Spašavanje redova Janjana

Banjalučani su nedavno, nenajavljeno i nenadano dobili dva nova brda, i to u strogom centru grada, na bivšoj lokaciji robne kuće "Zenit". Da je Banjaluka u Vojvodini, to bi i imalo smisla, a ovako… Kad ih pogleda, čovjek bi mogao pomisliti da se neki glavati gospodin sjetio izreke "Gdje god nađeš zgodno mjesto, tu drvo posadi...", međutim, posrijedi je druga stvar...

SPAŠAVANJE REDOVA JANJANA

Pomenuti prostor u centru grada je nekoliko godina stajao poprilično prazan, ukrašen tek statuom Bana Milosavljevića i pješačkom stazom. Mnogo prostora, mnogo planova, a nijedan ostvaren. Posljednja aktuelna priča je bila da će tu da nikne zgrada sa potpisom Filipa Ceptera. U međuvremenu, nikao je mali park - veliki kič.

Izvođač radova je stari izvođač radova, firma "Tamaris" koja je odavno u šemi. Izveli su oni radove, ta brda su ukrašena širokim asortimanom žbunastih i drvenastih biljaka a i pored brda je zasađeno mnoštvo hortikulture i to tako ružno i bez smisla da čitava kreacija može da nosi potpis Milorada Dodika lično. Možda je zato on sklonio kioske koji su se nalazili ispred Palate predsjednika, da bolje vidi ta dva brda (koji, bolan, bezbjednosni razlozi?). Sve u svemu, samo još fale medvjedi i leptirovi za divan šumski ugođaj u samom centru grada.

Cijena? Sitnica. Toliko sitna da je niko i ne spominje.

Spomenute biljke izgledaju poprilično užasno, kao scenografija iz filmova Tima Bartona, međutim, nema sumnje da su to neki botanički ekvivalenti jajima japanske prepelice: rijetki i skupi, ali nadasve potrebni ovom puku, da obogate nj. duh i smisao za lijepo. Otprilike kao Pininfarina bandere poredane na Trgu Republike Srpske.

Još jedna pobeda Partizana, rekao bi Boro. Tačno, ali, ovo nije obična ligaška utakmica.

Hronologija - analogija: "Tamaris" - Milorad Janjetović, Bel TV - Milorad Janjetović, dnevni list "Fokus" - Milorad Janjetović. Počeo kao cvjećar a nastavio kao medijski mogul. Uvalio se Janjan solidne pare za Bel TV (doduše, kredit), toliko da je Milorad Dodik naredio svojima da reklama smije samo na Bel i RTRS (“Janjan se otplatiti mora!”). Ipak, nije lako na Belu, znaju novinarke zaplakati pred drugom predsjednikom pa im on, brže-bolje, nađe mjesto portparola.

Što se dnevnog lista “Fokus” tiče, stvari su malo drugačije. List, tehnički, nije više u Janjanovim rukama, ali zato jeste u totalnom rasulu. Nedavno su se, a gdje drugo, u medijima pojavili navodi da zaposleni u “Fokusu” već četiri mjeseca nisu primili platu a da se čitavih 30 mjeseci ne uplaćuju doprinosi… u preduzeću koje postoji malo više od 30 mjeseci (slobodno me ispravite, prim. aut.). “Fokus” je u posljednje tri godine dobio oko 830 hiljada maraka od Vlade RS, za stvari koje je apsurdno i navoditi, pa bi se moglo zapitati gdje su nestale te pare… mada, bezvrijedno je pitati, s obzirom da u ovoj državi imamo šampione potrošnje.

Nego, poenta je u sljedećem. Krenuli novinari da se bune. TO NE VALJA. Nimalo. Posebno ne pred izbore. Novinari, to su oni ljudi koji su omča na vratu onih ljudi koji su bili novinari a sada su poredani kao ministri, savjetnici ministara i predsjednika i ini, od Antona Kasipovića i Željke Dragičević pa nadalje. Na svijetu ne postoji država gdje je više novinara došlo na više pozicije. Međutim, nije ih tu dovelo znanje i kompetentnost. Dovelo ih je laganje. I zato sad treba pravovremeno reagovati, jer bi se moglo desiti da ovi novinari koji su još uvijek NOVINARI POČNU DA GOVORE ISTINU. A to niko ne želi, ni oni koji su zaposlili te novinare, a ni glupi narod koji još uvijek vjeruje novinarima, a ne svojim gladnim očima i praznim džepovima. I zato, da novinari ne počnu govoriti istinu - da se ta lako kvarljiva i odavno pokvarena roba ne popravi, treba spasiti redova Janjana, starog druga koji se bio ispružio pa primio jedan za ekipu. On je svoj dio posla odradio, a sad to treba da naplati, pa makar kroz sadnice tuja i čempresa… Doduše, ova dva brda u centru grada teško da će otplatiti čitav dug za tu šaku novinara (puno oni vrijede), tako da treba biti na oprezu: ko ima komad zemlje u dvorištu, neka ga što prije betonira, da ga ne bi preko noći iznenadila horor botanička kreacija.

Ipak, građani Banjaluke ne treba previše da se brinu, sadnice su jako plitko zabodene u zemlju tako da se veoma lako mogu demontirati, što se će i desiti kad se lešinari (ali ne oni koji sa šalovima idu na utakmice) dogovore oko građevinske dozvole za lokaciju. Tada će grad biti trajno obogaćen novim arhitektonskim dostignućem naspram kojeg će ovaj mali kič park izgledati kao pošalica.