Jedna vrlo tužna prosvjetna priča...

Pali smo jako nisko u svim sferama društva ali me posebno boli prosvjeta čiji sam dopisni član... Lažem, ne boli me uopšte ali danas jedna kratka ilustracija propasti te oblasti...

Prije dvije godine je bila aktuelna afera oko tjeranja omiljene učiteljice jer nije bila stranački podobna. [U prethodnu rečenicu nasumično rasporediti navodne znake, op. a.] Konkretno, radi se o osnovnoj školi "Branko Radičević" u Banjaluci i učiteljici Nadi Vasiljević. Sve detalje tužne priče možete pročitati na portalu Capital, veza:

https://capital.ba/kako-je-ujedinjena-srpska-zrtvovala-najmladju-uciteljicu-u-srpskoj/

Vezano za uvodne riječi, prosvjetu zapravo izbjegavam da komentarišem jer je uzaludna priča nakon svih ovih godina i posebno nakon mojih pokušaja da ukažem na nezakonitosti pri zapošljavanju. Nikoga to nije zanimalo ni u jednom trenutku postojanja Republike Srpske pa tako ni sad. Shodno tome, Nadin slučaj sam komentarisao uglavnom u krugu porodice da nije problem što je ona bila drug član nego što nije bila dobar drug član ("Kockao... Vadio."). Dakle, 0 bodova za Nadu i njenu larmu koje ne bi bilo samo da je skupila dovoljno glasova.

Bilo, prošlo.

Uočim nedavno ime Nada Vasiljević na spisku PDP kandidata za odbornike. Jadno ali i dalje nije najgora stvar na svijetu. Nije značajno gore od Ujedinjene Srpske, makar po meni. Vozi dalje.

A onda uzmem da pogledam fotografije novog parka na fejzbuk profilu kod gradonačelnika, pošto znam da će tu fotografije izgledati fenomenalno (da će biti trava i tamo gdje nije izrasla), usput "bacim oko" na komentare...

Da ne bi bilo da tek tako (po adresi profila) zaključujem da je to ta Nada Vasiljević, zađem malo na profil...

I sad nešto razmišljam, šta mi je najgore u vezi ove tužne prosvjetne priče? To što se Nada svela na nivo bota, gdje se nekako čini da bi ona mogla biti nešto više? To što na svaku Nadu dolazi deset potpuno nepismenih osoba zaposlenih u učionicama? Ili to što nema nikakve naznake da će se u dogledno vrijeme nešto promijeniti po pitanju zapošljavanja (ne samo u prosvjeti) pa će se broj Nada i botova eksponencijalno uvećavati?

A prosvjeta... Nezgodna djelatnost. Postoje odgovornost (prema tom poslu koji uključuje uticaj na osobe u razvoju) i podaništvo (prema onima iznad u lancu ishrane) a najčešće samo jedno od to dvoje trpi.

Prosvjeta Republike Srpske - Temelj negativne selekcije

U društvu čiji su temelji solidno urušeni, neke stvari postojano stoje na stabilnim osnovama koje s vremenom postaju još stabilnije. Jedna od tih stvari je negativna selekcija. Kad pričamo o problemima, pričamo o negativnoj selekciji – gubitku sredine (sredine u svakom pogledu) a uspjehu onih koji to ne zaslužuju. Svaki oblik kriminala, a danas je skoro svaki uspješan, jeste negativna selekcija. Svaka nepravilnost, nezakonit čin koji prođe bez sankcija, sve je to negativna selekcija, oduzimanje ustavnog prava jednakosti prvo prosječnoj većini – zlatnoj sredini, a onda i onim naprednim.

Odgovori su smiješni do granice apsurda. Kako i zašto? Veoma lako. Prosvjeta Republike Srpske u sadašnjem režimu rada čini temelj negativne selekcije. Koncept odgovornosti koji ne postoji ni na jednom nivou, što je očigledno kroz dvadesetogodišnju pljačku i razaranje Republike Srpske od strane svih njenih dosadašnjih vlasti, kreće u osnovnoj školi. Zakonom učvršćeno, „učenik ne može biti isključen iz škole“. Šta god da napravi. Bazično, školsko osoblje i učenici od potencijalnog problema su zaštićeni samo Krivičnim zakonom RS čije dugogodišnje veoma ograničene primjene smo svi žrtve. Nema kazne, od 7 do 77.

Ipak, maloljetnički kriminal unutar škola je manji dio problema negativne selekcije. Veći dio problema jeste način rada i shvatanje da „učenik ne može biti isključen iz škole“ uz analogiju „daj da ga se riješimo (kako god)“, gdje prosvjetni radnici kod loših učenika samo ćutanje nagrađuju pozitivnom ocjenom. To je čisto politička trgovina na jednom niskom nivou, „ja tebi – ti meni“, gdje se kvalitno omalovažavaju i obrazovna i vaspitna komponenta prosvjete. U suštini, to je oblik ucjene, gdje dolazi do izražaja ljudska priroda životinjskog porijekla – uspješna ucjena nikad nije ponovljena pod istim uslovima.

Dok nema kazne za loše, gubi se smisao rada onih dobrih. Opet, moramo računati da je danas osnovna škola svedena na nivo vrtića a srednja na nivo osnovne. Osnovna škola je uvijek bila obavezna, ali srednja to nije. Prijedlog da i srednje školovanje postane obavezno je dodatni ekser za poklopac mrtvačkog sanduka naše prosvjete. I sad nekvalitetno srednje školovanje, u slučaju da postane obavezno, bilo bi ultimativna devalvacija obrazovanja. Već imamo polupismene „doktore nauka“ sa diplomama privatnih fakulteta, a obavezno srednje školovanje bi, jače nego bilo šta dosad, bilo signal za utrku na zvanja.

Srednje školovanje sa visokim dijeli još jedan dio problema – nedostatak dugoročnog plana, sagledavanje potreba tržišta rada i organizacija na tom polju, te modernizacija nastavnih planova i programa po pitanju odnosa teorije i praktičnog. Visoko školovanje, više nego srednje, ima dodatni problem privatnih ustanova koje je teško opisati i statistikom za koju kažu da je najveća laž. Ipak, privatne i državne visokoškolske ustanove vremenom čine sve funkcionalniji sistem spojenih posuda. Same „dodiplomske diplome“ tu čine manji dio problema, jer se iste stiču većinom zarad legalizacije neopravdanog koeficijenta plate, a veći problem čine naučna zvanja, češće stečena na privatnim fakultetima. Na žalost, naučno zvanje je danas postalo „naučno zvanje“, a statistike o broju onih koji stekli isto, kao i povremeno apsolutno nevjerovatni brojevi o količini mentorskih zaduženja određenih „supernaučnika“ prihvataju se bez komentara.

Uzimajući u obzir današnju gustu isprepletenost svih onih sa budžetskim platama (koje više nisu ni budžet već kredit), nije čudno što se prosvjeta u Republici Srpskoj, kao jedna od osnovnih budžetskih grana, pretvara u nasljednu djelatnost. Međutim, sve ima svoje granice. Iako nije za svakoga rad u prosvjeti, kao ni rad sa ljudima, pravi problem nastaje kod barijere „naučno zvanje“. Jer nauka je ono što čovječanstvo vodi naprijed i zahvaljujući njoj čovjek ima kućne ljubimce, a ne obratno. Ipak, kod nas je nauka mrtvo slovo na papiru, a ne prilika da se oni najbolji dokažu. Tamo gdje pozitivna selekcija mora da bude najoštrija, da se izdvajaju najbolji od najboljih, teško da ima bilo kakve selekcije. IZOSTANAK SELEKCIJE JESTE NEGATIVNA SELEKCIJA.

A sve počinje u osnovnoj školi. Trenutno stanje u prosvjeti Republike Srpske jeste temelj negativne selekcije, i treba ga početi rješavati od početka, od osnovne škole, definisanjem i standardizacijom kriterijuma, nagrađivanjem uspješnih i sankcionisanjem loših. Takav, malo ispravljen temelj, učvrstiti u srednjoj školi po istom principu, a usput ponuditi modernizovanu lepezu obrazovnih profila vezanu za tržište rada i postojeće resurse. Visokom školovanju je potreban totalan opoziv, da pridjev „visoko“ iole dobije smisao. Upisne politike fakulteta moraju biti ozbiljno revidirane a svako „naučno zvanje“ provjereno pod mikroskopom. U suprotnom, silovito nastavljamo prema dnu, uz obavezno pitanje „može li gore?“ za koje, na žalost, uvijek postoji potvrdan odgovor.

(Tekst originalno objavljen u toku predizborne kampanje.)

Nacrt izmjena i dopuna Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju RS pred Narodnom skupštinom

U ovom trenutku, trenucima koji dan prije a i poslije ovog, Narodna skupština RS na sjednici razmatra, između ostalog, Nacrt izmjena i dopuna Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju RS. Budući da ne radim ništa, a pročitao sam o čemu se radi, moram priložiti par misli, jer se neke od njih vežu za jedan od stubova postojanja ovog bloga, probleme pri zapošljavanju. 

Dakle, uz izvornu vijest sa portala Istinito (kojoj je skriven trag odakle je preuzeta), po stavkama:

"Ovim nacrtom zakona predviđeno je da se drugi strani jezik izučava od šestog razreda do kraja osnovnog obrazovanja, a da odluku o drugom stranom jeziku donosi školski odbor uz saglasnost ministra", navodi se u obrazloženju ovog nacrta.

Djelimično pozitivno, djelimično bez smisla. Naime, sadašnje stanje - da je engleski jezik obavezan od trećeg razreda a njemački od šestog, nije u redu (iako sam profesor engleskog jezika i to je grana drveta na kojem potencijalno-eventualno sjedim). Zašto? Djeca, realno, ne mogu pošteno savladati srpski jezik sa trenutnim načinom rada; engleski jezik tri godine uče iz preskupih slikovnica da bi naučili 15-ak riječi koje će savladati za mjesec dana učenja u šestom razredu, ako ih dotad već ne budu znali sa fejzbuka; njemački svojim pojavljivanjem unosi zabunu pa onda miješaju friend i freund. Žao mi je divnih ljudi iz Cambridge/Oxford/švapske institucije koji su se ugurali da se njihove knjige prodaju našoj djeci, ali tako stvari stoje...
Onaj dio, "djelimično bez smisla"? Pa, "školski odbor donosi odluku uz saglasnost ministra" - odavno nisam pročitao nešto beskorisnije. Svaka čast idiotima iz Ministarstva prosvjete, i da je od njih, iznenađen sam, naravno, negativno.

Narodna skupština Republike Srpske razmotrila je danas Nacrt izmjena i dopuna zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, kojim je predviđeno da vjeronauka postaje obavezan predmet koji se izučava do kraja osnovnog obrazovanja, ukoliko se roditelji opredijele da im djeca pohađaju tu nastavu.

Krajnje jednostavno. Moje dijete? Sine/ćeri, reci "dragička", imaćeš jedan predmet manje u odnosu na većinu budala.

Predviđen je izuzetak od pravila da se radni odnos zasniva posredstvom javnog konkursa u slučaju iznenadnog odsustva nastavnika zbog bolesti i opravdanog odsustva, a obavljanje poslova ne trpi odgađanje, kada direktor škole može bez raspisivanja javnog konkursa zaključiti ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju do 60 dana sa nastavnikom koji ispunjava uslove propisane zakonom. 

Mislim da je ovo dosad bilo 30 dana, a produžavanje tog roka je "nepotrebno" stvaranje dodatnog prostora za manipulacije, kao da ga direktori već nemaju dovoljno. Po meni, taj rok bi trebao da bude 15 dana, ali... naš narod voli direktore, pa da im još malo ugodi. Dakle, totalan promašaj.

I, kritična stavka:

Ovim zakonskim rješenjem predviđeno je da škola zaključuje ugovor o obavljanju pripravničkog staža u trajanju od godinu dana, u skladu sa ovim i zakonom kojim se uređuju radni odnosi.

E, ovo je veoma ozbiljna pizdarija, ukoliko dobro vidim o čemu se radi. Zbog ove stavke sam ja ove godine/konkursne sezone uložio dvije tužbe. Krenimo redom i logički: korijen ove ideje je nastao zbog slučaja Mirjane Lazarević (ФРОНТАЛ ТЕКСТ), nakon što je ona svoj slučaj prijavila svim živima - između ostalog i Ministarstvu prosvjete i kulture RS, isto je damage control metodom, kako to i inače radi, izdalo instrukciju o raspisivanju konkursa kojom je pokušalo da zakrpi rupu. Problem je samo što ta instrukcija, kao i većina tih instrukcija, nije zakonski akt niti je u skladu sa relevantnim zakonom. Naime, instrukcija predviđa da se u konkursu naglasi da li je isti za pripravnika ili lice sa položenim stručnim ispitom, što nije u skladu sa Zakonom o osnovnom vaspitanju i obrazovanju RS koji kaže da nastavu mogu da obavljaju i pripravnik i lice sa položenim stručnim ispitom. Dakle, bilo kakvo raspisivanje konkursa za ove ili one je diskriminacija, i ne samo to, već i prekršaj Krivičnog zakona RS koji u Članu 227. kaže:

(1) Ko drugome uskrati ili ograniči pravo na slobodno zapošljavanje pod jednakim uslovima koji su predviđeni u zakonu ili drugim propisima, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine.

Kad je posljednji put suđeno za prekršaj tog Člana KZ RS, ne znam, ali bi vrijeme bilo da se krene.

Uglavnom, ta glupa ideja je ugrađena u nove pravilnike o zapošljavanju u školama, a sad se pokušava ugurati u zakon. Ako prođe, biće to ozbiljna pobjeda gluposti.

A ovaj skenirani dokument je dokaz da su neki direktori vidoviti. Kako će im se ta vidovitost isplatiti na sudu, vidjećemo.

Konkursi, konkursi... V

Krenula je prosvjetna konkursna sezona, usljed sezone. I dok hladim noge u nježnom moru Azurne obale, a oko mene plešu gole kurve i šmrču kokain sa švedskog stola, ne propuštam priliku da pratim moj omiljeni dnevni list, a takođe i omiljeni dnevni list Republike Srpske, "Glas Srpske". Pored najnovijih vijesti vezanih za moje bivše stranačke drugare, "Glas Srpske" srijedom je poseban jer sadrži i humorističnu rubriku u narodu poznatu kao oglasi za posao... Evo jednog primjera iz iste rubrike:

Dakle, osnovna škola traži radnike... Ništa čudno sem ideje da je za stavke 1 i 2 potrebno godinu dana radnog iskustva (što nema nikakvu zakonsku osnovu), a ostali mogu i bez toga. Šta drugo da kažem sem da sam konkurisao:

Iako mi Krupa na Vrbasu nije baš na biciklomet, provozaću se do tamo makar jednom da vidim Brutalnog Grebenskog Magarca...

Protest sindikata

I moje mišljenje o istom:

http://www.istinito.com/index.php/teme/item/4491-protest-sindikata-mjerenje-licemjerja.html

NOVA PRAVILA ZA STARE KANDIDATE

Novi pravilnici o zapošljavanju o prosvjeti RS su pokušaj da se uvede red u jednu od najkorumpiranijih grana na drvetu državnih plata, međutim, neke stavke će predstavljati trošak za mnoge, ionako nezaposlene, kandidate, u uvjerenjima koja izdaju nadležne institucije je prisutan niz manjkavosti a tome treba pridodati kako se ni stari pravilnici nisu poštovali...

Prije početka školske godine valja izvršiti sve potrebne pripreme, pa tako i kadrovske, stoga je većina prosvjetnih konkursa upravo tokom najvrelijeg mjeseca. Za razliku od prošlih godina, oglasi su nešto drugačiji: usljed novih pravilnika o zapošljavanju, pored standardnih dokumenata (Rodni list, Uvjerenje o državljanstvu, uvjerenje o posjedovanju odgovarajuće stručne spreme) sada se, kao obavezna, traže uvjerenja o vremenu provedenom na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, o prosječnoj ocjeni tokom studiranja, uvjerenja o statusu socijalno ugroženog lica odnosno članu porodice poginulog borca, kao i još mnoga druga. Sve se to boduje, a tim bodovima se dodaju oni postignuti na pismenom testu odnosno razgovoru, te se formira rang lista kandidata. S obzirom na dosadašnje iskustvo odsustva bilo kakvih pravila, ovo je pozitivan iskorak, međutim...

Uvjerenje o vremenu provedenom na evidenciji Zavoda za zapošljavanje je besplatno za nezaposlene, ali je standardna forma tog uvjerenja veoma manjkava. Naime, u tom dokumentu se navodi datum redovnog javljanja od posljednjeg prijavljivanja na biro, ali ne i ukupno vrijeme provedeno u evidenciji. Na primjeru je najlakše objasniti: ukoliko je neko proveo 10 godina na birou, a zatim se (nakratko) zaposlio ili se pak zaboravio na vrijeme javiti na biro i tako dobio šestomjesečnu zabranu, tih 10 godina „biroisanja“ su bezvrijedne odnosno nemaju pomena u uvjerenju koje izdaje Zavod za zapošljavanje, vrijeme se računa samo od ponovnog - posljednjeg - prijavljivanja na biro.

Uvjerenje o prosječnoj ocjeni tokom studiranja bi trebalo da pomogne boljim studentima da lakše dođu do posla, međutim, to je uvjerenje najbolnije za one koji trenutno traže posao. Naime, na većini fakulteta se to uvjerenje plaća nemalih 30 konvertibilnih maraka! To plaćaju svi, i zaposleni i nezaposleni, i svršeni i nesvršeni studenti. Na pitanje zašto i nezaposleni to plaćaju, odgovor u jednoj Studentskoj službi je bio: „To je birokratija.“ Ovdje vrijedi spomenuti kako se to uvjerenje oduvijek plaća, no sad je ono obavezno prilikom konkurisanja, a valja dodati kako je i praksa različita: neki fakulteti prilikom diplomiranja (besplatno) izdaju takvo uvjerenje, a drugi ne, tako da će onaj ko nema uvjerenje biti primoran da plati.

Neki poslodavci traže uvjerenja izdata od strane prethodnih poslodavaca o vremenu provedenom u radnom odnosu, radnom mjestu, stručnoj spremi, što je samo dodatno zbunjivanje kandidata jer su to sve podaci koji su sadržani u radnoj knjižici (dakle, to se rješava kopijom radne knjižice). Takođe, u nekim oglasima se pominje da je potrebno priložiti i posljednje rješenje o prestanku radnog odnosa, ukoliko kandidat ima radno iskustvo, kao dokaz da taj radni odnos nije prestao krivicom kandidata. Ove dvije stavke, ukoliko se shvate ozbiljno, mogu predstavljati veliki problem ukoliko je kandidat bio u radnom odnosu u nekom drugom gradu ili državi, a ovo „problem“ se može direktno prevesti u „trošak“.

Pored ovoga, novim pravilnicima je predviđeno da se uzme u obzir ukoliko kandidat ima status socijalno ugroženog lica odnosno status borca, RVI ili je član porodice palog borca. To nije naročita novost ali je sada naglašeno u oglasima. Dva su to kriterijuma nadasve razumna i pravična, međutim, manjkavo obrađena. Dok se status socijalno ugroženog lica boduje (sa 10 bodova, što je jednako broju bodova koje kandidat može osvojiti na razgovoru i na testu), „boračka“ kategorija je perfidno zakinuta. Naime, status borca/RVI/člana porodice poginulog borca vrijedi kao prednost samo u slučaju jednakog broja bodova sa drugim kandidatom, a to je nešto o čemu bi vrijedilo javno raspraviti sa Antonom Kasipovićem ali i Petrom Đokićem...

I na kraju, vrijedi napomenuti da i pored novih pravilnika pojedini poslodavci još uvijek krše one stare, pa tako na konkursima traže ljekarsko uvjerenje i uvjerenja o nekažnjavanju/nevođenju krivičnog postupka (što je direktno kršenje Zakona o zaštiti ličnih podataka BiH), ignorišući brojne instrukcije Ministarstva prosvjete RS o organizovanju konkursa i izlažući kandidate dodatnim troškovima (ljekarsko uvjerenje se plaća 40-50 konvertibilnih maraka) i nebuloznom gomilanju nepotrebne dokumentacije. Ako se na sve ovo doda inertnost Prosvjetne inspekcije RS, može se zaključiti da će novi pravilnici teško uspjeti da promijene stare navike - dosadašnju praksu zapošljavanja najpodobnijeg umjesto najboljeg kandidata, već će samo podstaknuti kreativnost poslodavaca prilikom kombinatorike za izbor njihovih favorita.