U posljednje vrijeme se osjećam neobično poraženo po pitanju lokalne politike. Draško Stanivuković, "dugo željena promjena" koju su mnogi, uključujući mene, podržali i rado dočekali, pokazao se kao esencija Pirove pobjede... Nema pozitivnog poteza. Posljednja u nizu njegovih gluposti je raskopavanje Kraševog parkinga zarad početka izgradnje spomenika borcima VRS...
Elem, prvo pozadina kritike Dr Aškovog rada, ukratko: dotični samo reda mobilijar nasumično po gradu i vrlo ga skupo naplaćuje. Od igrališta pravi igralište (primjer igralište Sokolskog doma, sa krajnjom cifrom od 850.000 KM), od dječijeg igrališta pravi dječije igralište (igralište za djecu u parku "Mladen Stojanović", 1.500.000 KM), od plaže pravi plažu (preuređenje Vrućice, 650.000 KM) itd. Preskupo obnavljanje postojećeg za koje uglavnom i nije bilo nužne potrebe za obnavljanjem [naravno da se radi o trpanju javnog novca u privatne džepove ali nećemo to reći, to je na tužilaštvu da kaže, ha-ha, prim. aut.]. Pored toga, gradska uprava se hvali izgradnjom silnih mostova a jedan od tih mostova se upravo OBNAVLJA u Dervišima, 1.500.000 KM za most preko kanala širokog dva metra. Taj most nije toliko besmislen kao prethodno spomenuti mobilijar ali je cifra, kao i prethodne, VAN PAMETI. Za to vrijeme je most u Česmi, potrebniji i trenutno nepostojeći, na poprilično dugom čekanju... Pored svega toga, na nivou malo višem od grada se desio kriminalni Teniski centar RS kojeg sam se dotakao u jednom prethodnih tekstova...
SPOMENIK
Kada sam vidio idejno rješenje i čuo za lokaciju, ništa mi se nije svidjelo, posebno lokacija. Dok je idejno rješenje, u najmanju ruku, NEINSPIRISANO, lokacija je puno veći problem. Uništava se parking u centru grada u kojem hronično fali parkinga - jer gradonačelnik izgleda misli da je BinBin opšte rješenje za prevoz ne shvatajući da Banjaluku čine i Čokorska polja i Potkozarje a ne samo Starčevica i Petrićevac, da bi se, oprostićete na izrazu, UVALIO spomenik između kojeg i susjedne zgrade može da se poveže KRAĆI štrik za sušenje odjeće...
Dok bivša država ima jako zanimljivu tradiciju izgradnje spomenika i nadasve prepoznatljiv "brutalistički" stil (aktuelan 70-ih godina XX vijeka), najveće i najznačajnije spomenike borbi u Drugom svjetskom ratu karakterišu i pažljivo izabrane lokacije i okruženje. Kao što u muzici, da bi nota "pogodila gdje treba" mora da joj prethodi adekvatna priprema i/ili pauza - da bi se desio taj "krešendo", tako i u arhitekturi, efekat građevine je uslovljen okolinom: kao što je besmisleno da se gradi vila u kartonskom naselju, tako ni spomenik ne ide u neposrednoj blizini poslovne zgrade. Borci Republike Srpske svakako da zaslužuju spomenike i velika je sramota dosadašnja količina izgrađenih spomenika i izostanak izgradnje centralnog spomen obilježja ALI predloženo rješenje Dr Aškove GU je "smuti - prospi" najjeftinija moguća ideja u skladu sa njegovim redanjem mobilijara...
BORCI VRS ZA CENTRALNO SPOMEN OBILJEŽJE ZASLUŽUJU MEMORIJALNI KOMPLEKS/SPOMEN PARK, A NE MAKETU ISTOG.
S tim u vezi, jako mi je zanimljivo zazvučalo da dr Vlado Đajić, predsjednik GO SNSD BL pokreće inicijativu o preispitivanju gradnje sa premisom da je lokacija neadekvatna. Momentalno osjetih krivicu jer se slažem sa jednom, kako bi to Ćopić dobrodušno rekao, BENOM, koja je opet razumnija nego druga strana, nego Dr Aško. No, da su stvari tako jednostavne ne bi sve bilo ovako kako jeste. Od te inicijalne ideje i slaganja sa dr Vladom, gledajući dalje njegovo gostovanje na RTRS, vidim da je već "pripremljena" zamjenska lokacija - na mjestu bivšeg "Zenita", prekoputa Hrama Hrista Spasitelja/Palate predsjednika, spominju se i tri miliona maraka koliko bi trebalo da se plati to zemljište itd. Ispao sam naivan dok nisam sve to čuo, misleći da dr Vlado iskreno želi da zaustavi Dr Aškovu glupost a on, kao i obično, samo fura/gura neku svoju šemu...
E, sad, problem sa ovim SNSD rješenjem je isti kao i sa "ne-SNSD": neprikladnost. Dok taj predviđeni prostor omogućuje bolji pristup eventualnom spomeniku, više prostora za "mirnije" okruženje, i dalje je to u centralnoj pješačkoj zoni, gdje bi na nekoliko metara od centralnog spomen obilježja bili ulični muzičari, aparati sa kokicama i vrišteća pijana omladina/drogirani slovenci...
Dr Vlado je za današnji dan (25. jul 2023. godine) bio zakazao javnu raspravu o spomeniku u Banskom dvoru. Na žalost, nisam mogao prisustvovati jer mi neki kockoglavi iz obezbjeđenja, S PRAVOM nije dao da uđem, zbog neprikladne odjeće [šorc, navratio iz teretane, prim. aut]. Međutim, vidjevši objavu na zvaničnoj FB stranici dr Vlade, vidim da nisam ništa propustio. Objava je ekstremno štura, sadrži ono što smo već znali "ocjena struke je ne valjaju ni koncept ni lokacija" te sadrži najavu formiranja radne grupe - "kad želiš nešto da sabotiraš, formiraj komisiju". Isto tako, vidim da je i sam Dr Aško bio prisutan tu i obrazložio svoje, primarno da je SNSD lokacija preskupa (jer izgleda treba platiti nekome ko mu nije tako "drag"), međutim, nakon svog tog ping-ponga mi se samo nameće pitanje: IMA LI STVARNE FRIKCIJE IZMEĐU TIH, na papiru, SUPROTSTAVLJENIH STRANA?
Dok se ovdje licitira sa "titranjem" toj tragično omalovaženoj grupaciji, borcima VRS, državni problem skoro 30 godina star - izgradnja centralnog spomen obilježja - se spušta na lokalni nivo, imamo jedno vrlo loše rješenje i nasuprot njega nedopečenu ideju. Dr Vlado i Dr Aško su počeli da izlaze na ista mjesta, slikaju se zajedno - što je u jednom trenutku bilo nemoguće zamisliti, i ovo sada je kao neka borba gdje zapravo nikakve borbe nema. Borci kao neki faktor uticaja su rastureni kroz marionete na čelu boračkih organizacija i formiranje para-organizacija i natezanje oko ovog spomenika kroz kupljenje podrške od nasumičnih ljudi iz te kategorije je samo jedna velika sramota na već ogromnoj hrpi naših sramota...
Sve u svemu, simbioza je potpuna i taj memorandum je napokon stigao do dr Vlade a pokretanje ove priče je samo odvlačenje pažnje od puno većih problema odnosno konkretnog građevinskog kriminala koji je uspješno nastavljen u Banjaluci i nakon što gradonačelnik, zvanično, više ne nosi crveni dres...
Addendum: BACANJE PARA
Koliko god da su Draškovi mobilijar projekti preplaćeni a besmisleni, njegovo raspolaganje budžetom je opet razumnije od njegovih SNSD prethodnika, gdje bi se stvarno dalo postaviti pitanje gdje bi bile krajnje granice krađe da se nastavio "pobjednički niz" (a ne ova simbioza). Npr. jedan zanimljiv primjer (U MORU PRIMJERA SUMANUTE KRAĐE) SNSD mobilijarisanja je pasarela na istočnom tranzitu u naselju Starčevica, koja je inicijalno bila uređena kao unutrašnjost frizerske akademije Mikija Panjkovića: fini kamen, staklo, mermerne/keramičke ploče, gdje je pasarela tada, 2008. godine, previđena na 1,8 miliona KM - a plaćena, sasvim sigurno nešto više... Petnaest godina kasnije, ta se pasarela obnavlja jer je poprilično trula: ispod sjajne vanjštine je bio problem sa odvodom vode koji je uzrokovao strukturalna oštećenja i otpadanje dijelova i to je najbukvalniji primjer fraze "spolja gladac, iznutra jadac"... Simptomatično za nas, i po horizontali i po vertikali.
No comments:
Post a Comment