Zima dođe, ja se ne oženih...

Prošlo je nešto više od mjesec dana od suđenja za slučaj MNT (VEZA NA SADRŽAJ*), a presude još nema. Zakonski rok za dostavu presude je 30 dana. U međuvremenu sam sreo jednog poznanika koji me je ohrabrio podatkom da to obično i ide tako, a tek onda izvršenje presude - ukoliko je u korist "malog čovjeka".

Bilo kako bilo, palo mi je na pamet da na brzinu bacim hronologičnu računicu na papir.

Konkurs na koji sam se žalio se desio u aprilu 2012. godine, konkurs na godinu dana - pripravnički staž, a ja odluku čekam 19 mjeseci kasnije. Kad se oduzme sve vrijeme koje sam izgubio zato što nisam završio pravni fakultet (nebulozni zahtjevi suda za ispravljanjem i dopunjavanjem tužbe), šta se dobije:
- vrijeme za ulaganje prigovora/žalbe na odluku je 15 dana;
- rok za odgovor je 15 dana (mada se taj odgovor ne mora dobiti iz prvog puta, kao u Ministarstvu prosvjete);
- ulaganje tužbe sudu - sud bi u roku od 30 dana trebao da se javi (ha-ha);
- javljanje suda - zakazivanje pripremnog ročišta - razmak je bio 90 dana;
- od pripremnog do glavnog ročišta je razmak bio 90 dana;
- od glavnog ročišta do presude (zakonski, kao što navedoh) 30 dana.

15 + 15 + 30 + 90 + 90 + 30 = 270

U IDEALNOM slučaju, za koji nema dokaza da se može desiti ovdje, ova stvar bi bila riješena za devet mjeseci, a radno mjesto je na 12 mjeseci. Svaka vam čast, hvala, doviđenja.

***

Usput da navedem da mi je u prošlu subotu (23. novembar), stigla jedna mala plava koverta od suda, ali, "dopuna i ispravka tužbe" za drugi slučaj koji sam pokrenuo u septembru. S obzirom da se bazično žalim na iste stvari, sve sam te korake već prošao a zanimljivo je vidjeti razlike u radu sudija.

Uložio sam tužbu na konkurs u jednoj osnovnoj školi jer sam izbačen iz konkursne procedure (nisam pozvan na razgovor i test) jer nemam godinu dana radnog staža - apsolutno nezakonito uskraćivanje prava na zapošljavanje pod jednakim uslovima.

Naime, za razliku od slučajeva MNT i ŠUP, ovdje sudija Radana Radoja od mene NE TRAŽI da navedem drugotuženu stranku (osobu koja je primljena na konkurs), ali traži od mene, u skladu sa Članovima 53. i 334. ZPP, da navedem:
1. Pravni osnov tužbenog zahtjeva
(Član 53. ZPP jasno kaže da će sud postupiti po tužbi i kad tužilac nije naveo pravni osnov tužbenog zahtjeva - dakle, zahtjev ničim opravdan i apsurdan.)
2. Osnov za nadležnost 
(Probajte poslati tužbu nekom drugom sudu van svoje opštine... logično je da za parnični postupak u prvom stepenu bude nadležan lokalni osnovni sud, samo što to, izgleda, treba nacrtati, ili navesti ZPP i Zakon o sudovima RS.)
3. Navesti zakonskog zastupnika tuženika
(E, ovo je apsolutni hit: ne samo što se to nigdje ne spominje u ZPP, nego što je i sasvim logično da ja u ovom trenutku ne znam ko će biti taj zakonski zastupnik, niti treba da znam.)
4. Dokaz u dovoljnom broju primjeraka
(Potrudiću se pa napraviti po kopiju svega viška, samo da ne bude kao u slučaju MNT da se moji priloženi materijali ne izgube na prijemu.)

A to je tek prva ispravka i dopuna tužbe, kroz koju sam prošao već dva puta. 
Usput, ko ima vremena za čitanje:
Zakon o parničnom postupku RS (popularno ZPP)
Hvala advokatu Prnjavorcu što je učinio internet dostupnim ovaj zakon, jer da se pita onih koji pišu ove zakone, plaćali bismo ih duplo - da ih napišu, a onda da nam ih ustupe na čitanje (kao što se plaća Službeni glasnik RS, je li)...




* Izbacujem iz upotrebe termin LINK. Možda je to dobro.

Sloboda mišljenja, govora, jednoumlje, ovo-ono

U svom novinarskom radu za novac, koji je bio manje novinarski a više za novac, objavio sam četiri teksta za 6yku, "online magazin za online mislioce". Bile su to sasvim korektne pare po tekstu, štaviše. Međutim, nisam mogao dočekati da objavim četvrti (to je mjera), i razgulim odatle. A nisam gadljiv na pare...

Kako je uopšte došlo do toga da pišem za 6yku? Veoma jednostavno. Obratio sam se uredniku iste sa molbom da objavi moju priču "Kako se zaposliti u Ministarstvu prosvjete?", a on mi je predložio da otvorim blog u okviru 6yka servisa... k'o da nemam dovoljno svojih blogova. Ipak, to sam i učinio, tamo objavio par stvari (pored serije prosvjetnih tekstova "LEC GO!"), između ostalih komentar o posjeti precj. Mileta Dokurca socijalističkoj federativnoj republici Americi (Mile je tamo otiš'o k'o posljednji papak, susreo se sa nekim nebitnim likovima i sjedio za stolovima na kojima nije bilo janjetine). Taj je tekstić izreklamiran i na 6yka fejzbuku i uslijedio je poziv za saradnju...

Objavih nekako jedan, dva, tri tekstića, uz dosta sugestija i komentara od strane urednika, od kojih je većina bila na mjestu. Ipak, neke stvari mi nisu sjele, a posebno odbijanje mog (dijaboličnog) teksta o Mevlidu Jašareviću a objavu neke gluposti na istu temu. No dobro, generalno, mala je bara a puno filozofa, valja biti realan. Nego, ono što mi stvarno nije sjelo jeste što u istom periodu dok sam bio "prijavljen" kao autor, moji komentari na tekstove na tom portalu nisu bili objavljivani... zanimljivo, zar ne? Tu posebno pamtim slučaj iz decembra 2011. godine o raciji u sad već nepostojećem klubu DFK.

DFK odnosno Demofest Klub je trebao biti neko mjesto za rokenrol ili makar alternativu ili makar nenarodnjake, a bio je... skoro to. Radio je loše, neplanski, i propao je. Šta da se radi. Da sad ne ulazim u priču iza DF odnosno DFK i nj. veze sa vlastima, desilo se u decembru 2011. da je izvršena racija u tom klubu i tom prilikom je specijalna policija podijelila par šamara gostima koji se nisu ponašali u skladu sa pravilima ponašanja prilikom racije. A pravila su jednostavna: NEMOJ BITI GLUP. Kad specijalna policija vrši raciju u klubu, NEMOJ BITI GLUP. Možeš ti i biti glup, ali budi spreman na posljedice. U tom trenutku nemaš svoja dječja prava. Većina u ovoj državi nema ta prava većinu vremena, ali posebno tad. Elem, tako sam nešto bio pisao u svojim komentarima, suvo i realno. Ti komentari nisu objavljeni. Sa druge strane su bili komentari o policijskoj brutalnosti, kršenju zakona, nepravdi... Kad je racija u kokainskim noćnim klubovima, onda je to u redu, ali kad je u DFK, onda to nije u redu, dao se izvući neki zaključak, po meni, nelogičan. A u životu svom nikad ništa nisam rekao pozitivno za kokainske noćne klubove, ali, treba biti realan. Racija je racija, policija je policija, šamarčina je šamarčina. Međutim, komentar nije komentar, posebno ako nije objavljen...

Zato i imam ovaj blog... da objavim, uzroke i razloge, i ovo-ono.

P.S. Realno, 6yka je veoma zanimljiv portal sa raznovrsnim sadržajima kojem pored navedenog te nekih momenata koji liče na patetiku i žutilo ("Nakon pisanja 6yke se desilo..."), mogu zamjeriti samo što nije srpski...

Trzaj borbe protiv MNT

Djelić priče o tužbi protiv MNT odnosno RS odnosno Sande Desnice (prethodno: LINK), u prošli sam dio zaboravio da dodam...

Prvo je apsurd odgovora iz Pravobranilaštva RS u kombinaciji sa izvještajem MNT o konkursu (taj sam izvještaj dobio uz odgovor na tužbu):

Dakle, Pravobranilaštvo RS kaže kako S. nije bila zaposlena, a na narednoj strani MNT kaže kako je S. obavljala poslove. Pitao sam sudiju Dragomirku Stanojević koja je razlika, jer je to neka enigmatika van mog dometa. Druga slika je nastavak S. kvalifikacija gdje stoji da je ona "upoznata na sa načinom na koji se obavljaju odnosi s javnošću". Primljena dva mjeseca prije ostalih kandidata da se upozna sa načinima, a zatim izabrana jer je upoznata.

Inače, to je ovaj dokument:

Ne bih da glumim "pijemont pismenosti", jer pored određenog neznanja stoji i činjenica da namjerno ne poštujem neka gramatička pravila, ali: "visoko školska ustanova", "doprinjeti", "ocijena" uz "doplomirani", "prstupili" i slično... Iskreno, žalosno je da to bude Republika Srpska. Žalosno.