Od malih nogu...

Imam mnogo problema sa radom Ministarstva prosvjete, a namješteni konkursi su najmanje bitan dio priče. Sve počinje od toga što ministar prosvjete nije prosvjetni radnik, a na stranu to što je kompletan idiot i ljudski nekvalitet. Kao takav, on apsolutno nije svjestan značaja obrazovanja pa su njegove odluke kao "šetnja slona u prodavnici kristala", ali i pored ideje da ovakvoj lopovskoj vlasti odgovara neobrazovan narod, neke stvari su ipak otišle predaleko...

No, htio sam se osvrnuti na nešto (skoro) sasvim drugo. Prosvjetni sam radnik, nezaposlen, ali u kući imam jednog zaposlenog prosvjetnog radnika pa načuh nešto zanimljivo.

Prije toga, mali uvod sa paralelom regionalno - lokalno.

Svi mi vidimo kako država propada a niko ne biva kažnjen za to. Vrhunac kriminala ovdje jeste voženje bicikla bez kacige, nepropisno parkiranje na trotoaru i posjedovanje desetak grama marihuane/hašiša/skanka (iskreno, ne znam koja je razlika između ove tri navedene droge, ali je naši dragi novinari dobro znaju - moram priznati da sam zamalo pao sa stolice od smijeha prvi put kad sam u "Glasu Srpske" pročitao riječ skank).
To je kriminal kod nas, "krupne ribe" se izvuku na sudu i to na način uvredljiv za sve ljude sa makar prosječnom inteligencijom, a one najkrupnije ribe(tine) sjede u kožnim foteljama u... pa, neću otkriti tačnu lokaciju, mada je svi znamo. Nego, majka mu stara, ako su jedni sve siromašniji a drugi sve bogatiji, ljudi ostaju bez posla, natalitet u debelom minusu (da sad ne nabrajam sve probleme) - NEKO MORA BITI KRIV ZA TO. Međutim, konstantno niko nije kriv. Nigdje odgovornosti, nigdje nikakve kazne, sve je u redu - samo smo se igrali...

E, sad, ovaj moj prosvjetni radnik - doušnik mi ispriča nešto što mi se učini paralelno simptomatično vezanim za ovu prethodnu priču, samo na znatno manjoj skali. Kaže kako je bilo takmičenje osnovaca iz matematike za 8. i 9. razred te kako su "domaćini" (učenici iz škole u kojoj je održano takmičenje) ubjedljivo pobijedili u obe kategorije. Naravno, to se desilo uz upotrebu starog srpskog principa - varanja. Testove za takmičenje obezbjeđuje Republički pedagoški zavod (koji funkcioniše unutar Ministarstva prosvjete, što nam je bitno za opis kvaliteta nj. rada), a oni se dostavljaju u školu gdje se organizuje takmičenje najčešće veče uoči događaja. Dakle, "vremenski prozor" od par sati da se takmičari upoznaju sa rezultatima koje će postići. I, ne bi tu bilo toliko problema, ipak, stari je to srpski princip, da nismo došli u XXI vijek gdje vladaju dječja prava, pravo glasa i slične budalaštine. Požalili se neki tako na neregularnosti, pa je Republički pedagoški zavod morao da reaguje. Evo kako su oni to učinili:

Republički pedagoški zavod: Opštinsko takmičenje za učenike 8. i 9. razreda iz matematike

Kaže:
Zbog utvrđenih neregularnosti u provođenju Opštinskog takmičenja učenika osnovnih škola Grada Banja Luka, te osnovanih pritužbi roditelja, donešena je odluka da se ponište rezultati provedenog takmičenja učenika 8. i 9. razreda iz matematike i da se sljedeći učenici pozovu na razigravanje...
(Slijedi spisak učenika među kojima je i jedna učenica iz 7. razreda... Ne vidim kakve veze ona ima sa takmičenjem za 8. i 9. razred, al' dobro.)

Dakle, NAKON UTVRĐENIH NEREGULARNOSTI, imamo razigravanje. Ispada da je ono prvo bilo samo igra, da se djeca malo igraju, a onda ovi neki poslije da se dodatno razigraju. Sve je u redu - samo smo se igrali...

A i ja sam onomad vodio djecu na takmičenje, bez visinskih priprema, treninga u teretani, trčanja na Šehitluke i sklekova pred spomenikom. Iskreno, ne bi to ni imalo smisla, radio sam kao zamjena i tu djecu sam poznavao nešto manje od dva mjeseca... Ipak, jedan dan sam sjeo sa njima i rekao kako su ta takmičenja uglavnom namještena i kako je sve to nenormalno (a i jeste nenormalno, da se takmičenje znanja u prokletoj osnovnoj školi lažira), te da je to nebitno, da to takmičenje iskoriste da provjere svoje znanje i po mogućnosti nauče nešto, a sam plasman je posljednja stvar. Na to meni moji takmičari kažu: "Nastavniče, znamo mi to. Pobijediće jedna Maša, ona uvijek pobijedi."

I tako je i bilo, pobijedila je Maša koja je, gle čuda, učenik škole u kojoj je organizovano takmičenje. Al' sve je u redu, samo smo se igrali... princip u ovoj državi, od malih nogu pa do direktorskih i ministarskih fotelja.