Treba da se ubijamo dok se ne ubijemo

Već neko vrijeme mi je u glavi fraza "Najveći problem ove države nisu političari već pravosuđe.", međutim, kako zanemarujem ovaj blog tako ne dolazim ni do načina da to obrazložim... iako je relativno očigledno. Ne, ne mislim na svoje mladojunačke pokušaje "tjeranja pravde", već na činjenicu da ta divna treća poluga vlasti (a postoje tri, za neupućene: izvršna, zakonodavna i sudska vlast) ne trpi nikakve izbore, glasanja, kritike i "pritiske", a sve se nastavlja "po starom" - put u propast.
I sad, pored onog najočiglednijeg, činjenice da nema nikakve kazne za krupni kriminal - iza kojeg se redovno krije politika - jedna druga stvar me je apsolutno prenerazila, kao i sve ljude koji su pročitali istu (oba)vijest:

Konobar iz Foče ubio u samoodbrani: Kažnjen sa šest godina zatvora

Aleksandar Đuričić (28) iz Miljevine kod Foče, koji je prije dvije godine kao konobar u lokalnom kafiću "Škorpion" ubodom noža usmrtio sugrađanina Ognjena Drakula (30) i lakše povrijedio njegovog prijatelja Mitra Stankovića (22), osuđen je na šest godina zatvora.

Predsjedavajući Vijeća Okružnog suda u Trebinju, Haris Hakalović, naglasio je da je Đuričić kažnjen sa pet godina i šest mjeseci zbog prekoračenja nužne odbrane i sa sedam mjeseci za lakše povrede koje je nožem nanio Stankoviću, što je pretočeno u jedinstvenu kaznu od šest godina, ali mu je ostalo još nepune četiri godine zatvora, s obzirom na to da je u kaznu uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru od 28. maja. 2014. godine.

Sud je utvrdio da su pokojni Drakul i Stanković u pripitom stanju, odmah po ulasku u kafić, počeli da se ponašaju bahato, ulazili u šank, pojačavali muziku i tražili piće za cijelu kafanu, a nakon što im je Đuričić rekao da nema više pića i da se zatvara, ušli su u šank i počeli ga tući.

Na pod oboreni Đuričić je ugledao u unutrašnjosti šanka nož sa sječivom od 19 centimetara, najprije ga uzeo u ruku i u stanju jake razdražljivosti povikivao "ne prilazite mi", a onda ubo Drakula u stomak, a Stankoviću nanio lakše povrede.

Iako su sudije svjesne da je Đuričić sa 62 kilograma i dosta slabijom fizičkom konstitucijom od ove dvojice morao da se brani, mogao je, kako je kazao sudija Hakalović, u nužnoj samoodbrani upotrijebiti neki drugi predmet, poput pepeljare, čaše ili nečeg drugog što se drži u šanku. Drakul je držeći se za stomak izašao vani i tu od iskrvarenja preminuo, a Stanković i Đuričić, koji je imao uglavnom povrede od udaraca, prebačeni su u KBC Foča, gdje je Đuričić i lišen slobode.

Izvor: Press RS: Konobar iz Foče ubio u samoodbrani, kažnjen sa šest godina zatvora

Dakle, jedna sasvim druga strana pravosudne propasti naše, za rubriku "Vjerovali ili ne"... Dok ljudi ubijaju sa namjerom i dobijaju manje kazne od ove, dotle je Aleksandar Đuričić, u trenucima dok su ga na njegovom radnom mjestu tukla dva vola "znatno jače fizičke konstitucije" trebao da razmišlja čime da se brani tako da svojim dušmanima ne ugrozi život i ljudska prava. Isto tako, grozna mi je činjenica da je Aleksandar već proveo u zatvoru više od dvije godine, dok se hiljade volova "brani sa slobode". UŽAS I DNO.

DNO.

Gratis: Press RS: Ima se može se, za regres zaposlenim u (pravosudnim) institucijama BiH 7,5 mil. KM

Presuda protiv ŠUP-e

Ne lezi, vraže, taman kad - po zna koji put - napisah da sam sretniji kad nemam šta da pišem na ovom blogu, evo materijala.

Stiže mi, pred sam kraj mog godišnjeg odmora (na odmor), presuda u slučaju protiv ŠUP škole.
To je ova priča:
http://apsurdsrpski.blogspot.com/2012/09/suplja-prica.html

Presuda je stigla dva i po mjeseca nakon održanog glavnog ročišta (nagradno pitanje: Zakonski rok za presudu je?). Sudija Maja Krajnović je, kao i njena prethodnica na poziciji "sudije", osoba sumnjive inteligencije i morala. Dok je razumljivo da nije lako presuditi u korist "pravno neuke osobe" protiv institucije unutar sistema koji zapošljava mutave ljude da budu sudije, opet sam iznenađen nekim falsifikatima i preskakanjima unutar presude...

To je ta presuda, otprilike devet strana od kojih je otprilike osam strana sranja... pa ti sad vidi kroz gusto granje o čemu se radi.

Ovom prilikom ne planiram nabrajati sve "krive navode", već ću to učiniti dok završim pisanje žalbe na presudu, samo bih htio napomenuti da je zanimljivo kako, očigledno, u Osnovnom sudu u Banjaluci ne postoji nikakav obrazac za rad: vođenje potpuno (tematski) istih postupaka se drastično razlikuje od sudije do sudije, oblikovanje zapisnika i unos u iste, pristup (na) ročištima itd. Jedina konstanta je to da pravo nema veze sa pravdom i da je opšta ideja da ovdje ne treba da ostane da živi niko normalan i pošten...

Ministarstvo finansija: konkurs za 24 nova službenika

Prema istraživanjima pojedinih nevladinih organizacija 58 % mladih u BiH je nezaposleno i ta stopa se, kao i ukupan broj nezaposlenih u zemlji, povećava iz godine u godinu.  

U većini javnih ustanova, što državnih što entitetskih, nemaju problema sa zapošljavanjem. Prije nekoliko dana, Ministarstvo finansija Republike Srpske je raspisalo javni konkurs za prijem, vjerovali ili ne, 24 nova službenika. Mahom je riječ o ekonomistima i pravnicima, a iz ministarstva objašnjavaju da nisu u pitanju samo novi radnici, nego da će pojedini biti preraspodijeljeni u okviru već postojeće sistematizacije u ministarstvu.
 
 “Što se ti buniš, kad se ostalih 68 kandidata ne buni” – rekli su Bojanu Vlajiću nakon jednog od desetina bezuspješnih pokušaja da regularno, putem konkursa, dobije posao u državnoj službi.
Zalud je profesor engleskog jezika i član MENSE nastojao da se zaposli bar na godinu dana, kao pripravnik, jer bi se tu uvijek našao neki podobniji kandidat,…ili kandidatkinja. Zbog jednog takvog konkursa Vlajić je tužio Ministarstvo nauke i tehnologije RS. Spor je, treba li reći, izgubio, sada još mora platiti 1.500 maraka sudskih troškova.

19. decembra ove godine Ministarstvo finansija Republike Srpske je raspisalo konkurs za prijem 24 nova službenika, iako se zna da je ono već najbrojnije i da je ta brojnost obrnuto proporcionalna rezultatima koje Republika Srpska ima na finansijskim poljima. To je prosto nevjerovatno, radi se o otvorenom ruganju nezaposlenim ljudima, pogotovo mladima sa diplomom, jer se zapošljavanje tolikog broja administrativaca, pogotovo u nimalo efikasnom resoru, ničim ne može opravdati, navode ekonomisti koji se bave analiziranjem tržišta rada.
 
Umjesto da administracija bude u službi privrede i proizvodnje, kod nas je obrnuto, čudi se i Siniša Vukelić, urednik portala „Kapital“. Podsjeća na to da pomenuto ministarstvo prima nove službenike u momentu kada još vodi sudske sporove sa pojedinim bivšim službenicima koji su ostali bez posla, a potom tužili ministarstvo i po svemu sudeći će biti vraćeni na radna mjesta.
Iz Ministarstva finansija, do kraja radnog vremena, nismo dobili odgovore na pitanja koliko je tačno službenika zaposleno u tom resoru, a koliko ih je u proteklom periodu ostalo bez posla ili svojevoljno napustilo ministarstvo.
 
U nezvaničnom razgovoru nam je samo rečeno da će neke od predviđene 24 pozicije vjerovatno biti popunjene već postojećim kadrom unutar ministarstva, a da je oko 30-ak službenika, u proteklom periodu, napustilo ministarstvo.
Ono je, ipak, i dalje ubjedljivo najbrojnije, sa oko 200 činovnika, a termin „javni konkurs“ je i dalje u vrhu ljestvice najvećih podvala i nonsensa ovog vremena i društva.

***

Iako kopirano sa portala Frontal, ovo je zapravo tekstualni dio priloga Dnevniku BN televizije od 24.12.2013. godine. Autor priloga je Mito Travar, novinar po moranju, pjesnik po izboru, poznanik kojem sam rado izašao u susret da se još jednom pojavim na televizoru kao stara i ofucana reklama za mlade i nezaposlene.

Presuđen sam!!!

Ja se izvinjavam, ali bih ovim putem javno da pitam: ima li neko viška 1455,00 KM da mi posudi? Ne treba mi za drogu, brza kola, još brže žene ili pak gelove za kosu i minđuše (bar ne dok se zaposlim u Pravobranilaštvu RS), nego da platim što sam dužan po danas dostavljenoj presudi koju je Dragomirka Stanojević sročila, kako stoji, 22. novembra tekuće godine, a kojom se u brk nasmijala zdravom razumu i zakonskom roku za donošenje presude...

Zapravo, dovoljno bi mi bilo 750,00 KM, toliko sam dužan Republici Srpskoj. Ovo ostalo sam dužan drugotuženoj, ali njeni troškovi su troškovi skupog advokata kojeg je angažovala, a ko ima za skupe advokate... nije moj drug. Sa druge strane, Republici Srpskoj ne bih da budem dužan, jer znam da ona nema i da je siromašna. Krade je ko stigne, a ja nikad nisam želio da budem kao drugi.

Radi se, u ovom slučaju, o tužbi protiv Republike Srpske (i Sande Desnice) odnosno Ministarstva nauke i tehnologije RS:
http://apsurdsrpski.blogspot.com/2012/05/konkursi-konkursi-iv.html
http://apsurdsrpski.blogspot.com/2013/10/bojan-vlajic-protiv-republike-srpske-i.html
http://apsurdsrpski.blogspot.com/2013/11/trzaj-borbe-protiv-mnt.html

Šalu na stranu, a teško je ostati ozbiljan u ovim trenucima, stigla je prva presuda od "ovih mojih", gdje se ja žalim i sudim i tako to. Izgubio sam i dužan sam. U presudi je u potpunosti ignorisano sve što sam priložio kao dokaz - ni na jednom mjestu se ne komentariše nijedan navod (svi redom paušalni), sam opis slučaja je kriv i nejasan - na nekoliko mjesta apsolutno netačan (npr. stavka da sam naveo da se Ministarstvo nije obratilo ZZZ: istina je obrnuta, naveo sam da se Ministarstvo obratilo ZZZ ali nekoliko dana nakon što je primilo Sandu Desnicu na "privremeni rad"), te je generalno presuda - generalno sličnost sa radom našeg pravosuđa - zamuljana i zakukuljena.

Možda najveći atak na inteligenciju u presudi jeste navod sudije da je "diskreciono pravo" komisije izbor kandidata, a komisija veoma indiskretno izdvaja Sandu Desnicu po kriterijumu "upoznatosti sa načinom na koji se obavljaju poslovi odnosa sa javnošću unutar institucija RS", gdje je ona bez konkursa primljena dva mjeseca prije ostalih kandidata da se upozna sa tim načinom, a zatim primljena jer se "upoznala"...

"Zdravo, ja sam Odnosi s javnošću, hoćeš da se upoznamo?"

Možda djeluje obeshrabrujuće za nekoga ko pokuša istjerati pravdu i dokazati očiglednu nepravilnost i kriminal, a onda još vidi da je dužan, međutim, nije kraj svijeta, ni blizu. Naravno da neću platiti ni marke, a ni tucati kamenje, već je naredna stanica Okružni sud... pa makar završio kod Voje na Mocartu.

Zaključno, ono što mi se iz čitanja presude nameće kao bitno je činjenica da sve treba opisivati veoma detaljno iz razloga što se pri čitanju sudskog opisa procesa i bitnih stavki apsolutno ništa ne može zaključiti. Gdje sam ja spomenuo da mi je predsjednik komisije u prvom minutu razgovora naveo, kao da zajedno čuvamo ovce, "jebi ga, tako ti je to", u sudskom opisu ne stoji ništa. Jebi ga, nije to tako.

Bilo kako bilo, evo presude - prosudite sami:

Zima dođe, ja se ne oženih...

Prošlo je nešto više od mjesec dana od suđenja za slučaj MNT (VEZA NA SADRŽAJ*), a presude još nema. Zakonski rok za dostavu presude je 30 dana. U međuvremenu sam sreo jednog poznanika koji me je ohrabrio podatkom da to obično i ide tako, a tek onda izvršenje presude - ukoliko je u korist "malog čovjeka".

Bilo kako bilo, palo mi je na pamet da na brzinu bacim hronologičnu računicu na papir.

Konkurs na koji sam se žalio se desio u aprilu 2012. godine, konkurs na godinu dana - pripravnički staž, a ja odluku čekam 19 mjeseci kasnije. Kad se oduzme sve vrijeme koje sam izgubio zato što nisam završio pravni fakultet (nebulozni zahtjevi suda za ispravljanjem i dopunjavanjem tužbe), šta se dobije:
- vrijeme za ulaganje prigovora/žalbe na odluku je 15 dana;
- rok za odgovor je 15 dana (mada se taj odgovor ne mora dobiti iz prvog puta, kao u Ministarstvu prosvjete);
- ulaganje tužbe sudu - sud bi u roku od 30 dana trebao da se javi (ha-ha);
- javljanje suda - zakazivanje pripremnog ročišta - razmak je bio 90 dana;
- od pripremnog do glavnog ročišta je razmak bio 90 dana;
- od glavnog ročišta do presude (zakonski, kao što navedoh) 30 dana.

15 + 15 + 30 + 90 + 90 + 30 = 270

U IDEALNOM slučaju, za koji nema dokaza da se može desiti ovdje, ova stvar bi bila riješena za devet mjeseci, a radno mjesto je na 12 mjeseci. Svaka vam čast, hvala, doviđenja.

***

Usput da navedem da mi je u prošlu subotu (23. novembar), stigla jedna mala plava koverta od suda, ali, "dopuna i ispravka tužbe" za drugi slučaj koji sam pokrenuo u septembru. S obzirom da se bazično žalim na iste stvari, sve sam te korake već prošao a zanimljivo je vidjeti razlike u radu sudija.

Uložio sam tužbu na konkurs u jednoj osnovnoj školi jer sam izbačen iz konkursne procedure (nisam pozvan na razgovor i test) jer nemam godinu dana radnog staža - apsolutno nezakonito uskraćivanje prava na zapošljavanje pod jednakim uslovima.

Naime, za razliku od slučajeva MNT i ŠUP, ovdje sudija Radana Radoja od mene NE TRAŽI da navedem drugotuženu stranku (osobu koja je primljena na konkurs), ali traži od mene, u skladu sa Članovima 53. i 334. ZPP, da navedem:
1. Pravni osnov tužbenog zahtjeva
(Član 53. ZPP jasno kaže da će sud postupiti po tužbi i kad tužilac nije naveo pravni osnov tužbenog zahtjeva - dakle, zahtjev ničim opravdan i apsurdan.)
2. Osnov za nadležnost 
(Probajte poslati tužbu nekom drugom sudu van svoje opštine... logično je da za parnični postupak u prvom stepenu bude nadležan lokalni osnovni sud, samo što to, izgleda, treba nacrtati, ili navesti ZPP i Zakon o sudovima RS.)
3. Navesti zakonskog zastupnika tuženika
(E, ovo je apsolutni hit: ne samo što se to nigdje ne spominje u ZPP, nego što je i sasvim logično da ja u ovom trenutku ne znam ko će biti taj zakonski zastupnik, niti treba da znam.)
4. Dokaz u dovoljnom broju primjeraka
(Potrudiću se pa napraviti po kopiju svega viška, samo da ne bude kao u slučaju MNT da se moji priloženi materijali ne izgube na prijemu.)

A to je tek prva ispravka i dopuna tužbe, kroz koju sam prošao već dva puta. 
Usput, ko ima vremena za čitanje:
Zakon o parničnom postupku RS (popularno ZPP)
Hvala advokatu Prnjavorcu što je učinio internet dostupnim ovaj zakon, jer da se pita onih koji pišu ove zakone, plaćali bismo ih duplo - da ih napišu, a onda da nam ih ustupe na čitanje (kao što se plaća Službeni glasnik RS, je li)...




* Izbacujem iz upotrebe termin LINK. Možda je to dobro.