Showing posts with label snsd. Show all posts
Showing posts with label snsd. Show all posts

Tuesday, October 27, 2026

Ne treba se kititi tuđim perjem ali se treba nadati - šta za Republiku Srpsku znači pobjeda Studentske liste u Srbiji?

"Ode Vučić, mamu mu jebem!" - n.n. lice iz nebodera u ulici Cara Dušana, 25.10.2026. u 21:31


Najveći politički bolesnik ovih prostora (u vrlo jakoj konkurenciji) je prije dva dana vrlo ubjedljivo izgubio izbore i već oko 21:30 priznao poraz. Štaviše, poraz je bio takav da mu je iz EU odnosno Njemačke, koja ga je i instalirala, poručeno da se makne. Cilj svih kolonizatora je isti, porobljavanje uz određenu dozu ponižavanja, danas je to - prije svega - u vidu eksploatacije jeftine radne snage i parkinga prljavih tehnologija, međutim, Vučićev nakazni režim sa nevjerovatnim nivoom korupcije je i to uspio da upropasti... Sve čestitke.

Pobjeda Studentske liste je sigurno najznačajnija stvar u političkoj istoriji Srbije. Veliki mag političkih nauka Rajko Vasić plače kako je bezveze što je Vučića porazila šaka anarhista, paraljevičara i amatera, umjesto da je to učinila "Velika Nacionalna Stranka"... Vrijeme će pokazati sve, kao i dosad, ali upravo u ovome je značaj pobjede Studentske liste: Srbima je, u relativno kratkoj političkoj istoriji, instaliran (slijepi) VOĐA kao nulti podatak a sad se desilo da je pobijedila opcija bez vođe koja i nije stranka (a stranke = stranačko zapošljavanje). Napokon šansa da se prekine Kurta-Murta niz.

Potpuno iskren da budem, nisam očekivao pobjedu SL, nisam mislio da je to moguće s obzirom na sve resurse u Vučićevim rukama (posebno u vezi manipulacije izbornim rezultatima) ali ako je zvanično 52% na strani studenata a 39% SNS, to znači da su Vučiću mnogi "njegovi" okrenuli leđa i da on, realno, uživa podršku tek petine ljudi, što će reći da je tek petina Srbije "dvozubi šljam". To je realnost a možda se promijeni ako ih se bude tuklo dovoljno kvalitetnim knjigama...

ALI KAKVE TO VEZE IMA SA REPUBLIKOM SRPSKOM?

Jedini koji je aktivno pružao podršku SL sa ove strane Drine je Nebojša Vukanović i on je to veoma veselo proslavio, kao i nekih hiljadu ljudi u Banjaluci koji su se skupili na Trgu Krajine. Ja se stvarno trudim da se ne igram brojevima, pa tako ne mogu priznati ni cifru 40.000 na najvećem skupu Pravde za Davida, kao ni još luđe SNSD/policijske cifre, te moram reći da je u BL na trgu realno bilo možda nekih 1200 ljudi u "špicu" okupljanja. Premalo za ovaj grad ali opet prijatno iznenađenje. Još veće iznenađenje unutar tog iznenađenja je bilo što su to mahom bili stvarno studenti - djeca, uz određeni broj "šezdesetosmaša" koji su prošli i Picin park i Pravdu za Davida... Lijepo je bilo vidjeti ljude da slave, veoma mi je drago zbog Vukana koji je svim srcem bio uz studente i kojem je to makar mala satisfakcija za to što je ovdje brutalno pokraden na izborima, da ne spominjem sve što je prethodno prošao od strane režima...

Dodik, koji je u toku izborne večeri bio u štabu SNS, a prethodno studente nazvao "smradovima" je čestitao pobjedu SL. Očekivano, te još jedan dokaz da je pametniji od Vučića. Isto tako, pametan je onaj koji mu vodi profil na X pa su komentari onemogućeni... što nije slučaj kod svinje Stevandića, koji je isto čestitao a prethodno imao najgore izlive verbalne dijareje na račun studenata sa idiotskim udbaškim konstrukcijama u koje čak i "dvozubi" teško mogu da povjeruju. Isto tako, gradonačelnik Banjaluke je "čestitao" i vrlo kvalitetno jede svoja g*vna u komentarima po društvenim mrežama, zbog prethodne podrške Vučiću, grljenja sa Vučevićem i ostalih idiotarija, međutim, ne treba da idemo tako daleko: dovoljno je da je SL nekoliko puta zabranjena organizacija skupa u Banjaluci, na šta žuto bolesno g*vno nije progovorilo ni riječ...

U suštini, izbori u Srbiji i imaju veze sa RS i nemaju. Realno, ne bi trebali da imaju previše, međutim, ako znamo da i četvrti ešalon SNSD ima stanove u Beogradu na vodi, da su prljav novac i kriminalci prelazili Drinu bez ikakvih problema, ima tu puno veze i ako tužilaštva u Srbiji krenu da rade mnogi iz RS će biti na meti...

A IZBORI U BIH/RS?

E, sad, dolazimo do onog tužnog dijela - jer "čaša meda i čaša žuči"... Izbori u RS su kvalitetno pokradeni, kao i svaki u posljednjih 20 godina, ali kao takvi će biti verifikovani i slijedi nam period od četiri godine koje će biti kao proteklih ko zna koliko u Skupštini Srbije: režimska većina bez ozbiljne opozicije. Izborni inženjering je odradio tako da su sve SNSD satelit stranke/mini koalicije ugodno prešle cenzus, sam SNSD je brutalan, PSS nije opozicija a SDS je pocijepan... Ostaju četiri poslanika Liste za pravu i red/PDP RS, što je premalo ruku...

U skladu sa tim a vezano za pad režima u Srbiji, izvjesno je da nas čeka labudova pjesma kriminalnog režima RS, gdje će sve kriminalne i koruptivne aktivnosti biti pojačane, iako mnogi smatraju da ne može gore... Uvijek može gore a mislim da će i biti. Kod nas u RS.

KONKLUZIJA

Dakle, veoma mi je drago zbog pobjede Studentske liste, zato što je to stvarno volja naroda, zato što je Vučić idiot udario tamo gdje stvarno nije smio - udario je na djecu (a čovjek u životu ne može imati ništa draže od djeteta), te su ljudi okupljeni oko najzdravije moguće ideje bili dovoljno složni da bolesniku kažu NE. Kao što sam naveo u tekstu o skupu na Slaviji 15. marta prošle godine, žalosno je da se to desilo zbog tragedije ali izgleda da je tako moralo biti...

I, naravno, situacija nije ni blizu riješena: pored toga što su institucije još uvijek zaposjednute korumpiranim moralnim nakazama, Studentska lista će imati i niz problema s vana - na grbaču će da im skoče svi koji su do juče podržavali Vučića odnosno oni kojima je Vučić bio koristan. Ucjene su već krenule, slovenački premijer Janez Janša je podršku SL uslovio predavanjem arhive bezbjednosnih službi bivše države a to je smiješna priča naspram žiranata - kad krenu da se javljaju oni čije su ozbiljne pare ubacivane u Srbiju...

Biće čupavo ali nadajmo se da će studenti dobiti i predstojeće bitke.


Dvije gratis crtice

1) Ekstremno mi je drago što Ivica Dačić ostaje bez poslanika. Fascinatno je koliko se to komunističko g*vno provlačilo kroz svaku vlast, kao žohar. Ali odoše i žohari, nadajmo se na smetljište istorije, da se zatvori ta knjiga.

2) Što se tiče pokradenih izbora u RS, jedini koji bi mogao ozbiljno da se pozabavi time = ko ima dovoljno novca da izburgija kako se to zapravo desilo je dr Vlado Đajić, koji je najveći gubitnik izbora. Na žalost, za to je kasno jer je Vlado ispao magarac dva puta: prvi put vjerujući da će mu biti dozvoljena fer igra, da u mulju krezubih glasača uzme sebi koliko mu treba, što mu je donekle oprostivo ali drugi put je neoprostiv, to što je izrazio podršku Vučiću, efektivno odajući počast čovjeku koji ga je nabio nogom. Doktore, vraćaj se u medicinu čim prije, mani se politike, bićeš srećniji.

Wednesday, September 30, 2026

Izbori 2026: Uvijek ima neki mačak u vreći...

A mačak u vreći je predsjednički kandidat Branko Blanuša.

Perspektiva je čudo a nekad nije loše ćutati. Onomad sam, kad je Stanivuković postao gradonačelnik objavio tekst o tome, slaveći tu pobjedu a vrijeme nam je pokazalo da je to bio poraz. Na vanrednim izborima za predsjednika RS, u jednom trenutku sam planirao da napišem tekst za Blanušu "kandidat kakvog nismo zaslužili" u smislu da je predobar, no od toga me odgovorila jednim dijelom ljenost i drugim dijelom neka njegova izjava gdje je čovjek pokazao da je poprilično odrođen od života u RS. Ne sjećam se tačno o čemu je bila riječ ali je izjava bila blaga do granice idiotizma, gdje reče da se protiv ovog mafijaškog režima, koji nas uništava na svaki način, treba boriti otprilike sa uvažavanjem različitosti. Uglavnom, glupo je bilo i to me podsjetilo na prvi znak da Draško nije pobjeda nego poraz, njegovu izjavu o sabornosti, koju sam izdvojio na blogu kao prekursor "simbioze".

Dakle, "opozicija" koja već 20 godina dopušta propast RS, ugodno smještena na pobjedničkom podijumu sa srebrom oko vrata, ovaj put nudi kandidata "koji niti smrdi niti miriše" a zapravo je klasičan "spavač". Sama ta "opozicija" je pocijepana kao nikad dosad, PDP je, samo u skorije vrijeme, izrodio Narodni front, zatim Pokret Stanivukovićevih Sranja a na kraju i PDP RS a SDS je na okupu samo imenom, jasna je linija između Milana Miličevića i Ljubiše Petrovića i Božovića/Babalja i ostatka ćaci ekipe (da ne spominjemo Stevandića i Čavića koji su ranije iz SDS stvorili svoje stranke, pa onda pradavno Biljanu Plavšić)...

Taman u trenutku kad se uvođenjem skenera smanjuje mogućnost izborne krađe, javlja se ta otežavajuća okolnost za pozitivne promjene u ovoj državi/entitetu na način da se izlazak na izbore čini najbesmislenijim dosad: svi su, sem JEDNOG* u Vučićevom džepu, Kurta/Murta ringišpil.

Već je na ovom blogu pominjana šizofrenija, prije svega na primjeru Jelene Trivić, da nema smisla biti protiv Dodika a za Vučića ali šizofrenija ispada sasvim normalna stvar. A Vučić je, da se podsjetimo, apsolutno bolestan čovjek, njemačka instalacija koja uništava Srbiju, od iste stvara parking prljavih tehnologija, legalizuje bezakonje po UAE/Dubai modelu a o prodaji Kosova da ne govorimo. Bolesni narcis naspram kojeg je kleptomančina Dodik "lekovit k'o vitamin" i koji je vrlo plodno tlo za fingiranje opozicije našao u Drašku Stanivukoviću koji je potpuno neopterećen realnošću, nedonoščetu bez ikakvih ljudskih osobina, gdje je tragedija da se Draško i PSS još uvijek pokušavaju prodati jednom dijelu naroda kao da su Dodikovi protivnici...

Dakle, s obe strane Drine je slična problematika, bolesnik na vlasti i njegovi saučesnici u "opoziciji". I ovaj put za Srbiju ima rješenje: STUDENTI. Za Republiku Srpsku, tu je Lista Nebojše Vukanovića.

Samo nestranačka budućnost može zaustaviti stranačko zapošljavanje. Samo tako možemo doći do meritokratije. Nije realno da se taj scenario odigra brzo, ako ikako, jer je to sistem kakav je od početka političkog života na ovim prostorima ali usavršen u bivšoj državi - zna se šta je značila partijska knjižica. Mora se raditi na tome jer ima zdravog tkiva. Matica Srbija i studentski pokret pokazuju da nije sve skroz propalo. Ranjeni smo i na štakama ali nismo mrtvi.

Dakle, nebulozna situacija u nezgodnom trenutku (a izbori su svaki put nezgodan trenutak): predsjednički kandidat koji nije ispred SNSD (pa samim tim im predstavlja protivnika) je apsolutno nepouzdana osoba, bez političkog iskustva, bez životnog lukavstva i bez ikakvih jasnih odrednica da je protiv kriminalnog režima. Poprilično nevidljiv u kampanji, djeluje kao statista koji uopšte ne pretenduje da postane glumac a kamoli glavna uloga...

I to je tako.

I ko god šta uradi sa tim listićem za predsjednika, ne može pogriješiti, pa makar nacrtao Betmena.

Što se tiče drugih izbornih listića, stvar je jasna, samo Lista Nebojše Vukanovića. Poštenijeg i srčanijeg nemamo. 

Wednesday, November 19, 2025

Mučki napad na dr Vladu Đajića s leđa u čelo

U toku je skraćena kampanja za vanredne predsjedničke izbore u Republici Srpskoj. Sem verbalnih ispada Milorada Dodika na SNSD skupovima*, sve to djeluje poprilično blago tako da su jutrošnji snimak na kojem su akteri dr Vlado Đajić i najlonska vrećica upitnog sadržaja svakako vrhunac kampanje...


Snimak je prvo kružio preko aplikacija za instant komunikaciju i zatim osvanuo na anonimnom X profilu "Bato Seka", traje dva minuta i 19 sekundi i na njemu se vide dr Vlado Đajić i zasad neimenovani muškarac (po nekim informacijama, radi se o Nenadu Radinkoviću koji je itekako poznat pravosudnim institucijama) kako razgovaraju, te muškarac iz ukrasne kese vadi najlonsku kesu sa sadržajem za koji se sugeriše da je "praškasta materija koja asocira na kokain", gurajući to prema dr Vladi Đajiću koji to odguruje od sebe a zatim i bježi iz kadra jer je shvatio da je u pitanju namještaljka i da je negdje kamera. Vjerovatno da je muškarac na sto bio stavio neku torbicu u kojoj je bila skrivena kamera a sam snimak je obrađen na Apple uređaju. Sam dr Vlado Đajić kaže da je snimak star 10 mjeseci i da je sve bilo prijavljeno istražnim organima...

Dijalog je u prvom dijelu poprilično nerazumljiv van konteksta a zatim, sa vađenjem kese iz kese, postaje komičan do mjere crtanog filma u smislu da muškarac maltene MUP metodama navodi Vladu na kompromitovanje izjavom ili činom, da uzme kesu sa praškastim sadržajem. Kad kažem "MUP metodama" mislim na to da to radi poprilično glupo i neuvjerljivo, što nekad može biti adekvatno ali u ovom slučaju to svakako nije bilo...

Snimak je pušten u eter nekad ujutro da bi nas već prije podneva dočekala objava na X nalogu Milorada Dodika kako je dr Vlado Đajić "razriješio sebe svih dužnosti" te ekspresno nakon toga i odluka Vlade Republike Srpske o smjeni dr Vlade Đajića sa čela UKC te imenovanju dr Nikole Šobota za v.d. navedene ustanove. Dakle, stvar je pažljivo pripremljena [od strane idiota, prim. aut.] i izvedena.

Dr Vlado Đajić je čovjek o kojem je nemoguće nemati mišljenje. Za jedne je on bena i kotlićar, za druge je prof. dr medicine i narodni poslanik. A on jeste sve to, a to je hiljadu puta više nego što mnogi mogu postići u deset inkarnacija... i izgleda da to ljudima smeta. I nije problem što to ljudima smeta, nego što to smeta određenim ljudima u SNSD, stranci čiji je dr Vlado Đajić član, stranci koju je dr Vlado Đajić vaspostavio na noge nakon katastrofe na lokalnim izborima 2020. godine.

I tu dolazimo do dijaboličnosti čitave situacije... Dr Vlado Đajić jeste u permanentnom ideološkom sukobu sa Draškom Stanivukovićem ali su obojica igrali za tim Dodik. Stanivuković je tajkunska marioneta koja svojim idiotizmom pokušava da odvlači pažnju od tokova krupnog kapitala. Postoje tu neka razmimoilaženja, međutim, svi veliki planovi su bivali usaglašeni i od gradonačelnika i od skupštine. Nije tu bilo prave borbe niti ujedanja... Dakle, ovo pakovanje nema veze sa Draškom i njemu se ne mogu pripisati nikakvi poeni za ovo danas... U suštini, nikakvi poeni se njemu već odavno ne mogu pripisati.

Nego, s kim onda ima veze ovo pakovanje?

Već dugo vremena postoje šumovi na relaciji dr Vlado Đajić - Igor Dodik. Igorovo jedino dostignuće jeste rođenje. Opet, to nije malo, štaviše. Prezime je Dodik, ono isto prezime koje je navedeno u imenu stranke, SNSD Milorad Dodik. I nezgodna je tu situacija bila za dr Vladu Đajića, objektivno: biti u SNSD a imati sukob sa Igorom. I evo kako počinje razrješenje tog sukoba...

Međutim, bez naročitog nagađanja i predviđanja, ovom prilikom samo da saberemo već navedene faktore: Igor je sin, a dr Vlado Đajić je prof. dr medicine i narodni poslanik. U toku je kampanja za predsjednika RS gdje SNSD kandidat sam sebe predstavlja kao potrčka porodice Dodik. Opet, dr Vlado je u kampanji radio za SNSD, a sad bi mogao početi da radi protiv SNSD, s obzirom da je SNSD krenuo da radi protiv njega...

Da skratimo, konačno rješenje je: Milorad Dodik radi za Branka Blanušu. Opet, možemo li mi, nedodici, glasati za Blanušu, ako sam Dodik radi za njega?


 

 

 

* Sreća pa je Miloradu Dodiku, presudom Suda BiH, zabranjeno političko djelovanje... Ko zna šta bi bilo da nije...

Wednesday, November 8, 2023

Draškovim biciklističkim stazama revolucije...

U suštini, nastavak na prošli TEKST, u vezi saobraćaja...


Fotografija načinjena 7.11.2023. godine, drugog dana "saobraćajne revolucije", ulica Kralja Petra I Jednosmjernog (autorska prava na ime Kum Žoržo, izvor fejzbuk) kod NP RS...

Slika ove farbe stare dva dana je presjek radova ove gradske administracije.

Na stranu kolotrazi koji su ekstremno nezgodni za bicikliste i oko kojih se nešto trebalo učiniti, na stranu što ova biciklistička traka ide u suprotnom smjeru od onih za putnička vozila što je, kako sam kasnije saznao, protivzakonito... Može li makar nešto da se ZAMAŽE kako treba? A mi ovdje uglavnom ZAMAZUJEMO...

Prvog dana "saobraćajne revolucije" su još iscrtavana autobuska stajališta odnosno rješavana je horizontalna signalizacija...

Nego, sve je prošlo i prolazi katastrofalno, što je lako vidjeti po komentarima na Draškovim objavama gdje stoji da ima određeni broj komentara a prikazuje se znatno manje. Npr. OVA OBJAVA, od 325 komentara se prikazuje 137... Vrlo "revnosno" uređivanje gradonačelnikovih internet prezentacija odnosno MANITO brisanje komentara je još počelo još i prije same "simbioze" ali cijenim da je ovih dana ta aktivnost podignuta na jedan viši nivo.

Sa druge strane, necenzurisanog nezadovoljstva ima poprilično javno, čak i na Srpska Info portalu (VEZA) a opet treba biti realan pa reći da nisu SVI saobraćajni problemi zbog "revolucije" ali ista svakako nije pozitivan iskorak. Još je gore što i "saobraćajni stručnjaci" (VEZA) komentarišući izmjene uglavnom maše suštinu: FIZIČKI JE SMANJEN KAPACITET KOLOVOZA ZA PUTNIČKA VOZILA!

U redu, istaknuta je nepraktičnost jednosmjernog saobraćaja kao i činjenica da su problem "uska grla" odnosno uključenja na ove dvije ulice, posebno ono na bulevaru ali teško je ne pomisliti da je nama i bolje nego što nam treba biti s obzirom kakvi su "stručnjaci".

Bilo kako bilo, treba malo strpljenja da se prođu dječije bolesti, i to stvarno ne želim da kritikujem: sporadični slučajevi vožnje u suprotnom smjeru, strah kod vozača od vožnje u krajnjoj lijevoj traci (zbog refleksa da se vozi u suprotnom smjeru), poštovanje autobuske/taksi trake, poštovanje biciklističke staze... Saobraćajna nekultura je već dugo vremena na visokom nivou i to je nešto što se NE MOŽE RIJEŠITI "PREKO NOĆI".

***

Nego, u vezi ZAMAZIVANJA, još jedan dokaz koliko je sve zamazivanje, relativno nebitan i bijedan primjer i volio bih da ga nisam vidio/zabilježio video snimkom ali jesam...
Dakle, Draško je povodom "saobraćajne revolucije" objavio video snimak, može se vidjeti OVDJE. Igrom slučaja sam se zadesio pored prilikom snimanja drugog dijela ("poslije") i snimao sam situaciju da pošaljem poznanicima putem aplikacije Viber. Evo šta sam snimio, jedan video "iza scene" iliti behind the scenes:


I šta je ovdje poraz? Iste sekunde kad se završilo snimanje zbog kojeg je blokirana jedna traka - a na drugom kraju je bila iscrtavana horizontalna signalizacija bus stanice pa je efektivno samo jedna traka od tri bila prohodna, Draško bicikl sa kojim se SLIKAO predaje svom pomoćniku koji isti gura 50-ak metara do ispred Banskog dvora a zatim tamo ubacuje u prtljažni prostor Draškovog vozila VW Amarok. Isto kao i onaj njegov bijedni potez dolaska biciklom na posao prvog radnog dana, da bi se to ponovilo NIKAD, tako je i ovo ekstremno bljutavo.

Volio bih da to nisam vidio, međutim jesam, a isto tako bih volio da sve ovo ne pišem ali sam revoltiran do te mjere bačenim glasom na izborima pa moram...

Međutim, šta je nasuprot, trenutno?
Prvog dana "saobraćajne revolucije" dr Vlado budno prati situaciju i ubire poene se SLIKA:

Pres konferenciju ispred SNSD (VEZA) povodom "saobraćajne revolucije" drže Borivoj prebjeg iz DNS deda od 29 godina sijed kao lisica na koju je organizovano 804 hajke bez prekida i Amidžić taldžija koji je iz Radojičićevog mandata "izašao" "bolji" od Radojičića... Na stranu "orasi u džepovima" drugog i boja kose prvog, to su dva lika čiji je kapacitet za rad sa ljudima NULA. Da se razumijemo, na stranu moje ili bilo čije lične političke preferencije ali podmladak SNSD - neka naredna generacija, ne sadrži LJUDE koji znaju RADITI S LJUDIMA. Amidžić, Anja Ljubojević, Srđan Rajčević i da ne nabrajam dalje, njihova - da se ogradim - javna ličnost je, mejdanskim rječnikom, DOBRI ZA ŠAMARA. Dr Vlado Đajić, ta medicinska, politička i životna BENA, za razliku od pobrojanih je NARODNI ČOVJEK, iskreni kompleksaš koji je u medicinu otišao da bi ga vukli za rukav i govorili ĐESI LEGENDO, međutim, vidimo da je priča o opozivu zamrla a propuštena je prilika da se Drašku natovari saobraćajni problem koji je većim dijelom naslijeđen... I eto, Vlado se slika. SVIM SILAMA SE BORIM DA NA OVOM MJESTU NE UPOTRIJEBIM NEKOLIKO DESETINA VULGARIZAMA...

Na kraju retoričko pitanje: kako da građani Banjaluke očekuju nešto bolje kad se nalaze između imbecilnog čekića i retardiranog nakovnja?

Wednesday, July 26, 2023

Šta se krije iza inicijative za izmještanje spomenika palim borcima VRS... Dr Vlado protiv Dr Aška

U posljednje vrijeme se osjećam neobično poraženo po pitanju lokalne politike. Draško Stanivuković, "dugo željena promjena" koju su mnogi, uključujući mene, podržali i rado dočekali, pokazao se kao esencija Pirove pobjede... Nema pozitivnog poteza. Posljednja u nizu njegovih gluposti je raskopavanje Kraševog parkinga zarad početka izgradnje spomenika borcima VRS...


Elem, prvo pozadina kritike Dr Aškovog rada, ukratko: dotični samo reda mobilijar nasumično po gradu i vrlo ga skupo naplaćuje. Od igrališta pravi igralište (primjer igralište Sokolskog doma, sa krajnjom cifrom od 850.000 KM), od dječijeg igrališta pravi dječije igralište (igralište za djecu u parku "Mladen Stojanović", 1.500.000 KM), od plaže pravi plažu (preuređenje Vrućice, 650.000 KM) itd. Preskupo obnavljanje postojećeg za koje uglavnom i nije bilo nužne potrebe za obnavljanjem [naravno da se radi o trpanju javnog novca u privatne džepove ali nećemo to reći, to je na tužilaštvu da kaže, ha-ha, prim. aut.]. Pored toga, gradska uprava se hvali izgradnjom silnih mostova a jedan od tih mostova se upravo OBNAVLJA u Dervišima, 1.500.000 KM za most preko kanala širokog dva metra. Taj most nije toliko besmislen kao prethodno spomenuti mobilijar ali je cifra, kao i prethodne, VAN PAMETI. Za to vrijeme je most u Česmi, potrebniji i trenutno nepostojeći, na poprilično dugom čekanju... Pored svega toga, na nivou malo višem od grada se desio kriminalni Teniski centar RS kojeg sam se dotakao u jednom prethodnih tekstova...

SPOMENIK

Kada sam vidio idejno rješenje i čuo za lokaciju, ništa mi se nije svidjelo, posebno lokacija. Dok je idejno rješenje, u najmanju ruku, NEINSPIRISANO, lokacija je puno veći problem. Uništava se parking u centru grada u kojem hronično fali parkinga - jer gradonačelnik izgleda misli da je BinBin opšte rješenje za prevoz ne shvatajući da Banjaluku čine i Čokorska polja i Potkozarje a ne samo Starčevica i Petrićevac, da bi se, oprostićete na izrazu, UVALIO spomenik između kojeg i susjedne zgrade može da se poveže KRAĆI štrik za sušenje odjeće...

Dok bivša država ima jako zanimljivu tradiciju izgradnje spomenika i nadasve prepoznatljiv "brutalistički" stil (aktuelan 70-ih godina XX vijeka), najveće i najznačajnije spomenike borbi u Drugom svjetskom ratu karakterišu i pažljivo izabrane lokacije i okruženje. Kao što u muzici, da bi nota "pogodila gdje treba" mora da joj prethodi adekvatna priprema i/ili pauza - da bi se desio taj "krešendo", tako i u arhitekturi, efekat građevine je uslovljen okolinom: kao što je besmisleno da se gradi vila u kartonskom naselju, tako ni spomenik ne ide u neposrednoj blizini poslovne zgrade. Borci Republike Srpske svakako da zaslužuju spomenike i velika je sramota dosadašnja količina izgrađenih spomenika i izostanak izgradnje centralnog spomen obilježja ALI predloženo rješenje Dr Aškove GU je "smuti - prospi" najjeftinija moguća ideja u skladu sa njegovim redanjem mobilijara...

BORCI VRS ZA CENTRALNO SPOMEN OBILJEŽJE ZASLUŽUJU MEMORIJALNI KOMPLEKS/SPOMEN PARK, A NE MAKETU ISTOG.

S tim u vezi, jako mi je zanimljivo zazvučalo da dr Vlado Đajić, predsjednik GO SNSD BL pokreće inicijativu o preispitivanju gradnje sa premisom da je lokacija neadekvatna. Momentalno osjetih krivicu jer se slažem sa jednom, kako bi to Ćopić dobrodušno rekao, BENOM, koja je opet razumnija nego druga strana, nego Dr Aško. No, da su stvari tako jednostavne ne bi sve bilo ovako kako jeste. Od te inicijalne ideje i slaganja sa dr Vladom, gledajući dalje njegovo gostovanje na RTRS, vidim da je već "pripremljena" zamjenska lokacija - na mjestu bivšeg "Zenita", prekoputa Hrama Hrista Spasitelja/Palate predsjednika, spominju se i tri miliona maraka koliko bi trebalo da se plati to zemljište itd. Ispao sam naivan dok nisam sve to čuo, misleći da dr Vlado iskreno želi da zaustavi Dr Aškovu glupost a on, kao i obično, samo fura/gura neku svoju šemu...

E, sad, problem sa ovim SNSD rješenjem je isti kao i sa "ne-SNSD": neprikladnost. Dok taj predviđeni prostor omogućuje bolji pristup eventualnom spomeniku, više prostora za "mirnije" okruženje, i dalje je to u centralnoj pješačkoj zoni, gdje bi na nekoliko metara od centralnog spomen obilježja bili ulični muzičari, aparati sa kokicama i vrišteća pijana omladina/drogirani slovenci...

Dr Vlado je za današnji dan (25. jul 2023. godine) bio zakazao javnu raspravu o spomeniku u Banskom dvoru. Na žalost, nisam mogao prisustvovati jer mi neki kockoglavi iz obezbjeđenja, S PRAVOM nije dao da uđem, zbog neprikladne odjeće [šorc, navratio iz teretane, prim. aut]. Međutim, vidjevši objavu na zvaničnoj FB stranici dr Vlade, vidim da nisam ništa propustio. Objava je ekstremno štura, sadrži ono što smo već znali "ocjena struke je ne valjaju ni koncept ni lokacija" te sadrži najavu formiranja radne grupe - "kad želiš nešto da sabotiraš, formiraj komisiju". Isto tako, vidim da je i sam Dr Aško bio prisutan tu i obrazložio svoje, primarno da je SNSD lokacija preskupa (jer izgleda treba platiti nekome ko mu nije tako "drag"), međutim, nakon svog tog ping-ponga mi se samo nameće pitanje: IMA LI STVARNE FRIKCIJE IZMEĐU TIH, na papiru, SUPROTSTAVLJENIH STRANA?

Dok se ovdje licitira sa "titranjem" toj tragično omalovaženoj grupaciji, borcima VRS, državni problem skoro 30 godina star - izgradnja centralnog spomen obilježja - se spušta na lokalni nivo, imamo jedno vrlo loše rješenje i nasuprot njega nedopečenu ideju. Dr Vlado i Dr Aško su počeli da izlaze na ista mjesta, slikaju se zajedno - što je u jednom trenutku bilo nemoguće zamisliti, i ovo sada je kao neka borba gdje zapravo nikakve borbe nema. Borci kao neki faktor uticaja su rastureni kroz marionete na čelu boračkih organizacija i formiranje para-organizacija i natezanje oko ovog spomenika kroz kupljenje podrške od nasumičnih ljudi iz te kategorije je samo jedna velika sramota na već ogromnoj hrpi naših sramota...

Sve u svemu, simbioza je potpuna i taj memorandum je napokon stigao do dr Vlade a pokretanje ove priče je samo odvlačenje pažnje od puno većih problema odnosno konkretnog građevinskog kriminala koji je uspješno nastavljen u Banjaluci i nakon što gradonačelnik, zvanično, više ne nosi crveni dres...

Addendum: BACANJE PARA

Koliko god da su Draškovi mobilijar projekti preplaćeni a besmisleni, njegovo raspolaganje budžetom je opet razumnije od njegovih SNSD prethodnika, gdje bi se stvarno dalo postaviti pitanje gdje bi bile krajnje granice krađe da se nastavio "pobjednički niz" (a ne ova simbioza). Npr. jedan zanimljiv primjer (U MORU PRIMJERA SUMANUTE KRAĐE) SNSD mobilijarisanja je pasarela na istočnom tranzitu u naselju Starčevica, koja je inicijalno bila uređena kao unutrašnjost frizerske akademije Mikija Panjkovića: fini kamen, staklo, mermerne/keramičke ploče, gdje je pasarela tada, 2008. godine, previđena na 1,8 miliona KM - a plaćena, sasvim sigurno nešto više... Petnaest godina kasnije, ta se pasarela obnavlja jer je poprilično trula: ispod sjajne vanjštine je bio problem sa odvodom vode koji je uzrokovao strukturalna oštećenja i otpadanje dijelova i to je najbukvalniji primjer fraze "spolja gladac, iznutra jadac"... Simptomatično za nas, i po horizontali i po vertikali.

Friday, April 14, 2023

Draško Stanivuković: Kamen temeljac kompletne propasti

 

 

Inicijalno, bilo mi je drago što je Draško Stanivuković pobijedio na izborima i postao gradonačelnik jer je moj racio bio da će biti makar 5% bolje, međutim, tih i 5% se ispostavilo da je pretjerana procjena. U suštini, "pukotine" u "novom konceptu" su se vidjele vrlo brzo - prva ozbiljna je bila raspad Tima za reviziju a kasnije su došle Draškove glupe izjave koje su uklonile svaku sumnju u njegovu glupost*... 

Na žalost, PDP-ova omladina čiji je on (bio) predvodnik, iako vrijedna i sposobna, ipak je samo PDP-ova omladina, podmladak jedne političke partije, djeca kojoj je ("od malih nogu") cilj da ne rade već da žive na tuđoj grbači (samo naroda a ne roditelja). Vjerujem da su neki iz "Draškovog tima" razočarani Draškovom promjenom kursa ali mislim da su oni manjina (ustanovićemo već u hodu kako Narodni front Jelene Trivić hvata zalet). Predsjednik PDP svakako nije, tako da će to biti popriličan "ključ u bravu" te stranke koja je igrom slučaja u jednom trenutku bila postala najveća opoziciona partija u RS.

Simptomatično je što je Draško Stanivuković kamen temeljac svoje kompletne propasti usadio upravo na gradnji teniskog terena gdje mi je simpatična paralela: na stranu ko šta misli o bilo čemu, tenis je buržujski, sport bogatih, individualni a bogati su, nekim čudom, u manjini u odnosu na siromahe. Draškova pobjeda na izborima nije došla na krilima pomoći i podrške bogatih. Bogati u čitavom svijetu stalno postaju sve bogatiji, status quo njima odgovara... Draškova pobjeda je došla od i zbog onih drugih, kojima je dogorjelo. A oni, usudiću se trpati ljudima riječi u usta i klasifikovati ih, oni su više tip za fudbal i košarku...

Dakle, teniski kompleks koji je izgrađen u BL za 34 miliona KM za jednokratnu upotrebu je "tačka poslije koje nema povratka", to je to "ubijanje vola zbog kile mesa", jedna suluda navlakuša na koju je lakomi Draško pristao i, što je najgore po njega, lično ovjerio. Naravno da niko nije protiv sporta i Đokovića ali lanac sačinjen od slučajeva poput rekonstrukcije igrališta Sokolskog doma (navedena vrijednost 750.000 KM a realna vrijednost maks. 200.000 KM, da se ne spominje besmisao istog jer igralište gimnazije već sadrži većinu tih stvari a udaljeno je oko 250 metara), zatim "najmodernijeg dječijeg igrališta" u parku "Mladen Stojanović" od 1,5 miliona KM (koga briga za most u Česmi), dogovora o izgradnji Palasa koji je uslovljen Prointer neboderom (A ŠTA MISLITE ZAŠTO PALAS STOJI 35 GODINA) dobija svoju - zasad - najsjajniju kariku izgradnjom teniskog kompleksa.

E, sad, neka baš onako lična zamjerka - plač nakon prosutog mlijeka - je na niz idejnih promašaja pri izgradnji kompleksa: na istom mjestu je bila predviđena krajnje nerealna koncertna dvorana, kao prvo; dalje, s obzirom da su pri izgradnji imali čist teren, imajući u vidu nevjerovatne saobraćajne gužve u Banjaluci, makar su novoizgrađeni dijelovi saobraćajnica trebali da budu prošireni, gdje je god moguće... Umjesto toga je napravljen nepotrebno komplikovan kružni tok koji će samo usporavati saobraćaj kao što većina kružnih i usporava jer ih ljudi ne znaju koristiti (LJUDI, PRED KRUŽNIM SE STAJE SAMO AKO JE ZAUZET - U SUPROTNOM ULIJEĆI!). Isto tako, do kružnog toka je sa strane do teniskog kompleksa napravljen trg gdje nisam siguran da vidim naročitu logiku... Ono najgore jeste što je za teniski kompleks izabran vjerovatno najgori mogući oblik sa tribinama sa dvije strane umjesto da to bude u obliku školjke gdje se moglo obezbijediti da to bude i odličan koncertni prostor... Promašaja je stvarno niz ali rok za žalbe je istekao iako nije ni bio otvoren pa neka samo ostane zapisano...

Sve u svemu, Draško je svoju karijeru završio, opet ću se usuditi biti drzak pa prognostički reći da će na idućim izborima imati tačno onoliko glasova koliko plati PA MALO MANJE, rano je orao poletio i to je to na tu temu. Na otvaranju teniskog kompleksa je, kako je to uočio Nebojša Vukanović, šef Mile solidno ispreskakao Draška i potvrdio "simbiozu" svime samo ne korištenjem tačno te riječi. Umjesto toga, spomenuti su pojmovi "sinergija" i "sabornost" a to je sve zapravo bilo pred nama još od kraja 2021. samo što smo nekako živjeli u zabludi da "neće on", ili vokabularom vlasnika pasa (ne, ne poredim Draška sa psom, to su Vaše riječi), "NEĆEON"...

https://srpskainfo.com/stanivukovic-za-srpskainfo-u-borbi-za-srpsku-bicu-saborac-snsd-a-u-banjaluci-zestoki-protivnik/

P.S. U ovom tekstiću nije spomenuta Draškova beskrajna partija šaha sa dr Vladom Đajićem, to ću možda nekad obraditi pošto je stvarno zanimljivo da su predsjednici GO dvije najveće partije u BL mentalni 13-godišnjaci...


* Lako je uočiti da je ovaj blog u suštini vrlo zagašen ali je u posljednje dvije godine ("Draškove vladavine") bilo dosta glupih izjava koje su me vukle za jezik ali ne toliko da objavim nešto na blogu - uglavnom sam to komentarisao putem besplatne aplikacije Viber, kako bi to rekao MUP RS. Zato ću sad iskoristiti priliku da usputno podsjetim na jedan biser zamućenosti Draškove logike:

Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, kazao je da vjeruje u novi koncept grada koji vodi, a da novog duha nema ako u grad ne vrati stare stvari koje svi građani vole.

"Od početka moje dužnosti na čelu grada uvijek sam vjerovao u koncept nove Banjaluke. Nova Banjaluka znači novi projekti, novi duh grada, novi razvoj, ali nema nove Banjaluke i nema napretka ako ne vratimo duh Banjaluke koji svi volimo. Taj duh ogledamo i kroz staru fontanu koju smo obnovili, kroz izgradnju Sokolskog doma koji je nekada bio duh i duša ovoga grada. Dakle, ne možete ići naprijed ako zaboravimo i ne obnovimo one stvari koje su odlikovale Banjaluku", rekao je Stanivuković na početku obraćanja novinarima.

https://www.nezavisne.com/novosti/banjaluka/Demofest-se-vraca-u-Banjaluku/759271

Saturday, May 9, 2020

Padaju maske: šta znači korona za srbskog morona...

Ujdurma oko virusa ne prestaje, još malo pa će dva mjeseca života pod restrikcijama. Zanimljiv je to sociološki eksperiment, kad već 25 godina nema rata da podsjeti ljude šta je to korištenje mozga...

 

Kako je ona neka žaba iz narodnog predanja vidjela da se konj potkiva, tako su i Srbi podigli nogu nivo borbene gotovosti kad su vidjeli da "korona" udara malo jače od istoimenog piva, iako su inicijalno mislili drugačije: u Srbiji je pulmolog Branimir Nestorović krajem februara izjavio da je "ovaj virus najsm(ij)ešniji virus na svijetu" (VIDEO), dok je aktuelni premijer Republike Srpske Radovan Višković početkom marta izjavio kako je "virus izmišljen za uništavanje privrednog rasta nekih zemalja koje su se u određenom trenutku pojavile tamo gdje neki drugi smatraju da ne bi trebalo da se nađu" - aludirajući, valjda, na sumanut privredni rast Republike Srpske (TEKST). Dok je prvo bilo šeretska izjava inteligentnog lika, drugo je bilo iskreno ubjeđenje nadasve iskrenog hrišćanina, ali, bez obzira što u ob(j)e izjave ima zrnce istine, primarno im je to što su bile izuzetno neprimjerene, savršeno odražavajući "lako ćemo" mentalitet...

Samo dan nakon izjave Radovana Viškovića u Republici Srpskoj su registrovani prvi slučajevi zaraze novim virusom (ČLANAK) a nekih sedam dana nakon toga kreću restrikcije, inicijalno sa odlukom da ugostiteljski objekti rade skraćeno radno vrijeme uz poštovanje socijalne distance, a zatim slijedi potpuno zatvaranje svega sem trgovina robom široke potrošnje te policijski čas (od 12. marta; policijski čas od 20:00 do 5:00). Sa druge strane, Srbija kasni za Republikom Srpskom, sve radi najnormalnije i virus se, logično, širi a onda se dešava "eksplozija" kad se kod zaraženih, nakon perioda inkubacije, počinju manifestovati simptomi. Tad predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prelazi u psiho režim rada 113% i nakon uvođenja najrestriktivnijih mjera u regionu (od 21. marta; policijski čas od 17:00 do 5:00) njegovi uobičajeni termini za javno obraćanje (čitaj: stalno) bivaju obogaćeni nekim novim oblicima šizofrenije, od pilotiranja do plakanja (VIDEO)...

I sad, vratimo se na onaj istiniti dio izjave Branimira Nestorovića: šifrovani COVID-19 ili SARS-CoV-2 je virus iz porodice takvih virusa, ni prvi ni posljednji (sjetimo se SARS epidemije 2003. godine). Nakon inkubacije se manifestuju simptomi gripa i... to je to. Ništa ni manje ni više. Grip ili gripa, ista ona koja svake godine obilazi zemaljsku kuglu, gdje sve zavisi od imuniteta - jedni se samo nakašlju dok drugi padaju u postelju i procenat smrtnosti je oko 1%, najčešće zbog kombinacije faktora odnosno aktuelnom terminologijom izraženo "pacijent je bolovao od niza hroničnih oboljenja". Jedina novost je što je virus otporniji od "klasičnog" virusa gripe i duže se zadržava/ostaje potentan van zaražene osobe te se tako lakše širi. Samo je to trebalo objasniti... ali NE.

Izuzetno ružnim pristupom u komunikaciji sa javnošću, gdje se virus predstavlja kao crna kuga iz XVI vijeka, stvara se panika sa obe strane Drine, a u Republici Srpskoj dešava i opsada institucija od strane šampiona kleptomanije Milorada Dodiga. Taj aktuelni član Predsjedništva BiH, koji je u to tijelo dospio izuzetnim porazom (prihvatanjem ANP) i koji je nakon toga nastavio sa porazima u političkoj borbi za prosperitet Republike Srpske [postavlja se pitanje da li je njemu uopšte u interesu prosperitet Republike Srpske - haha, prim. aut.], nakon što je u dosadašnjem mandatu silovao Narodnu skupštinu RS vanrednim sjednicama i spinovanjem svojih poraza na nivou BiH, sada de facto preuzima na sebe sve bitne funkcije RS jer ne samo što donosi odluke u ime premijera i predsjednika RS (kako je to i bio zamislio) već ih i saopštava. Ispomoć mu je ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač koji počinje da živi san: policijski čas, žandarmerija sa dugim cijevima na ulicama... samo je tu problem što su te duge cijevi uperene u sopstveni narod koji u tom trenutku čak nije ni revoltiran, već samo neinformisan.

I dok je nemoguće sasvim precizno ispratiti situaciju između dvije srpske zemlje, paralela je zbog činjenice da za kriminal i glupost granica ne postoji, a u ovom slučaju se glupost manifestovala kroz prepisivanje mjera od Srbije (koja je kasnila u restrikcijama) sve dok Vučić nije odigrao fintu, o čemu će biti riječi kasnije. S obzirom da je Narodna skupština RS jedna raspala prostitutka koja čak ne dobije ni maramicu poslije redaljke [izvinjavam se na izrazima, ali ovo je stručna terminologija, prim. aut.], ista je preskočena uvođenjem neustavnog vanrednog stanja gdje predsjednik RS odnosno, u ovom slučaju, nj. ikebana Željka C. ima mogućnost da donosi uredbe sa zakonskom težinom od kojih je prva bila kaznena, za izazivanje i širenje panike, prepisana iz Srbije, gdje prepisivači nisu obratili pažnju na to da u domaćim zakonima zapravo nije definisano šta je to panika. Ipak, prije nego što je ista ekspresno ukinuta, desio se pokušaj da se na osnovu toga kazni dr Maja Stojić-Dragosavljević, inače član opozicione stranke SDS, jer je izjavila da RS nema resursa da se bori sa epidemijom (ČLANAK). Ironija tog pokušaja se ogleda u izjavama "srpskog" člana Predsjedništva BiH M. Dodiga koji je na nekoliko mjesta prilikom iskazivanja zahvalnosti za pomoć koja je upućena RS izjavio kako je "RS ekonomski slabija [od navedenih donatora] pa nema sredstava" ali na stranu ta konstatacija kako je voda mokra, u moru Dodigovih nebuloza ispaljenih za ovo nedoba vrijedi podvući jedan koji najbolje ocrtava potpuno ludilo riječi i odluka - Dodik: Samo nenormalni se ne plaše ove situacije, vrijeme je za odgovornost gdje je jedna od prvih rečenica "Mislim da je daleko veći broj zaraženih nego je evidentirano." (TEKST). Srećom pa je sporna uredba sa zakonskom snagom povučena, inače je mogao i Dodig da nastrada od nadasve revnosnog tužilaštva koje savjesno radi po službenoj dužnosti [haha, prim.aut.]. Ipak, ništa od toga se ne može mjeriti sa "čašćenjem" Aleksandra Vučića koji je prilikom slanja pomoći Republici Srpskoj izjavio kako ovdje "nema osnovnih lijekova te da se čudi kako se uopšte isplaćuju plate" odnosno doveo u pitanje finansijsku likvidnost manjeg BiH entiteta (TEKST). Dakle, došli smo do toga da je voda mokra i skliska...

Šampionska Banjaluka
E, sad, nije što je voda mokra, nego što se prospe, ako se razbijaju čaše i flaše. Korona u BiH je krenula sa Banjalukom i nastavila sa Banjalukom: u jednom trenutku rada na tekstu (8. maj) u Republici Srpskoj je bilo registrovano 1.068 zaraženih od kojih je 506 bilo iz Banjaluke, a što se tiče BiH, na drugom je bio Čitluk sa oko 120, dok je Sarajevo u istom trenutku imalo oko 80 zaraženih, čisto da se uspostavi odnos veličina. Tu ne treba zanemariti da je Federacija BiH inicijalno posuđivala testove Republici Srpskoj, tako da se ovo može uzeti kao relativno solidan pokazatelj stanja na terenu bez obzira na broj ukupno testiranih/procenat pozitivno testiranih. Banjaluka prednjači. Kako?

Po samoj pojavi virusa u Banjaluci, gradonačelnik Igor R. je ostao opušten, mjerom ograničenja rada ugostiteljskih objekata, ali ne i zatvaranja istih. Onda se, "nekako", desilo treće žarište (popularno klaster). Gradonačelnik nikada nije "preko usta prevalio" koje je to treće žarište, ali i vrapci na grani znaju priču o proslavi rođendana u "Jova baru" jedne ženske osobe bliske suvlasniku lanca "Moja apoteka". Virus je, navodi ta urbana legenda, dospio kroz boravak u austrijskom mondenskom zimovalištu Išgl [koje je i samo ostalo otvoreno duže nego što treba unatoč saznanjima aus. vlasti o širenju virusa u istom - profit je ipak preči, prim. aut.]. Zaražena banda veseljaka je isto veče obišla nekoliko banjalučkih lokala a "Jova bar" je, između redova, označen kao crna tačka. Tek se daleko poslije te buktinje prvi put u medijima osnovano pominje Jova bar kao žarište, ali u sasvim drugom kontekstu, što bi lako moglo biti "svođenje računa" na nekom drugom nivou (TEKST)...

Naknadno se u Banjaluci zatvaraju parkovi, izletišta i teretane u prirodi što samo dovodi do veće koncentracije ljudi željnih rekreacije i svježeg vazduha na istim mjestima; poseban je apsurd što se nekoliko teretana u prirodi nalazi pored pješačkih staza, pa je bilo moguće vidjeti kako na klupama sjede ekipe po nekoliko ljudi koji puše i piju alkoholna pića, ali je zato bilo zabranjeno vježbati nekoliko metara dalje na spravama [idealan primjer teretane na otvorenom na istočnom tranzitu, prim. aut.]. Isto tako, jako je simpatično bilo kad se usljed pandemije paranoje i zabrana o okupljanjima na društvenim mrežama pojavila slika supruge Igora R. kako uživa u druženju sa još četiri drugarice, bez poštovanja tada važećih pravila o zaštitnoj opremi i držanju distance (TEKST). Međutim, protivnici aktuelne vlasti su tu napravili nepotreban gaf isjecajući dio slike i zatim u tekstovima navodeći da se gospođa nalazi na nekom izletištu (koja su bila pod zabranom). Nije u pitanju bilo nikakvo izletište, već se radi o dvorištu Tehničke škole [vidljivo na integralnoj slici iznad, prim. aut.]. Nepotrebno.

Bilo kako bilo, i pored navedenog, nije bilo pošteno inicijalno kritikovati mjere vlasti u pogledu ograničavanja kretanja i ostalog, jer je to jedino moguće u slučaju zemlje kao što je BiH/entiteta RS gdje apsolutno nema kapaciteta za direktno suočavanje sa epidemijom: usljed nedostatka resursa svake vrste (uključujući znanje), bilo je logično pokušati usporiti širenje virusa, dok se stvari nabavljaju u hodu. Međutim, sada se vidi da su te "krizne" nabavke bile kao i one u doba blagostanja, KRIMINALNE, što opet ima posebnu dozu NEČOVJEŠTVA u ovom trenutku. Kapitalan primjerak toga je nabavka preplaćene i nepotrebne mobilne bolnice koja se početkom maja počinje montirati (!), nekih dva mjeseca nakon registrovanja širenja virusa na ovom području (TEKST). Takođe, selektivno popuštanje ograničenja rada i mjera zabrane su za svaku kritiku. Narodna skupština RS je suspendovana a za to vrijeme počinje da radi sve ostalo, počele su prvo da rade prodavnice tehničkom robom, zatim alati/repromaterijali, uslijedili su butici, 11. maja kreću ugostiteljski objekti... Zakonski, uvođenje vanrednog stanja/suspenzija rada NSRS može da se opravda samo ozbiljnom fizičkom spriječenošću poslanika da se sastaju (ratno stanje, okupacija teritorije i sl.), što ovdje nije slučaj. Najbolji primjer apsurda na tu temu imamo u Srbiji gdje predsjednik Parlamenta Maja Gojković istjeruje iz sale poslanike pokreta Dosta je bilo zbog nenošenja maski, dok istovremeno ona svoju masku nosi ispod brade a premijer izlaže bez maske (VIDEO)...

A da se mi stvarno raziđemo?
I sada, trenutak je da se vratimo na fintu Aleksandra Vučića: sam Beograd ima više nego duplo stanovnika od Republike Srpske. Znači, samo na tom poligonu ima duplo više obrta. Na stranu bolesna ideja SNS vezana za izbore kroz prizmu korone koju je odlično objasnio Saša Radulović (VIDEO), transparentnost nejednakosti u Srbiji je bila toliko očigledna da građani počinju svaku veče da protestuju sa svojih balkona pravljenjem buke. Tome je svakako doprinio i Vaskršnji višednevni policijski čas (totalna zabrana kretanja tokom skoro četiri dana) pa tako Aleksandar Vučić, uvidjevši da je đavo odnio šalu, donosi odluku o "normalnom" policijskom času u toku narednog vikenda (koji "obuhvata" i 1. maj) dok za to vrijeme Republika Srpska tri dana "uživa" u slobodi kretanja od 5:00 do 12:00, obrazloženo strahom od okupljanja 1. maja [i pokušajem reprize toga 2. i 3. maja, prim. aut.]. Dakle, u tom trenutku se gubi signal sa maticom, gdje vladajući SNS počinje ozbiljno da se bavi "sanacijom" situacije na terenu. U Republici Srpskoj revolt nastavlja uzlaznom putanjom, posebno porastom zaraženih nakon oštrih mjera, što vlast pokušava pripisati građanima i opravdati nebulozama poput one Nenada Stevandića da je to "krivica Federacije BiH" (TEKST). Istina je, naravno, drugačija: za Vaskršnje praznike, policija je imala prećutno odobrenje da ne kontroliše hramove [bez ulaženja u praksu istih, čisto sa stanovišta okupljanja, prim. aut.] te se, naknadnom analizom broja oboljelih i širenjem po opštinama RS uočava izuzetno ozbiljan problem - Univerzitetski klinički centar Banjaluka je žarište. Virus je registrovan u nizu opština manje ili više udaljenih od Banjaluke, ali je za većinu zajedničko to što zaraženi imaju neke veze sa UKC Banjaluka, te bjesni rat na relaciji uprava UKC odnosno vlast i sindikat radnika medicinske struke (TEKST)...

Ono što je simptomatično nakon nekolicine ovih apsurda, gdje se mjere ublažavaju i pored porasta broja oboljelih (ČIME OPRAVDANO?), jeste da je gradonačelnik Banjaluke poprilično zaćutao, a pokazala se i sva beskorisnost Ministra zdravlja i socijalne zaštite RS Alena Šeranića. Po struci epidemiolog, iako se nije time profesionalno bavio, Šeranić je na početku epidemije dočekan, da oproste čitaoci na parafrazi, kao "dašak svježeg vjetra u SNSD", ali kako vrijeme prolazi uočava se da to nije baš svjež vjetar nego da su u pitanju gasovi. Šeranić nije imao nijedan inovativan potez tokom čitave ove situacije (a to mu je struka), ali je zato debelo zakazao odnosno bivao apsolutno nemušt i nijem tokom preispitivanja UKC problema i ograničavajućih mjera. Podaci o zaraženom osoblju UKC se pokušavaju falsifikovati (po podacima dostupnim u jednom trenutku zaraženi na UKC su činili približno 1/7 zaraženih u BL), nema odgovora na visok procenat smrtnosti od posljedica virusa (oko 5%), ali imamo mjeru nošenja maske na otvorenom, što je u suprotnosti sa samim Zakonom o zaštiti stanovništa RS koji se oslanja na savjete SZO koja kaže da maske nemaju efekat (TEKST), te nošenje rukavica u zatvorenom, nakon dezinfekcije istih (?!). Naravno, građani uglavnom sami moraju da se snađu za masku i rukavice, kojima je od početka epidemije višestruko skočila cijena. U svemu tome se zaboravlja da je inicijalno socijalna distanca iznosila jedan metar (1 m) od osobe koja kiše ili kašlje. Kako smo od toga došli do ovoga sad, da se - po tumačenju vlasti - virus stvara boravkom tri i po osobe na istom mjestu, stvarno bi trebalo upitati uvaženog gospodina ministra ili pak predsjednika stranke iz koje on dolazi.

Suština je...
Dosad se pokazalo u svijetu da je preko 50% žrtava korona virusa iz staračkih domova. Isto tako, zanimljiv kontraprimjer je što u vrtićima nisu/neće biti potrebne dodatne zaštitne mjere za djecu - nema maski i rukavica. Dakle, kao što je već rečeno, virus izazivu gripu, koja ima minimalan efekat na mlade i zdrave. Stari i bolesni umiru, otkad je svijeta i vijeka. Činjenično, imamo te podatke, bez da ulazimo u teorije zavjera koje, usljed svega, doživljavaju svoj istorijski vrhunac. Ipak, uvaženi ministar zdravlja Šeranić, u svojih 15 minuta slave, počesto spominje da će ljudi morati da se naviknu na novu realnost: beskontaktnu - maske, masturbacija i paranoja, ukratko.

Zapravo, nova realnost bi trebala biti da IZABRANI PREDSTAVNICI VLASTI RADE SVOJ POSAO, kako uobičajeni, tako i u vanrednim okolnostima; kako lopovi, tako policajci i doktori, a pouka građanima ove zemlje - koja je dosad svakako trebala biti jasna ali većini nekim čudom ipak nije - da se niko neće pobrinuti za njih, sem njih samih. Život je jedna od rijetkih stvari koja je ostala narodima sa ovih prostora, i on će se svakako nastaviti, sa ovima na vlasti ili bez njih - jer mu oni svakako ne doprinose pozitivno.

Thursday, October 4, 2018

Izbori 2018... realno.


Od svih šaljivih slika na temu izbora, ova me jedina iskreno oduševila... ali mi je nekako nedostajao rakun, pa sam ga ubacio. Ne znam ko je originalni autor montaže, ali, svaka čast.

Elem, izbori...

Samo SNSD može da pobijedi SNSD. To znači da SNSD može da izgubi. Što bi se lako moglo i desiti, jer je SNSD gori nego ikad: Mile kao kandidat za funkciju "veze s vezom" i njegov omraženi trabant Željka kao kandidat za predsjednika RS. On nije za to, a ona baš nije za to. Špirić, možda i najveći retoričar i demagog, čovjek koji bi preživio i atomski rat (i, naravno, ostao na funkciji), jedini stariji lik u ekipi koji je "istaknut", u kampanji "koristi" američke sankcije tako što je na njih naslonio slogan "Svaki metar moje republike veći je od Amerike.", i kakav je ovdje retardiran narod, proći će mu taj kursadžijski polit-humor... realno.

DNS kao bazen za prelijevanje SNSD kadra, koji svaki put pred izbore glumi opoziciju je poprilično opasan. Na njihovoj strani je vjekovna mudrost. Na plakatu Pavić, Čubrilović i treći - zaboravih koji - dedica, uz poruku "Odgovorno prema mladima"... prema praunucima, slutim, koji imaju isto godina kao i njihova vanbračna djeca... realno.

Socijalisti... realno.

Opozicija je još uvijek poprilično bezidejna, uplašena lopate kojom će biti potrebno čistiti govna iza Sekte Međuzavisnih Socijal-Debila, ali opet nešto bolja nego prošlih puta. Više nema višekratnog gubitnika Ognjena Tadića, tu je Govedarica koji je istupio kao predsjednik stranke na izborno bojište, svjež momak - skoro nov, kojem je jedina mrlja to što nakon završene srednje škole nije otišao u VRS (a mogao je, kao moj rođeni brat koji je isto godište i koji je u jesen 1995. otišao na Manjaču a onda se relativno brzo i spustio sa nje... i ima ratnog staža u vojnoj knjižici, prim. aut.). Željka je pokušala da odigra tu kartu, pa joj se vratilo kao bumerang ("ustaška unuka"), s tim da je jako zanimljivo da nikad nije detaljno istraženo porijeklo našeg vrlog pre'cjednika. Dodig srpsko prezime nikad bilo nije, ali se to nije zagrebalo dosad... Ivanić u kampanji ističe neku umjerenu konstantu nerada i nekrađe i realan je primjer "manjeg zla": sve je to neka šuplja priča, ali čovjek makar nije drumski razbojnik kao ovi iz crvene sekte... realno.

Kampanja je poprilično dosadna, obe strane zabijaju puno više autogolova nego pogodaka u tuđu mrežu, arčenje državnih resursa u stranačke svrhe je na vrhuncu (službeni auti se ne gase, a ni helikopteri Helikopterskog servisa RS), velika je vjerovatnoća da će psihopata Lukač pokušati da izrežira neki incident do nedjelje i tako zacementirati činjenicu da je on najneprimjereniji ministar u RS ikada... realno.

Izlaznost će biti nekih 4-5% veća nego uobičajeno (meni je nekako broj 57% u glavi, prim. aut.), svakako nije zanemariv uticaj pokreta "Pravda za Davida", međutim, da će se desiti suštinska promjena - i da se desi promjena vlasti - neće. Matrica političke nezrelosti se maltene primila u genom naroda ovdje i politika u nekom normalnom smislu te riječi ne postoji. Postoji samo "danas" i "meni", i tako će zasigurno biti još 20-30 godina, dok ne umru i posljednji volovi koji su politiku učili u SFRJ klupama (npr. bljutavi Igor Radojičić, za kojeg imam još jednu vinjetu, valja mi se natjerati da to naškrabam, prim. aut.). Dakle, to što neće, ne znači da ne treba i zato u nedjelju ponijeti olovkicu i na glasačko mjesto, protiv crvene sekte, pa makar se popišati na listić, jer i to je izražavanje volje birača... realno.

Srećno nam...

Monday, October 3, 2016

Izborni komentar 2016-1

Počeo bih pitanjem: "Koji referendum?" Periodično ću se u narednom periodu pitati to pitanje, što savjetujem i Vama. Čisto zbog vježbanja pamćenja.

Elem, izbori - ovoga puta lokalni, događaj bez kojeg ne bi bilo napretka u nas. Ne bi bilo svečanih otvaranja parkinga, asfaltiranja saobraćajnica, kamena temeljaca i sl. Kako sam autor i domaćin ovog benignog i nebitnog političkog bloga, tako sam se ponio prema ovim izborima. Objavio sam jedan kratki tekst, s nadom. Nade više nema.

Moj drugar Vladimir Kovačević je na svom blogu napisao jedan jako dobar i jezgrovit tekst o rezultatima izbora te ću ovdje da kopiram isti, a onda da dodam par opaski...

Izbori i slanje na političku deponiju
Savez za promjene doživio je katastrofu na završenim lokalnim izborima u Republici Srpskoj. SNSD sa satelitima DNS-om i Socijalističkom partijom oduvao ih je kao topao vjetar snijeg pred proljeće. Iznenađujuće ubjedljivo.
Nakon lokalnih izbora Savez za promjene u obliku u kojem postoji i na način na koji postoji definitivno postaje politička istorija. Svi izgovori postali su besmisleni.

U SNSD-u se očigledno, za razliku od svojih političkih protivnika, ozbiljno bave politikom. Klasičan primjer je Banjaluka (o najvećem gradu, kampanji i rezultatima u narednim tekstovima) gdje je Igor Radojičić ubjedljivo pobijedio kandidata Saveza za promjene. I pored nekoliko velikih afera koje su Banjaluku prodrmale u prethodnim mandatima SNSD-ovih gradonačelnika, Igor Radojičić je djelujući sa distance prema politici svoje stranke, uspio da ubijedi građane da on ustvari donosi promjene umjesto kontinuiteta. To je uspjeh izbornog štaba SNSD-a.
Apsolutni neuspjeh Saveza za promjene i stranaka koje ga predvode je gubitak izbora u Banjaluci i pored toga što su imali jedinstvenog kandidata. Uticaj ostalih kandidata bio je zanemarljiv. Nije velik bio ni uticaj Nenada Stevandića koji je riješio prošle lokalne izbore u Banjaluci.

Savez za promjene nije iskoristio činjenicu da je stanje u Banjaluci veoma loše i da grad srlja u finansijsku propast iz godine u godinu. Savez za promjene na nivou čitave Republike nije iskoristio ni referendum (slaba izlaznost građana) ni popis (glasanje poslanika SNSD-a za Metodologiju i Zakon o popisu kojima su ugroženi vitalni interesi Srpske) u Bosni i Hercegovini. Prihvatanje uloge izdajnika koštalo ih je definitivnog slanja na političku deponiju. 
Pobjeda Igora Radojičića u Banjaluci vjerovatno znači još najmanje dva mandata SNSD-a na čelu grada jer je Igor Radojičić, koji nije mlad ali nije ni star, projektovan da bude spona između dvije generacije političara SNSD-a čija politička akademija izbacuje kadrove koji jedva čekaju da stupe na scenu. Pobjeda Radojičića širom im otvara vrata te scene.

Savez za promjene u aktuelnom kapacitetu neće imati snage da pobijedi ni na sljedećim lokalnim izborima u Banjaluci. Pojedine stranke ukoliko žele fizički da opstanu uopšte u Banjaluci moraju da izvrše korjenite promjene, i kadrovske i političke. Prvenstveno tu mislim na SDS koji u Banja Luci gotovo i da ne postoji. Vrh te stranke, ukoliko misli da nastavi ozbiljan politički život SDS-a mora da u potpunosti promijeni stav prema Banjaluci i da prizna, koliko god to pojedincima bilo teško, da je glavna politička priča u Republici Srpskoj Banjaluka a ne Bijeljina, Doboj, Brčko ili Trebinje.

U svakom slučaju, Banjaluci slijede četiri godine sa Igorom Radojičićem na čelu. Prvo pitanje koje traži odgovor jeste da li će Radojičić biti više gradonačelnik od svojih prethodnika ili će se gradom nastaviti upravljati iz Palate.
Prije svega moj grad, ono o čemu s punim pravom smijem pisati. Radojičić je pobijedio, ubjedljivo, po trenutnim brojevima koji nisu konačni ima prednost od oko 15.000 glasova (49.000 > 34.000). Prije četiri godine, Gavranović je imao 34.000 glasova a dvojica opozicionih kandidata (Čavić i trojanac Stevandić) imali 47.000 (izvor: tekst o prošlim izborima), te je još 4.000 glasova završilo na listićima autsajdera u prošloj lokal-izbornoj trci (Aco Prelić, Milutin Pejić). Dakle, koliko god u ovom trenutku hrabro mogao reći da je "Piskavica rekla svoje" (trenutno nema podataka o preciznim rezultatima po dijelovima Banjaluke), jer se po selima poput Piskavice glasovi kvalitetno kupuju na vreće (za razliku od gradskog jezgra), toliko je opet činjenica ovo što je napisao Vladimir da je Radojičić uspio da se predstavi kao neko ko nije puki eksponent politike Sekte Međuzavisnih Socijal-Debila. A njegov program se svodio na "pejzažnog arhitektu" (kojeg ću u potpunosti podržati da od hrpe zgrada između Borčevog stadiona, dvorane "Borik" i velikog "Konzuma" napravi naselje) i neke priče "Banjaluka 2025." (ko živ, ko mrtav, ko na baušteli). Dakle, Crnogorac se kvalitetno prodao i ljudima koji nisu dobili nikakve pare, što smatram dodatno žalosnim, jer je to čovjek koji je udarao čekićem u skupštini dok su donošeni zakoni na osnovu kojih se legalizuje pljačka stotina miliona maraka banjalučkog novca u vidu gradskog zemljišta. Upravo je prije par dana Mišković vraćen iz mrtvih, i njegov projekat izgradnje velikog tržnog centra na banjalučkom polju... Sve u svemu, nije dobro, hvala, doviđenja.

Drugi veliki fakat ovih izbora je kupovina istoka Republike Srpske. Izlaznost u pojedinim mjestima od blizu 70% nam govori da imamo minimalno 15% ljudi koji su spremni da svoj glas prodaju bilo kome, a to se zove čojstvo, junaštvo hercegovačko (i ino). Sve procjene o novcu koji će biti upotrijebljen za kupovinu glasova i načinima kupovine glasova su bile pogrešne, jer ovi brojevi govore da je to učinjeno na epski način. Da to nije kriminal, kao što jeste, SMSD bi trebao da štampa udžbenike o ovom sportu i da se to prevodi kao Na drini ćuprija.

Vezano za gornji paragraf, međufakat, za primjer ću uzeti Trebinje i Slavka Vučurevića. Kandidat Saveza za promjene je ličnost koja, neka me slobodno demantuju oni koji znaju bolje, ne bi uopšte djelovala čudno u SMSD. Jedan bahat i osion Hercegovac koji teško da je bilo šta progresivno uradio u protekle četiri godine. Ogradiću se još jednom, nisam toliko upućen, ali se plašim da je princip potpuno isti te da je to, u kombinaciji sa činjenicom da Hercegovci nisu svjesni svoje nesvijesti (odnosa količine novca koji stvaraju u elektroenergetskom sektoru i koji odlazi iz Hercegovine i "priznanja" koja im se vraćaju tom prilikom), kumovalo porazu. Savez za promjene bi se ovoga puta izborio sa SMSD da je prije četiri godine gradonačelnik postao Nebojša Vukanović, da su ga podržali kao što su trebali. Ovako su tada utopili njega, a sada sebe.

Treći opšti fakat, SDS nije dovoljno radio i nije dovoljno agilan. Lično, za SDS ne planiram glasati nikada jer su sa Stevandićem prije četiri godine upropastili stvar za Banjaluku (što mi je sasvim dovoljno u ovom trenutku obrazlaganja), ali je to najveća opoziciona stranka, činjenično. Od SDS-a koji je u vlasti na državnom nivou - od kojeg se nešto očekuje, jedini koji pliva na površini odnosno nešto radi i trudi se je Dragan Mektić koji, ma kako ponekad smiješno i nespretno djelovao, jeste jedan stručan i pošten čovjek. Ostalo je sve puka priča i prodaja magle. I zato pad. Bosićeva pristojnost i neumiješanost u kriminal nisu dovoljno za političku borbu. SDS, kao i ostale stranke opozicije, mora da stvar ljudima predstavi kao što jeste, da je ovo borba protiv jedne kriminalne grupacije koja sistematski radi na uništavanju srpskog naroda sa ove strane Drine, a ne sport skupljanja glasova, te da i oni snose odgovornost za sve nas, našu bijednu sadašnjost i budućnost u vreći u gepeku.

Uticaj referenduma? Koji referendum?

Sve u svemu, ove izbore su pratile loše i nemaštovite kampanje, isprani kandidati, te uobičajena kupovina glasova u povećanoj mjeri... nije politika za Srbe. Ukratko.

P.S. Tekst je označen sa "1" zbog ostavljanja mogućnosti da bacim još koji komentar, mada sumnjam da će se to desiti.

Thursday, September 29, 2016

Pravo referendumsko pitanje: Čava ili ne?

Čitam na letku za Igora Radojičiča da je bio student generacije na ETF-u, te da je magistrirao i na putu da doktorira... i isto tako je od 1999. biran za poslanika u NSRS, kasnije bio i predsjednik NSRS. Žalosno. Žalosno je da neko ko ima takav kapacitet u toj mjeri ode u politiku, a u politici da bude nula. Šta je Igor radio dosad? Ništa. Gledao kako njegova stranka SNSD uništava njegov rodni grad, nije prstom mrdnuo.

I zato, Čava. Ne zbog predizbornih obećanja i slogana, već zbog protjerivanja crvene bande. Neće se desiti čudo. Narod je nakrivo nasađen, veliki procenat bitangi će ekspresno promijeniti dres, a neki su to učinili i u toku kampanje, izvući će se mnogi, ali, promjena počinje... promjenom, ne nadanjem. Začarani krug jednog opšteg štokholmskog sindroma se mora prekinuti. Bilo bi lijepo da je to bilo prošli put, al' eto... sad će.

Bilo kako bilo, u Bosni i Hercegovini su u nedjelju 2. oktobra lokalni izbori. Mnogi govore kako su ovi izbori test inteligencije. Svaki izbori su test inteligencije, i svaki put padnemo na tom testu. Kao Banjalučanin, za Banjaluku, s nadom u bolje sutra, za Čavu. Najviše protiv Mileta, manje protiv Igora, za Čavu, pa da vidimo i to. Ostali, pametno, ne za 50 maraka već pametno. Želim Vam svu sreću i svako dobro, kao i sebi.

P.S. Na "referendum" nisam izašao. Ako bude kad pravi referendum, obavezno izlazim.

Monday, December 1, 2014

Tajna uspjeha Sekte Međuzavisnih Socijal-Debila

Izbori u Republici Srpskoj odnosno Bosni i Hercegovini, veoma uzbudljiv doživljaj svake dvije/četiri godine. Navijanje, očekivanja, nada, razočaranja... Nakon Izbora 2014, Republika Srpska ostaje u istom glibu: Mile Dokurac ostaje precjednik, njegovi sateliti DNS i SP na pozicijama. Opozicija će i dalje trčati u mjestu... Kako i zašto? Veoma lako. Ideologija nerada nam je u venama.
 


Pjesnička sloboda je jedna od rijetkih koja je ostala (iako nema previše razloga za pjesmu). Zato je najjača stranka u RS ovom prilikom preimenovana u SMSD - Sektu Međuzavisnih Socijal-Debila, gdje ime govori sve. Zapravo, ne govori baš sve, potrebno ga je napisati crvenim slovima, socijalistički crvenim slovima. Istorijski socijalističkim crvenim slovima. Jer je taj socijalizam valjao u pmaterinu, svi će se složiti. Rado ga se sjećaju, socijalizma. Samoupravnog Socijalizma!

Međuzavisnost je sama po sebi logična, od vrha do dna, svi su povezani, nesposobni i prljavi, razlika je samo u količini novca koji nezakonito prisvajaju, a da pritom brutalno vole Republiku Srpsku. Vole je svim srcem, samo ne i novčanikom ("jeftinije" je u Konzumu, pa to ti je), a mozak... mozak je pojam iz rashladne vitrine. Članovi SMSD, istaknuti članovi, život nemaju pored SMSD, jer SMSD je život. Dobiti glasove, dobiti vlast, dobiti novac... ponavljati, bez obzira na sve, jer to je sve.

Sekta
Po definiciji, sekta je izdvojena ili zatvorena grupa ljudi koja čvrsto slijedi svoja načela, najčešće se formira nasuprot osnovnoj grupi iz koje je potekla. Jehovini svjedoci, SMSD itd. Međutim, SMSD je postao osnovna grupa. Kako je njima to uspjelo, a Jehovinim svjedocima nije? I jedni i drugi prodaju fantastične priče, a Jehovini svjedoci su najčešće i pristojnije obučeni, kulturniji, manje napadni. Da nije zato što narod voli šarene laže? To je upalilo za turbo-folk, međutim, ovdje je nešto drugo...

U pitanju je tekovina već spomenutog socijalizma, "Sine, nemoj biti majstor, idi u upravnu školu". E, taj socijalizam, najdraži. Samoupravni. Svi kukaju za njim a on je tu i danas, samo ga ne vide. Malo je promijenio oblik. Nema više radnika da se samoupravljaju, sad se samoupravljači samoupravljaju. Zaštićeni su kao bijeli medvjedi, niko im ne može ništa, a oni ništa ne rade. Idealno. Brutalno nezaustavljivi administrativni model je ključ. Obećanje posla na kojem se ne radi.

Rad
Mi hoćemo posao, ali nećemo posao. Konkretno, hoćemo pare ali nećemo da radimo. I zbog komšije koji funkcioniše po istom principu (a kojem treba da crkne krava), a i zbog rada. Svi su jako školovani, izuzetni stručnjaci i imaju vrhunsko mišljenje o sebi. I ne znaju ništa raditi. Ko je znao, pobjegao je dok je mogao. Ko zna, zna za sebe. Kolektivno, ne znamo, ne znamo se, a ne znamo ni za sebe. Nema ideja, nema entuzijazma, nema preduzetništva...između ostalog čega nema.

Ideologija nerada je tu jer nema kulture rada. Nema tekovine organizacije, nema tekovine napretka. Bilo je ideja i biće, ali realizacija je oduvijek negdje drugdje. Ono malo kulture rada stečeno u socijalizmu, kao gumicom je obrisano, a brisano je još onomad upravo spomenutim samoupravljanjem. Glup je narod bio i ostao, ali ne i slijep da vidi kako se sjaji dlaka upravnikove krave. Upitnik iznad glave, analiza, ustrojavanje, članska karta, napredovanje... u upravnike.

Brutalno objašnjenje
To je to. Priča nije od juče, korijeni su tamo negdje, mogu se i oni pronaći, ali zašto se truditi? (Raditi?!) Ako se pogleda sa strane, sve savršeno funkcioniše; zasad, dosad, do narednih izbora. Doduše, pitanje je dokle. Sekta misli da će živjeti vječno, a grupacija poznata kao "opozicija", samo se nada suprotnom. Jer, nadati se je lakše nego raditi. Nije ni opoziciji do rada. Štaviše. I oni bi se samoupravno samoupravljali, samo što se nikad nisu dovoljno socijal-debilizovali pa ih naš narod™ nije baš najbolje razumio...

Budućnost
_________.

Saturday, September 13, 2014

Crveni početak



Novi SNSD slogan: ZAUVJEK SRPSKA, ZAUVJEK NE PISMENI!

(Jer, zauvijek se oduvijek pisalo zauvijek.)

Tuesday, October 1, 2013

Posljedice sporog dana...

Predizborna kampanja u Republici Srpskoj je počela godinu dana prije izbora, međutim, zna se desiti neki spor dan pa se tako propagandni redovi popunjavaju drugorazrednim materijalom. Tako je na stranicama dnevnog lista Press RS osvanuo promo Rajka Vasića. Rajko Vasić - drugorazredni materijal? Nije namjerno.

Rajko je bivši Gebels izvršni sekretar trenutno vladajuće stranke SNSD, koji se časno ostavio te pozicije nakon što je studente (koji pale žito) nazvao kopiladima te nije ustuknuo. Inače, Rajko je i jedan od najpoznatijih blogera ovdje, koji svojim šokantnim stilom šokira žene preko 50 godina. Šokirao je on i one neke mlađe od 50 godina, al' se malo izlizao.

Elem, njegov blog je nešto što valja vidjeti. Makar jednom. Jer, Rajko zna da piše, bez ikakve sumnje. Ima rukopis, čežnju, stil itd. Blog je odnedavno ćiriličan i "srpski" što mu je unekoliko oduzelo na vrijednosti, ali opet. I, da, kao što svi gledaju Bera Grilsa da vide šta će pojesti sljedeće, tako mnogi prate Rajka da budu ukorak sa inovacijama na polju vulgarizama (a on je izuzetan inovator na tom polju).

Međutim, blog je blog, pa do mog, svako može pisati na blogu, i nepismeni mogu. Međutim, treba imati malo obzira. Malo. Iako počesto nikakvih obzira nema. E, sad, kao što je Rajko Vasić poluga (pajser?) SNSD-a, isto je i Dragan Jerinić, koji je tamo-neka-stvar u "Nezavisnim novinama" i "Udruženju novinara RS". Taj isti drugooptuženi drugospomenuti već neko vrijeme traži zakon o medijima koji bi pokrivao i blogove...

E, sad, zakona još nema, hvala Rajku, a da ima, bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi prošao... Press RS. Dakle, na stranu sve, i blog i bložja mater, ali tekst u Pressu RS, i pored naslova koji se lako može pomiješati sa nekom izjavom neke turbo folk pjevačice, bio je normalan... sve do "Jebem ti svetu ned(j)elju!" Na stranu multi-kulti-etničnost i sve, ali, da li je ikako moglo bez te nedjelje?

Činjenica, to je nepatvoreni Rajko Vasić - ne onaj kojem je Suzana Rađen-Todorić prošle godine u TV programu uživo zavezala mošnice u čvor - to je njegova misao, oštra, britka, lucidna, slobodna, ali, treba li baš blato sa opanaka bez zadrške preseliti u dnevnu štampu? Doduše, nema sumnje da je Rajkov karate učitelj iz Šipova ponosan na svog pulena. Ne znate taj vic? Drugi put.


P.S. Ruku na srce, ne mogu pretjerano da zamjeram: recentno sam lično imao vulgaristički ispad na blogu, u vidu teksta Bezvlašće u službi vlasti, koji je uvod u moje mišljenje o narednim izborima i posebno "trećem bloku". Nakon uvoda obično slijedi još... uskoro.

Sunday, September 22, 2013

Blic tačka eres tačka eres

Odavno imam veoma loše mišljenje o "Blicu", dnevnim novinama. Zapravo, "Euro Blicu", jer taj dolazi blizu mene, ne baš do mene. Nisam ga držao u rukama otkad sam se posljednji put zadesio u BL dopisništvu BN televizije, a ima od tad.
E, sad, nije to ništa čudno, što loše mislim o "Blicu", jer jednako loše mislim i o ostalim dnevnim (a bogami i nekim nednevnim) novinama. Nešto spomenuh u tekstu onomad: Do prve donacije, mediji čuvaju informacije. Međutim, valja i obrazložiti zašto nešto ne valja...

S obzirom na postavku stvari, da su "Glas Srpske" i "Nezavisne Novine" jedno te isto, u rukama istog čovjeka koji nema noge, a da su druga linija odbrane "Press" koji zatupljuje narod te "Euro Blic" koji je otupio od čitanja "Pressa", logično je da je podjela kolača sve samo ne simetrična. Ako bih morao konkretno zamjeriti "Euro Blicu", to bi bila sitnica da već godinama nisu objavili neku vijest (sa velikim V) i pokrenuli neku priču koja ima veze sa životom građana. Za poređenje, njihovi kolege iz zadnje klupe - "Press", povremeno "čačkaju" mečku pa to izgleda kao novinarstvo. Naravno, i to je sve šuplja, ali se bar neka prašina diže. Na primjer, u "Pressu" se prosvjetom uglavnom bavi Boris Knežević, koji s vremena na vrijeme dotakne sveprisutni nepotizam. I, nije da nema nikakvih rezultata. Tako je onomad podignuta (dirigovana) hajka na vječitog direktora jedne osnovne škole u Boriku - da li je bila "Branko Ćopić" ili "Vuk Karadžić", lijen sam da provjerim. Majstorović se preziva čovjek, a oni mu majstorski prišiše (od prišiti), te je alkoholičar, te vječiti direktor, te ovo, te ono. Džaba je demantovao par dana kasnije, rezultat svega je bio da on nije izabran za naredni mandat, direktor je postala žena Zorana Pejašinovića, trenutnog direktora banjalučke gimnazije. Tako mladi, a već direktori...

Elem, jedino što se može reći da je "Blic" pokrenuo odnosno objavio u skorije vrijeme jeste priča o vladiki pederu/pedofilu Kačavendi. Čak sam i gledao neki snimak na njihovoj stranici, jes' da nisam ništa mogao skontati (šta je šta na ekranu), ali se definitivno nazirao neki pederluk. I vladika je otišao na rezervni položaj, a nije ga zamijenila Pejašinovićeva žena. Makar neki plus.

Ipak, ima od tad nekih desetak mjeseci, od te priče, a "Blic" odnosno "Euro Blic" - dio koji se odnosi na Republiku Srpsku - kao da živimo u zemlji krvi rahatlokuma i meda. Problemi, nezaposlenost, organizovani kriminal vrha države? Čitajte o tome na nekom drugom mjestu. I sad, kao i obično, svi znamo sve (samo, kako smo tako glupi onda?), ali, kad se stvar postavi u perspektivu, onda izgleda baš apsurdno (pregled aktuelnih vijesti koje se odnose na Republiku Srpsku):



Dakle, nijedna originalna - sve agencijske vijesti i na svakoj drugoj sličici je naš vrli precjednik popularni Mile Dokurac, a njega prekida samo "Euro Blic" da saopšti kako "Euro Blic" poklanja knjige čitaocima "Euro Blica". Samo ostaje pitanje: kojim čitaocima? Sumnjam da i Mile još čita "Euro Blic"...

E, sad, ima tu i druga strana. Poznajem nešto novinara, i ovih i onih. Onih koji "rade" kao novinari i onih koji rade za. I isti su, i ovi i oni. Svi jednako znaju, svi jednako ne kontaju stvari, svi se jednako plaše. Sad, kad se u to umiješa ona da novinari najviše zarađuju od onih stvari koje ne objave, može se doći do ideje da se ovi iz "Euro Blica" vjerovatno valjaju u parama, jer godinama nisu ništa objavili. Hm...

Friday, March 15, 2013

Neću nikad biti više, niti srce da uzdiše...

Onomad je o meni izašla crtica u listu Respekt! (da, sa uzvičnikom):
Elem, nije to neki domet budući da sam postao neka vrsta reklame za nezaposlenost, a ni ovo MENSA ne znači previše, posebno našim pajserima, nego je tu jedna druga stvar, stoji u tekstu: 
Bio sam član vladajuće stranke.
O, da. Bio sam drug član partije. A sad im, kao što je lako primjetiti na ovom blogu, psujem sve živo i neživo, jer sam ljut i krivo mi je, rekli bi zli jezici i bili bi u pravu. Doduše, nije da nešto posebno cijenim druge stranke...

Nego, 09.09.2012. sam počeo kucati tekst "Kako sam bio član stranke (i zašto više nisam)", pa se nadam da ću isti što prije završiti i objaviti ovdje. Ovo je samo putokaz s tim ciljem.

Dvije sitne začkoljice, kako da ih nazovem...
- naslov je manje-više interna šala, budući da je urednik lista istovremeno i urednik portala Istinito za koji sam pisao... interna šala u 20.000 primjeraka;
- naslov ispod - Nikola Dronjak, to je bila moja najveća zamjerka, što me staviše na stranicu sa dronjavim Dronjkom, koji je... dronjav, što se vidjelo sa kilometra (vidi tekst: Studenti u RS: Anonimno do kraja - iz novembra 2011. na portalu 6yka).

Saturday, October 27, 2012

Izborni komentar II

Već je bolje poslije izbora: prestali su da lijepe plakate sa nijemim licima koja obećavaju. Samo, potrajaće dok se poskidaju postojeći, posebno ovi sa bandera, ali zna se ko plaća električare. Dvadeset dana nakon 7. oktobra još je par sitnica ostalo pa da se spusti zavjesa na bijednu predstavu: da se obrade krivične prijave onih koji tvrde da su pokradeni (sretno im), ponegdje ima ponovnog prebrojavanja, a novinari "čudesno" otkrivaju primjere izbornog inženjeringa... Međutim, ništa (se) to ne mijenja. Suština je, oni koji su bili gore ostaju gore, a donji... U slučaju najvećeg grada RS, to je više nego istina.

SVE PROTIV BANJALUKE

Na pomenutim izborima bilo je par nezavisnih kandidata za odbornike u Skupštini grada okupljenih pod imenom Svi za Banjaluku. PDP se "naslonio" na njihov slogan pa se reklamirao kao Sve za Banjaluku. Da li je bio problem u imenu, teško je reći, ali nezavisni nisu prešli cenzus, a PDP je pao sa pet na tri odbornička mjesta, izgubivši status najjače opozicione partije u gradu. Možda bi imali više sreće da su se reklamirali kao Sve protiv Banjaluke. Tako je to SNSD odradio. Oni će formirati stabilnu skupštinsku većinu uz pomoć starih jajara, pardon, koalicionih drugara DNS i SP tako da je poraz opozicije potpun. Ipak, u odnosu na prošle lokalne izbore, SNSD je dobio manje glasova i uz veću izlaznost glasača. Reklo bi se da taj brod tone što znači da će neki drugi brodići da prevezu više putnika. Čista logika.

Elem, iako smatram da su svi političari dobitnici na ovim izborima a narod gubitnik, valja biti i malo faktualan, o prethodno spomenutim brodićima: SDS je osvojila četiri odbornička mjesta u Skupštini grada a DP tri, glasove koji su u prošlosti "pripadali" nekim drugim (strankama). I sad, DP je te glasove zaradila ponajviše zahvaljujući kandidaturi Dragana Čavića za gradonačelnika Banjaluke ispred nekoliko opozicionih partija, a SDS je te glasove zaradio zato što je to SDS, što imaju kredit kao "oni koji su vladali nekad" pa ih se narod romansirano prisjetio da su oni manje krali. Nešto kao povratak u naručje bivšoj djevojci: misliš da će biti super iako od toga vjerovatno neće biti ništa, nema onog početnog foliranja (ma koliko ono bilo zanimljivo), odmah se prelazi na jebačinu. E, sad, osnovna razlika između povratka bivšoj djevojci i bivšoj vladajućoj stranci jeste što ćeš tu bivšu djevojku opet jebati, a bivša vladajuća stranka će tebe opet jebati, glagol trpni. (Izvinjavam se što sam ekplicitan, nekorektan i politički nekorektan, op. a.) Nego, SDS je te glasove zaradila i zahvaljujući kandidaturi Nenada Stevandića za gradonačelnika Banjaluke, vjerovatno bi neznatno lošije prošli da se Stevandić nije kandidovao, ali svi zajedno bismo mnogo bolje prošli...

ŠTA BI BILO KAD BI BILO

Ljuta se borba vodila oko gradonačelništva Banjaluke. Poziciju je još od maja mjeseca drmala otvorena rana u centru grada, slučaj nelegalne gradnje na lokaciji poznatoj kao Picin park, gdje je javno izložena sva bahatost aktuelne vlasti, i lokalne i državne. "Sve je po zakonu, samo nećemo da vam pokažemo papire." Elem, to je otvorilo Pandorinu kutiju za koju se mislilo da će veliki nered da napravi. Nije. Nije uspjela. Nije se efektivno realizovalo na izborima. Opozicija nije uspjela. Ko je opozicija?

Najjače opozicione stranke u Banjaluci su PDP i SDS. SDS je, spomenuto u prošlom nastavku, originalna srpska stranka nastala u nedoba kraja XX vijeka, sačuvala Srbe od nestanka na ovim prostorima. Činjenica. Isto tako, SDS je stranka za čije vrijeme su carevali drumski razbojnici, kriminalci na "seljački" način: pored standardnih djelatnosti, kao najunosnije iz tog perioda valja navesti benzinske pumpe koje su nikle od Bijeljine prema Banjaluci, kao i to da su neki privatnici imali po čitave flote šlepera - ko je radio, taj je zaradio. Sa druge strane, PDP je poprilično drugačija stranka (iako su političari bazično isti). PDP je stranka velikog nindža učitelja ekonomije, Mladena Ivanića, čovjeka koji je sa 25 godina postao doktor nauka. PDP odnosno Ivanić će ostati upamćeni i po tome što je za nj. premijerskog mandata i ekspertske vlade bilo mnoštvo ekonomskih inovacija tipa "banka za marku", i oni su uveli potpuno drugačiji obrazac bogaćenja onih na poziciji, bez nafte i šlepera, direkt iz fotelje - upravni i nadzorni odbori...

Mnogo prije lokalnih izbora se pričalo o zajedničkom kandidatu opozicije za gradonačelnika. Pominjana su razna imena a novinari su preznojavali građane smetovima gluposti o hipotetičkim vanstranačkim kandidatima opozicije. Međutim, ti dogovori odnosno pregovori opozicije su bili jadni, sve se odvijalo javno i glupo, kao što se djeca dogovaraju oko podjele na ekipe za fudbal na livadi, samo što se na kraju SDS i PDP ne dogovoriše. SDS je istakao kandidaturu Nenada Stevandića, čovjeka koji je prethodno u BL osvojio 300 glasova, a PDP i još par stranaka se odlučiše da podrže Dragana Čavića za gradonačelnika. Bitno je primjetiti, nekadašnji predsjednik RS se kandiduje za gradonačelnika, ispred svoje male partije (DP) a podržava ga veća partija (PDP). To znači nešto.

Tokom čitave predizborne kampanje, a ona je trajala od maja mjeseca, kad je SNSD "zaledio" Dragoljuba Davidovića i slao Gavranovića kao hostesu na otvaranje svih puteva, fabrika, mostova i bombonjera, trajao je protest povodom Picinog parka, ali i još hrpa nalik. U jednom trenutku su, kao na pokretnoj traci, protestovali radnici dnevnog lista "Fokus", udruženja malih akcionara, nekoliko RVI u parku "Mladen Stojanović", čak su protestovali i učenici Medicinske škole koji su prevareni na ekskurziji. (Samo nisu protestovali zaposleni u administraciji grada i države, njima je sve potaman, op. a.) To je sve bitno spomenuti jer je to bila neuobičajeno velika količina nezadovoljstva naroda, naroda koji je tragično glup i pokoran i ne zna da protestuje, a opozicija nije kanalisala i upotrijebila to nezadovoljstvo. (Da, brutalno sam iskren pa sam napisao upotrijebila, op. a.) Za sve to vrijeme, opozicije nije bilo na ulici. Naravno, izdavali su oni brutalno precizna saopštenja u kojima su navodili šta sve ne valja u gradu i državi (nikog nije ljepše slušati nego političara u opoziciji), ali konkretnog terenskog rada nije bilo. E, sad, možemo mi uzeti u obzir da je zvanična kampanja samo onih mjesec dana prije izbora, pa da su ovi igrali pošteno dok je Gavranović zalijevao centimetre i centimetre puteva, međutim, makar da znaju za drugi put da tako neće proći.

I sad, prije izbora je bila ta atmosfera u duhu narodno-oslobodilačke borbe, borbe protiv bande, rušenja režima, a rezultati su to i pokazali: Banjalučani su se borili protiv režima ali nisu uspjeli, jer nije bilo jasno za koga tačno oni to glasaju protiv (SNSD). Postoje mišljenja kako opozicija ne bi uzela gradonačelničko mjesto i da je imala samo jednog kandidata, jer neki koji su glasali za Stevandića ne bi nikad glasali za Čavića, i obratno. Protiv te gluposti ću u pomoć pozvati divnu nauku matematiku i neke njene najosnovnije operacije, sabiranje i oduzimanje:

Gavranović 34.000 glasova; zaleđina (skupština): SNSD 25.000, DNS 8.500, SP 8.000
Čavić 27.500 glasova; zaleđina PDP 8.000, DP 7.000
Stevandić 19.500 glasova; zaleđina SDS 8.500
(Vrijedi dodati da u Skupštinu grada ulazi još i NDS sa dva mandata na osnovu 4.500 glasova, te da su autsajderi Milutin Pejić i Aco Prelić osvojili ukupno 4.000 glasova.)

Bez direktnog sabiranja glasova, pitanja: odakle Stevandiću 11.000 glasova, koji nisu SDS-ovi, a nisu, vala, ni ni SNSD-ovi? Odakle Čaviću onih 12.500 glasovi koji ni nisu PDP-ovi a ni DP-ovi? Na stranu hipoteza da bi izlaznost na izbore bila još veća da je opozicija bila ujedinjena (da citiram jedno N.N. lice: "Šta imam glasati kad ti majmuni [opozicija, op. a.] ne mogu da se dogovore..."), da ne spominjem podatke kako je zapravo Piskavica ("Banjaluko i ta tvoja sela...") iščupala SNSD, te bez ikakve polemike o pitanju da li je trebao odustati Čavić ili Stevandić... Naravno, Stevandić. Da je opozicija imala jednog kandidata, on bi pobijedio. A da se to desilo, počelo bi bježanje miševa sa SNSD broda po principu "spašavaj se ko može". Šta bi tad sve isplivalo...

SVI PROTIV BANJALUKE

SNSD vlada Banjalukom već niz godina i vladaće još, jer se opozicija nije dogovorila. Za to vrijeme SNSD veoma kvalitetno radi protiv GRADA Banjaluke: stambene zgrade se grade bez ikakvog smisla i reda - stanovi zjape prazni a nema parking mjesta; kao vrhunac arhitekture su se nametnule pasarele; javni radovi su postali veoma javno skretanje novca u privatne džepove; definitivno postojanje građevinske mafije - to je napisao Glas Srpske što znači da je istina; rekonstrucije nekih prepoznatljivih gradskih lokacija i uništavanje istih; organizacija grada u smislu da ne postoji mjesto da se zalijepi plakat za svirku gdje se može smotati džoint ali se zato sa bilborda na zgradama reklamiraju kokainski noćni klubovi; ograničeno vrijeme lokala - efektivno policijski čas - sem onih koji zasluže zlatnu kašiku; itd. Ako nekom odgovara palanka, odlično, ali ja bih, neskromno, grad. Prije ove gradske vlasti je bio SDS i koliko se sjećam, a sjećam se nekako, bilo je ljepše i bolje. Manje su krali, šta jes' - jes'. Nakon dugo vremena, SDS je opet krenuo gore. Samo, ako se vrate skroz gore, pitanje je hoće li opet znati manje krasti, kao nekad?

P.S. S obzirom na navedene podatke kako je za vrijeme SDS kriminal bio primitivan, "seljački", a u vrijeme Ivanićeve ekspertske vlade je dignut na viši nivo, neko bi mogao pomisliti kako je SNSD bolji i od jednih i od drugih. Svakako ne. SNSD je preuzeo obrasce ekonomskog kriminala i obrađuje ih na "seljački" način. U njihovim očima, najbolje od ta dva svijeta, a za narod najgore. Da citiram Nikolu Pejakovića Kolju: "Ou, mamu im jebem..."