"E, pa, baš ti hvala, Radmila!"

Poenta ovog bloga je opasno ugrožena trenutnim postojanjem Srba: nema šta nije apsurd. Dok sam na početku rada bloga pratio vijesti pa izdvajao one koje najviše "bodu oči", vremenom je to postao besmislen sport... Ipak, to ne znači da nema više mečeva.

Vijest koja me apsolutno zapanjila i podsjetila na te inicijalne korake komentarisanja apsurda u političkom, ekonomskom i socijalnom životu jeste ta da je Republika Srpska izgubila na sudu od Savjeta za državnu pomoć BiH (zastupani po Pravobranilaštvu BiH). Evo i vijesti, kopiraću čitav tekst za slučaj da nestane na originalnoj lokaciji:

SARAJEVO, BANJALUKA - Republika Srpska izgubila je spor koji je protiv nje pokrenulo Pravobranilaštvo BiH i dužna je da plati 182.338,67 KM na ime finansiranja Savjeta za državnu pomoć BiH.

Po tužbi Savjeta ministara BiH protiv RS, Sud BiH presudio je da je RS dužna da na ime finansiranja Savjeta za državnu pomoć u 2013. godini isplati 80.338,67 KM, a za 2014. ukupno 102.000 KM.

Ovu presudu, kako se navodi u odgovoru Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH na jedno od poslaničkih pitanja u parlamentu BiH, potvrdilo je i drugostepeno vijeće Suda BiH, a Pravobranilaštvo BiH početkom juna podnijelo je prijedlog za izvršenje ove pravosnažne i izvršne presude.

U Ministarstvu finansija RS ipak, s druge strane, tvrde da presuda nije pravosnažna i da ne može ići na izvršenje, a samim tim da nisu isplaćena sredstva. "Obratilo nam se Pravobranilaštvo BiH, ali smatramo da ono može da se obraća samo institucijama BiH i zbog toga smo 11. jula uložili prigovor pravobraniocu RS sa sjedištem u Istočnom Sarajevu", rekli su nam juče u Ministarstvu finansija RS.

Inače, Savjet za državnu pomoć BiH finansira se na način da entitetske vlade i Savjet ministara BiH uplaćuju po jednu trećinu novca, a problem je nastao jer je RS u 2013. i 2014. godini uplaćivala samo po 40.000 KM, smatrajući da odluke o finansiranju ovog savjeta nisu u skladu sa zakonom i da nisu donošene uz saglasnost RS.

Savjet za državnu pomoć BiH sastoji se od osam članova, po dva člana imenuju entitetske vlade, tri Savjet ministara BiH, a jednog Vlada Brčko distrikta.

Ono što je zanimljivo, a o čemu su "Nezavisne" ranije pisale, jeste da je tužbu protiv RS, prema nezvaničnim informacijama, prouzrokovala Radmila Mihić, pomoćnik ministra finansija, koja je tužila Savjet za državnu pomoć jer joj nije isplaćivao naknadu za rad, a koji s druge strane to nije mogao uraditi jer Vlada RS nije isplaćivala svoj dio obaveza. Pored Mihićeve, Savjet za državnu pomoć naknadu za rad nije isplaćivao ni drugom članu iz Republike Srpske, dok je ostalih šest članova redovno primalo po 1.000 KM mjesečno.

(Autor Uroš Vukić, objavljeno na internet stranici Nezavisnih novina.)

Dakle, vrhunska partija šaha za narodne pare: RS ne uplaćuje svoj dio za finansiranje jednog malog državnog tijela koje ništa ne radi, malo državno tijelo koje ništa ne radi ne isplaćuje platu za nerad članovima iz RS... princip "milo za drago". Zatim članica iz RS malog državnog tijela koje ništa ne radi tuži to malo državno tijelo koje ništa ne radi jer joj ne plaća njen nerad. Na to reaguje malo državno tijelo koje ništa ne radi tužeći RS. RS fasuje od malog državnog tijela koje ništa ne radi zbog neplaćanja malog državnog tijela koje ništa ne radi, sasvim logično. Samo je malo problem ta Radmila. Hvala joj. Dobar je čovjek. Dajte joj kafu. Dajte joj pivu. Dajte joj i pivu i kafu.

Komplet postojanje ove države je održavanje nerada. Kojih jebenih 180.000 maraka za dvije godine "rada" osam šabana? Na stranu to govno od sporta koji se zove Pravosuđe u Bosni i Hercegovini...

P.S. Danas je blog imao 225 posjeta (prosjek je 20), sasvim slučajno pogledah. Ne znam kako, ne znam zašto. Da se ne ponovi...

Presuđen sam!!!

Ja se izvinjavam, ali bih ovim putem javno da pitam: ima li neko viška 1455,00 KM da mi posudi? Ne treba mi za drogu, brza kola, još brže žene ili pak gelove za kosu i minđuše (bar ne dok se zaposlim u Pravobranilaštvu RS), nego da platim što sam dužan po danas dostavljenoj presudi koju je Dragomirka Stanojević sročila, kako stoji, 22. novembra tekuće godine, a kojom se u brk nasmijala zdravom razumu i zakonskom roku za donošenje presude...

Zapravo, dovoljno bi mi bilo 750,00 KM, toliko sam dužan Republici Srpskoj. Ovo ostalo sam dužan drugotuženoj, ali njeni troškovi su troškovi skupog advokata kojeg je angažovala, a ko ima za skupe advokate... nije moj drug. Sa druge strane, Republici Srpskoj ne bih da budem dužan, jer znam da ona nema i da je siromašna. Krade je ko stigne, a ja nikad nisam želio da budem kao drugi.

Radi se, u ovom slučaju, o tužbi protiv Republike Srpske (i Sande Desnice) odnosno Ministarstva nauke i tehnologije RS:
http://apsurdsrpski.blogspot.com/2012/05/konkursi-konkursi-iv.html
http://apsurdsrpski.blogspot.com/2013/10/bojan-vlajic-protiv-republike-srpske-i.html
http://apsurdsrpski.blogspot.com/2013/11/trzaj-borbe-protiv-mnt.html

Šalu na stranu, a teško je ostati ozbiljan u ovim trenucima, stigla je prva presuda od "ovih mojih", gdje se ja žalim i sudim i tako to. Izgubio sam i dužan sam. U presudi je u potpunosti ignorisano sve što sam priložio kao dokaz - ni na jednom mjestu se ne komentariše nijedan navod (svi redom paušalni), sam opis slučaja je kriv i nejasan - na nekoliko mjesta apsolutno netačan (npr. stavka da sam naveo da se Ministarstvo nije obratilo ZZZ: istina je obrnuta, naveo sam da se Ministarstvo obratilo ZZZ ali nekoliko dana nakon što je primilo Sandu Desnicu na "privremeni rad"), te je generalno presuda - generalno sličnost sa radom našeg pravosuđa - zamuljana i zakukuljena.

Možda najveći atak na inteligenciju u presudi jeste navod sudije da je "diskreciono pravo" komisije izbor kandidata, a komisija veoma indiskretno izdvaja Sandu Desnicu po kriterijumu "upoznatosti sa načinom na koji se obavljaju poslovi odnosa sa javnošću unutar institucija RS", gdje je ona bez konkursa primljena dva mjeseca prije ostalih kandidata da se upozna sa tim načinom, a zatim primljena jer se "upoznala"...

"Zdravo, ja sam Odnosi s javnošću, hoćeš da se upoznamo?"

Možda djeluje obeshrabrujuće za nekoga ko pokuša istjerati pravdu i dokazati očiglednu nepravilnost i kriminal, a onda još vidi da je dužan, međutim, nije kraj svijeta, ni blizu. Naravno da neću platiti ni marke, a ni tucati kamenje, već je naredna stanica Okružni sud... pa makar završio kod Voje na Mocartu.

Zaključno, ono što mi se iz čitanja presude nameće kao bitno je činjenica da sve treba opisivati veoma detaljno iz razloga što se pri čitanju sudskog opisa procesa i bitnih stavki apsolutno ništa ne može zaključiti. Gdje sam ja spomenuo da mi je predsjednik komisije u prvom minutu razgovora naveo, kao da zajedno čuvamo ovce, "jebi ga, tako ti je to", u sudskom opisu ne stoji ništa. Jebi ga, nije to tako.

Bilo kako bilo, evo presude - prosudite sami:

Trzaj borbe protiv MNT

Djelić priče o tužbi protiv MNT odnosno RS odnosno Sande Desnice (prethodno: LINK), u prošli sam dio zaboravio da dodam...

Prvo je apsurd odgovora iz Pravobranilaštva RS u kombinaciji sa izvještajem MNT o konkursu (taj sam izvještaj dobio uz odgovor na tužbu):

Dakle, Pravobranilaštvo RS kaže kako S. nije bila zaposlena, a na narednoj strani MNT kaže kako je S. obavljala poslove. Pitao sam sudiju Dragomirku Stanojević koja je razlika, jer je to neka enigmatika van mog dometa. Druga slika je nastavak S. kvalifikacija gdje stoji da je ona "upoznata na sa načinom na koji se obavljaju odnosi s javnošću". Primljena dva mjeseca prije ostalih kandidata da se upozna sa načinima, a zatim izabrana jer je upoznata.

Inače, to je ovaj dokument:

Ne bih da glumim "pijemont pismenosti", jer pored određenog neznanja stoji i činjenica da namjerno ne poštujem neka gramatička pravila, ali: "visoko školska ustanova", "doprinjeti", "ocijena" uz "doplomirani", "prstupili" i slično... Iskreno, žalosno je da to bude Republika Srpska. Žalosno.