platu za nerad članovima iz RS... princip "milo za drago". Zatim članica iz RS malog državnog tijela koje ništa ne radi tuži to malo državno tijelo koje ništa ne radi jer joj ne plaća njen nerad. Na to reaguje malo državno tijelo koje ništa ne radi tužeći RS. RS fasuje od malog državnog tijela koje ništa ne radi zbog neplaćanja malog državnog tijela koje ništa ne radi, sasvim logično. Samo je malo problem ta Radmila. Hvala joj. Dobar je čovjek. Dajte joj kafu. Dajte joj pivu. Dajte joj i pivu i kafu.

Komplet postojanje ove države je održavanje nerada. Kojih jebenih 180.000 maraka za dvije godine "rada" osam šabana? Na stranu to govno od sporta koji se zove Pravosuđe u Bosni i Hercegovini...

P.S. Danas je blog imao 225 posjeta (prosjek je 20), sasvim slučajno pogledah. Ne znam kako, ne znam zašto. Da se ne ponovi...

Do pravde lako, pitaj me kako! Šta je pet godina u životu mladog čovjeka?

Plava koverta, Osnovni sud u Banjaluci i Ministarstvo prosvjete me podsjećaju da sam se nekad javio na nekakav konkurs, predao neku tužbu.

Punih pet godina nakon konkursa, zakazano je pripremno ročište za moj slučaj protiv Ministarstva prosvjete i kulture RS. Klasičan slučaj: namješten konkurs, u ovom slučaju za snahu Željka Kopanje, medijskog magnata i velikog prijatelja Antona Kasipovića, u tom trenutku ministra prosvjete, a sad čovjeka na još ozbiljnijoj poziciji na kojoj može napraviti više štete.

Osnova priče se nalazi na sljedećoj adresi:
http://apsurdsrpski.blogspot.ba/2011/09/lec-go-dio-cetvrti.html
Moguće da neki od linkova ne radi, neki skenirani dokument (slika), ako to nekome zasmeta, neka dojavi - ostavi komentar - ispraviću link. Mada, malo ko ovo i čita sem državnih službenika a oni ne smiju ostaviti komentar jer je potrebno da se pri komentaru upiše adresa el. pošte, što znatno ugrožava anonimnost komentarisanja.

Elem, hronologija je sljedeća: tužba nešto manje od dvije godine stoji na Okružnom sudu koji se tek tad proglašava nenadležnim* (nekoliko dana prije nego što će Kasipović napustiti mjesto ministra prosvjete) i predmet proslijeđuje Osnovnom sudu; Osnovni sud isto tako tužbu nešto manje od dvije godine drži u ladici pa stiže zahtjev za ispravkom i dopunom tužbe, a zatim tužba biva odbačena zbog neurednosti; ulažem žalbu na to koju drugostepeni sud (nećete vjerovati, Okružni) prihvata i predmet vraća u postupak. Od tad još godinu dana, i sad stiže poziv za to pripremno ročište (u septembru 2016. godine) sa potpisom sudije Mirjane Radulović, iste one koja je odbacila tužbu. Hvala majci, hvala ocu, hvala Pravnom fakultetu, hvala entitetu i svim ostalim ljudima zaslužnim za takav kvalitet otjelotvoren.

Bilo kako bilo, dva su detalja iz odgovora Ministarstva na tužbu zanimljiva. Na žalost, skener mi nije pri ruci pa zato format nije baš vrhunski:

"Neosporna je činjenica da je Vanja Kopanja snaha Željka Kopanje (...) da li to znači da je nemoguće da upravo ona bude najuspješniji kandidat i da li to znači da se uvijek može pojaviti nezadovoljni kandidat koji će ovu činjenicu ponovo navoditi kao jedini razlog za poništenje konkursa?"

Ovaj odgovor u vidu pitanja je komičan na više nivoa: kad god sam ja pokušao postaviti neko slično pitanje (u domenu ŠBBKBB) sudu ili drugoj strani, u mojim dosadašnjim "procesima", ako bih i dobio bilo kakav odgovor, on bi obično bio veoma štetan po "sivu masu". Stoga sam odustao od toga jer je ideja "kako mali Perica zamišlja pravdu" jako štetna, samo što to "mali Perice" iz Ministarstva prosvjete i kulture RS ne vide dok lebde na oblacima. Drugo, to nije razlog za tužbu/poništenje konkursa, to je povod. Razlog je činjenica da je procedura provedena retardirano pa je bez srama navedeno da je na konkursu za prijem pripravnika uzeto u obzir prethodno radno iskustvo.

"Kako je od dana saznanja za povredu prava do dana podnošenja dopune i ispravke tužbe proteklo više od tri godine, tuženi predlaže (...) da se tužba odbaci kao neblagovremena."

Ako ćemo iskreno, ima neke logike u tome... samo što sve što je dovelo do toga - dotadašnje postupanje sudova - apsolutno nema veze sa logikom.

Bilo kako bilo, za sve koji čitaju, eto još jedan nastavak epizode "Neću ja da ispadnem glup - 'aj ti", o "borbi sa vjetrenjačama" kako to nazivaju mnogi. Neko i to mora, šta da se radi. Ono što bih volio da se shvati jeste da sve funkcioniše na principu spojenih posuda, da se to ima u vidu. Ljudi se ovdje sve više i više žale na probleme (jer tonemo sve dublje), guli ih ovaj, onaj (bilo šta od režija struja, voda, telefon; nesposobnost zaposlenih u državnim ustanovama itd.), i krv i nož za 10 feninga... a za hiljade maraka ništa; zamajavanje glupostima u vrijeme krupnog propadanja. Ako to tako treba, bujrum.

* Zanimljivost: u slučaju ŠUP škole, Okružnom sudu nije trebalo ni mjesec dana da se proglasi nenadležnim i predmet ustupi Osnovnom sudu.

Dajte mi metci da ubijam zbog letci!

Nekad mi je internet prezentacija rtrs.tv služila za brzu provjeru trenutne temperature (jer imaju termometar za BL na naslovnoj), što mi je bitno u zimskim uslovima - ako je minus da ne idem nigdje biciklom. Onda sam jednom provalio da je temperatura navedena na njihovoj stranici bila dobrih 7-8 stepeni u raskoraku sa stanjem na terenu pa sam se prebazirao na accuweather ili šta već izađe pri pretrazi...

Nelezivraže, večeras odem na dotičnu stranicu malo da vidim šta ima i prva stvar koju sam vidio tamo:

Na stranu stranačka funkcija RTRS, ali ovakve stvari me stvarno rastužuju, entitetski RTV servis koji treba biti stub srpskog jezika, "pijemont pismenosti" (da ispucam koju frazu), a umjesto toga...

Majmun je ušao u tenak, neće ga biti lako maknuti iz nj.

Press RS se gasi?

Načuh da su dnevne novine Press RS na pragu gašenja, mislim da je to pisalo negdje u nekom tekstu povodom svjetskog dana novinara (3. maj, ako se ne varam, a lijen sam da tražim tekst).

A gdje se i ne gasio kad objavljuju ovakve stvari:
http://pressrs.ba/info/komentar/savka-ko-krvnicki-zeli-proteste-12-05-2016

I još kojekakve gluposti, nekakve anonimne kolumne potpisane sa "mogul", te zorno prenose svaku glupost Dodikovih satelita, što medijskih "organizacija" što "udruženja građana" (portal "Sputnjik", Napredna srpska ili kako god da se to zove, Zavetnici, kojekakvi savjetnici i eksperti i ostala bagra).

Bilo kako bilo, "Glas Srpske" i "Nezavisne" su već prevelik teret režimu, tako da, "gospodo" iz Pressa, nemojte samo puno plakati, nego se spremite za proteste, ali ne sad ove proteste u subotu koje zdušno minirate nego proteste - kao onomad - radnika dnevnog lista "Fokus". Njima je to puno pomoglo.

Bilo kako bilo, Press RS - dno.

***
Izmjena i dopuna, 15.05.2016. godine:

KAKAV PROMAŠAJ S MOJE STRANE!
Posljednje štampano izdanje Pressa RS je izašlo 11. aprila, a portal je "pijani brod (bez kormilara)":

Novinari Press RS ostali bez posla

12 04. 2016

BANJALUKA - Gašenje dnevnih novina Press RS pokazalo je, još jednom, koliko je situacija u medijima u BiH i RS ozbiljna i zabrinjavajuća. Nakon Fokusa, Respekta, Ekstra magazina i (Novog) Reportera ugašene su jedne od najtiražnijih dnevnih novina u Republici Srpskoj. Neizvjesnost novinarske profesije najbolje se ogleda u gašenju Pressa RS, pogotovo ukoliko se zna da su desetine radnika ovoga lista ostaju bez posla. Press RS je prestao da izlazi nakon devet godina, a posljednji broj je izašao u ponedjeljak, 11. aprila. Klub novinara još jednom podsjeća da je novinarska profesija među najtežima u RS: novinari i dalje rade na crno, ne uplaćuju im se doprinosi, prijavljeni su na „minimalac“, a mnogi od njih su vrijeđani ili im je prijećeno smrću. Nakon svih tih otežavajućih okolnosti novinari ostaju bez posla, a neki i bez mogućnosti da se prijave na Zavod za zapošljavanje. Klub novinara Banjaluka

Ne bih to ni skontao da nisam na Frontalu vidio "portal ugašenog dnevnog lista Press"... A kao da sam ga juče držao u rukama u "Zlatnoj kruni", čekajući dvije velike. Ko radi, taj i griješi... samo što Press više ne radi. Grohot.

Мој утисак БЛ полумаратона...

Данас сам се са пијаце вратио пун утисака, па кажем буразу како ми је жао што немам фејзбук (профил) да се напијем крви некоме, вербално у писаној форми. Мислим, знам ја да имам блог, али то је превазиђено, дјелује озбиљно, злонамјерно...

Постоје и други облици "вентила", али џаба кад ми коментаре не објављују... па на свим мјестима гдје се коментари одобравају прије објаве. Баш да видимо хоће ли одобрити сљедећи...

Каже, М:ТЕЛ БЛ ПОЛУМАРАТОН Кенијац Кимајо оборио рекорд, наслов је чланка, а мој коментар је сљедећи:

И ја сам оборио рекорд, требало ми је 55 минута да се вратим кући (улица Стевана Булајића под Старчевицом) са аутопијаце будући да сам морао доћи преко моста у Шехеру, јер су талентовани момци у плавом одсјекли најшири прилаз насељима Мејдан и Старчевица (и на тај начин привремену градску "обилазницу") тако што су комплетно блокирали правац од ЧЕТИРИ ТРАКЕ од раскрснице код кафе бара "Шкорпион" према Старчевици, а из правца Ребровачке цркве је такође саобраћај био блокиран према Мејдану путем тог крака транзита.
Венеција мост пуст јер је одсјечен (могуће га прећи и само скренути лијево на споменутој раскрсници - наставити дијелом Булевара Степе Степановића којим није ишла траса маратона), градски мост исто тако - блок код кружног тока у Малој чаршији, људи су се окретали на самом мосту, а Зелени мост затворен.

Генерално, организација саобраћаја је била катастрофална, ако је још некоме требао неки доказ да је "мајмун ушао у тенак" односно да су потпуни идиоти уваљени на одговорне позиције, мислим да након овога стварно не треба.

Овим путем бих апеловао - вјероватно узалудно - да се људи/физичка лица/правна лица/институције не баве стварима о којима не знају ништа, па бих прије свега апеловао да се град не бави организацијом било каквих манифестација а МУП обезбјеђивањем истих.

Унапријед хвала,
Бојан Влајић

А описано је само дио саобраћајног хаоса који је владао усљед неспособности организације истог, а ако људи буду ћутали, биће још горе јер ми се чини да је момцима у плавом занимљиво да глуме блокере саобраћаја (израз искориштен у покушају избјегавања вулгаризама).

П.С. Тек уз помоћ овог чланка заправо уочавам да је то М:ТЕЛ полумаратон (атлетика није баш мој фах, очигледно). Много им хвала на организацији тог догађаја, а како ријечи обично нису довољне, своју ћу захвалност исказати преласком у Хало мрежу. Мјесечно трошим око 5 КМ на мобилни телефон (исти ми је сасвим небитан), али сад видим да је и то превелик недобровољни прилог за кирију у згради Милета ("Радишића").

Malo fali, šta fali...

Kad mi je baš dosadno, ostavim neki komentar na Press RS portalu, iako je isti poprilično loš, kako tehnički tako i sadržajno. Nekad objave komentar...

http://pressrs.ba/comments/241906

19.04.2016 - 15:44

Бојан

Шта ли је Додо подметнуо ових тролова: Источна алтернатива, Позитивна српска, "безбједњаци"...

Odgovori

Jedino što ovdje fali dio nakon te tri tačke koji je glasio "sva sreća pa im Pres uvijek ustupi prostor".
Da nije smiješno, bilo bi smiješno... bijeda novinarska, malo manje bijedna od SRNE.

Još jedan - u nizu - dokaz da je Dodik ustaša...

U mojoj kratkoj karijeri zaposlenog prosvjetnog radnika bilo je mnogo simpatičnih situacija, jer djeca su djeca su djeca, sa njima treba lijepo i polako i biće sve u redu... valjda.
Onomad se desilo da na času učenica prevodi lekciju, da li je bila nova lekcija ili pak prevod stare lekcije za ocjenu nisam siguran, ali je bio dobar prevod, poprilično. Do jednom, kad učenica reče odvjetnik. Na to sam se nasmijao i zatražio prevod na srpski, jer je odvjetnik riječ iz hrvatskog jezika. Učenica se brzo ispravila uz osmijeh...

I šta sam ja radio kad dođe ustaša u pola Beograda i govori odvjetnik... što ne bi bilo tako sporno da se taj ustaša ne izdaje za "srbina" i da nije predsjednik Republike Srpske, te u razgovoru sa novinarkom televizije N1 ovako otvara priču:

“A jeste dosadni! Šta hoćete? A zašto Vi hoćete? Vi ste neki odvjetnik tamo nekoga? A šta Vi radite? Kako vi znate da ima poziva, a ja ne znam?”

"Sjedi, jedan."

P.S. Malo bajato, znam, al' šteta da se baci.

Radovane, moj Radovane... a vidi Vojislava.

Prvi predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić je u Hagu osuđen na 40 godina zatvora. Bosanski muslimani (makar onaj jedan dio njih) nezadovoljni jer nije doživotna kazna (Radovan ima 71 godinu) i nije potvrđeno da se desio "genocid" u svakom mjestu gdje god je ubijen neki bosanski musliman. Mislim da je propagandna mašina pogriješila što nije ustanovila monogenocid. Ako može biti lokalni, polno diskriminatoran, "genocid", onda bi mogao i monogenocid.
Elem, ta presuda je samo pokazala u čemu je to Republika Srpska bolji dio Bosne i Hercegovine: u činjenici da veći procenat građana Republike Srpske (Srba) razumnije prihvata činjenicu da postoji onaj drugi entitet, za razliku od ekstremne propagande iz Federacije (koja ne mora nužno da predstavlja većinu građana, jer vjerujem da je većini prije svega pun ku... bijede usljed pljačkanja države od strane državnika) koja insistira na "genocidnom temelju RS" konstantno zaobilazeći niz činjenica.
I, gratis na ovu temu, što reče jedan komentator na portalu klix.ba:

kemal malovčić
prije 1 sat, 3 min
+9
ova presuda do sada je na kladionici imala kvotu 1,01..
9
0

A taj je komentar iz nekog razloga nestao...

Sa druge strane, Vojislav Šešelj, legendarni vojvoda, "pobijedio" je Hag: nakon 12 godina u zatvoru presuđeno je da nije kriv za one stvari za koje su ga optužili, kao što, realno, nije. Šta uopšte reći za Vojvodu, što on nije rekao sam? Ništa, pustiti čovjeka da se sam brani...

Preko Drine: Banja Luka izbor za rupu godine

Preko Drine: Banja Luka izbor za rupu godine: U Banjaluci je u toku izbor za rupu godine. Izbor je težak, mnoštvo je pristiglih radova sa područja cijelog grada. U uži izbor do finalno...

Gordana Stevandić - žena kod koje nema drugog stepena! :)

U vrijeme dok sam pisao članke "Ukidanje suda i tužilaštva? Pođimo od sebe." i "Ukidanje pravosuđa RS - dio drugi" bavio sam se - išao na pripremno ročište i pripremao za dalje - jednom od moje dvije posljednje tužbe (nadam se), tužbom protiv osnovne škole "Stanko Rakita" iz Banjaluke (Vrbanje). Tu sam doživio jedan divan primjer u prilog tvrdnji da pravosuđe RS treba ukinuti ali nisam pisao o tome jer nisam bio siguran da li treba da to potisnem iz sjećanja. Na žalost, ne mogu ni potisnuti ni zaboraviti, a stižu plave koverte, pa onda evo za nauk, ako neko nekad potraži na internetu pojam Gordana Stevandić (sudija Osnovnog suda u Banjaluci), jedno poprilično nevjerovatno - i zasad nezavršeno - iskustvo sa dotičnom.

Naime, O.Š. "Stanko Rakita" je raspisala konkurs na kojem je tražila godinu dana radnog iskustva, konkursna sezona 2013. - pred početak školske godine. U toj konkursnoj sezoni sam predao dokumente na svega tri konkursa; pored toga je još bio konkurs u O.Š. "Ivo Andrić" (BL) gdje je uslov bio nedefinisano radno iskustvo (samo da ga ima) te konkurs u osnovnoj školi u Krupi na Vrbasu gdje je takođe tražena godina dana radnog iskustva.

U drugom slučaju ("Ivo Andrić"), bio sam uredno pozvan na testiranje i razgovor i, naravno, nisam primljen. Ne sjećam se tačno bodovanja, nije ni bitno. U druga dva slučaja sam nezakonito eliminisan sa konkursa zbog toga što nemam tih godinu dana radnog iskustva. Naravno, odmah sam predao tužbe, identične, još mi je takav primjer trebao i da koliko-toliko zaokružim priču o tome kako ovdje NE POSTOJI PRAVO NA ZAPOŠLJAVANJE POD JEDNAKIM USLOVIMA. Iako u relevantnom zakonu stoji da poslove nastavnika mogu obavljati i pripravnici (osobe bez radnog iskustva), direktori tjeraju po svome...

Tužba protiv škole u Krupi na Vrbasu je stigla nekad naredne (2014) godine na dnevni red u Osnovnom sudu, što se očitovalo rješenjem da "dopunim" tužbu (što sam djelimično učinio), a nekih pola godine nakon toga je stiglo rješenje da se tužba odbacuje kao neuredna. Na to sam reagovao žalbom Okružnom sudu koji je žalbu usvojio i vratio predmet na prvostepeno rješavanje. Od tad je prošlo... pa ne znam ni ja koliko, Osnovni mi se nije javio po tom pitanju.

Za to vrijeme, identična - veoma jednostavna - tužba protiv škole "Stanko Rakita" je stajala u ladici, da bih ja bio pozvan na pripremno ročište 29.09.2015. godine, bezmalo dvije godine nakon predavanja tužbe. Mislim da bi apsurdno bilo objašnjavati šta trajanje procesa znači za radne sporove, jednako kao što bi apsurdno bilo objašnjavati šta pravda znači za pravosuđe Republike Srpske. Bilo kako bilo, otišao sam na to pripremno ročište. Ono što je tamo uslijedilo, iskreno sam zažalio što sebi svaki put kažem kako ću na neki način (audio/video) snimati dešavanja na sudu, a onda to ne učinim... Slijedi nepotpun opis cirkusa koji se desio 29.09.2015. godine a isti sam pokušao u pismenoj formi rekonstruisati zarad dalje žalbe (biće objašnjeno kasnije)...

Na „pripremnom ročištu“ (s razlogom pod navodnim znacima), Gordana Stevandić koristi sat i po svog skupo naplaćenog vremena da me pokuša ubijediti da odustanem od tužbe. Usljed apsurdnosti, na trenutke sam se pitao da li se radi o skrivenoj kameri. Pripremno ročište počinje rečenicom tipa „Ja sam Vas pozvala da mi vidimo šta ćemo sa Vama.“ gdje se pokazuje apsolutna nestručnost navedene osobe i nespremnost za rad na ovakvim slučajevima. Međutim, ono što je uslijedilo je materijal za crnu komediju...

Nakon objašnjavanja da ja smatram da je ugroženo moje pravo na zapošljavanje pod jednakim uslovima te da tražim poništavanje konkursa, Gordana Stevandić mene ubjeđuje kako ja nisam ispunjavao uslove konkursa te to potkrijepljuje hipotetičkim primjerima o konkursima za sudije gdje se traži „šest godina radnog iskustva“ pa ljudi koji to nemaju „ne javljaju se na konkurs da se ne blamiraju“ (apsolutno idiotski primjer, posebno uzimajući u obzir različitost sa mojom situacijom i relevantne zakone na koje se pozivam). Što se tiče radnih mjesta obuhvaćenih tužbama, na konstataciju da je pripremno ročište zakazano nakon dvije godine, kad ljudi primljeni na spornom konkursu više ne rade na tim radnim mjestima (na konkursu su bila dva radna mjesta nastavnika engleskog jezika), Gordana Stevandić sliježe ramenima. Na pitanje šta znači slijeganje ramenima nema odgovora. Takođe, Gordana Stevandić meni, tužitelju, na „pripremnom ročištu“ kaže da ja „gubim vrijeme jer su oni [misleći na sebe i na prisutne sa tužene strane] plaćeni da tu budu a ja nisam“.

Dalje, Gordana Stevandić smatra kako sam ja jedan „jako ogorčen mladić“ zbog toga što nemam posla (i što sam podnio nekoliko tužbi povodom toga) pa mi daje „prijateljske savjete“ kako „treba da se bavim nečim drugim“, kako „mi treba neko ko će mi pomoći da se usmjerim u životu“, pita me „šta želim da postignem“, objašnjava mi kako „sam ne mogu ništa promijeniti“ te navodi da je „ona imala hiljadu ovakvih [slučajeva] poput mene“ a na moje pitanje da li je imala identičan slučaj odgovara sa „ne“.

U uslovima diskusije koja nije ličila ni na pijačnu, s vremena na vrijeme dolazim do riječi te objašnjavam kako ja, kao nezaposleno lice, želim da pokušam da promijenim nešto u meni srodnom domenu zapošljavanja gdje smatram da ima puno problema, putem tužbi, (eventualnog) obraćanja Ustavnom sudu, medijima i sl., na šta Gordana Stevandić komentariše kako sam ja sigurno „instruisan od strane nevladinih organizacija“ [konkretno CCI, prim. aut.] koje „plate 5.000 KM Alternativnoj televiziji za termin pa pričaju kako [ovdje] ništa ne valja“ (direktan citat). Dakle, samo je nedostajalo da Gordana Stevandić izvadi svoju člansku kartu vladajuće stranke. Na sve to, u opštoj nevjerici sam ipak uspio reći Gordani Stevandić da „samo ako joj je glava baš duboko u pijesku (ona) može konstatovati kako je ovdje sve u redu sa zapošljavanjem“. Naravno, na to nije bilo odgovora.

To su samo neki od „bisera“ kojih je bilo obilje na „pripremnom ročištu“ i smatram da bi bilo nemoralno sa moje strane da isti tek tako odu u zaborav. Bilo je tu još bravura od suprotne strane (direktora škole "Stanko Rakita") ali nepravedno ću zaključiti da su takvi likovi manji problem od Gordane Stevandić...

Na žalost, od tog i takvog živopisnog pripremnog ročišta je ostalo ovo:

Tu je vidljiv rok od tri dana koji je Gordana Stevandić sama sebi zadala a kako je taj rok ispoštovan, evo, sve sa pečatom:

Obzirom da sam već (bio, i ostao) u poodmakloj fazi nezainteresovanosti za bilo kakvu aktivnost na ovom polju, koristim sve moguće krivine, pa tako i činjenicu da nije naveden rok za dopunu tužbe, na stranu to što ovakvo rješenje nije ni blizu onog o čemu smo pričali na "pripremnom ročištu". Ako može sud da ne poštuje zadate rokove, mogu onda ja da poštujem nezadate, zar ne? :) [Prvi odnosno drugi emotikon t.j. smajlić na ovom blogu, prim. aut.]

Međutim, nelezivraže, Gordana Stevandić je nakon dvije godine čekanja da se pozabavi tužbom dala pun gas, tako da mene nakon nekog vremena u plavoj koverti iznenadi Rješenje o odbacivanju tužbe (odnosno, preciznije, da se tužba smatra povučenom):

E, to sam već smatrao nesportskim potezom pa sam iskoristio navedeni pravni lijek:

Lako je vidljivo da je dio žalbe gore kopirani opis cirkuskog "pripremnog ročišta". Međutim, tu dolazimo do naslova. Ne dopušta Gordana Stevandić da to ide dalje - prema Okružnom sudu - šalje Rješenje za dopunom žalbe (prvi put u mojoj "pravničkoj" karijeri):

Opet, obzirom da već imam neku "pravničku" karijeru, vrlo brzo odgovaram i na to:

U borbi sa ovom vrstom zla - korumpirano pravosuđe sa multidisciplinarnim pristupom - valja, koliko pametan, biti jednako i drzak. Budući da sam dijete poštenog prosvjetnog radnika - stare seoske učiteljice, po prirodi mi ne leži da budem drzak ali se trudim. Iako je - savjet za sve putnike namjernike koji su se našli da čitaju ovo - dobro što više stvari imati u pismenoj formi, jer vam se može desiti da na ročištu nemate pravo da kažete sve što mislite odnosno da isto bude ignorisano i ne uđe u zapisnik (što je kao da nije ni izrečeno), opet nekad ne treba ništa objašnjavati već samo "u kost".

Elem, prođe nekih dva mjeseca da bi me jutros u plavoj koverti iznenadio još jedan pozdrav od Gordane Stevandić:

Dakle, za nju ne postoji drugostepeno. Nema Okružnog suda, nema dalje od nje. Kako je to moguće, ne znam. Šta uraditi sa ovim, ne znam. Da li tražiti njeno izuzeće ili ne, ne znam. Isto tako, u igri je i nedolazak na ročište... šta mi se može desiti, da mi odbaci tužbu? :)

Sve u svemu, Gordana Stevandić, sudija Osnovnog suda u Banjaluci, na osnovu ovog dosad uvjerljivo vodi na listi ljudskih nekvaliteta zaposlenih da "dijele pravdu". Šta bude dalje - biće, potrudiću se da opišem, zarad opšte informisanosti, jer kod nas to šugavo pravosuđe ima neki kredit na osnovu trulog sistema iz prošlih vremena (koji smo naslijedili), nigdje se ništa ne može pročitati o tim ljudima koji igraju veoma ozbiljnu ulogu u našoj propasti, a to je, realno, banda magaraca koje treba šutirati nogama i pljuvati na ulici. Čast izuzecima, naravno, međutim, crta se mora podvući i konstatovati da bi bilo dobro da sve to izgori, do temelja.

Još jedno poništeno rješenje Osnovnog suda...

Dok sam danas izašao do - igrom slučaja - pošte, poštar me iznenadio još jednom plavom kovertom koju ugledah u majčinim rukama po povratku u topli dom. Okružni putem Osnovnog suda, piše da je moja žalba na Rješenje Osnovnog suda o odbacivanju moje tužbe protiv Ministarstva prosvjete i kulture RS osnovana te da se vraća prvostepenom sudu na postupak.

Iskren da budem, više mi nije bitno, a nije već neko vrijeme. Dobio, izgubio, u velikoj šemi stvari, nebitno je. Pokušao sam. Važno je učestvovati. Tješim se time, dok se bavim nekim drugim životnim istraživanjima. Za mene je sve ovo jedno zanimljivo iskustvo, nije nikakvo tjeranje pravde i satisfakcije već obična građanska dužnost... građanska dužnost u zemlji seljaka.

Slučaj protiv Ministarstva prosvjete je prva "priča" koju sam pokrenuo, objavio sam veoma čitan tekst na portalu BL!N u oktobru 2011. godine, malo poslije i predao tužbu Okružnom sudu koji se nakon bezmalo dvije godine (neposredne prije smjene Kasipovića sa pozicije ministra prosvjete) proglasio nenadležnim i uputio slučaj na Osnovni. Tu je čekala druga ladica (dvije godine) a zatim Mirjana Radulović preuzima i šalje zahtjev za dopunom tužbe. To sam i učinio u skladu sa iskustvom stečenim u radu sa Dragomirkom Stanojević odnosno na slučaju protiv Ministarstva nauke i tehnologije. Međutim, za Mirjanu Radulović ta dopuna tužbe nije bila dovoljno dobra te je tužbu odbacila. Sad je Okružni rekao da tužba nije trebala biti odbačena.
Nezvanično saznajem da je modus operandi Mirjane Radulović da sudi radne sporove u korist poslodavaca, te da je izuzetno kruta po pitanju pristupa procesu pa se razbacuje rečenicama tipa "To neće ući u moj zapisnik!"...

Dakle, još jednom se može postaviti pitanje, koja je poenta Osnovnog suda?

***

Nego, ono što sam ostao dužan, presuda Okružnog suda u slučaju ŠUP škole kojom se u cjelosti ignoriše Zakon o zaštiti ličnih podataka BiH (analogno i Instrukcija Ministarstva prosvjete o konkursima, Preporuka Ombudsmana o ovom slučaju...) te se navodi da ja nisam pobijao konkurs (?!)...
Slijedi mi pokušaj Revizije Vrhovnom sudu RS te Apelacije Ustavnom sudu BiH.

Još jedna preinačena presuda Osnovnog suda...

Tužan li je dan kad se moram oglasiti na ovom blogu, ali možda ga neko i čita, pa eto...
Umjesto nekog lijepog pisma, danas stiže plava koverta. "Nešto od Osnovnog suda", kaže poštar snuždeno, na šta vedrijim tonom odgovaram: "Ma više i oni i njihove gluposti"... i baš gluposti.

Elem, stigla drugostepena presuda u slučaju protiv ŠUP škole. Ukratko, hronologija (od konkursa u avgustu/septembru 2011. godine pa naovamo):
1) ŠUP škola me otkači sa konkursa zbog toga što nisam priložio uvjerenja o nekažnjavanju i nevođenju krivičnog postupka (što je nezakonito po Zakonu o zaštiti ličnih podataka BiH);
2) Žalim se Ombudsmanu za ljudska prava BiH s nadom da će uraditi nešto... što nisu;
3) Pišem tužbu sudu;
4) Osnovni sud (Dragomirka Stanojević) me handri zbog adrese drugotužene (koju ja uopšte neću da tužim) te na osnovu toga odbacuje tužbu;
5) Okružni sud poništava odluku o odbacivanju i stvar vraća u postupak;
6) Osnovni sud (Maja Krajnović) sudi kako sam nezakonito odbijen sa konkursa ali tom prilikom nisu prekršeni nikakvi (bitni) zakoni.

I sad ovo...
Okružni sud odlučujući drugostepeno uvažava sve žalbene navode prvotužene, preinačava presudu tako da apsolutno nisam u pravu, pri tom ignorišući Instrukciju Ministarstva prosvjete, Preporuku Ombudsmana kao i sam Zakon o zaštiti ličnih podataka BiH na čemu je sve zasnovano - a koji se nigdje ne spominje u obrazloženju - te nalaže meni da nadoknadim troškove parničnog postupka prvotuženoj u iznosu od 1.125,00 KM.

E, sad, šta je ovdje zanimljivo?
I dalje imamo slučaj da sve dosad što je Osnovni sud donio ili presudio, drugostepeno je poništeno ili preinačeno. Što se mene tiče, to su dva poništena rješenja i dvije preinačene presude. Jeste, preinačavanje ove presude ne ide meni u korist, međutim, ni od preinačavanja prošle presude (slučaj protiv Ministarstva nauke i tehnologije RS) nisam imao neke naročite koristi u nekom širem smislu stvari.

Ono što je bitnije, jeste da mi je drago da je došlo do ovoga. Da konačno neko mora da fasuje. Pa ćemo vidjeti ko će. Rok za plaćanje je 15 dana od donošenja (tako piše!) presude (21. januar) pod prijetnjom prinude naplate. Da vidim i to.

P.S. Dodatni kuriozitet jeste što u dokumentu postoji niz različitih grešaka, od pravopisnih do logičkih. To se dosad Okružnom sudu nije dešavalo. Skeniram uskoro i stavljam na blog.