Igor KREMBIL Radojičić

Bajata crtica o aktuelnom gradonačelniku (lijen sam)...
https://www.nezavisne.com/novosti/banjaluka/Banjaluka-dobija-ulicu-Marijana-Benesa/495950

Radojičić je u obraćanju na današnjoj sjednici Skupštine grada, koja je počela minutom ćutanja za preminulog Beneša, naglasio da su stečeni uslovi da jedna od ulica bude nazvana po Marijanu Benešu i najavio da bi to uskoro moglo biti i urađeno.
On je pojasnio da, prema ustaljenoj proceduri, inicijativa mora biti zvanično upućena gradskoj komisiji za nazive ulica, koju čine istoričari i stručnjaci raznih profila u čijoj je nadležnosti da odlučuju o tom pitanju i da o tome obavijeste Skupštinu grada.
"Nakon što se dobije stav komisije, konačnu odluku donosi gradska Skupština. Lično, smatram da su stvoreni uslovi za to i da to treba uraditi", rekao je Radojičić.

Na stranu to što sam ja u nekom tekstiću iz 2015. napisao da bi Marijan još za života trebao da dobije ulicu, da mu se ovaj grad makar na taj način oduži, na stranu sama procedura koja je pomenuta u citatu, ovo ljudsko smeće koje pokušava da glumi gradonačelnika nekako uspjeva da dostigne nove vrhove dna u svojoj beskonačnoj praznini: čovjek je umro, stvoreni su uslovi. Dakle, ponoviću još jednom njegovo shvatanje ispunjavanja "radnih planova": čovjek je umro, stvoreni su uslovi. Bešćutnost bezgranična.

Razumijem da je Igor plitak, imao sam prilike da razgovaram sa nekim ljudima koji su sa njim išli u srednju školu koji su mi rekli da je on oduvijek bio "mladi političar - predsjednik razreda" tip, ali za konkretne stvari TANAK (jasno vidljivo iz njegovog političkog života, posebno načelnikovanja), međutim, da će se to njegovo socijalističko političko obrazovanje (čija je suština totalno šuplja) kristalizovati ovako precizno, stvarno nisam očekivao. Latentni narcis kojem je osnovna djelatnost organizovanje sastanaka za organizovanje sastanaka, da ono malo riječi kojima nas počasti ovako uobliči i time dokaže da je totalan KREMBIL, stvarno nisam očekivao.

Dodatak: Igor PIZDA Radojičić (svježa crtica)...
https://www.nezavisne.com/novosti/banjaluka/Radojicic-poziva-na-mir-i-udrzanost/515164

"Nesumnjivo je da svi mi u gradu imamo vrlo različita mišljenja, pa i o ovome što se sada dešava. Nemojte, molim vas, da se u gradu naprave nepremostive razlike i razdori i da iza toga ostanu posljedice koje će trajati mnogo duže i da uđemo u onu narodnu „dok se dvoje svađaju treći se koristi“. Nemojte da dođemo u situaciju da neko treći sa strane arbitrira između nas samih u gradu. Dušebrižnika sa strane je već mnogo", rekao je Radojičić.

Uspješno je rekao NIŠTA, ali se barem oglasio. NAPOKON.
Dakle, devet mjeseci se na glavnom trgu u Banjaluci svakodnevno održava surogat parastosa za jednog mladića koji je nastradao pod sumnjivim okolnostima. Devet mjeseci ljudi imaju priliku da na glavnom gradskom trgu gledaju oca tog mladića kako mu se duša cijepa, a vlast koja prikriva ubice samo dosipa so na ranu i, pored odugovlačenja, pokušava stvari da odvede u pogrešnom smjeru...
Sve se to dešava u Banjaluci, a gradonačelnik ćuti kao PIZDA. Čovjek koji nema svoje mišljenje o tome, a upitno je ima li mišljenje o bilo čemu, dok ne stekne pravo na mišljenje. Sve do...
Nimalo slučajno izabran datum, katolički božić, nasilno uklanjanje malog oltara koji je bio izuzetno uredno održavan, nekoliko glupljih policajaca nasrće na ljude tom prilikom, privođenje oca i majke poginulog mladića, cjelodnevni protest koji na ulice izvodi oko 1.200 ljudi i 300 policajaca (od kojih oko 150 u opremi za razbijanje demonstracija)... izgleda da nije moglo drugačije da Igi progovori. Riječ - dukat.

E, sad, ovo što je rekao je zanimljivo, iako nema precizne veze sa temom: stranka kojoj pripada je više nego bilo šta podijelila ljude u RS. To je najveća tragedija političkog života Republike Srpske koja se, između ostalog, manifestuje i kroz ovu nesreću. Prijetnje otkazima ljudima koji su na budžetu države zbog podrške porodici nastradalog mladića, kao i drugi oblici mobinga... To si ti, Igore. Ti i tvoji drugari za koje si čekićao godinama.

Samo uklanjanje spomen obilježja, vjerovatno dio ideje da se to makne pred Novu godinu zbog [sarkazam]mnogobrojnih turista koji nam prosto hitaju naručje[/sarkazam], je smišljeno i odrađeno bijedno, a kako bi i moglo drugačije kad je već odavno "majmun ušao u tenak". To je sve davno još trebalo biti maknuto sa trga, ali na drugi način - rješavanjem slučaja. Ovako, nebitno je da li će Mile i Igor živjeti srećno do kraja života i vladati ovdje ili pak pobjeći na Bahame sa plodovima ove drumske pljačke koja se u BiH zove politika, nakon ovoga ostaje samo još jedna crtica da se tu radi o NELJUDIMA. Samo što Mile laje što mu došapnu njegovi retardo savjetnici a Igor ćuti kao PIZDA.

Izbori 2018... realno.

Od svih šaljivih slika na temu izbora, ova me jedina iskreno oduševila... ali mi je nekako nedostajao rakun, pa sam ga ubacio. Ne znam ko je originalni autor montaže, ali, svaka čast.

Elem, izbori...

Samo SNSD može da pobijedi SNSD. To znači da SNSD može da izgubi. Što bi se lako moglo i desiti, jer je SNSD gori nego ikad: Mile kao kandidat za funkciju "veze s vezom" i njegov omraženi trabant Željka kao kandidat za predsjednika RS. On nije za to, a ona baš nije za to. Špirić, možda i najveći retoričar i demagog, čovjek koji bi preživio i atomski rat (i, naravno, ostao na funkciji), jedini stariji lik u ekipi koji je "istaknut", u kampanji "koristi" američke sankcije tako što je na njih naslonio slogan "Svaki metar moje republike veći je od Amerike.", i kakav je ovdje retardiran narod, proći će mu taj kursadžijski polit-humor... realno.

DNS kao bazen za prelijevanje SNSD kadra, koji svaki put pred izbore glumi opoziciju je poprilično opasan. Na njihovoj strani je vjekovna mudrost. Na plakatu Pavić, Čubrilović i treći - zaboravih koji - dedica, uz poruku "Odgovorno prema mladima"... prema praunucima, slutim, koji imaju isto godina kao i njihova vanbračna djeca... realno.

Socijalisti... realno.

Opozicija je još uvijek poprilično bezidejna, uplašena lopate kojom će biti potrebno čistiti govna iza Sekte Međuzavisnih Socijal-Debila, ali opet nešto bolja nego prošlih puta. Više nema višekratnog gubitnika Ognjena Tadića, tu je Govedarica koji je istupio kao predsjednik stranke na izborno bojište, svjež momak - skoro nov, kojem je jedina mrlja to što nakon završene srednje škole nije otišao u VRS (a mogao je, kao moj rođeni brat koji je isto godište i koji je u jesen 1995. otišao na Manjaču a onda se relativno brzo i spustio sa nje... i ima ratnog staža u vojnoj knjižici, prim. aut.). Željka je pokušala da odigra tu kartu, pa joj se vratilo kao bumerang ("ustaška unuka"), s tim da je jako zanimljivo da nikad nije detaljno istraženo porijeklo našeg vrlog pre'cjednika. Dodig srpsko prezime nikad bilo nije, ali se to nije zagrebalo dosad... Ivanić u kampanji ističe neku umjerenu konstantu nerada i nekrađe i realan je primjer "manjeg zla": sve je to neka šuplja priča, ali čovjek makar nije drumski razbojnik kao ovi iz crvene sekte... realno.

Kampanja je poprilično dosadna, obe strane zabijaju puno više autogolova nego pogodaka u tuđu mrežu, arčenje državnih resursa u stranačke svrhe je na vrhuncu (službeni auti se ne gase, a ni helikopteri Helikopterskog servisa RS), velika je vjerovatnoća da će psihopata Lukač pokušati da izrežira neki incident do nedjelje i tako zacementirati činjenicu da je on najneprimjereniji ministar u RS ikada... realno.

Izlaznost će biti nekih 4-5% veća nego uobičajeno (meni je nekako broj 57% u glavi, prim. aut.), svakako nije zanemariv uticaj pokreta "Pravda za Davida", međutim, da će se desiti suštinska promjena - i da se desi promjena vlasti - neće. Matrica političke nezrelosti se maltene primila u genom naroda ovdje i politika u nekom normalnom smislu te riječi ne postoji. Postoji samo "danas" i "meni", i tako će zasigurno biti još 20-30 godina, dok ne umru i posljednji volovi koji su politiku učili u SFRJ klupama (npr. bljutavi Igor Radojičić, za kojeg imam još jednu vinjetu, valja mi se natjerati da to naškrabam, prim. aut.). Dakle, to što neće, ne znači da ne treba i zato u nedjelju ponijeti olovkicu i na glasačko mjesto, protiv crvene sekte, pa makar se popišati na listić, jer i to je izražavanje volje birača... realno.

Srećno nam...

Slučajno ili perfidno...

U jeku ove predizborne kampanje - o kojoj bi se malo šta pametnog dalo reći - pažnju mi je privukao jedan naslov, onako baš apsurdan:

Trojke izgubile dječji dodatak zbog 1,05 KM

Prema Zakonu o dječjoj zaštiti, cenzus za ostvarivanje prava na dodatak za djecu u porodicama sa troje djece je 82,95 KM po članu, dok porodica Trkulja iz Banjaluke ima 84 KM po članu, zbog čega im se, kako je navedeno u rješenju Centra za socijalni rad Banjaluka, ne priznaje pravo na dječji dodatak.

"Nezaposlena sam, muž radi za minimalac od 420 KM, a pravo na dječji dodatak su nam oduzeli jer nam je kućni budžet veći za 1,05 KM po članu od dozvoljenog po novom zakonu i nemamo više pravo na dodatak za trojke", požalila se Blaženka Trkulja, majka trojki, kojoj nije priznato pravo na dječji dodatak.

Tekst iz Nezavisnih novina: https://www.nezavisne.com/novosti/drustvo/Trojke-izgubile-djecji-dodatak-zbog-105-KM/498560

I sad, bijela kuga koja naprosto hara, koja je zapravo najdirektnija i najštetnija posljedica terora koji politika sprovodi nad narodom (da se tako izrazimo danas), ista ta bijela kuga dobija jedan mali vjetar u leđa (ali svakako ne prdež) jednom ovako lijepom "matematikom": cenzus je 82,95 KM po članu porodice, što je neki broj dobijen tako da ima veze sa nečim, a minimalac je 420 KM, što je takođe neki broj dobijen tako da ima veze sa nečim, a porodice sa troje djece obično imaju pet članova i kad se tih 420 KM dijeli sa 5 dobije se... iznad cenzusa.

E, sad, kako nisam novinar, a ni raspoložen za istraživanje, mogu samo postaviti pitanja:
- Kad je definisan (aktuelni) cenzus? Na osnovu čega?
- Kad je definisan (aktuelni) "minimalac"?
Uz ta dva podatka i njihovu hronologiju, dalo bi se postaviti još pitanja vezanoj struci i inima (demografi, socijalni rad, politika, "glas naroda"), a ovako se može "tapkati u mraku" oko ideje: da li je ova vlast toliko perfidno nastrojena protiv svog naroda, da čak i ovakvim potezima želi da ga zatre, ili je ovo samo - jedna od mnogih - slučajna glupost?

Optužnica za idiotizam protiv (RJ) Tužilaštva

U toku je prvo - u istoriji Republike Srpske - suđenje po optužnici za terorizam...

Ne mogu ja, dušo, ovo da podnesem,
bombom ću, draga, sebe da raznesem!
Ma, razneću, dušo, i tebe i sebe
i svatove ove što ruše mi snove!

Naime, Milan Macura (33) iz Banjaluke je optužen da je 8. decembra 2016. godine putem društvene mreže Instagram prijetio terorističkim činom, na način da će se opasati eksplozivom i isti aktivirati u Zimzogradu te na taj način ubiti više lica i izazvati štetu na infrastrukturi. Kako je navedeno, to je uradio s ciljem ozbiljnog zastrašivanja građana, nezadovoljan političkim, ekonomskim i društvenim uređenjem RS, veličajući sebe kao heroja u borbi protiv stvari kojim je nezadovoljan. Optužnicu je podiglo Republičko javno tužilaštvo, a u Okružnom sudu je potvrdio sudija za prethodno saslušanje...

Na žalost, nemam originalni tekst Milanove objave već samo dijelove koje su prenijele Nezavisne novine:

"Cijenim da bi sve dobrotvorne organizacije na ovim prostorima koje se bave uvozom C4 eksploziva, nafte, bombi, minobacača, kalašnjikova i tako dalje, a nije da ih nema, imali korist od sljedećeg... Odgovorno tvrdim da sam prvoklasan materijal za samoubicu i voljan sam da to pokažem na primjeru 'Zimzograda'", naveo je Macura.
On je dodao da bez problema može natovariti na sebe "150 kilograma C4, bez da iko posumnja", te da ga, kada postigne potrebno ubrzanje - niko ne zaustavlja. 
"Vjerujem da sa tom količinom mogu obuhvatiti prečnik Brko - Royal Plaza, umro sam presretan. A zašto to radim?! Riječima pjesnika: moja žrtva je mala u odnosu na dobrobit naroda. Zahvaljivaćete mi za cca 20 godina. Oslobodiću vas pogani, smrdljivih kobasica, razrijeđenog piva, vina i rakija, primitivizma banjalučkih gazda, droljetina i svih ostalih piz......", naveo je Macura.
Po njemu će se, dodao je, zvati škole, ustanove, javna dobra. 
"Djeci ćete davati moja imena i tjerati ih da dižu sirov čelik. O meni će se učiti, pričati bajke", naveo je Macura u svojoj poruci koju je napisao 8. decembra 2016. godine u Banjaluci.

Ukoliko bismo se pozabavili analizom teksta, prvo što ovdje možemo izdvojiti jesu "dobrotvorne organizacije koje se bave uvozom C4 eksploziva (...)" koje optuženi poziva da mu pomognu doniranjem sredstava za teroristički čin kojim bi im napravio reklamu. Za trenutak moramo biti malo manje glupi od zaposlenih u Republičkom javnom tužilaštvu pa reći da se uvozom C4 (i inih navedenih artikala) ne bave nikakve dobrotvorne organizacije, te da se može pretpostaviti da optuženi ne raspolaže sredstvima za teroristički čin (što je i potvrđeno nakon pretresa). Takođe, tvrdnja da optuženi na sebe može natovariti 150 kg eksploziva i normalno se kretati je svakako za vještačenje; za tako nešto bi bila potrebna izuzetna fizička snaga što bi mogli da provjere stručnjaci sa Medicinskog ili Fakulteta za sport. Ako je optuženi veoma ozbiljno decidno naveo 150 kg, valjalo bi ispitati te navode.
Dalje navedeno ("pogan, smrdljive kobasice, razrijeđena pića, banjalučke gazde, drolje...") se odnosi na Zimzograd, vašar u centru Banjaluke koji u zimskim mjesecima otežava prelazak preko Trga Krajine. Dotičnu manifestaciju organizuju neke polu-fantomske firme "bliske vlasti" i bazično se radi o nekom omanjem pranju novca. Nekima je Zimzograd zanimljiv, nekima ne, dale bi se analizirati i navedene stavke o razrijeđenim pićima i droljama... ali neki drugi put. Na kraju, u skladu sa dosadašnjim tonom Milanove objave, veoma ozbiljno je navedeno da će se nakon "terorističkog čina" njemu ljudi zahvaljivati te da će se po njemu zvati škole i ustanove, što je i inače praksa... NIGDJE I NIKAD.

Dakle, Milanova objava je bila satirična, crnohumorna, međutim, ono što je zanimljivo jeste što je za "institucije" bila dovoljno ozbiljna da policija izvrši pretres te da navedeno tužilaštvo podigne optužnicu...
Na samom suđenju se pokazao sav apsurd situacije kad je obznanjeno da je policija pri pretresu pronašla zeca (Macurinog kućnog ljubimca) te je, uz smijeh prisutnih u sudnici, Macurin branilac Krstan Simić to prokomentarisao riječima: "Koji to terorista ima zeca za kućnog ljubimca?" Dobra zajebancija, da prostite.

E, sad, sve ovo ne bi bilo toliko retardirano da se upravo ovih dana ne raspravlja u Parlamentu RS o izmjenama zakona koji bi omogućili da se krivično gonjenje nastavi od strane podnosioca prijave i u slučajevima kada (javni) tužilac odustane od postupka (istrage/podizanja optužnice), te da se usklade zakoni koji su trenutno u koliziji (Zakon o javnim tužilaštvima i Krivični zakon RS) da tužioci moraju odgovarati za svoj nesavjestan rad odnosno nerad. Bazično, kompletna "krivica" je u rukama tužilaca koji - više je nego očigledno - ne rade svoj posao i za to ne odgovaraju (detaljnije na blogu Preko Drine), ali bez sumnje plate redovno primaju, za podizanje optužnica kao što je ova...

Recimo, mene lično zanima koliko je dosad optužnica podignuto zbog kršenja Člana 227. KZ RS ("Ko drugome uskrati ili ograniči pravo na slobodno zapošljavanje pod jednakim uslovima koji su predviđeni u zakonu ili drugim propisima, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine."), ne samo zbog mojih aktivnosti na polju prozivanja govana zbog nezakonitog zapošljavanja nego i zbog desetina drugih primjera koji su dospjeli u javnost kroz sve vrste medija, a za koje Republičko javno tužilaštvo nije smatralo da su ozbiljni, ali jeste za ovu očigledno satiričnu i crnohumornu Instagram objavu. Mislim da ni pokojni Zoran Radmilović ne bi imao dovoljno primjeraka riječi "idiot" da podijeli ekipi koja stoji nasuprot Milana Macure.

Na kraju, ako će se tako pomno analizirati eter te se baviti ovakvim "prijetnjama" (koje nisu ni u domenu verbalnog delikta, a kamoli nečega ozbiljnijeg), onda bi Milorad Dodik, aktuelni predsjednik Republike Srpske, trebao da bude optužen za silovanje. Naime, javnosti je dobro poznat snimak razgovora Milorada Dodika sa vlasnikom BN TV Vladom Trišićem u kojem prvonavedeni kaže kako će "j. majku" drugonavedenom, te ponavlja to više puta uz još nekoliko različitih prijetnji. (RJ) Tužilaštvo bi svakako trebalo da analizira taj snimak, da angažuje vještake koji bi potvrdili autentičnost snimka (da ne bude kao sa onom farsom "Dva papka", prim. aut.), a zatim da se naredi i pretres, pa ako kod predsjednika nađu neki - da prostite - kurac i eventualno muda, da se veoma ozbiljno pristupi postupku.

Fini momak Igi - fejzbuk gradonačelnik

Bio sam protiv, glasao sam protiv, nisam ništa očekivao, inicijalno sam se ponadao da neće biti tako loše, ćutao, međutim: Igor Radojičić je tragedija od gradonačelnika.

Banjalučani ... ručali, stara je narodna. Gadno zvuči, da se ne da napisati u integralnom obliku, ali je istina. O prošlim lokalnim izborima, kad je Radojičić postao gradonačelnik, napisah tekstić (KLIKNI - VIDI), pa ne bih previše ponavljao. Čoek se lijepo uslikao, narod rekao "vidi što je lijep" pa glasao za njega, i eto. Sad je gradonačelnik, a bio je i ostao puki SMSD klimoglavac.

Budući da nisam ništa očekivao, tako nisam mogao biti ni razočaran postignutim... tako brzo. Kako se čini, neka je hibernacija po pitanju velikih prevara/krupnog kriminala, nema neke velike nove afere a la Picin park, pa eto. Na površini lokalne uprave, priča je onako, duboka filozofija nivo Jasmin Stavros: aktivnosti gradonačelnika se svode na svakodnevno slikanje - kao iz udžbenika komunističke propagande, te brojanje sastanaka kojima su cilj bili sami ti sastanci, neke furke oko sitnog šminkanja grada (parkići, trotoarići), šuplju priču o kulturi te kojekakve saradnjice - obožavanje slovenačkih civilizacijskih dostignuća.

Takođe, ono što je inicijalno djelovalo kao dobra stvar - izmještanje tržnog centra iz centra grada (lokacija Srpska/Vase Pelagića/Bana Lazarevića), sad je malo izgubilo smisao, jer ta ista rupa zjapi, ima već dvije godine... radi se na njoj, istina, isto kao što se već preko pola godine radi na istočnom tranzitu kojem je rok za završetak radova bio 90 radnih dana. Radi se i na još nekoliko drugih lokacija (putnih pravaca), takođe sa probijanjima rokova, a ako se doda tome permanentno zatvoren Zeleni most te zatvaranje centra grada svako malo, rezultat je da je saobraćaj u gradu nemoguć (posljedica toga je sve veći broj saobraćajnih nesreća zbog gužve).

A, kad nema saobraćajne gužve, tu je policija da uspori, pored hrpe patrola na području grada u posljednje vrijeme su tu počesto kombi vozila Jedinice za podršku što neobično podsjeća na ratne godine i policijski čas. Ne bi to bilo toliko sporno da se kriminal na ulicama grada ne graniči sa komično-apsurdnim: pored "standardnih" dešavanja, u toku prošle godine slučaj seksualnog napastvovanja na više lokacija - još uvijek nepoznat počinilac/počinioci, nekolicina slučajeva maloljetničkog nasilništva, te skoriji događaji kao šlag na tortu, ispaljivanje zolje na zgradu Euroherca, kao i ubistvo Davida Dragičevića za kim se već mjesec dana pale svijeće na glavnom gradskom trgu. Dakle, solidno narušen nivo bezbjednosti a gradonačelnik se slika.

E, sad, da nema velikih prevara i nije baš tačno: priča oko banjalučke toplane je upravo to, nova toplana, javno-privatno partnerstvo i grijanje na drva u 21. vijeku (jer se u novoj toplani koja je predviđena za loženje drvene sječke koriste upravo drva) apsurd je nad apsurdima, gdje bi čovjek, kada sluša Radojičića kako sve to objašnjava, mogao pomisliti da je Igi malo autističan. Ali, u pitanju je keš ("ZADNJA ZA KEŠ?"), isto kao što je za izmještanje tržnog centra u pitanju bio keš, isto kao što je bio za Miškovićev tržni centar koji se gradi na banjalučkom polju (sagrađen dopola bez dozvola koje nisu izdate zbog neplaćenih obaveza gradu, pa onda naprasno podmirene). Istina, možda je Igi stvarno mutav pa ga većina tog keša zapravo zaobilazi (čovjeku dovoljno što je uspio da zaposli ženu u ova teška vremena), ali, to je već druga priča...

Sve u svemu, Radojičić i njegova podmlađena ekipa bradatih amatera prosto tjera čovjeka da žali za udbaškom bitangom Gavranovićem, čovjekom koji je imao veoma nezahvalan zadatak, da naslijedi Kradoljuba, čovjeka koji je unazadio Banjaluku za 200 godina. Kao da je bilo bolje to tupo partizansko stezanje muda nego ovo prodavanje istih pod bubrege.

P.S. Ključ grada Željki Cvijanović? A ja sam mislio da je idiotizam predlagati Čika Alu (Aleta) za aprilsku nagradu...

Pokušaji sterilizacije "Pravde za Davida" i kako ih izbjeći

Već mjesec dana Banjaluka se mršti zbog potresne smrti jednog mladića čija se istraga izuzetno traljavo pokušava preusmjeriti i obesmisliti. Policijski trulež smrdi do neba, a skupilo se tu jada i čemera zbog ko zna koliko neriješenih ubistava dosad, u Banjaluci, u RS, u BiH... Ipak, kao nikad dosad, proključalo je.

Davidu Dragičeviću sam predavao engleski jezik 2010. godine u O.Š. "Jovan Cvijić", veoma kratko - oko dva mjeseca - koliko sam tamo radio kao zamjena. Da sam ga se sjećao kad je inicijalno objavljena vijest o njegovom nestanku, nisam, tek nakon nekih naknadnih detalja (godište, adresa...). To što ga se nisam sjećao nije uopšte loše, to znači da nije bio loš učenik koji je smetao drugima: u sistemu kako je postavljen danas, takvi imaju prioritet. Na žalost, bilo bi mi puno draže da nisam morao uopšte da ga se sjetim, u ovom kontekstu...

David je nestao 18. marta, da bi njegov leš bio pronađen par dana kasnije na ušću Crkvene u Vrbas. Kako se atmosfera već bila ugrijala tokom potrage, odmah po pronalasku tijela su policijski zvaničnici (uključujući i samog ministra Lukača) baražom kojekakvih pres konferencija i izjava "riješili slučaj". Apsolutno nevjerovatna priča koje se Lukač još uvijek drži jeste da je David kobne večeri učestvovao u masovnoj tuči, nakon toga opljačkao kuću na Laušu a zatim upao u Crkvenu i tu se udavio. Ipak, vrijedi navesti da patolog Željko Karan, poprilično nedosljedan u svojim izvještajima koji su, pod pritiskom onih koji prikrivaju ubice, prepravljani, ipak bilježi izjavu na jednoj pres konferenciji kako se apsolutno ne radi o "zadesnoj smrti" - dakle, nije utapanje.

Takvom pričom prepunom "rupa", Davidovi roditelji nisu zadovoljni, te se pokreću mirni protesti pod nazivom "Pravda za Davida", svakoga dana u 18:00 na Trgu Krajine u Banjaluci, gdje je glavna pokretačka snaga Davidov otac Davor. Mirna okupljanja građana uz paljenje svijeća gdje se, usljed poprilične medijske blokade slučaja (od strane "režimskih" medija, prije svega RTRS), svakodnevno iznose novi podaci i detalji istrage i traži istina. To što fejzbuk grupa "Pravda za Davida" broji 90.000 članova, realno, ne znači puno, ali to što je 21. aprila - zanimljivo, uoči dana grada Banjaluke - na trgu bilo nekih 8.000 ljudi (lična "potcjena" autora), to već govori nešto...

E, sad, o slučaju redovno izvještava jedino novinar bloger Slobodan Vasković (i RTV BN, koja uglavnom preuzima Vaskovićeve materijale), inače izuzetan kritičar režima, poznavalac stvari, ali i izuzetan dramaturg, te se u njegovim tekstovima gdje ne iznosi nove informacije provlači previše bombastičnih fraza i hiperbola koje imaju efekat šok terapije - nakon nekog vremena izazivaju otupljivanje čula. Takođe, policijski inspektor i bloger Borislav Radovanović je objavio nekoliko tekstova vezanih za slučaj gdje su objašnjeni detalji vezani za primjenu nekih policijskih metoda u cijeloj priči, i sve to treba i vrijedi pročitati, ali ostaje još prostor za sljedeće... mišljenje.

David je imao 21 godinu. Reklo bi se, dječak. Međutim, neki su sa toliko godina imali ratni staž, neki zatvorski, neki su već bili roditelji... no dobro. David je bio pripadnik subkulture, specifičnog izgleda (dreadlocks frizura), i kao takav poprilično različit od većine, shodno tome, jasnije na meti onih koji misle drugačije. Šta je jedan 21-godišnjak mogao/morao tako da uradi da bude ubijen? Ništa naročito, samo da se ne slaže sa nekim bijesnim 21-godišnjakom koji ima malo mozga i "jaka leđa".

Dakle, pomenuta je masovna tuča kobne noći. Masovna tuča - što znači da nije bilo "njih dvojica a babo i ja sami" nego čitava nekolicina aktera - iz koje je David izašao sa povredama po cijelom tijelu (jer obala Crkvene ne može biti tako nemilosrdna), a da policija ne može naći nikoga, a kamoli sve učesnike te tuče i detaljno ih ispitati. Isto tako, pomenuto je da je David opljačkao kuću na Laušu, gdje se zadržao skoro sat vremena u kući, dok su i stanari kuće bili u istoj (!), te na snimku sa sigurnosne kamere iz kuće izašao hramajući... Politikin zabavnik, rubrika "Vjerovali ili ne"; apsurd do apsurda i još jedan od dokaza zašto se smišljaju vicevi o policajcima.

Različite su teorije izložene od strane već pomenutih autora, te je činjenično utvrđeno da vrijeme smrti nije kobna noć (18. mart) već kasnije, što uz već pomenutu priču prepunu rupa navodi na sljedeće: David je pretučen skoro do smrti, sklonjen na neku lokaciju, a nakon što je izdahnuo, bačen na obalu Crkvene. E, sad, ovdje nastupa lično mišljenje: nisu ga pretukli policajci, već neki njegovi vršnjaci i to zbog gluposti i razlika u mišljenjima/pogledima na svijet, "siti i besni" bolidi koji nemaju ni sekunde štiha i ne kontaju da se čovjek na zemlji ne šutira nogama sat vremena već mu se, nakon što je jasno ko je jači, pruža ruka i odlazi na piće. Navedeni bolidi su izmrcvarili Davida, pa kad su stali i vidjeli šta su uradili, uslijedio je poziv: "Tata, tata, šta sad da radimo?"; uslijedila je asanacija, te u tih par dana dok David nije izbačen na obalu, nastanak kompletne (zvanične) priče koju nije mogao smisliti niko sem "trusta policijskih polumozgova". Da ga je policija tukla, teško, jer kao prvo, oni to rade suptilnije i kvalitetnije, te kao drugo, mnogo bitnije, od toga nemaju nikakve koristi.

Realno, građani Republike Srpske su glupi. Da nisu, ne bi Republika Srpska bila ovakva kakva jeste, ne bi Mile bio predsjednik a Lukač ministar policije. Međutim, ta glupost nije svugdje ista. Sad se uočava da Banjaluka, i pored sve svoje letargije, pokazuje zašto je nekad bila na putu da postane grad sa velikim "g". Za to vrijeme, fejzbuk gradonačelnik (kojem sam želio da pružim šansu jer sam smatrao da je najmanje loše rješenje iz SNSD, a sad vidim da je kompletan idiot, prim. aut.) niže promašaj za promašajem i ignoriše što mu se na glavnom gradskom trgu svakoga dana pale svijeće, nakon nekog već po redu krajnje sumnjivog ubistva u gradu čije su ulice maltene preplavljene policijom koja efektivno ništa ne radi...

Režimski mediji ne mogu u potpunosti ignorisati slučaj, te se nezvanično (iz "lijevih" izvora, sekundarnih/nepotpisanih) ovi mirni protesti pokušavaju politizovati standardnom pričom o upletenošću opozicije i stranih plaćenika, a zvanično se mjeri svaka riječ te se pokušavaju iz konteksta izvući detalji koji bi išli u prilog institucijama, međutim, institucije već odavno zaudaraju od gnojiva Sekte Međuzavisnih Socijal-Debila i taj će apsurd morati biti razbijen.

Naime, "ko se ne bavi politikom, politika će se baviti njime" - nivo osnovne škole, što bi trebalo da su svi dosad savladali. Davidove ubice prikriva aktuelna politika, politika Stranke Međuzavisnih Socijal-Debila. Ta politika je i stvorila ovakve ubice, bijesnu djecu koja uopšte nisu svjesna života, bolide pune mržnje, jer je to modus operandi aktuelne vlasti, samo sila, i to sila bez stila. Ista ta politika je još 1998. ubila Bobana Blagojevića kojim je, ako se ne varam, počeo niz...

Dakle, ako ovi koji sada traže pravdu - posebno Davidova generacija koja ima pravo glasa - ne shvate da je jedan od najbitnijih dijelova njihove borbe da u oktobru na izborima kažu "NE" aktuelnoj politici, onda sve ovo neće imati smisla.

I na kraju, paradoks kompletnog slučaja, ako se uvaži ugao iznešen u tekstu: naročitog motiva za ubistvo Davida Dragičevića nije bilo. Ubistvo nije političko niti ideološko. David se našao na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme, nije bio svjestan odnosa snaga i bolidi su ga pretukli do smrti. Tek na to se veže politički momenat da vrh policije direktno radi protiv istine i pravde "pokrivajući" ubice. Sudeći po dosadašnjim dešavanjima, ovaj žalosni događaj u čijem korijenu zapravo nema politike će biti okidač za dosad vjerovatno najveću erupciju nezadovoljstva politikom koja je ogrezla u kriminal u kojem se, "bez pardona", gube životi.

Više podataka:
http://slobodanvaskovic.blogspot.ba/
http://borislavradovanovic.blogspot.ba/

Dan ujedinjenja BiH, 31. januar

Dejtonskim sporazumom je uspostavljena BiH... podijeljena na dva dijela. Dijele nas religije, stranke, svaki kolač-palač. Ipak, ima i kontre...

Prvi februar 2018. je samo još jedan početak još jednog mjeseca, naizgled. Ali, to je i dan stupanja na snagu "na guzove" usvojenog Zakona o akcizama, harača na državnom nivou, potvrde dužničkog ropstva ove države. Borba je bila oko toga, neki su se dušmani prodali (glas), izgubio je narod.

Akcize će dodati u prosjeku oko 20 feninga po litri goriva, 20 feninga za otplaćivanje kojekakvih kredita i kamata na kredite i koješta, lafo ulaganje u puteve i budućnost i ovo i ono. Cijene goriva - makar u BL, do juče - su bile oko 1,90 KM što će reći da je poskupljenje oko 10%. Istina je da cijene goriva padaju i skaču kako vjetar duva na bliskom istoku, ali taj fiksni harač akcizni svakako nije dobrodošao.

I iako se BiH nije ujedinila u protestima protiv akciza, jeste se ujedinila na benzinskim pumpama juče. Gužve su bile impozantne i izuzetne. Svako je htio da napuni "do vrha", što mnogi odavno nisu učinili. Malo je podsjećalo na krize iz '90-ih, makar bez pucnjave; više kao TLN verziju tih dešavanja: "litar krvi - litar benzina" skeč, ko se toga sjeća...

Ipak, potrošiće se i taj rezervoar jeftinog goriva, a akcize su "dar koji nastavlja darivati", moraće se točiti opet, pa će tih 20 feninga nastaviti da curi iz džepa, kad je već pamet odavno iscurila. Pa neka curi, makar do izbora, sad će - samo što nisu.