Nedavni štrajk upozorenja budžetskih korisnika RS kao
i štrajkovi najavljeni za naredni period su svakako pozitivan civilizacijski
iskorak u borbi za prava radnika na ovim prostorima. Ipak, ti isti događaji su i
ružno podsjećanje na još jednu podjelu...
Piše: Bojan Vlajić
Bosna i
Hercegovina je višestruko komplikovana zemlja odnosno višestruko podijeljena: na
Bosnu i Hercegovinu, na Federaciju i Republiku Srpsku, na primitivna nacionalna
plemena ova ili ona, na lijepe i ružne, na rokere i turbofolkere, na glupe i
pametne, na bogate i siromašne, na one koji voze golfa i ostale... Naravno, sve
te podjele se dalje dijele na entitetskom nivou, dodatno komplikujući stvar.
Ipak, jedna od najgorih podjela je krovna, ona na zaposlene i nezaposlene.
Procjenjuje se da
je u Bosni i Hercegovini nezaposleno preko 40% radno sposobnog stanovništva
(doduše, nema podataka koliko je tih radno sposobnih željno rada). Naravno,
dušebrižnici među političarima redovno negiraju takve podatke spominjući
različite obračunske metode. Ostaje činjenica da je mnogo nezaposlenih a da je
mnogo, previše (od) tih nezaposlenih među mladima, koji nikako ne mogu do prvog
posla ili bilo kakvog iskoraka u samostalan život.
Ti isti mladi,
posebno oni koji „uče školu“, pred sobom kao viziju svijetle budućnosti imaju političare
kao vrh ledenog brijega, i radnike administracije i njihov lagodan život kao
realan primjer dostignuća. Na žalost, to je univerzalan motiv kojem se teži:
uvaliti se u kancelariju, birokratiju, pasijans, soliter, milja mjesečno,
kredit, i da te vidi Bog / Buda / Allah dž.š. A Bosna i Hercegovina ima,
procentualno, više administracije nego Njemačka, a budžetskih korisnika više od
Švedske (hladno al' standard).
U slike na
fejzbuku sa egzotičnih putovanja tih divnih zaposlenih ljudi gledaju
nezaposleni dok im curi voda na usta. Neki od njih nikad zaposleni, neki
odnedavno riješeni bijede rada. Radna mjesta u Bosni i Hercegovini uglavnom
nije uništio rat, već privatizacija i poslijeratni privredni i ekonomski
kriminal kojem još niko nije povukao ručnu (i dalje ide nizbrdo).
Zapošljavanjem u administraciju se održava statistika, broj zaposlenih,
prosječna plata.
I to su ovdje
strane u sukobu. Isti a različiti. Po dvije ruke, noge, glava (sadržaj iste jednako
varira), a međusobno se ne poznaju. Ne vide se i ne čuju. Ne druže se. Jedni za
probleme drugih ne znaju. Problemi zaposlenih su krediti, skraćena ljetovanja i
zimovanja, neredovna isplata regresa i toplih obroka, i ti problemi su,
paradoksalno, prisutniji od problema onih koji nemaju ništa od toga. Stara
jevrejska kaže „dabogda imao pa nemao“, a ovdje je to „dabogda imao pa imao
manje“, za nezaposlene „nemao pa ti svejedno“. Život „na foru“ je za
nezaposlene postao opšta ideja, samo što niko ne zna tačno tu foru.
Naravno, ima i
sudija u ovoj utakmici, to su zaposleni u privatnom sektoru. Po nekim stavkama su
bliski nezaposlenima: većinom su neprijavljeni tako da za državu njihov rad ne
postoji, često za svoj rad i ne primaju plate. Različiti su po tome što nemaju
vremena za muku nezaposlenih u vidu petosatnih kafa u kafićima, od posla nemaju
vremena da podignu glavu da u potpunosti osmotre gdje se nalaze. Tu i tamo
pljunu po ovim zaposlenim što cuclaju duplo veće državne plate, pa nastave kulučiti.
Od jutra do mraka, od danas do sutra, nevoljno, njihovi privremeni planovi
postaju trajni.
Dvostruki je
jarak u ovom polju. Jaz koji se svakodnevno produbljuje. Jedni ostaju bez posla
u realnom sektoru, drugi se zapošljavaju u nerealnom, treći plivaju na suvom.
Sve više dolaze do izražaja razlike, rasne, klasne i masne. I sve više su
natakareni jedni na druge na treće. Sve više su svi natakareni na sve. Ali,
najviše je većina natakarena na [cenzura] manjine. I tako, dok su svi
natakareni, i pasivno i aktivno, kao svezana kurva u gepeku Audija A8 je
izgubljena ideja „pravda za sve“, a gdje su tek prava za sve, sem kao prežvakana
floskula u gladnim ustima tamo negdje oko 10. decembra...
(Tekst originalno objavljen na portalu Istinito, 13. decembra 2012. godine, povodom štrajka "sindikatlija" zbog 5/10% udara na njihove plate... jebe se njima za sve ostalo, samo u platu ne diraj.)
No comments:
Post a Comment