Ne treba se kititi tuđim perjem ali se treba nadati - šta za Republiku Srpsku znači pobjeda Studentske liste u Srbiji?

"Ode Vučić, mamu mu jebem!" - n.n. lice iz nebodera u ulici Cara Dušana, 25.10.2026. u 21:31

Najveći politički bolesnik ovih prostora (u vrlo jakoj konkurenciji) je prije dva dana vrlo ubjedljivo izgubio izbore i već oko 21:30 priznao poraz. Štaviše, poraz je bio takav da mu je iz EU odnosno Njemačke, koja ga je i instalirala, poručeno da se makne. Cilj svih kolonizatora je isti, porobljavanje uz određenu dozu ponižavanja, danas je to - prije svega - u vidu eksploatacije jeftine radne snage i parkinga prljavih tehnologija, međutim, Vučićev nakazni režim sa nevjerovatnim nivoom korupcije je i to uspio da upropasti... Sve čestitke.

Pobjeda Studentske liste je sigurno najznačajnija stvar u političkoj istoriji Srbije. Veliki mag političkih nauka Rajko Vasić plače kako je bezveze što je Vučića porazila šaka anarhista, paraljevičara i amatera, umjesto da je to učinila "Velika Nacionalna Stranka"... Vrijeme će pokazati sve, kao i dosad, ali upravo u ovome je značaj pobjede Studentske liste: Srbima je, u relativno kratkoj političkoj istoriji, instaliran (slijepi) VOĐA kao nulti podatak a sad se desilo da je pobijedila opcija bez vođe koja i nije stranka (a stranke = stranačko zapošljavanje). Napokon šansa da se prekine Kurta-Murta niz.

Potpuno iskren da budem, nisam očekivao pobjedu SL, nisam mislio da je to moguće s obzirom na sve resurse u Vučićevim rukama (posebno u vezi manipulacije izbornim rezultatima) ali ako je zvanično 52% na strani studenata a 39% SNS, to znači da su Vučiću mnogi "njegovi" okrenuli leđa i da on, realno, uživa podršku tek petine ljudi, što će reći da je tek petina Srbije "dvozubi šljam". To je realnost a možda se promijeni ako ih se bude tuklo dovoljno kvalitetnim knjigama...

ALI KAKVE TO VEZE IMA SA REPUBLIKOM SRPSKOM?

Jedini koji je aktivno pružao podršku SL sa ove strane Drine je Nebojša Vukanović i on je to veoma veselo proslavio, kao i nekih hiljadu ljudi u Banjaluci koji su se skupili na Trgu Krajine. Ja se stvarno trudim da se ne igram brojevima, pa tako ne mogu priznati ni cifru 40.000 na najvećem skupu Pravde za Davida, kao ni još luđe SNSD/policijske cifre, te moram reći da je u BL na trgu realno bilo možda nekih 1200 ljudi u "špicu" okupljanja. Premalo za ovaj grad ali opet prijatno iznenađenje. Još veće iznenađenje unutar tog iznenađenja je bilo što su to mahom bili stvarno studenti - djeca, uz određeni broj "šezdesetosmaša" koji su prošli i Picin park i Pravdu za Davida... Lijepo je bilo vidjeti ljude da slave, veoma mi je drago zbog Vukana koji je svim srcem bio uz studente i kojem je to makar mala satisfakcija za to što je ovdje brutalno pokraden na izborima, da ne spominjem sve što je prethodno prošao od strane režima...

Dodik, koji je u toku izborne večeri bio u štabu SNS, a prethodno studente nazvao "smradovima" je čestitao pobjedu SL. Očekivano, te još jedan dokaz da je pametniji od Vučića. Isto tako, pametan je onaj koji mu vodi profil na X pa su komentari onemogućeni... što nije slučaj kod svinje Stevandića, koji je isto čestitao a prethodno imao najgore izlive verbalne dijareje na račun studenata sa idiotskim udbaškim konstrukcijama u koje čak i "dvozubi" teško mogu da povjeruju. Isto tako, gradonačelnik Banjaluke je "čestitao" i vrlo kvalitetno jede svoja g*vna u komentarima po društvenim mrežama, zbog prethodne podrške Vučiću, grljenja sa Vučevićem i ostalih idiotarija, međutim, ne treba da idemo tako daleko: dovoljno je da je SL nekoliko puta zabranjena organizacija skupa u Banjaluci, na šta žuto bolesno g*vno nije progovorilo ni riječ...

U suštini, izbori u Srbiji i imaju veze sa RS i nemaju. Realno, ne bi trebali da imaju previše, međutim, ako znamo da i četvrti ešalon SNSD ima stanove u Beogradu na vodi, da su prljav novac i kriminalci prelazili Drinu bez ikakvih problema, ima tu puno veze i ako tužilaštva u Srbiji krenu da rade mnogi iz RS će biti na meti...

A IZBORI U BIH/RS?

E, sad, dolazimo do onog tužnog dijela - jer "čaša meda i čaša žuči"... Izbori u RS su kvalitetno pokradeni, kao i svaki u posljednjih 20 godina, ali kao takvi će biti verifikovani i slijedi nam period od četiri godine koje će biti kao proteklih ko zna koliko u Skupštini Srbije: režimska većina bez ozbiljne opozicije. Izborni inženjering je odradio tako da su sve SNSD satelit stranke/mini koalicije ugodno prešle cenzus, sam SNSD je brutalan, PSS nije opozicija a SDS je pocijepan... Ostaju četiri poslanika Liste za pravu i red/PDP RS, što je premalo ruku...

U skladu sa tim a vezano za pad režima u Srbiji, izvjesno je da nas čeka labudova pjesma kriminalnog režima RS, gdje će sve kriminalne i koruptivne aktivnosti biti pojačane, iako mnogi smatraju da ne može gore... Uvijek može gore a mislim da će i biti. Kod nas u RS.

KONKLUZIJA

Dakle, veoma mi je drago zbog pobjede Studentske liste, zato što je to stvarno volja naroda, zato što je Vučić idiot udario tamo gdje stvarno nije smio - udario je na djecu (a čovjek u životu ne može imati ništa draže od djeteta), te su ljudi okupljeni oko najzdravije moguće ideje bili dovoljno složni da bolesniku kažu NE. Kao što sam naveo u tekstu o skupu na Slaviji 15. marta prošle godine, žalosno je da se to desilo zbog tragedije ali izgleda da je tako moralo biti...

I, naravno, situacija nije ni blizu riješena: pored toga što su institucije još uvijek zaposjednute korumpiranim moralnim nakazama, Studentska lista će imati i niz problema s vana - na grbaču će da im skoče svi koji su do juče podržavali Vučića odnosno oni kojima je Vučić bio koristan. Ucjene su već krenule, slovenački premijer Janez Janša je podršku SL uslovio predavanjem arhive bezbjednosnih službi bivše države a to je smiješna priča naspram žiranata - kad krenu da se javljaju oni čije su ozbiljne pare ubacivane u Srbiju...

Biće čupavo ali nadajmo se da će studenti dobiti i predstojeće bitke.

Dvije gratis crtice

1) Ekstremno mi je drago što Ivica Dačić ostaje bez poslanika. Fascinatno je koliko se to komunističko g*vno provlačilo kroz svaku vlast, kao žohar. Ali odoše i žohari, nadajmo se na smetljište istorije, da se zatvori ta knjiga.

2) Što se tiče pokradenih izbora u RS, jedini koji bi mogao ozbiljno da se pozabavi time = ko ima dovoljno novca da izburgija kako se to zapravo desilo je dr Vlado Đajić, koji je najveći gubitnik izbora. Na žalost, za to je kasno jer je Vlado ispao magarac dva puta: prvi put vjerujući da će mu biti dozvoljena fer igra, da u mulju krezubih glasača uzme sebi koliko mu treba, što mu je donekle oprostivo ali drugi put je neoprostiv, to što je izrazio podršku Vučiću, efektivno odajući počast čovjeku koji ga je nabio nogom. Doktore, vraćaj se u medicinu čim prije, mani se politike, bićeš srećniji.

Padaju maske: šta znači korona za srbskog morona...

Ujdurma oko virusa ne prestaje, još malo pa će dva mjeseca života pod restrikcijama. Zanimljiv je to sociološki eksperiment, kad već 25 godina nema rata da podsjeti ljude šta je to korištenje mozga...

 

Kako je ona neka žaba iz narodnog predanja vidjela da se konj potkiva, tako su i Srbi podigli nogu nivo borbene gotovosti kad su vidjeli da "korona" udara malo jače od istoimenog piva, iako su inicijalno mislili drugačije: u Srbiji je pulmolog Branimir Nestorović krajem februara izjavio da je "ovaj virus najsm(ij)ešniji virus na svijetu" (VIDEO), dok je aktuelni premijer Republike Srpske Radovan Višković početkom marta izjavio kako je "virus izmišljen za uništavanje privrednog rasta nekih zemalja koje su se u određenom trenutku pojavile tamo gdje neki drugi smatraju da ne bi trebalo da se nađu" - aludirajući, valjda, na sumanut privredni rast Republike Srpske (TEKST). Dok je prvo bilo šeretska izjava inteligentnog lika, drugo je bilo iskreno ubjeđenje nadasve iskrenog hrišćanina, ali, bez obzira što u ob(j)e izjave ima zrnce istine, primarno im je to što su bile izuzetno neprimjerene, savršeno odražavajući "lako ćemo" mentalitet...

Samo dan nakon izjave Radovana Viškovića u Republici Srpskoj su registrovani prvi slučajevi zaraze novim virusom (ČLANAK) a nekih sedam dana nakon toga kreću restrikcije, inicijalno sa odlukom da ugostiteljski objekti rade skraćeno radno vrijeme uz poštovanje socijalne distance, a zatim slijedi potpuno zatvaranje svega sem trgovina robom široke potrošnje te policijski čas (od 12. marta; policijski čas od 20:00 do 5:00). Sa druge strane, Srbija kasni za Republikom Srpskom, sve radi najnormalnije i virus se, logično, širi a onda se dešava "eksplozija" kad se kod zaraženih, nakon perioda inkubacije, počinju manifestovati simptomi. Tad predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prelazi u psiho režim rada 113% i nakon uvođenja najrestriktivnijih mjera u regionu (od 21. marta; policijski čas od 17:00 do 5:00) njegovi uobičajeni termini za javno obraćanje (čitaj: stalno) bivaju obogaćeni nekim novim oblicima šizofrenije, od pilotiranja do plakanja (VIDEO)...

I sad, vratimo se na onaj istiniti dio izjave Branimira Nestorovića: šifrovani COVID-19 ili SARS-CoV-2 je virus iz porodice takvih virusa, ni prvi ni posljednji (sjetimo se SARS epidemije 2003. godine). Nakon inkubacije se manifestuju simptomi gripa i... to je to. Ništa ni manje ni više. Grip ili gripa, ista ona koja svake godine obilazi zemaljsku kuglu, gdje sve zavisi od imuniteta - jedni se samo nakašlju dok drugi padaju u postelju i procenat smrtnosti je oko 1%, najčešće zbog kombinacije faktora odnosno aktuelnom terminologijom izraženo "pacijent je bolovao od niza hroničnih oboljenja". Jedina novost je što je virus otporniji od "klasičnog" virusa gripe i duže se zadržava/ostaje potentan van zaražene osobe te se tako lakše širi. Samo je to trebalo objasniti... ali NE.

Izuzetno ružnim pristupom u komunikaciji sa javnošću, gdje se virus predstavlja kao crna kuga iz XVI vijeka, stvara se panika sa obe strane Drine, a u Republici Srpskoj dešava i opsada institucija od strane šampiona kleptomanije Milorada Dodiga. Taj aktuelni član Predsjedništva BiH, koji je u to tijelo dospio izuzetnim porazom (prihvatanjem ANP) i koji je nakon toga nastavio sa porazima u političkoj borbi za prosperitet Republike Srpske [postavlja se pitanje da li je njemu uopšte u interesu prosperitet Republike Srpske - haha, prim. aut.], nakon što je u dosadašnjem mandatu silovao Narodnu skupštinu RS vanrednim sjednicama i spinovanjem svojih poraza na nivou BiH, sada de facto preuzima na sebe sve bitne funkcije RS jer ne samo što donosi odluke u ime premijera i predsjednika RS (kako je to i bio zamislio) već ih i saopštava. Ispomoć mu je ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač koji počinje da živi san: policijski čas, žandarmerija sa dugim cijevima na ulicama... samo je tu problem što su te duge cijevi uperene u sopstveni narod koji u tom trenutku čak nije ni revoltiran, već samo neinformisan.

I dok je nemoguće sasvim precizno ispratiti situaciju između dvije srpske zemlje, paralela je zbog činjenice da za kriminal i glupost granica ne postoji, a u ovom slučaju se glupost manifestovala kroz prepisivanje mjera od Srbije (koja je kasnila u restrikcijama) sve dok Vučić nije odigrao fintu, o čemu će biti riječi kasnije. S obzirom da je Narodna skupština RS jedna raspala prostitutka koja čak ne dobije ni maramicu poslije redaljke [izvinjavam se na izrazima, ali ovo je stručna terminologija, prim. aut.], ista je preskočena uvođenjem neustavnog vanrednog stanja gdje predsjednik RS odnosno, u ovom slučaju, nj. ikebana Željka C. ima mogućnost da donosi uredbe sa zakonskom težinom od kojih je prva bila kaznena, za izazivanje i širenje panike, prepisana iz Srbije, gdje prepisivači nisu obratili pažnju na to da u domaćim zakonima zapravo nije definisano šta je to panika. Ipak, prije nego što je ista ekspresno ukinuta, desio se pokušaj da se na osnovu toga kazni dr Maja Stojić-Dragosavljević, inače član opozicione stranke SDS, jer je izjavila da RS nema resursa da se bori sa epidemijom (ČLANAK). Ironija tog pokušaja se ogleda u izjavama "srpskog" člana Predsjedništva BiH M. Dodiga koji je na nekoliko mjesta prilikom iskazivanja zahvalnosti za pomoć koja je upućena RS izjavio kako je "RS ekonomski slabija [od navedenih donatora] pa nema sredstava" ali na stranu ta konstatacija kako je voda mokra, u moru Dodigovih nebuloza ispaljenih za ovo nedoba vrijedi podvući jedan koji najbolje ocrtava potpuno ludilo riječi i odluka - Dodik: Samo nenormalni se ne plaše ove situacije, vrijeme je za odgovornost gdje je jedna od prvih rečenica "Mislim da je daleko veći broj zaraženih nego je evidentirano." (TEKST). Srećom pa je sporna uredba sa zakonskom snagom povučena, inače je mogao i Dodig da nastrada od nadasve revnosnog tužilaštva koje savjesno radi po službenoj dužnosti [haha, prim.aut.]. Ipak, ništa od toga se ne može mjeriti sa "čašćenjem" Aleksandra Vučića koji je prilikom slanja pomoći Republici Srpskoj izjavio kako ovdje "nema osnovnih lijekova te da se čudi kako se uopšte isplaćuju plate" odnosno doveo u pitanje finansijsku likvidnost manjeg BiH entiteta (TEKST). Dakle, došli smo do toga da je voda mokra i skliska...

Šampionska Banjaluka
E, sad, nije što je voda mokra, nego što se prospe, ako se razbijaju čaše i flaše. Korona u BiH je krenula sa Banjalukom i nastavila sa Banjalukom: u jednom trenutku rada na tekstu (8. maj) u Republici Srpskoj je bilo registrovano 1.068 zaraženih od kojih je 506 bilo iz Banjaluke, a što se tiče BiH, na drugom je bio Čitluk sa oko 120, dok je Sarajevo u istom trenutku imalo oko 80 zaraženih, čisto da se uspostavi odnos veličina. Tu ne treba zanemariti da je Federacija BiH inicijalno posuđivala testove Republici Srpskoj, tako da se ovo može uzeti kao relativno solidan pokazatelj stanja na terenu bez obzira na broj ukupno testiranih/procenat pozitivno testiranih. Banjaluka prednjači. Kako?

Po samoj pojavi virusa u Banjaluci, gradonačelnik Igor R. je ostao opušten, mjerom ograničenja rada ugostiteljskih objekata, ali ne i zatvaranja istih. Onda se, "nekako", desilo treće žarište (popularno klaster). Gradonačelnik nikada nije "preko usta prevalio" koje je to treće žarište, ali i vrapci na grani znaju priču o proslavi rođendana u "Jova baru" jedne ženske osobe bliske suvlasniku lanca "Moja apoteka". Virus je, navodi ta urbana legenda, dospio kroz boravak u austrijskom mondenskom zimovalištu Išgl [koje je i samo ostalo otvoreno duže nego što treba unatoč saznanjima aus. vlasti o širenju virusa u istom - profit je ipak preči, prim. aut.]. Zaražena banda veseljaka je isto veče obišla nekoliko banjalučkih lokala a "Jova bar" je, između redova, označen kao crna tačka. Tek se daleko poslije te buktinje prvi put u medijima osnovano pominje Jova bar kao žarište, ali u sasvim drugom kontekstu, što bi lako moglo biti "svođenje računa" na nekom drugom nivou (TEKST)...

Naknadno se u Banjaluci zatvaraju parkovi, izletišta i teretane u prirodi što samo dovodi do veće koncentracije ljudi željnih rekreacije i svježeg vazduha na istim mjestima; poseban je apsurd što se nekoliko teretana u prirodi nalazi pored pješačkih staza, pa je bilo moguće vidjeti kako na klupama sjede ekipe po nekoliko ljudi koji puše i piju alkoholna pića, ali je zato bilo zabranjeno vježbati nekoliko metara dalje na spravama [idealan primjer teretane na otvorenom na istočnom tranzitu, prim. aut.]. Isto tako, jako je simpatično bilo kad se usljed pandemije paranoje i zabrana o okupljanjima na društvenim mrežama pojavila slika supruge Igora R. kako uživa u druženju sa još četiri drugarice, bez poštovanja tada važećih pravila o zaštitnoj opremi i držanju distance (TEKST). Međutim, protivnici aktuelne vlasti su tu napravili nepotreban gaf isjecajući dio slike i zatim u tekstovima navodeći da se gospođa nalazi na nekom izletištu (koja su bila pod zabranom). Nije u pitanju bilo nikakvo izletište, već se radi o dvorištu Tehničke škole [vidljivo na integralnoj slici iznad, prim. aut.]. Nepotrebno.

Bilo kako bilo, i pored navedenog, nije bilo pošteno inicijalno kritikovati mjere vlasti u pogledu ograničavanja kretanja i ostalog, jer je to jedino moguće u slučaju zemlje kao što je BiH/entiteta RS gdje apsolutno nema kapaciteta za direktno suočavanje sa epidemijom: usljed nedostatka resursa svake vrste (uključujući znanje), bilo je logično pokušati usporiti širenje virusa, dok se stvari nabavljaju u hodu. Međutim, sada se vidi da su te "krizne" nabavke bile kao i one u doba blagostanja, KRIMINALNE, što opet ima posebnu dozu NEČOVJEŠTVA u ovom trenutku. Kapitalan primjerak toga je nabavka preplaćene i nepotrebne mobilne bolnice koja se početkom maja počinje montirati (!), nekih dva mjeseca nakon registrovanja širenja virusa na ovom području (TEKST). Takođe, selektivno popuštanje ograničenja rada i mjera zabrane su za svaku kritiku. Narodna skupština RS je suspendovana a za to vrijeme počinje da radi sve ostalo, počele su prvo da rade prodavnice tehničkom robom, zatim alati/repromaterijali, uslijedili su butici, 11. maja kreću ugostiteljski objekti... Zakonski, uvođenje vanrednog stanja/suspenzija rada NSRS može da se opravda samo ozbiljnom fizičkom spriječenošću poslanika da se sastaju (ratno stanje, okupacija teritorije i sl.), što ovdje nije slučaj. Najbolji primjer apsurda na tu temu imamo u Srbiji gdje predsjednik Parlamenta Maja Gojković istjeruje iz sale poslanike pokreta Dosta je bilo zbog nenošenja maski, dok istovremeno ona svoju masku nosi ispod brade a premijer izlaže bez maske (VIDEO)...

A da se mi stvarno raziđemo?
I sada, trenutak je da se vratimo na fintu Aleksandra Vučića: sam Beograd ima više nego duplo stanovnika od Republike Srpske. Znači, samo na tom poligonu ima duplo više obrta. Na stranu bolesna ideja SNS vezana za izbore kroz prizmu korone koju je odlično objasnio Saša Radulović (VIDEO), transparentnost nejednakosti u Srbiji je bila toliko očigledna da građani počinju svaku veče da protestuju sa svojih balkona pravljenjem buke. Tome je svakako doprinio i Vaskršnji višednevni policijski čas (totalna zabrana kretanja tokom skoro četiri dana) pa tako Aleksandar Vučić, uvidjevši da je đavo odnio šalu, donosi odluku o "normalnom" policijskom času u toku narednog vikenda (koji "obuhvata" i 1. maj) dok za to vrijeme Republika Srpska tri dana "uživa" u slobodi kretanja od 5:00 do 12:00, obrazloženo strahom od okupljanja 1. maja [i pokušajem reprize toga 2. i 3. maja, prim. aut.]. Dakle, u tom trenutku se gubi signal sa maticom, gdje vladajući SNS počinje ozbiljno da se bavi "sanacijom" situacije na terenu. U Republici Srpskoj revolt nastavlja uzlaznom putanjom, posebno porastom zaraženih nakon oštrih mjera, što vlast pokušava pripisati građanima i opravdati nebulozama poput one Nenada Stevandića da je to "krivica Federacije BiH" (TEKST). Istina je, naravno, drugačija: za Vaskršnje praznike, policija je imala prećutno odobrenje da ne kontroliše hramove [bez ulaženja u praksu istih, čisto sa stanovišta okupljanja, prim. aut.] te se, naknadnom analizom broja oboljelih i širenjem po opštinama RS uočava izuzetno ozbiljan problem - Univerzitetski klinički centar Banjaluka je žarište. Virus je registrovan u nizu opština manje ili više udaljenih od Banjaluke, ali je za većinu zajedničko to što zaraženi imaju neke veze sa UKC Banjaluka, te bjesni rat na relaciji uprava UKC odnosno vlast i sindikat radnika medicinske struke (TEKST)...

Ono što je simptomatično nakon nekolicine ovih apsurda, gdje se mjere ublažavaju i pored porasta broja oboljelih (ČIME OPRAVDANO?), jeste da je gradonačelnik Banjaluke poprilično zaćutao, a pokazala se i sva beskorisnost Ministra zdravlja i socijalne zaštite RS Alena Šeranića. Po struci epidemiolog, iako se nije time profesionalno bavio, Šeranić je na početku epidemije dočekan, da oproste čitaoci na parafrazi, kao "dašak svježeg vjetra u SNSD", ali kako vrijeme prolazi uočava se da to nije baš svjež vjetar nego da su u pitanju gasovi. Šeranić nije imao nijedan inovativan potez tokom čitave ove situacije (a to mu je struka), ali je zato debelo zakazao odnosno bivao apsolutno nemušt i nijem tokom preispitivanja UKC problema i ograničavajućih mjera. Podaci o zaraženom osoblju UKC se pokušavaju falsifikovati (po podacima dostupnim u jednom trenutku zaraženi na UKC su činili približno 1/7 zaraženih u BL), nema odgovora na visok procenat smrtnosti od posljedica virusa (oko 5%), ali imamo mjeru nošenja maske na otvorenom, što je u suprotnosti sa samim Zakonom o zaštiti stanovništa RS koji se oslanja na savjete SZO koja kaže da maske nemaju efekat (TEKST), te nošenje rukavica u zatvorenom, nakon dezinfekcije istih (?!). Naravno, građani uglavnom sami moraju da se snađu za masku i rukavice, kojima je od početka epidemije višestruko skočila cijena. U svemu tome se zaboravlja da je inicijalno socijalna distanca iznosila jedan metar (1 m) od osobe koja kiše ili kašlje. Kako smo od toga došli do ovoga sad, da se - po tumačenju vlasti - virus stvara boravkom tri i po osobe na istom mjestu, stvarno bi trebalo upitati uvaženog gospodina ministra ili pak predsjednika stranke iz koje on dolazi.

Suština je...
Dosad se pokazalo u svijetu da je preko 50% žrtava korona virusa iz staračkih domova. Isto tako, zanimljiv kontraprimjer je što u vrtićima nisu/neće biti potrebne dodatne zaštitne mjere za djecu - nema maski i rukavica. Dakle, kao što je već rečeno, virus izazivu gripu, koja ima minimalan efekat na mlade i zdrave. Stari i bolesni umiru, otkad je svijeta i vijeka. Činjenično, imamo te podatke, bez da ulazimo u teorije zavjera koje, usljed svega, doživljavaju svoj istorijski vrhunac. Ipak, uvaženi ministar zdravlja Šeranić, u svojih 15 minuta slave, počesto spominje da će ljudi morati da se naviknu na novu realnost: beskontaktnu - maske, masturbacija i paranoja, ukratko.

Zapravo, nova realnost bi trebala biti da IZABRANI PREDSTAVNICI VLASTI RADE SVOJ POSAO, kako uobičajeni, tako i u vanrednim okolnostima; kako lopovi, tako policajci i doktori, a pouka građanima ove zemlje - koja je dosad svakako trebala biti jasna ali većini nekim čudom ipak nije - da se niko neće pobrinuti za njih, sem njih samih. Život je jedna od rijetkih stvari koja je ostala narodima sa ovih prostora, i on će se svakako nastaviti, sa ovima na vlasti ili bez njih - jer mu oni svakako ne doprinose pozitivno.

Red kratkih rezova - I

Nisam umro, samo se umorio od idiotizama. Generalno, moram ponoviti, sretan sam kad nemam šta pisati na ovom blogu, samo što ta sreća...

Bilo kako bilo, već mjesec i po dana ne pratim ništa informativnog tipa, tako da znam onoliko koliko čujem od ljudi, a trudim se da ih ne čujem. Ipak, neke stavke me nisu zaobišle pa kratki komentar... na prvu od njih.

IZBORI U SRBIJI
Jad i čemer. Srbija, matica srpskog naroda, sj. je do temelja. Onomad, eto, Toma seljak sa privatnim fakultetom - dugogodišnji trkač u mjesto (ne poštujem padeži radi pjesnička slika), al' eto, glasa se protiv pa goni u p. materinu. I uze Toma odnosno Aca Vučić naš iz Bugojna, i sad, j. njima Vučić majku, hapsi brutalno, brutalno sporo govori, brutalno sklapa vrhove prstiju... samo sve je to jako loše. Da ne kažem, tradicionalno loše. Na tradicionalnu žalost.

Generalno, jeste bio relativan civilizacijski iskorak za Srbiju da glasa protiv - za dugogodišnje autsajdere, međutim, nije ni blizu civilizaciji nastavak tog j. beskičmenjačkog odnosa naroda prema tim j. političarima koji su g. da ih nema većih. Dokaz? Proslava godišnjice SNS u beogradskoj Areni. Ama, koji je to, pa da ne budem prost, koji je to manifest licemjerja? Tom narodu više ne trebaju ni hljeb ni igre, već prazna priča... a političarima uvijek puna usta prazne priče.

E, sad, danas su ti izbori, neki. Čitam kako je SNS po nekakvim naseljima - periferijama - p. materinama dijelila po 20 eura i kesu deterdženta uz ličnu kartu. Možda je laž, možda i nije. Nemam dokaz, al' imam razlog da vjerujem. Kao što imam razlog da se krstim kad shvatim da je Ivica Dačić bio neki k. u toj državi. Kako god okreneš, loše. Al' eto. Vidjećemo na rezultatima kako se kreće fluktuacija gluposti u srpskom narodu u Srbiji. Dabogda im bolje bilo.

A sa one strane grane... Drine

Sjahao Kurta da uzjaše Murta! Srbija je dobila novog predsjednika! Nakon teške borbe u dvije runde, šampionski pojas je promijenio vlasnika. Doduše, ima od toga preko mjesec dana, ali je Toma svježe inaugurisan prošlog ponedjeljka (sad može noge na sto: završio fakultet, zaposlio se). A šta za nas u Republici Srpskoj to znači?

ČIČA TOMINA DRŽAVA

Šta reći o Tomi Nikoliću što već nije rekla Borisova specijalna jedinica za medijsku borbu? S obzirom da je politika veoma prljava igra gdje su takmičari prljavi do bola, „negativna kampanja“ je glavno oružje. Razbijanje opozicije je način za ostanak na poziciji, a razbijanje se najčešće vrši opanjkavanjem (divna riječ). Ruku na srce, za Nikolića nije bilo potrebe nešto naročito da se izmišlja i kopa s obzirom na transparentnu nelogičnost njegovih akcija u posljednjih par godina: radikal koji je obukao plavi dres sa žutim zvijezdama, čovjek koji se udebljao tokom štrajka glađu i pored toga stigao da se bavi naučnim radom, oštar na jeziku, neumjeren i neodmjeren, djelovao je kao laka meta za odstrel u medijskoj borbi. I bio je. Međutim, iako veoma bitni u modernom lancu ishrane, novinari nisu sve i svja.

Narod u Srbiji je zanemario medije koji su veoma kvalitetno isticali sve Nikolićeve mane (a propovjedali Tadićev velešuplji politički kurs prema Evropi kao vrlinu), te umjesto medijima povjerovao svojim praznim džepovima i izglasao promjenu, kakvu-takvu.

Šanse da se desi suštinska promjena u političkom životu Srbije su male do nikakve, s obzirom da pored predsjednika postoji i vlada, a još kad se uzme u obzir Nikolićeva „svježina“... U prilog tome ide i jedna od njegovih prvih izjava po stupanju na poziciju gdje kaže kako će se potruditi „da Srbija ostane otvorena za strane investicije“. Pričati o takvim stvarima je bljutavo, kad imamo primjere poput dolaska u Srbiju jedne od najvećih kompanija za proizvodnju sokova kojoj je prvi potez nakon preuzimanja lokalnih resursa i početka poslovanja bio da svim vozačima koji su bili stalno zaposleni da otkaz i ponudi ugovore na tri mjeseca: svi su potrošni i na dugom štapu. Primjera takvih je mnogo, suština je da stranci veoma dobro znaju da maksimalno uvećaju profit smanjujući čovjeka te da strane investicije uglavnom stvaraju vrijednost tim strancima koji su investirali...

Međutim, suštinska promjena se desila u razmišljanju građana Srbije. I pored legendarno ogromne količine nevažećih listića na kojima su građani j. mater svim mogućim i nemogućim političarima, glasali za superheroje, omiljene metal bendove, filozofe fudbalskog usmjerenja internet vokacije (боготац Пантела), i koga sve ne, dovoljan broj ljudi je bio dovoljno iznerviran i svjestan da na glasačkom listiću mora izabrati manje zlo da bi otjerao Tadića i tako, makar djelimično, rasturi ekipu koja je držala kormilo (neka sada neki drugi budu malo nezaposleni). I to je ono najljepše. To je domaća investicija. Nema narodu pomoći dok ne pomogne sam sebi, a ovaj rezultat izbora pokazuje da mnogi postaju svjesni toga.

E, sad, sve je to lijepo, ali kako ta promjena prelazi Drinu?

INAUGURACIJA NIKOLIĆA - INAIZGURACIJA DODIKA

Srbija i Republika Srpska su spojene „specijalnim i paralelnim vezama“ koje su mrtvo slovo na papiru za obične građane, ali ne i za političare s obe strane Drine (posebno u domenu saradnje na projektima tipa „Vidiš onaj tamo most?“). Predsjednik RS je još ranije imao par otvorenih medijskih sukoba manjeg razmjera sa Tomom Nikolićem a poodavno je zdušno i bezdušno podržavao Borisa Tadića. Tako je bilo i u ovoj predizbornoj kampanji, Dodik se opet kladio na bijelog konja sa crnom flekom, uložio koncert Zdravka Čolića i izgubio.

Pored navedenih imaginarnih „specijalnih i paralelnih veza“, Srbija i Republika Srpska su spojene nečim veoma realnim: na teritorijama oba ova pojma živi isti narod. Narod koji je 500 godina bio pod Turcima i pri tom usavršio da mulja i petlja čak i tamo gdje ne treba, narod kojem je u XX vijeku nametnut rat za ratom a iz kojih nije naučio ništa drugo nego dobro ratovati, narod koji je bio 50 godina pod Titovom drvenom nogom (a sam Tito je izdržao 35 od tih 50 godina), dakle, narod koji nema naročitu građansku kulturu demokratije i slobode. E, taj narod je sa one strane Drine napravio veliku stvar, glasao za promjenu. Za taj isti narod sa obe strane Drine, u ovom trenutku je svaka promjena dobra, jer nema šta da se izgubi...

Kad se malo bolje osmotri donedavno vladajuća osovina sa obe strane Drine, Dodik i Tadić, jasno se vidi da su razlike među njima samo kozmetičke - vožnja traktora i psihologija su zapravo veoma slične discipline. Odnos Dodika i Tadića je bio relativno simbiotički, mnogo su prepisivali jedan od drugog, jednako postavljali formaciju, organizovali igru. Tadić je upravo imao važnu utakmicu i izgubio. Dodika ta utakmica čeka za dvije godine, međutim, brod se već sad solidno ljulja.

Iako je opozicija u RS kvalitetno razbijena dosadašnjim radom režimske medijske grupacije i savršenim „negativnim kampanjama“, najpoznatiji laktaški sin svih naroda i narodnosti teško da ima još oraha u džepu kojima bi sebi mogao da organizuje „pozitivnu kampanju“: sva državna preduzeća su pred pucanjem od popunjavanja neproduktivnim administrativnim stranačkim kadrom, nezadovoljstvo građana nekažnjavanjem lokalnih siledžija i nesposobnošću državnih službenika je ogromno, u javnosti su jasno ocrtane konture svih mutnih projekata čiji su akteri upravo predsjednik i njegovi „prijatelji, braća i kumovi“ a karta „čuvanja Republike Srpske“ je naprosto uvredljiva kad su oni koji su je stvorili, borci VRS, sistematski dovedeni do prosjačkog štapa... I u takvoj konstelaciji, lako je moguće da grobar pobijedi psihologa, a trkač u mjestu da pobijedi traktoristu.

(Kolumna prvobitno objavljena na portalu Istinito)