Prosvjeta Republike Srpske - Temelj negativne selekcije

U društvu čiji su temelji solidno urušeni, neke stvari postojano stoje na stabilnim osnovama koje s vremenom postaju još stabilnije. Jedna od tih stvari je negativna selekcija. Kad pričamo o problemima, pričamo o negativnoj selekciji – gubitku sredine (sredine u svakom pogledu) a uspjehu onih koji to ne zaslužuju. Svaki oblik kriminala, a danas je skoro svaki uspješan, jeste negativna selekcija. Svaka nepravilnost, nezakonit čin koji prođe bez sankcija, sve je to negativna selekcija, oduzimanje ustavnog prava jednakosti prvo prosječnoj većini – zlatnoj sredini, a onda i onim naprednim.

Odgovori su smiješni do granice apsurda. Kako i zašto? Veoma lako. Prosvjeta Republike Srpske u sadašnjem režimu rada čini temelj negativne selekcije. Koncept odgovornosti koji ne postoji ni na jednom nivou, što je očigledno kroz dvadesetogodišnju pljačku i razaranje Republike Srpske od strane svih njenih dosadašnjih vlasti, kreće u osnovnoj školi. Zakonom učvršćeno, „učenik ne može biti isključen iz škole“. Šta god da napravi. Bazično, školsko osoblje i učenici od potencijalnog problema su zaštićeni samo Krivičnim zakonom RS čije dugogodišnje veoma ograničene primjene smo svi žrtve. Nema kazne, od 7 do 77.

Ipak, maloljetnički kriminal unutar škola je manji dio problema negativne selekcije. Veći dio problema jeste način rada i shvatanje da „učenik ne može biti isključen iz škole“ uz analogiju „daj da ga se riješimo (kako god)“, gdje prosvjetni radnici kod loših učenika samo ćutanje nagrađuju pozitivnom ocjenom. To je čisto politička trgovina na jednom niskom nivou, „ja tebi – ti meni“, gdje se kvalitno omalovažavaju i obrazovna i vaspitna komponenta prosvjete. U suštini, to je oblik ucjene, gdje dolazi do izražaja ljudska priroda životinjskog porijekla – uspješna ucjena nikad nije ponovljena pod istim uslovima.

Dok nema kazne za loše, gubi se smisao rada onih dobrih. Opet, moramo računati da je danas osnovna škola svedena na nivo vrtića a srednja na nivo osnovne. Osnovna škola je uvijek bila obavezna, ali srednja to nije. Prijedlog da i srednje školovanje postane obavezno je dodatni ekser za poklopac mrtvačkog sanduka naše prosvjete. I sad nekvalitetno srednje školovanje, u slučaju da postane obavezno, bilo bi ultimativna devalvacija obrazovanja. Već imamo polupismene „doktore nauka“ sa diplomama privatnih fakulteta, a obavezno srednje školovanje bi, jače nego bilo šta dosad, bilo signal za utrku na zvanja.

Srednje školovanje sa visokim dijeli još jedan dio problema – nedostatak dugoročnog plana, sagledavanje potreba tržišta rada i organizacija na tom polju, te modernizacija nastavnih planova i programa po pitanju odnosa teorije i praktičnog. Visoko školovanje, više nego srednje, ima dodatni problem privatnih ustanova koje je teško opisati i statistikom za koju kažu da je najveća laž. Ipak, privatne i državne visokoškolske ustanove vremenom čine sve funkcionalniji sistem spojenih posuda. Same „dodiplomske diplome“ tu čine manji dio problema, jer se iste stiču većinom zarad legalizacije neopravdanog koeficijenta plate, a veći problem čine naučna zvanja, češće stečena na privatnim fakultetima. Na žalost, naučno zvanje je danas postalo „naučno zvanje“, a statistike o broju onih koji stekli isto, kao i povremeno apsolutno nevjerovatni brojevi o količini mentorskih zaduženja određenih „supernaučnika“ prihvataju se bez komentara.

Uzimajući u obzir današnju gustu isprepletenost svih onih sa budžetskim platama (koje više nisu ni budžet već kredit), nije čudno što se prosvjeta u Republici Srpskoj, kao jedna od osnovnih budžetskih grana, pretvara u nasljednu djelatnost. Međutim, sve ima svoje granice. Iako nije za svakoga rad u prosvjeti, kao ni rad sa ljudima, pravi problem nastaje kod barijere „naučno zvanje“. Jer nauka je ono što čovječanstvo vodi naprijed i zahvaljujući njoj čovjek ima kućne ljubimce, a ne obratno. Ipak, kod nas je nauka mrtvo slovo na papiru, a ne prilika da se oni najbolji dokažu. Tamo gdje pozitivna selekcija mora da bude najoštrija, da se izdvajaju najbolji od najboljih, teško da ima bilo kakve selekcije. IZOSTANAK SELEKCIJE JESTE NEGATIVNA SELEKCIJA.

A sve počinje u osnovnoj školi. Trenutno stanje u prosvjeti Republike Srpske jeste temelj negativne selekcije, i treba ga početi rješavati od početka, od osnovne škole, definisanjem i standardizacijom kriterijuma, nagrađivanjem uspješnih i sankcionisanjem loših. Takav, malo ispravljen temelj, učvrstiti u srednjoj školi po istom principu, a usput ponuditi modernizovanu lepezu obrazovnih profila vezanu za tržište rada i postojeće resurse. Visokom školovanju je potreban totalan opoziv, da pridjev „visoko“ iole dobije smisao. Upisne politike fakulteta moraju biti ozbiljno revidirane a svako „naučno zvanje“ provjereno pod mikroskopom. U suprotnom, silovito nastavljamo prema dnu, uz obavezno pitanje „može li gore?“ za koje, na žalost, uvijek postoji potvrdan odgovor.

(Tekst originalno objavljen u toku predizborne kampanje.)