Saturday, May 11, 2013
Šta poštu košta pošta
Koristim poštanske usluge. Otkako je u "mojoj" pošti upravnik Draga Dragić, koristim ih znatno manje, al' koristim. Nekako se sa dolaskom Drage Dragić prije nekih šest godina desilo da je poštarina za Srbiju poskupila cirka oko 100%, mislim da je to bilo neposredno poslije potpisivanja nekog sporazuma RS i Srbije o "specijalnim i paralelnim vezama". Uglavnom, sad je poštarina toliko da je ne želim plaćati. Prije je bila manje pa htio jesam. Usljed toga, sad uglavnom šaljem pakete duž rodne Bosne, trgujem na pik.ba. Tako je bilo i neki dan...
Donosim paket koji treba da pošaljem u Gradačac, u pitanju je kutija u kojoj su kaset dek i dvije flaše likera. Kupac sa pik.ba, inače penzioner, reče da nije nikad pio alkohol, ali da sad želi da postane pravi pijanac (rekli mu ljudi da nije kasno) pa će početi sa likerima, koje uzgredbudirečeno, vrhunski pravi moj otac. Spakujem to u kutiju dimenzija približno 45 x 45 x 15 cm, pa u poštu. Draga Dragić, kao i obično, sumnjivo gleda. "O, pa težak je." Jeste, blizu 8,5 kg. Dok sam čekao da Draga Dragić ispuni priznanice za slanje pouzećem (ispunjavaju se dvije), u smjenu dolazi još jedna službenica. Presvukla se u sporednoj prostoriji i uvlači se za šalter. Do šaltera se dolazi kroz vrata koja su tu postavljena relativno nedavno (u prošle dvije-tri godine), prije je bila mala taraba, a sad vrata, sa dobrom bravom (naglašavam, dobrom), ključem i kvakom (naglašavam, ključem i kvakom). Službenica otvara vrata, ulazi na drugu stranu a zatim vrata hvata za ključ koji je u vratima i počinje da zatvara vrata. KLANG-KLANG-KLANG-KLANG-KLANG. Umjesto da kao običan homo sapiens uhvati za kvaku i zatvori vrata, ona držeći za ključ udara vratima o metalni štok koji zvoni, udara tako da mi je neprijatno. U nekom trenutku jezičak brave popušta i vrata se zatvaraju, te ih ona zaključava. Bilo bi izuzetno nezrelo i maliciozno da sad napišem "pametniji popušta" pa to neću napisati. U svakom slučaju, može i bez kvake, makar sa jedne strane. Za to vrijeme Draga Dragić od druge prisutne službenice traži čist obrazac za priznanicu, jer je pogriješila pri ispunjavanju. To joj se počesto desi. Sem kad mi kaže da se to posebno naplaćuje (ispunjavanje priznanice), pa ja odem u drugu poštu da uštedim pola marke mom kupcu koji u sklopu pouzeća plaća i poštarinu.
Državna preduzeća, najčešće prepunjena neproduktivnim stranačkim kadrovima, funkcionišu kao jaka mašina. Ja sam čuo tu mašinu. KLANG-KLANG-KLANG-KLANG-KLANG.
Labels:
aljkavost,
draga dragić,
glupost,
likeri,
nesposobnost,
pik.ba,
pošte srpske,
rumtop,
šalter,
slanje pouzećem,
trgovina
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment