Ima li urednika u novinama?

Vremena su se promijenila, a sa njima i mediji. Brzo se živi, brzo se odrasta, brzo se umire. Nema više romantike kao nekad. Erotiku je zamijenila pornografija. Narodnu muziku je zamijenio turbo folk. Vijest je zamijenila senzacija.

IMA LI UREDNIKA U NOVINAMA?

U početku bijaše knjiga. Zatim su na knjigu udarile novine, sažetija forma. Slika govori hiljadu riječi a pokretna slika još više, novine pretrpile težak udarac pojavom televizije. Ipak, nije tu kraj, televiziju tlači internet. Trenutni rezultat: internet na vrhu, knjiga na dnu. Egzistiraju još uvijek i novine i televizija ali više radi navike nego potrebe. Međutim, teška vremena diktiraju promjenu pristupa...

Nedavno se po štampanim medijima razvukla serija članaka o slučaju u banjalučkoj Tehnološkoj školi gdje je profesor fizičkog optužen za pedofiliju. Optužen nije isto što i osuđen, ali ishod tog suđenja nam je ovdje sekundaran. Isto tako, taj slučaj nije jedina neregularnost sa tom školom, međutim, i to je sekundarno. (To je tek dio uvale borova zvane "Prosvjeta u RS".) Ono čime ćemo se baviti je riječnik korišten prilikom novinarske obrade podataka. Tačnije, izostanka obrade podataka. Tako dnevni list Fokus piše:

Učenici su čuli sve što se u prostoriji dešavalo, pa čak i profesorove riječi: "Tu, tu, tu mi se natakni!"
Učenicama se često obraća sa riječima: "Kupite čokoladu da je zajedno jedemo, pa ćemo poslije da se hm, hm, hm... !"
Profesor se perverzno ponaša, pita učenice "kako se zabavljaju i kako puše"...

Teško je reći tačno kad su se dnevne novine pretvorile u šund literaturu... Ne tako davno su se, umjesto ovakvih slikovitih primjera, koristili termini poput "vulgarno/lascivno izražavanje", "nemoralne ponude" i sl., dok danas nema tog eufemi(ni)ziranja. Ipak, priručnik "Perverznjak u 100 lekcija" na stranicama hronike je ipak malo previše...

No, to smo mi. Sitni, glupi, prljavi. Daleko od civilizacije, daleko od Evrope. A Hrvatska je blizu nas, a i blizu Evrope. Ipak, previše su se oni družili sa nama, a da prođu bez posljedica. Tako je u dnevnim novinama imena Jutarnji list svojevremeno osvanuo članak "Ispovijest starlete iz lanca prostitucije". Tužna priča o djevojci koja je, jadna, naivna, upala u vrtlog kokaina i seksa uz naknadu. No, tema je sekundarna. Na stranu i lično mišljenje potpisnika ovih redova da su takvi novinski napisi zapravo glorifikacija prostitucije. Sporan je kvalitativni opis nedjela. Tako tu stoji:

Kleknula sam između njegovih nogu, primila ga s obje ruke i stavila u usta. Nije mu bio osobito velik, normalne veličine. I, hvala Bogu, nije smrdio. Prvo sam ga cijelog oblizala, izvadila mu jaja iz hlača, a onda ga počela gutati...

Ruku na srce, treba reći da je ovo objavljeno u Nedjeljnom Jutarnjem listu. Valjda taj Nedjeljni ne čitaju djeca i vjernici. Jer, drugačije, red bi bio da se neko uhvati za glavu i da kaže ZA BOGA MILOGA! Nekad su se za ovakve priče morali kupovati časopisi koji se nose u kesi ili pod kaputom...

Usput, mala digresija. Donedavno nisam znao šta je to zapravo starleta. Dnevne novine Press RS su me prosvijetlile:

- Veoma me vređa kada me neko nazove starletom, jer to nisam. Starleta je, recimo, Stanija Dobrojević, koja je poznata samo kada se sa nekim zabavlja. Model sam od 11. godine i zaposlena sam u "Plejboju". Ne kažem da je starleta nešto ružno, ali to je stepenica ispod modela. Svaka devojka koja ne zna šta da radi sebe naziva starletom i ne skida se sa televizije - rekla je Anastasija Buđić, "Plejbojeva" zečica i članica grupe "Models".

Dakle, starleta je stepenica ispod modela. Malo Vujaklije nikad nije na odmet.

Press je porijeklom iz Srbije, one zemlje na Balkanu koju je 1999. NATO pakt pokušao da vrati u 1899. Nisu uspjeli, makar do kraja, makar zasad. U Srbiji se još uvijek štampa štampa, a šta štampa štampa, ilustracija. Magazin Puls, roba široke potrošnje - galanterija za stoliće u frizerskim salonima, malo tabloid-trač, malo poznati i slavni, malo TV program, malo reklame. Intervju naslovljen "Rokenrol je živjeti s mamom", pjevač Đorđe David Nikolić:

Kada ga vidi kako uz jak gitarski zvuk ulazi u kafe "Čorba" dok se duga plava kosa vijori za njim, čovjek nikad ne bi rekao da je stvaran lik s više nego teškom biografijom. Izdepiliran, istetoviran, šamponiran i apsolutno spreman za intervju...

Na stranu ova novinarska interna šala "šamponiran" (nadimak dotičnog je Đole Šampon), ovdje je zanimljivo kakav se ideal srpskog rokera nameće: izblajhan, izdepiliran, istetoviran... baš lijepo. Nego, nije to tema. Tema je iskrenost Đoletovog razmišljanja na temu žena:

Mislim da sam izabrao ženu na pravi način jer nisam razmišljao samo (!) o tome koliko je zgodna i lijepa, da li ima DOBRU SISU ili dugu kosu...

I tako, domaćica sa sobom u frizerski salon povede svoju 12-godišnju kćerku. Dok se mama fenira, kćerka na stoliću ugleda novine, u novinama spazi zgodnog, izblajhanog, izdepiliranog, istetoviranog čiku te krene čitati intervju sa njim. Nakon što je pročitala intervju, prilazi svojoj majci sa pitanjem: "Mama, imam li ja dobru sisu?"

IPAK

Rekošmo već kako slika govori hiljadu riječi, a ako je slika na naslovnoj strani, tih hiljadu riječi vrijedi puno više. Zato su naslovne strane uglavnom i prekrivene slikama. Šampion ovog kratkog izlaganja uredničkih promašaja je, ipak, domaći favorit ("Domaće je najbolje!"), dnevni list Republike Srpske, Glas Srpske. Evo ta slika od hiljadu:

Na slici su fudbalski navijači sa transparentom na kojem piše "Ma Argentinci izduvajte nam po k...c!" (tri tačkice zamijeniti sa arhaičnim hrvatskim sinonimom za sat/časovnik), a to uopšte nije sporni transparent kojeg su redari oteli na Koševu, što je bio povod vijesti. Psovanje nije naročito sporno na utakmicama, međutim, na naslovnoj strani dnevnog lista RS? Da apsurd bude veći, na sportskim stranicama, gdje je bila ova vijest, stoji sasvim kulturna slika istih ovih navijača bez ovog transparenta. Ljudi navijaju za svoj omiljeni klub, vesele se, plješću, milina živa (svaka bi ih majka poželjela za zeta/ove)...

Naslov ovog članka je parafraza imena kultne komedije "Ima li pilota u avionu?" (zapravo prevoda, budući da je originalni naslov "Airplane!"), a i tematika je djelimično zajednička - crni humor, samo što je članak puno crnji od dotičnog filma, iako to na prvi pogled ne izgleda tako. Treba stvari razvrstati: jedno je lični blog Rajka Vasića a drugo su dnevne novine... neki rezoni bi trebalo da postoje.

Vremena su se promijenila, a sa njima i mediji. Brzo se živi, brzo se odrasta, brzo se umire. Nema više romantike kao nekad. Erotiku je zamijenila pornografija. Narodnu muziku je zamijenio turbo folk. Vijest je zamijenila senzacija. Urednike su zamijenili idioti. Sramota je to.

Golman, krilo, bek - sve u jednom

Političar iz vladajuće stranke podnio ostavku, Agencija za nadzor vrba i pranje novca izlazi na teren da ispita sva stabla sa ciljem provjere da li je na njima rodilo grožđe.

Mediji su početkom novembra prenijeli izjavu Staše Košarca, člana GO SNSD:

“Zbog sve većeg obima poslova i zadataka kojima se bavim u javnom životu Republike Srpske i BiH, nisam u mogućnosti da dam potpuni angažman u radu organa Saveza. Smatram da je moja odluka motivisana prije svega moralnim razlozima, a time i opravdana.”

Kao što vidimo, iza njegove odluke o ostavci stoji moral, danas uglavnom neprisutan za razliku od nemorala koji je sveprisutan. Potez hvale vrijedan u ova kurvinska vremena, časno odstupanje. Samo, savez spomenut u izjavi je Fudbalski savez RS, u kojem je Košarac bio potpredsjednik, a ne Savez NSdemokrata ili neki drugi. Da ne bude zabune. Komentari na ovu vijest su rijetki ali dirljivi. Tako jedan čitalac kaže kako je nenadoknadiv gubitak za fudbal u RS, a i čitavom svijetu, to što jedan takav intelektualni kapacitet i vrsni poznavalac (ne navodi se čega) napušta FS RS.

Međutim, onima bolje upućenim, ova vijest nije došla kao iznenađenje. Košarac je stari davalac ostavki. Tako je ove godine već podnio jednu ostavku, na mjesto člana UO F.K. “Slavija” što je objavljeno 05.01.2011. Krajem tog istog mjeseca je osnovan Klub malog fudbala “Tango” u Istočnom Sarajevu gdje je on imenovan za predsjednika UO i člana Skupštine kluba. Vijest objavljena 28.01.2011. godine na internet stranici Futsal Balkan kaže da je KMF “Tango” osnovan svega 23 dana od pokretanja ideje. Košarac je tom prilikom istakao kako aktivnosti oko registracije kluba u područni FS, FS RS, FS BiH moraju [sic] ići ubrzano kako bi klub uzeo učešće u Kupu RS koji počinje u februaru. Naveo je još kako se planira pokretanje škole fudbala, nastup u Prvoj ligi RS, priključivanje eliti u BiH, a jednog dana međunarodna scena. Priča je ubrzo potkrijepljena djelima, Tango je osvojio Kup RS. U vijesti povodom toga stoji:

“Medalje i pobjednički pehar ekipi Tanga uručio je Staša Košarac, potpredsjednik FS RS. Domaćin i tehnički organizator završnog turnira bio je KMF “Tango” iz Istočnog Sarajeva.”

Eto, uzmem novine u ruke, u rubrici “Sport” Staša Košarac, u ovom i onom kontekstu: predsjednik, potpredsjednik, direktor, član UO, član Skupštine, golman, krilo, bek - sve u jednom. Inače, iako me sport ne zanima previše, u posljednje vrijeme sam se vratio na čitanje novina od kraja, jer mi je više muka od onoga na početku. No, kako volim da patim, tako moram sve pročitati. Polako od kraja, preskačem oglase, konkurse i šoubiznis, kad na “Biznis” stranicama Staša Košarac, član Komisije za vanjsku i trgovinsku politiku, carine, saobraćaj i komunikacije. U izjavi kaže kako upozorava na manipulacije koje se dešavaju pri trgovini orasima. Koliko god da je država oštećena prilikom te trgovine orasima, toliko će se uštediti pri štampanju državnih novina: sad ih štampaju na indigo papiru – ostvari se značajna ušteda s obzirom da se na svakoj stranici ponavljaju isti likovi (i pripadajuća im djela). Al’ dobro, nastavljam dalje sa čitanjem. Dođem do sekcije “Region” a tamo se nalazi Staša Košarac, član Zajedničke komisije za evropske integracije. U njegovoj izjavi stoji da taj organ čini sve da Bosna i Hercegovina što prije uđe u EU. Blaga déjà vu senzacija, kao da sam te riječi već čuo. Kratko se konsolidujem, protresem glavom pa nastavljam dalje. Međutim, u sekciji “Novosti” me presreće Staša Košarac, delegat u Domu naroda Parlamenta BiH. Nije mi svejedno. Njegova aktivnost u ovom trenutku ozbiljno ugrožava postojeće zakone fizike, sveprisutna multidimenzionalnost koja zalazi u paranormalno. Možda je to neka nova medicinska pojava – rukovodilačka šizofrenija, ovisnost o radu u upravnim organima? Medicinsku analizu ću ostaviti stručnima, a ja pregledam i taj članak u kojem se on spominje, samo da bih vidio da u Domu naroda umjesto naroda ratuju političari. U ime naroda, uvijek na povuci-potegni, ali samo do svog džepa. Već sam blago iznerviran, ali, na putu do kraja moga puta, naslovne i zatvaranja novina, su mi ostale samo dvije stranice. Nekako se mislim kako nije moguće da me i tamo sačeka Stašin živi zid te hrabro nastavljam. Letimično pregledam preostale naslove, sa željom da ih zapravo ne pročitam, ali, vijest dana u zaglavlju druge stranice ne mogu zaobići. Vijest dana je izjava, a izjavu je dao Staša Košarac, rukovodilac Tima za koordinaciju aktivnosti istraživanja ratnih zločina i traženja nestalih lica RS. On kaže kako traži, oni tamo sakrivaju, a ja se pitam kako da se sakrijem od njega…

Nakon što sam zatvorio novine nisam mogao a da se ne zapitam, ko je zapravo Staša Košarac? To u novinama nije pisalo, a nekako me zanima…

Staša Košarac je mašinski tehničar rođen u Sarajevu 1975. godine. Govori engleski jezik. Prije deset godina je bio predsjednik Opštinskog odbora SNSD u Višegradu. Prije pet godina je, nakon postignutog odličnog uspjeha na izborima, uznapredovao sa “golfa 2” na nov automobil kupljen gotovim novcem. Nakon ukazanog povjerenja od strane glasača, viša instanca uviđa njegov potencijal i tada kreće prostorno širenje, s pozicije na poziciju, pri tom rijetko napuštajući poziciju. Vrijedi još spomenuti kako trenutno otplaćuje kredit za stan u vrijednosti od 90.000 KM (da li je to jedan od onih subvencionisanih kredita za stambeno zbrinjavanje mladih?) i dodatnih 25.000 KM zaduženja zbog potrošačkih pozajmica, a uz to nikom nije žirant. Da jeste, vjerovatno bi bio predsjednik Udruženja neprevarenih žiranta.

Ukratko, mlad čovjek, uspješan, rastrošan, prezaposlen u vremenu nezaposlenosti. I za kraj, koja je tajna njegovog uspjeha? E, to je već materijal za feljton…