Nešto malo drugačije od onog što biste pomislili kada bih rekao "danas nešto malo drugačije"... Nije samo politika ono što me ljuti, nego je to kontekst:
Jutarnji List: Ispovijest starlete iz lanca prostitucije
O čemu se radi, ukratko? Naslov sve govori. Tužna i bolna ispovijest jedne starlete. Doduše, meni je malo problem sam pojam starleta. Ako bih rekao kurva iz visokog društva, sigurno bi se našao neko da to ospori tako da neka ostane starleta, šta god da to znači.
Priča ne ide logično već obrnuto. Ona u uvodu spominje kako je uhvatila panika kad je uhapšen jedan zagrebački maser sa kojim je ona bila u kontaktu a koji je zapravo organizator prostitucije, a zatim slijedi prisjećanje na slavne dane: jahte, revije, hoteli, kokain...
Manekenka kojoj je studij ekonomije bio dosadan pa je dala dva ispita a onda se prebacila na novinarstvo koje je burgijala (morao sam tu riječ da upotrijebim) sve do rođenja kćerke. A, da, više godina je sa "dečkom" u sretnoj vezi. Dečko je džet set, ali onaj pravi, ne ovaj lažni u kojem je ona nekad bila. Žive u stanu koju su im njegovi ustupili u nekakvoj vili. O njenoj manekenskoj prošlosti se ne zna previše...
Počele smo se družiti s jednom curom malo starijom od nas, a koja se bavila svim i svačim i bila super za zajebanciju i izlaske... Upoznala me s nekim svojim frendom i rekla da moram s njima dalje na cugu. To ti je Zlatko, rekla mi je u WC-u kasnije. Rekla je da je on velika faca, ima par firmi i kafića, i da je pun kao brod.
Onda je spomenula da je bila s njim i da ju je nagradio s 500 eura, i da zna još neke cure koje su isto bile. Voljela bih da mogu reći kako sam se šokirala, ali nisam baš više bila klinkica, slušala sam te priče od srednje.
Možda je rođena s tim a možda je to Maybelline? Ova je definitivno rođena s tim.
Otišli smo na par cugi u Hemingway. Da ne duljim... Frendica je otišla do njega, nešto mu šapnula na uho, on je usmjerio pogled prema meni. Dogovorili smo se da se vidimo u Sheratonu. Dao mi je karticu sobe, rekao mi da me jedva čeka opet vidjeti...
To je sve nekako logično i normalno u sklopu priče. I iduća rečenica je logična i normalna ali je, isto tako, vrhunski humoristična:
Minica, dekoltirana kratka majca i štikle, bio mi je to uobičajen subotnji styling, ali dok sam ulazila kroz predvorje Sheratona, osjećala sam se nekako jeftino.
Jeftino? Zanimljivo. Možda je problem u broju zvjezdica Sheratona? Nego, dalje:
Kada sam ušla u sobu, Zlatko je već bio tamo... Dok sam išla prema njemu, mobitel je pridržavao glavom i ramenom, a s obije ruke otkopčao je šlic. Glavom i očima pokazao mi je prema svome ukručenom spolovilu... Kleknula nam između njegovih nogu, primila ga s obije ruke i stavila u usta. Nije mu bio osobito velik, normalne veličine. I, hvala Bogu, nije smrdio. Prvo sam ga cijelog oblizala, izvadila mu jaja iz hlača, a onda ga počela gutati...
ČEKAJ MALO. STANI. OBUSTAVI. NE TREBA VIŠE. DOSTA.
Na stranu to što nije smrdio, dolazimo do korijena problema. Šta će porno priča u dnevnim novinama? Mislim, volim pornografiju kao i svaki prosječan korisnik interneta ali "postoji vrijeme i mjesto za sve". Da zlo bude veće, to su dnevne novine koje se zovu Jutarnji list, znači, jutarnje novine. Podatak koji nije opravdanje ali kaže na dnu strane: "članak u cjelosti u štampanom izdanju Nedeljnog Jutarnjeg". Da li je to tehnički van novina, u sklopu nekog dodatka kakav većina dnevnih novina ima vikendom, nisam siguran, ali da se istakne. Dalje, neko mi je spomenuo da to jako liči na knjigu "Grabljivica" Simonide Stanković, a meni se nekako kroz maglu čini da je ta knjiga objavljivana u dijelovima u nekim dnevnim novinama. Inače, kroz maglu se ne vidi dobro. Generalno, moje je mišljenje da pročitana stranica bilo kakve knjige ne može biti uludo potrošeno vrijeme, međutim, kad malo razmislim, čini mi se da je moje shvatanje knjiga jako zastarjelo i da je zrelo za remont.
Summa summarum:
Porno priče su dobre.
Dnevne novine su dobre.
Porno priče u dnevnim novinama nisu dobre.
Dakle, samo kontekst, ništa drugo.
Drugi je kontekstualni problem glorifikacija prostitucije, gdje jedna "talentovana gospođica" koja nije sposobna da završi novinarstvo putem novina poručuje ostalim "talentovanim gospođicama" da se snovi ipak ostvaruju. Dovoljan je samo jedan Zlatko, više puta mjesečno puta više mjeseci. Zlatkovi drugari su gratis. Per Zlatko (i drugari) ad astra.
Eto ti, Novi Zelande, kome si ti dao pravo glasa. Doduše, i mnogim muškarcima bi trebalo ukinuti pravo glasa, ali, to je već druga priča...
Arhiva kao rezerva: LINK
No comments:
Post a Comment