Jedna vrlo tužna prosvjetna priča...

Pali smo jako nisko u svim sferama društva ali me posebno boli prosvjeta čiji sam dopisni član... Lažem, ne boli me uopšte ali danas jedna kratka ilustracija propasti te oblasti...

Prije dvije godine je bila aktuelna afera oko tjeranja omiljene učiteljice jer nije bila stranački podobna. [U prethodnu rečenicu nasumično rasporediti navodne znake, op. a.] Konkretno, radi se o osnovnoj školi "Branko Radičević" u Banjaluci i učiteljici Nadi Vasiljević. Sve detalje tužne priče možete pročitati na portalu Capital, veza:

https://capital.ba/kako-je-ujedinjena-srpska-zrtvovala-najmladju-uciteljicu-u-srpskoj/

Vezano za uvodne riječi, prosvjetu zapravo izbjegavam da komentarišem jer je uzaludna priča nakon svih ovih godina i posebno nakon mojih pokušaja da ukažem na nezakonitosti pri zapošljavanju. Nikoga to nije zanimalo ni u jednom trenutku postojanja Republike Srpske pa tako ni sad. Shodno tome, Nadin slučaj sam komentarisao uglavnom u krugu porodice da nije problem što je ona bila drug član nego što nije bila dobar drug član ("Kockao... Vadio."). Dakle, 0 bodova za Nadu i njenu larmu koje ne bi bilo samo da je skupila dovoljno glasova.

Bilo, prošlo.

Uočim nedavno ime Nada Vasiljević na spisku PDP kandidata za odbornike. Jadno ali i dalje nije najgora stvar na svijetu. Nije značajno gore od Ujedinjene Srpske, makar po meni. Vozi dalje.

A onda uzmem da pogledam fotografije novog parka na fejzbuk profilu kod gradonačelnika, pošto znam da će tu fotografije izgledati fenomenalno (da će biti trava i tamo gdje nije izrasla), usput "bacim oko" na komentare...

Da ne bi bilo da tek tako (po adresi profila) zaključujem da je to ta Nada Vasiljević, zađem malo na profil...

I sad nešto razmišljam, šta mi je najgore u vezi ove tužne prosvjetne priče? To što se Nada svela na nivo bota, gdje se nekako čini da bi ona mogla biti nešto više? To što na svaku Nadu dolazi deset potpuno nepismenih osoba zaposlenih u učionicama? Ili to što nema nikakve naznake da će se u dogledno vrijeme nešto promijeniti po pitanju zapošljavanja (ne samo u prosvjeti) pa će se broj Nada i botova eksponencijalno uvećavati?

A prosvjeta... Nezgodna djelatnost. Postoje odgovornost (prema tom poslu koji uključuje uticaj na osobe u razvoju) i podaništvo (prema onima iznad u lancu ishrane) a najčešće samo jedno od to dvoje trpi.

Draškovim biciklističkim stazama revolucije...

U suštini, nastavak na prošli TEKST, u vezi saobraćaja...

Fotografija načinjena 7.11.2023. godine, drugog dana "saobraćajne revolucije", ulica Kralja Petra I Jednosmjernog (autorska prava na ime Kum Žoržo, izvor fejzbuk) kod NP RS...

Slika ove farbe stare dva dana je presjek radova ove gradske administracije.

Na stranu kolotrazi koji su ekstremno nezgodni za bicikliste i oko kojih se nešto trebalo učiniti, na stranu što ova biciklistička traka ide u suprotnom smjeru od onih za putnička vozila što je, kako sam kasnije saznao, protivzakonito... Može li makar nešto da se ZAMAŽE kako treba? A mi ovdje uglavnom ZAMAZUJEMO...

Prvog dana "saobraćajne revolucije" su još iscrtavana autobuska stajališta odnosno rješavana je horizontalna signalizacija...

Nego, sve je prošlo i prolazi katastrofalno, što je lako vidjeti po komentarima na Draškovim objavama gdje stoji da ima određeni broj komentara a prikazuje se znatno manje. Npr. OVA OBJAVA, od 325 komentara se prikazuje 137... Vrlo "revnosno" uređivanje gradonačelnikovih internet prezentacija odnosno MANITO brisanje komentara je još počelo još i prije same "simbioze" ali cijenim da je ovih dana ta aktivnost podignuta na jedan viši nivo.

Sa druge strane, necenzurisanog nezadovoljstva ima poprilično javno, čak i na Srpska Info portalu (VEZA) a opet treba biti realan pa reći da nisu SVI saobraćajni problemi zbog "revolucije" ali ista svakako nije pozitivan iskorak. Još je gore što i "saobraćajni stručnjaci" (VEZA) komentarišući izmjene uglavnom maše suštinu: FIZIČKI JE SMANJEN KAPACITET KOLOVOZA ZA PUTNIČKA VOZILA!

U redu, istaknuta je nepraktičnost jednosmjernog saobraćaja kao i činjenica da su problem "uska grla" odnosno uključenja na ove dvije ulice, posebno ono na bulevaru ali teško je ne pomisliti da je nama i bolje nego što nam treba biti s obzirom kakvi su "stručnjaci".

Bilo kako bilo, treba malo strpljenja da se prođu dječije bolesti, i to stvarno ne želim da kritikujem: sporadični slučajevi vožnje u suprotnom smjeru, strah kod vozača od vožnje u krajnjoj lijevoj traci (zbog refleksa da se vozi u suprotnom smjeru), poštovanje autobuske/taksi trake, poštovanje biciklističke staze... Saobraćajna nekultura je već dugo vremena na visokom nivou i to je nešto što se NE MOŽE RIJEŠITI "PREKO NOĆI".

***

Nego, u vezi ZAMAZIVANJA, još jedan dokaz koliko je sve zamazivanje, relativno nebitan i bijedan primjer i volio bih da ga nisam vidio/zabilježio video snimkom ali jesam...
Dakle, Draško je povodom "saobraćajne revolucije" objavio video snimak, može se vidjeti OVDJE. Igrom slučaja sam se zadesio pored prilikom snimanja drugog dijela ("poslije") i snimao sam situaciju da pošaljem poznanicima putem aplikacije Viber. Evo šta sam snimio, jedan video "iza scene" iliti behind the scenes:

I šta je ovdje poraz? Iste sekunde kad se završilo snimanje zbog kojeg je blokirana jedna traka - a na drugom kraju je bila iscrtavana horizontalna signalizacija bus stanice pa je efektivno samo jedna traka od tri bila prohodna, Draško bicikl sa kojim se SLIKAO predaje svom pomoćniku koji isti gura 50-ak metara do ispred Banskog dvora a zatim tamo ubacuje u prtljažni prostor Draškovog vozila VW Amarok. Isto kao i onaj njegov bijedni potez dolaska biciklom na posao prvog radnog dana, da bi se to ponovilo NIKAD, tako je i ovo ekstremno bljutavo.

Volio bih da to nisam vidio, međutim jesam, a isto tako bih volio da sve ovo ne pišem ali sam revoltiran do te mjere bačenim glasom na izborima pa moram...

Međutim, šta je nasuprot, trenutno?
Prvog dana "saobraćajne revolucije" dr Vlado budno prati situaciju i ubire poene se SLIKA:

Pres konferenciju ispred SNSD (VEZA) povodom "saobraćajne revolucije" drže Borivoj prebjeg iz DNS deda od 29 godina sijed kao lisica na koju je organizovano 804 hajke bez prekida i Amidžić taldžija koji je iz Radojičićevog mandata "izašao" "bolji" od Radojičića... Na stranu "orasi u džepovima" drugog i boja kose prvog, to su dva lika čiji je kapacitet za rad sa ljudima NULA. Da se razumijemo, na stranu moje ili bilo čije lične političke preferencije ali podmladak SNSD - neka naredna generacija, ne sadrži LJUDE koji znaju RADITI S LJUDIMA. Amidžić, Anja Ljubojević, Srđan Rajčević i da ne nabrajam dalje, njihova - da se ogradim - javna ličnost je, mejdanskim rječnikom, DOBRI ZA ŠAMARA. Dr Vlado Đajić, ta medicinska, politička i životna BENA, za razliku od pobrojanih je NARODNI ČOVJEK, iskreni kompleksaš koji je u medicinu otišao da bi ga vukli za rukav i govorili ĐESI LEGENDO, međutim, vidimo da je priča o opozivu zamrla a propuštena je prilika da se Drašku natovari saobraćajni problem koji je većim dijelom naslijeđen... I eto, Vlado se slika. SVIM SILAMA SE BORIM DA NA OVOM MJESTU NE UPOTRIJEBIM NEKOLIKO DESETINA VULGARIZAMA...

Na kraju retoričko pitanje: kako da građani Banjaluke očekuju nešto bolje kad se nalaze između imbecilnog čekića i retardiranog nakovnja?

Šta se krije iza inicijative za izmještanje spomenika palim borcima VRS... Dr Vlado protiv Dr Aška

U posljednje vrijeme se osjećam neobično poraženo po pitanju lokalne politike. Draško Stanivuković, "dugo željena promjena" koju su mnogi, uključujući mene, podržali i rado dočekali, pokazao se kao esencija Pirove pobjede... Nema pozitivnog poteza. Posljednja u nizu njegovih gluposti je raskopavanje Kraševog parkinga zarad početka izgradnje spomenika borcima VRS...

Elem, prvo pozadina kritike Dr Aškovog rada, ukratko: dotični samo reda mobilijar nasumično po gradu i vrlo ga skupo naplaćuje. Od igrališta pravi igralište (primjer igralište Sokolskog doma, sa krajnjom cifrom od 850.000 KM), od dječijeg igrališta pravi dječije igralište (igralište za djecu u parku "Mladen Stojanović", 1.500.000 KM), od plaže pravi plažu (preuređenje Vrućice, 650.000 KM) itd. Preskupo obnavljanje postojećeg za koje uglavnom i nije bilo nužne potrebe za obnavljanjem [naravno da se radi o trpanju javnog novca u privatne džepove ali nećemo to reći, to je na tužilaštvu da kaže, ha-ha, prim. aut.]. Pored toga, gradska uprava se hvali izgradnjom silnih mostova a jedan od tih mostova se upravo OBNAVLJA u Dervišima, 1.500.000 KM za most preko kanala širokog dva metra. Taj most nije toliko besmislen kao prethodno spomenuti mobilijar ali je cifra, kao i prethodne, VAN PAMETI. Za to vrijeme je most u Česmi, potrebniji i trenutno nepostojeći, na poprilično dugom čekanju... Pored svega toga, na nivou malo višem od grada se desio kriminalni Teniski centar RS kojeg sam se dotakao u jednom prethodnih tekstova...

SPOMENIK

Kada sam vidio idejno rješenje i čuo za lokaciju, ništa mi se nije svidjelo, posebno lokacija. Dok je idejno rješenje, u najmanju ruku, NEINSPIRISANO, lokacija je puno veći problem. Uništava se parking u centru grada u kojem hronično fali parkinga - jer gradonačelnik izgleda misli da je BinBin opšte rješenje za prevoz ne shvatajući da Banjaluku čine i Čokorska polja i Potkozarje a ne samo Starčevica i Petrićevac, da bi se, oprostićete na izrazu, UVALIO spomenik između kojeg i susjedne zgrade može da se poveže KRAĆI štrik za sušenje odjeće...

Dok bivša država ima jako zanimljivu tradiciju izgradnje spomenika i nadasve prepoznatljiv "brutalistički" stil (aktuelan 70-ih godina XX vijeka), najveće i najznačajnije spomenike borbi u Drugom svjetskom ratu karakterišu i pažljivo izabrane lokacije i okruženje. Kao što u muzici, da bi nota "pogodila gdje treba" mora da joj prethodi adekvatna priprema i/ili pauza - da bi se desio taj "krešendo", tako i u arhitekturi, efekat građevine je uslovljen okolinom: kao što je besmisleno da se gradi vila u kartonskom naselju, tako ni spomenik ne ide u neposrednoj blizini poslovne zgrade. Borci Republike Srpske svakako da zaslužuju spomenike i velika je sramota dosadašnja količina izgrađenih spomenika i izostanak izgradnje centralnog spomen obilježja ALI predloženo rješenje Dr Aškove GU je "smuti - prospi" najjeftinija moguća ideja u skladu sa njegovim redanjem mobilijara...

BORCI VRS ZA CENTRALNO SPOMEN OBILJEŽJE ZASLUŽUJU MEMORIJALNI KOMPLEKS/SPOMEN PARK, A NE MAKETU ISTOG.

S tim u vezi, jako mi je zanimljivo zazvučalo da dr Vlado Đajić, predsjednik GO SNSD BL pokreće inicijativu o preispitivanju gradnje sa premisom da je lokacija neadekvatna. Momentalno osjetih krivicu jer se slažem sa jednom, kako bi to Ćopić dobrodušno rekao, BENOM, koja je opet razumnija nego druga strana, nego Dr Aško. No, da su stvari tako jednostavne ne bi sve bilo ovako kako jeste. Od te inicijalne ideje i slaganja sa dr Vladom, gledajući dalje njegovo gostovanje na RTRS, vidim da je već "pripremljena" zamjenska lokacija - na mjestu bivšeg "Zenita", prekoputa Hrama Hrista Spasitelja/Palate predsjednika, spominju se i tri miliona maraka koliko bi trebalo da se plati to zemljište itd. Ispao sam naivan dok nisam sve to čuo, misleći da dr Vlado iskreno želi da zaustavi Dr Aškovu glupost a on, kao i obično, samo fura/gura neku svoju šemu...

E, sad, problem sa ovim SNSD rješenjem je isti kao i sa "ne-SNSD": neprikladnost. Dok taj predviđeni prostor omogućuje bolji pristup eventualnom spomeniku, više prostora za "mirnije" okruženje, i dalje je to u centralnoj pješačkoj zoni, gdje bi na nekoliko metara od centralnog spomen obilježja bili ulični muzičari, aparati sa kokicama i vrišteća pijana omladina/drogirani slovenci...

Dr Vlado je za današnji dan (25. jul 2023. godine) bio zakazao javnu raspravu o spomeniku u Banskom dvoru. Na žalost, nisam mogao prisustvovati jer mi neki kockoglavi iz obezbjeđenja, S PRAVOM nije dao da uđem, zbog neprikladne odjeće [šorc, navratio iz teretane, prim. aut]. Međutim, vidjevši objavu na zvaničnoj FB stranici dr Vlade, vidim da nisam ništa propustio. Objava je ekstremno štura, sadrži ono što smo već znali "ocjena struke je ne valjaju ni koncept ni lokacija" te sadrži najavu formiranja radne grupe - "kad želiš nešto da sabotiraš, formiraj komisiju". Isto tako, vidim da je i sam Dr Aško bio prisutan tu i obrazložio svoje, primarno da je SNSD lokacija preskupa (jer izgleda treba platiti nekome ko mu nije tako "drag"), međutim, nakon svog tog ping-ponga mi se samo nameće pitanje: IMA LI STVARNE FRIKCIJE IZMEĐU TIH, na papiru, SUPROTSTAVLJENIH STRANA?

Dok se ovdje licitira sa "titranjem" toj tragično omalovaženoj grupaciji, borcima VRS, državni problem skoro 30 godina star - izgradnja centralnog spomen obilježja - se spušta na lokalni nivo, imamo jedno vrlo loše rješenje i nasuprot njega nedopečenu ideju. Dr Vlado i Dr Aško su počeli da izlaze na ista mjesta, slikaju se zajedno - što je u jednom trenutku bilo nemoguće zamisliti, i ovo sada je kao neka borba gdje zapravo nikakve borbe nema. Borci kao neki faktor uticaja su rastureni kroz marionete na čelu boračkih organizacija i formiranje para-organizacija i natezanje oko ovog spomenika kroz kupljenje podrške od nasumičnih ljudi iz te kategorije je samo jedna velika sramota na već ogromnoj hrpi naših sramota...

Sve u svemu, simbioza je potpuna i taj memorandum je napokon stigao do dr Vlade a pokretanje ove priče je samo odvlačenje pažnje od puno većih problema odnosno konkretnog građevinskog kriminala koji je uspješno nastavljen u Banjaluci i nakon što gradonačelnik, zvanično, više ne nosi crveni dres...

Addendum: BACANJE PARA

Koliko god da su Draškovi mobilijar projekti preplaćeni a besmisleni, njegovo raspolaganje budžetom je opet razumnije od njegovih SNSD prethodnika, gdje bi se stvarno dalo postaviti pitanje gdje bi bile krajnje granice krađe da se nastavio "pobjednički niz" (a ne ova simbioza). Npr. jedan zanimljiv primjer (U MORU PRIMJERA SUMANUTE KRAĐE) SNSD mobilijarisanja je pasarela na istočnom tranzitu u naselju Starčevica, koja je inicijalno bila uređena kao unutrašnjost frizerske akademije Mikija Panjkovića: fini kamen, staklo, mermerne/keramičke ploče, gdje je pasarela tada, 2008. godine, previđena na 1,8 miliona KM - a plaćena, sasvim sigurno nešto više... Petnaest godina kasnije, ta se pasarela obnavlja jer je poprilično trula: ispod sjajne vanjštine je bio problem sa odvodom vode koji je uzrokovao strukturalna oštećenja i otpadanje dijelova i to je najbukvalniji primjer fraze "spolja gladac, iznutra jadac"... Simptomatično za nas, i po horizontali i po vertikali.

Draško Stanivuković: Kamen temeljac kompletne propasti

 

 

Inicijalno, bilo mi je drago što je Draško Stanivuković pobijedio na izborima i postao gradonačelnik jer je moj racio bio da će biti makar 5% bolje, međutim, tih i 5% se ispostavilo da je pretjerana procjena. U suštini, "pukotine" u "novom konceptu" su se vidjele vrlo brzo - prva ozbiljna je bila raspad Tima za reviziju a kasnije su došle Draškove glupe izjave koje su uklonile svaku sumnju u njegovu glupost*... 

Na žalost, PDP-ova omladina čiji je on (bio) predvodnik, iako vrijedna i sposobna, ipak je samo PDP-ova omladina, podmladak jedne političke partije, djeca kojoj je ("od malih nogu") cilj da ne rade već da žive na tuđoj grbači (samo naroda a ne roditelja). Vjerujem da su neki iz "Draškovog tima" razočarani Draškovom promjenom kursa ali mislim da su oni manjina (ustanovićemo već u hodu kako Narodni front Jelene Trivić hvata zalet). Predsjednik PDP svakako nije, tako da će to biti popriličan "ključ u bravu" te stranke koja je igrom slučaja u jednom trenutku bila postala najveća opoziciona partija u RS.

Simptomatično je što je Draško Stanivuković kamen temeljac svoje kompletne propasti usadio upravo na gradnji teniskog terena gdje mi je simpatična paralela: na stranu ko šta misli o bilo čemu, tenis je buržujski, sport bogatih, individualni a bogati su, nekim čudom, u manjini u odnosu na siromahe. Draškova pobjeda na izborima nije došla na krilima pomoći i podrške bogatih. Bogati u čitavom svijetu stalno postaju sve bogatiji, status quo njima odgovara... Draškova pobjeda je došla od i zbog onih drugih, kojima je dogorjelo. A oni, usudiću se trpati ljudima riječi u usta i klasifikovati ih, oni su više tip za fudbal i košarku...

Dakle, teniski kompleks koji je izgrađen u BL za 34 miliona KM za jednokratnu upotrebu je "tačka poslije koje nema povratka", to je to "ubijanje vola zbog kile mesa", jedna suluda navlakuša na koju je lakomi Draško pristao i, što je najgore po njega, lično ovjerio. Naravno da niko nije protiv sporta i Đokovića ali lanac sačinjen od slučajeva poput rekonstrukcije igrališta Sokolskog doma (navedena vrijednost 750.000 KM a realna vrijednost maks. 200.000 KM, da se ne spominje besmisao istog jer igralište gimnazije već sadrži većinu tih stvari a udaljeno je oko 250 metara), zatim "najmodernijeg dječijeg igrališta" u parku "Mladen Stojanović" od 1,5 miliona KM (koga briga za most u Česmi), dogovora o izgradnji Palasa koji je uslovljen Prointer neboderom (A ŠTA MISLITE ZAŠTO PALAS STOJI 35 GODINA) dobija svoju - zasad - najsjajniju kariku izgradnjom teniskog kompleksa.

E, sad, neka baš onako lična zamjerka - plač nakon prosutog mlijeka - je na niz idejnih promašaja pri izgradnji kompleksa: na istom mjestu je bila predviđena krajnje nerealna koncertna dvorana, kao prvo; dalje, s obzirom da su pri izgradnji imali čist teren, imajući u vidu nevjerovatne saobraćajne gužve u Banjaluci, makar su novoizgrađeni dijelovi saobraćajnica trebali da budu prošireni, gdje je god moguće... Umjesto toga je napravljen nepotrebno komplikovan kružni tok koji će samo usporavati saobraćaj kao što većina kružnih i usporava jer ih ljudi ne znaju koristiti (LJUDI, PRED KRUŽNIM SE STAJE SAMO AKO JE ZAUZET - U SUPROTNOM ULIJEĆI!). Isto tako, do kružnog toka je sa strane do teniskog kompleksa napravljen trg gdje nisam siguran da vidim naročitu logiku... Ono najgore jeste što je za teniski kompleks izabran vjerovatno najgori mogući oblik sa tribinama sa dvije strane umjesto da to bude u obliku školjke gdje se moglo obezbijediti da to bude i odličan koncertni prostor... Promašaja je stvarno niz ali rok za žalbe je istekao iako nije ni bio otvoren pa neka samo ostane zapisano...

Sve u svemu, Draško je svoju karijeru završio, opet ću se usuditi biti drzak pa prognostički reći da će na idućim izborima imati tačno onoliko glasova koliko plati PA MALO MANJE, rano je orao poletio i to je to na tu temu. Na otvaranju teniskog kompleksa je, kako je to uočio Nebojša Vukanović, šef Mile solidno ispreskakao Draška i potvrdio "simbiozu" svime samo ne korištenjem tačno te riječi. Umjesto toga, spomenuti su pojmovi "sinergija" i "sabornost" a to je sve zapravo bilo pred nama još od kraja 2021. samo što smo nekako živjeli u zabludi da "neće on", ili vokabularom vlasnika pasa (ne, ne poredim Draška sa psom, to su Vaše riječi), "NEĆEON"...

https://srpskainfo.com/stanivukovic-za-srpskainfo-u-borbi-za-srpsku-bicu-saborac-snsd-a-u-banjaluci-zestoki-protivnik/

P.S. U ovom tekstiću nije spomenuta Draškova beskrajna partija šaha sa dr Vladom Đajićem, to ću možda nekad obraditi pošto je stvarno zanimljivo da su predsjednici GO dvije najveće partije u BL mentalni 13-godišnjaci...

* Lako je uočiti da je ovaj blog u suštini vrlo zagašen ali je u posljednje dvije godine ("Draškove vladavine") bilo dosta glupih izjava koje su me vukle za jezik ali ne toliko da objavim nešto na blogu - uglavnom sam to komentarisao putem besplatne aplikacije Viber, kako bi to rekao MUP RS. Zato ću sad iskoristiti priliku da usputno podsjetim na jedan biser zamućenosti Draškove logike:

Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, kazao je da vjeruje u novi koncept grada koji vodi, a da novog duha nema ako u grad ne vrati stare stvari koje svi građani vole.

"Od početka moje dužnosti na čelu grada uvijek sam vjerovao u koncept nove Banjaluke. Nova Banjaluka znači novi projekti, novi duh grada, novi razvoj, ali nema nove Banjaluke i nema napretka ako ne vratimo duh Banjaluke koji svi volimo. Taj duh ogledamo i kroz staru fontanu koju smo obnovili, kroz izgradnju Sokolskog doma koji je nekada bio duh i duša ovoga grada. Dakle, ne možete ići naprijed ako zaboravimo i ne obnovimo one stvari koje su odlikovale Banjaluku", rekao je Stanivuković na početku obraćanja novinarima.

https://www.nezavisne.com/novosti/banjaluka/Demofest-se-vraca-u-Banjaluku/759271

Izbori 2018... realno.

Od svih šaljivih slika na temu izbora, ova me jedina iskreno oduševila... ali mi je nekako nedostajao rakun, pa sam ga ubacio. Ne znam ko je originalni autor montaže, ali, svaka čast.

Elem, izbori...

Samo SNSD može da pobijedi SNSD. To znači da SNSD može da izgubi. Što bi se lako moglo i desiti, jer je SNSD gori nego ikad: Mile kao kandidat za funkciju "veze s vezom" i njegov omraženi trabant Željka kao kandidat za predsjednika RS. On nije za to, a ona baš nije za to. Špirić, možda i najveći retoričar i demagog, čovjek koji bi preživio i atomski rat (i, naravno, ostao na funkciji), jedini stariji lik u ekipi koji je "istaknut", u kampanji "koristi" američke sankcije tako što je na njih naslonio slogan "Svaki metar moje republike veći je od Amerike.", i kakav je ovdje retardiran narod, proći će mu taj kursadžijski polit-humor... realno.

DNS kao bazen za prelijevanje SNSD kadra, koji svaki put pred izbore glumi opoziciju je poprilično opasan. Na njihovoj strani je vjekovna mudrost. Na plakatu Pavić, Čubrilović i treći - zaboravih koji - dedica, uz poruku "Odgovorno prema mladima"... prema praunucima, slutim, koji imaju isto godina kao i njihova vanbračna djeca... realno.

Socijalisti... realno.

Opozicija je još uvijek poprilično bezidejna, uplašena lopate kojom će biti potrebno čistiti govna iza Sekte Međuzavisnih Socijal-Debila, ali opet nešto bolja nego prošlih puta. Više nema višekratnog gubitnika Ognjena Tadića, tu je Govedarica koji je istupio kao predsjednik stranke na izborno bojište, svjež momak - skoro nov, kojem je jedina mrlja to što nakon završene srednje škole nije otišao u VRS (a mogao je, kao moj rođeni brat koji je isto godište i koji je u jesen 1995. otišao na Manjaču a onda se relativno brzo i spustio sa nje... i ima ratnog staža u vojnoj knjižici, prim. aut.). Željka je pokušala da odigra tu kartu, pa joj se vratilo kao bumerang ("ustaška unuka"), s tim da je jako zanimljivo da nikad nije detaljno istraženo porijeklo našeg vrlog pre'cjednika. Dodig srpsko prezime nikad bilo nije, ali se to nije zagrebalo dosad... Ivanić u kampanji ističe neku umjerenu konstantu nerada i nekrađe i realan je primjer "manjeg zla": sve je to neka šuplja priča, ali čovjek makar nije drumski razbojnik kao ovi iz crvene sekte... realno.

Kampanja je poprilično dosadna, obe strane zabijaju puno više autogolova nego pogodaka u tuđu mrežu, arčenje državnih resursa u stranačke svrhe je na vrhuncu (službeni auti se ne gase, a ni helikopteri Helikopterskog servisa RS), velika je vjerovatnoća da će psihopata Lukač pokušati da izrežira neki incident do nedjelje i tako zacementirati činjenicu da je on najneprimjereniji ministar u RS ikada... realno.

Izlaznost će biti nekih 4-5% veća nego uobičajeno (meni je nekako broj 57% u glavi, prim. aut.), svakako nije zanemariv uticaj pokreta "Pravda za Davida", međutim, da će se desiti suštinska promjena - i da se desi promjena vlasti - neće. Matrica političke nezrelosti se maltene primila u genom naroda ovdje i politika u nekom normalnom smislu te riječi ne postoji. Postoji samo "danas" i "meni", i tako će zasigurno biti još 20-30 godina, dok ne umru i posljednji volovi koji su politiku učili u SFRJ klupama (npr. bljutavi Igor Radojičić, za kojeg imam još jednu vinjetu, valja mi se natjerati da to naškrabam, prim. aut.). Dakle, to što neće, ne znači da ne treba i zato u nedjelju ponijeti olovkicu i na glasačko mjesto, protiv crvene sekte, pa makar se popišati na listić, jer i to je izražavanje volje birača... realno.

Srećno nam...

Izborni komentar 2016-1

Počeo bih pitanjem: "Koji referendum?" Periodično ću se u narednom periodu pitati to pitanje, što savjetujem i Vama. Čisto zbog vježbanja pamćenja.

Elem, izbori - ovoga puta lokalni, događaj bez kojeg ne bi bilo napretka u nas. Ne bi bilo svečanih otvaranja parkinga, asfaltiranja saobraćajnica, kamena temeljaca i sl. Kako sam autor i domaćin ovog benignog i nebitnog političkog bloga, tako sam se ponio prema ovim izborima. Objavio sam jedan kratki tekst, s nadom. Nade više nema.

Moj drugar Vladimir Kovačević je na svom blogu napisao jedan jako dobar i jezgrovit tekst o rezultatima izbora te ću ovdje da kopiram isti, a onda da dodam par opaski...

Izbori i slanje na političku deponiju

Savez za promjene doživio je katastrofu na završenim lokalnim izborima u Republici Srpskoj. SNSD sa satelitima DNS-om i Socijalističkom partijom oduvao ih je kao topao vjetar snijeg pred proljeće. Iznenađujuće ubjedljivo.

Nakon lokalnih izbora Savez za promjene u obliku u kojem postoji i na način na koji postoji definitivno postaje politička istorija. Svi izgovori postali su besmisleni.

U SNSD-u se očigledno, za razliku od svojih političkih protivnika, ozbiljno bave politikom. Klasičan primjer je Banjaluka (o najvećem gradu, kampanji i rezultatima u narednim tekstovima) gdje je Igor Radojičić ubjedljivo pobijedio kandidata Saveza za promjene. I pored nekoliko velikih afera koje su Banjaluku prodrmale u prethodnim mandatima SNSD-ovih gradonačelnika, Igor Radojičić je djelujući sa distance prema politici svoje stranke, uspio da ubijedi građane da on ustvari donosi promjene umjesto kontinuiteta. To je uspjeh izbornog štaba SNSD-a.

Apsolutni neuspjeh Saveza za promjene i stranaka koje ga predvode je gubitak izbora u Banjaluci i pored toga što su imali jedinstvenog kandidata. Uticaj ostalih kandidata bio je zanemarljiv. Nije velik bio ni uticaj Nenada Stevandića koji je riješio prošle lokalne izbore u Banjaluci.

Savez za promjene nije iskoristio činjenicu da je stanje u Banjaluci veoma loše i da grad srlja u finansijsku propast iz godine u godinu. Savez za promjene na nivou čitave Republike nije iskoristio ni referendum (slaba izlaznost građana) ni popis (glasanje poslanika SNSD-a za Metodologiju i Zakon o popisu kojima su ugroženi vitalni interesi Srpske) u Bosni i Hercegovini. Prihvatanje uloge izdajnika koštalo ih je definitivnog slanja na političku deponiju. 

Pobjeda Igora Radojičića u Banjaluci vjerovatno znači još najmanje dva mandata SNSD-a na čelu grada jer je Igor Radojičić, koji nije mlad ali nije ni star, projektovan da bude spona između dvije generacije političara SNSD-a čija politička akademija izbacuje kadrove koji jedva čekaju da stupe na scenu. Pobjeda Radojičića širom im otvara vrata te scene.

Savez za promjene u aktuelnom kapacitetu neće imati snage da pobijedi ni na sljedećim lokalnim izborima u Banjaluci. Pojedine stranke ukoliko žele fizički da opstanu uopšte u Banjaluci moraju da izvrše korjenite promjene, i kadrovske i političke. Prvenstveno tu mislim na SDS koji u Banja Luci gotovo i da ne postoji. Vrh te stranke, ukoliko misli da nastavi ozbiljan politički život SDS-a mora da u potpunosti promijeni stav prema Banjaluci i da prizna, koliko god to pojedincima bilo teško, da je glavna politička priča u Republici Srpskoj Banjaluka a ne Bijeljina, Doboj, Brčko ili Trebinje.

U svakom slučaju, Banjaluci slijede četiri godine sa Igorom Radojičićem na čelu. Prvo pitanje koje traži odgovor jeste da li će Radojičić biti više gradonačelnik od svojih prethodnika ili će se gradom nastaviti upravljati iz Palate.

Prije svega moj grad, ono o čemu s punim pravom smijem pisati. Radojičić je pobijedio, ubjedljivo, po trenutnim brojevima koji nisu konačni ima prednost od oko 15.000 glasova (49.000 > 34.000). Prije četiri godine, Gavranović je imao 34.000 glasova a dvojica opozicionih kandidata (Čavić i trojanac Stevandić) imali 47.000 (izvor: tekst o prošlim izborima), te je još 4.000 glasova završilo na listićima autsajdera u prošloj lokal-izbornoj trci (Aco Prelić, Milutin Pejić). Dakle, koliko god u ovom trenutku hrabro mogao reći da je "Piskavica rekla svoje" (trenutno nema podataka o preciznim rezultatima po dijelovima Banjaluke), jer se po selima poput Piskavice glasovi kvalitetno kupuju na vreće (za razliku od gradskog jezgra), toliko je opet činjenica ovo što je napisao Vladimir da je Radojičić uspio da se predstavi kao neko ko nije puki eksponent politike Sekte Međuzavisnih Socijal-Debila. A njegov program se svodio na "pejzažnog arhitektu" (kojeg ću u potpunosti podržati da od hrpe zgrada između Borčevog stadiona, dvorane "Borik" i velikog "Konzuma" napravi naselje) i neke priče "Banjaluka 2025." (ko živ, ko mrtav, ko na baušteli). Dakle, Crnogorac se kvalitetno prodao i ljudima koji nisu dobili nikakve pare, što smatram dodatno žalosnim, jer je to čovjek koji je udarao čekićem u skupštini dok su donošeni zakoni na osnovu kojih se legalizuje pljačka stotina miliona maraka banjalučkog novca u vidu gradskog zemljišta. Upravo je prije par dana Mišković vraćen iz mrtvih, i njegov projekat izgradnje velikog tržnog centra na banjalučkom polju... Sve u svemu, nije dobro, hvala, doviđenja.

Drugi veliki fakat ovih izbora je kupovina istoka Republike Srpske. Izlaznost u pojedinim mjestima od blizu 70% nam govori da imamo minimalno 15% ljudi koji su spremni da svoj glas prodaju bilo kome, a to se zove čojstvo, junaštvo hercegovačko (i ino). Sve procjene o novcu koji će biti upotrijebljen za kupovinu glasova i načinima kupovine glasova su bile pogrešne, jer ovi brojevi govore da je to učinjeno na epski način. Da to nije kriminal, kao što jeste, SMSD bi trebao da štampa udžbenike o ovom sportu i da se to prevodi kao Na drini ćuprija.

Vezano za gornji paragraf, međufakat, za primjer ću uzeti Trebinje i Slavka Vučurevića. Kandidat Saveza za promjene je ličnost koja, neka me slobodno demantuju oni koji znaju bolje, ne bi uopšte djelovala čudno u SMSD. Jedan bahat i osion Hercegovac koji teško da je bilo šta progresivno uradio u protekle četiri godine. Ogradiću se još jednom, nisam toliko upućen, ali se plašim da je princip potpuno isti te da je to, u kombinaciji sa činjenicom da Hercegovci nisu svjesni svoje nesvijesti (odnosa količine novca koji stvaraju u elektroenergetskom sektoru i koji odlazi iz Hercegovine i "priznanja" koja im se vraćaju tom prilikom), kumovalo porazu. Savez za promjene bi se ovoga puta izborio sa SMSD da je prije četiri godine gradonačelnik postao Nebojša Vukanović, da su ga podržali kao što su trebali. Ovako su tada utopili njega, a sada sebe.

Treći opšti fakat, SDS nije dovoljno radio i nije dovoljno agilan. Lično, za SDS ne planiram glasati nikada jer su sa Stevandićem prije četiri godine upropastili stvar za Banjaluku (što mi je sasvim dovoljno u ovom trenutku obrazlaganja), ali je to najveća opoziciona stranka, činjenično. Od SDS-a koji je u vlasti na državnom nivou - od kojeg se nešto očekuje, jedini koji pliva na površini odnosno nešto radi i trudi se je Dragan Mektić koji, ma kako ponekad smiješno i nespretno djelovao, jeste jedan stručan i pošten čovjek. Ostalo je sve puka priča i prodaja magle. I zato pad. Bosićeva pristojnost i neumiješanost u kriminal nisu dovoljno za političku borbu. SDS, kao i ostale stranke opozicije, mora da stvar ljudima predstavi kao što jeste, da je ovo borba protiv jedne kriminalne grupacije koja sistematski radi na uništavanju srpskog naroda sa ove strane Drine, a ne sport skupljanja glasova, te da i oni snose odgovornost za sve nas, našu bijednu sadašnjost i budućnost u vreći u gepeku.

Uticaj referenduma? Koji referendum?

Sve u svemu, ove izbore su pratile loše i nemaštovite kampanje, isprani kandidati, te uobičajena kupovina glasova u povećanoj mjeri... nije politika za Srbe. Ukratko.

P.S. Tekst je označen sa "1" zbog ostavljanja mogućnosti da bacim još koji komentar, mada sumnjam da će se to desiti.

Izborni komentar II

Već je bolje poslije izbora: prestali su da lijepe plakate sa nijemim licima koja obećavaju. Samo, potrajaće dok se poskidaju postojeći, posebno ovi sa bandera, ali zna se ko plaća električare. Dvadeset dana nakon 7. oktobra još je par sitnica ostalo pa da se spusti zavjesa na bijednu predstavu: da se obrade krivične prijave onih koji tvrde da su pokradeni (sretno im), ponegdje ima ponovnog prebrojavanja, a novinari "čudesno" otkrivaju primjere izbornog inženjeringa... Međutim, ništa (se) to ne mijenja. Suština je, oni koji su bili gore ostaju gore, a donji... U slučaju najvećeg grada RS, to je više nego istina.

SVE PROTIV BANJALUKE

Na pomenutim izborima bilo je par nezavisnih kandidata za odbornike u Skupštini grada okupljenih pod imenom Svi za Banjaluku. PDP se "naslonio" na njihov slogan pa se reklamirao kao Sve za Banjaluku. Da li je bio problem u imenu, teško je reći, ali nezavisni nisu prešli cenzus, a PDP je pao sa pet na tri odbornička mjesta, izgubivši status najjače opozicione partije u gradu. Možda bi imali više sreće da su se reklamirali kao Sve protiv Banjaluke. Tako je to SNSD odradio. Oni će formirati stabilnu skupštinsku većinu uz pomoć starih jajara, pardon, koalicionih drugara DNS i SP tako da je poraz opozicije potpun. Ipak, u odnosu na prošle lokalne izbore, SNSD je dobio manje glasova i uz veću izlaznost glasača. Reklo bi se da taj brod tone što znači da će neki drugi brodići da prevezu više putnika. Čista logika.

Elem, iako smatram da su svi političari dobitnici na ovim izborima a narod gubitnik, valja biti i malo faktualan, o prethodno spomenutim brodićima: SDS je osvojila četiri odbornička mjesta u Skupštini grada a DP tri, glasove koji su u prošlosti "pripadali" nekim drugim (strankama). I sad, DP je te glasove zaradila ponajviše zahvaljujući kandidaturi Dragana Čavića za gradonačelnika Banjaluke ispred nekoliko opozicionih partija, a SDS je te glasove zaradio zato što je to SDS, što imaju kredit kao "oni koji su vladali nekad" pa ih se narod romansirano prisjetio da su oni manje krali. Nešto kao povratak u naručje bivšoj djevojci: misliš da će biti super iako od toga vjerovatno neće biti ništa, nema onog početnog foliranja (ma koliko ono bilo zanimljivo), odmah se prelazi na jebačinu. E, sad, osnovna razlika između povratka bivšoj djevojci i bivšoj vladajućoj stranci jeste što ćeš tu bivšu djevojku opet jebati, a bivša vladajuća stranka će tebe opet jebati, glagol trpni. (Izvinjavam se što sam ekplicitan, nekorektan i politički nekorektan, op. a.) Nego, SDS je te glasove zaradila i zahvaljujući kandidaturi Nenada Stevandića za gradonačelnika Banjaluke, vjerovatno bi neznatno lošije prošli da se Stevandić nije kandidovao, ali svi zajedno bismo mnogo bolje prošli...

ŠTA BI BILO KAD BI BILO

Ljuta se borba vodila oko gradonačelništva Banjaluke. Poziciju je još od maja mjeseca drmala otvorena rana u centru grada, slučaj nelegalne gradnje na lokaciji poznatoj kao Picin park, gdje je javno izložena sva bahatost aktuelne vlasti, i lokalne i državne. "Sve je po zakonu, samo nećemo da vam pokažemo papire." Elem, to je otvorilo Pandorinu kutiju za koju se mislilo da će veliki nered da napravi. Nije. Nije uspjela. Nije se efektivno realizovalo na izborima. Opozicija nije uspjela. Ko je opozicija?

Najjače opozicione stranke u Banjaluci su PDP i SDS. SDS je, spomenuto u prošlom nastavku, originalna srpska stranka nastala u nedoba kraja XX vijeka, sačuvala Srbe od nestanka na ovim prostorima. Činjenica. Isto tako, SDS je stranka za čije vrijeme su carevali drumski razbojnici, kriminalci na "seljački" način: pored standardnih djelatnosti, kao najunosnije iz tog perioda valja navesti benzinske pumpe koje su nikle od Bijeljine prema Banjaluci, kao i to da su neki privatnici imali po čitave flote šlepera - ko je radio, taj je zaradio. Sa druge strane, PDP je poprilično drugačija stranka (iako su političari bazično isti). PDP je stranka velikog nindža učitelja ekonomije, Mladena Ivanića, čovjeka koji je sa 25 godina postao doktor nauka. PDP odnosno Ivanić će ostati upamćeni i po tome što je za nj. premijerskog mandata i ekspertske vlade bilo mnoštvo ekonomskih inovacija tipa "banka za marku", i oni su uveli potpuno drugačiji obrazac bogaćenja onih na poziciji, bez nafte i šlepera, direkt iz fotelje - upravni i nadzorni odbori...

Mnogo prije lokalnih izbora se pričalo o zajedničkom kandidatu opozicije za gradonačelnika. Pominjana su razna imena a novinari su preznojavali građane smetovima gluposti o hipotetičkim vanstranačkim kandidatima opozicije. Međutim, ti dogovori odnosno pregovori opozicije su bili jadni, sve se odvijalo javno i glupo, kao što se djeca dogovaraju oko podjele na ekipe za fudbal na livadi, samo što se na kraju SDS i PDP ne dogovoriše. SDS je istakao kandidaturu Nenada Stevandića, čovjeka koji je prethodno u BL osvojio 300 glasova, a PDP i još par stranaka se odlučiše da podrže Dragana Čavića za gradonačelnika. Bitno je primjetiti, nekadašnji predsjednik RS se kandiduje za gradonačelnika, ispred svoje male partije (DP) a podržava ga veća partija (PDP). To znači nešto.

Tokom čitave predizborne kampanje, a ona je trajala od maja mjeseca, kad je SNSD "zaledio" Dragoljuba Davidovića i slao Gavranovića kao hostesu na otvaranje svih puteva, fabrika, mostova i bombonjera, trajao je protest povodom Picinog parka, ali i još hrpa nalik. U jednom trenutku su, kao na pokretnoj traci, protestovali radnici dnevnog lista "Fokus", udruženja malih akcionara, nekoliko RVI u parku "Mladen Stojanović", čak su protestovali i učenici Medicinske škole koji su prevareni na ekskurziji. (Samo nisu protestovali zaposleni u administraciji grada i države, njima je sve potaman, op. a.) To je sve bitno spomenuti jer je to bila neuobičajeno velika količina nezadovoljstva naroda, naroda koji je tragično glup i pokoran i ne zna da protestuje, a opozicija nije kanalisala i upotrijebila to nezadovoljstvo. (Da, brutalno sam iskren pa sam napisao upotrijebila, op. a.) Za sve to vrijeme, opozicije nije bilo na ulici. Naravno, izdavali su oni brutalno precizna saopštenja u kojima su navodili šta sve ne valja u gradu i državi (nikog nije ljepše slušati nego političara u opoziciji), ali konkretnog terenskog rada nije bilo. E, sad, možemo mi uzeti u obzir da je zvanična kampanja samo onih mjesec dana prije izbora, pa da su ovi igrali pošteno dok je Gavranović zalijevao centimetre i centimetre puteva, međutim, makar da znaju za drugi put da tako neće proći.

I sad, prije izbora je bila ta atmosfera u duhu narodno-oslobodilačke borbe, borbe protiv bande, rušenja režima, a rezultati su to i pokazali: Banjalučani su se borili protiv režima ali nisu uspjeli, jer nije bilo jasno za koga tačno oni to glasaju protiv (SNSD). Postoje mišljenja kako opozicija ne bi uzela gradonačelničko mjesto i da je imala samo jednog kandidata, jer neki koji su glasali za Stevandića ne bi nikad glasali za Čavića, i obratno. Protiv te gluposti ću u pomoć pozvati divnu nauku matematiku i neke njene najosnovnije operacije, sabiranje i oduzimanje:

Gavranović 34.000 glasova; zaleđina (skupština): SNSD 25.000, DNS 8.500, SP 8.000
Čavić 27.500 glasova; zaleđina PDP 8.000, DP 7.000
Stevandić 19.500 glasova; zaleđina SDS 8.500
(Vrijedi dodati da u Skupštinu grada ulazi još i NDS sa dva mandata na osnovu 4.500 glasova, te da su autsajderi Milutin Pejić i Aco Prelić osvojili ukupno 4.000 glasova.)

Bez direktnog sabiranja glasova, pitanja: odakle Stevandiću 11.000 glasova, koji nisu SDS-ovi, a nisu, vala, ni ni SNSD-ovi? Odakle Čaviću onih 12.500 glasovi koji ni nisu PDP-ovi a ni DP-ovi? Na stranu hipoteza da bi izlaznost na izbore bila još veća da je opozicija bila ujedinjena (da citiram jedno N.N. lice: "Šta imam glasati kad ti majmuni [opozicija, op. a.] ne mogu da se dogovore..."), da ne spominjem podatke kako je zapravo Piskavica ("Banjaluko i ta tvoja sela...") iščupala SNSD, te bez ikakve polemike o pitanju da li je trebao odustati Čavić ili Stevandić... Naravno, Stevandić. Da je opozicija imala jednog kandidata, on bi pobijedio. A da se to desilo, počelo bi bježanje miševa sa SNSD broda po principu "spašavaj se ko može". Šta bi tad sve isplivalo...

SVI PROTIV BANJALUKE

SNSD vlada Banjalukom već niz godina i vladaće još, jer se opozicija nije dogovorila. Za to vrijeme SNSD veoma kvalitetno radi protiv GRADA Banjaluke: stambene zgrade se grade bez ikakvog smisla i reda - stanovi zjape prazni a nema parking mjesta; kao vrhunac arhitekture su se nametnule pasarele; javni radovi su postali veoma javno skretanje novca u privatne džepove; definitivno postojanje građevinske mafije - to je napisao Glas Srpske što znači da je istina; rekonstrucije nekih prepoznatljivih gradskih lokacija i uništavanje istih; organizacija grada u smislu da ne postoji mjesto da se zalijepi plakat za svirku gdje se može smotati džoint ali se zato sa bilborda na zgradama reklamiraju kokainski noćni klubovi; ograničeno vrijeme lokala - efektivno policijski čas - sem onih koji zasluže zlatnu kašiku; itd. Ako nekom odgovara palanka, odlično, ali ja bih, neskromno, grad. Prije ove gradske vlasti je bio SDS i koliko se sjećam, a sjećam se nekako, bilo je ljepše i bolje. Manje su krali, šta jes' - jes'. Nakon dugo vremena, SDS je opet krenuo gore. Samo, ako se vrate skroz gore, pitanje je hoće li opet znati manje krasti, kao nekad?

P.S. S obzirom na navedene podatke kako je za vrijeme SDS kriminal bio primitivan, "seljački", a u vrijeme Ivanićeve ekspertske vlade je dignut na viši nivo, neko bi mogao pomisliti kako je SNSD bolji i od jednih i od drugih. Svakako ne. SNSD je preuzeo obrasce ekonomskog kriminala i obrađuje ih na "seljački" način. U njihovim očima, najbolje od ta dva svijeta, a za narod najgore. Da citiram Nikolu Pejakovića Kolju: "Ou, mamu im jebem..."

Rajko Vasić Bend

S obzirom da je u toku predizborna kampanja, jeftinija nego ikad (jer para nema) a kandidati svih stranaka su dodatno očajniji i izlizaniji, sasvim je logično da se više ide na negativnu kampanju (ponešto o negativnoj kampanji u članku Čiča Tomina država) nego na brutalno isticanje brutalnih obećanja o brutalno dobroj budućnosti. Ipak, negativna kampanja ne smije biti brutalno javna. Ona ide u pola glasa, iz mraka, krišom. Neko iz mase viče kandidatu "nabijem te", svi se okrenu a ono ne zna se ko je vikao. A zna se. Al' eto, k'o fol se ne zna. E, sad, evo kako to izgleda u kombinaciji sa modernim tehnološkim dostignućima, fejzbukom odnosno produžetkom fejzbuka, internetom...

U Banjaluci su tri glavna kandidata za gradonačelnika: Slobodrevan Gavranović, kandidat trenutno vladajuće stranke SNSD, Nenad Stevandić, kandidat SDS i Dragan Čavić, kandidat koalicije Zajedno za Banjaluku. Tu su još u drugom redu i Milutin Pejić ispred SDP RS i Aco Prelić iz Stranke socijalne sigurnosti srpskih boraca. Budući da će se trka voditi između prvopomenute trojice, a pozicija želi da sačuva svoju poziciju, negativna kampanja režimskih medijskih struktura i formacija bi trebalo da je usmjerena na Stevandića i Čavića... Zar ne?
Dosadašnje ankete sprovedene na internetu (ej, na internetu!) pokazuju kako od njih trojice najmanje šanse ima Čavić, a između ove dvojice tu i tamo ima frikcije u procentima, što Stevandića čini ozbiljnijom prijetnjom za vlasnike vlasti. Ipak, negativne kampanje protiv Stevandića još uvijek nema. A nije da je doktor cvijeće i livade. Štaviše, svaki put kad odem u teretanu čujem neku ne-tako-lijepu zanimljivost o njemu. A nije da u teretani nema SNSD-a (vidio sam ih, čak nose i demaskirajuće majice). Ipak, svi napadi su usmjereni isključivo na Čavića sa raznih strana i iz raznih oružja i oruđa. U domenu interneta, to su različiti portali/stranice/forumi gdje je moguće anonimno ili manje anonimno komentarisati. Kao pečurke poslije kiše, u jeku kampanje se pojavljuju "neki tamo" koji u detalje znaju svaki grijeh bivšeg predsjednika RS, i to faktualno ističu. Doduše, neki od tih anonimusa nisu novi, samo nisu imali posla dvije godine... od prošlih izbora.

E, sad, pored tih pješaka i lovaca, SNSD ima i kraljicu - generalnog sekretara Rajka Vasića, odmilja zvanog Gebels. On ima svoj blog (koji nije za one sa slabim srcem). Kad se filtrira sadržaj njegovog bloga dobije se usmjerenje medijskog predstavljanja dotične stranke jer je Rajko ona solidna greda koja se rotira oko svoje ose, a ostali oko njegove. Kao visoki poglavnik borbe perom (je oštrije od mača), morao je on i javno da ga zada po Čaviću. Na svom blogu. Elem, zadao je on:

A suština je ovdje Republika Srpska. Zato Esenesde ima slogane koji ne spadaju u političke pizdarije. Imamo filozofiju. Naprijed Srpska. Srpska prije svega. Moja kuća, Srpska. Srpska, kuća do kuće. To je razumljiv jezik koji govori o našem programu koji ide za tim da Republika bude jedinstvena, kompaktna, složna, neprekinuta. Ali nije to isključiva filozofija. Svaka i svačija kuća do kuće je dobrodošla. Učite se. Jeste bolno, ali je nadobudno.  

Nije suština Genocid u Srebrenici.

Evo i čitav tekst, ne naročit dug i smislen:
http://vasicrajko.blogspot.com/2012/09/1771.html

I tu je zapravo suština. SNSD-u nije više ostalo ni lažnih obećanja. Ostao im je samo lažni patriotizam/nacionalizam, King-Kong udaranje po grudima uz uzvike "SRBIJA!" uz miris piva i pečenja i pogled na dvojicu koji povraćaju iza šatora. Kad se uzme u obzir ratni staž Milorada Dodika (proveden u švercovanju), to stvarno dođe bljutavo. I da nije glupo, dođe bljutavo. Pored toga, u ovom trenutku sve više postaje jasno da je Čavić jedini ozbiljan protivkandidat SNSD sili osovine, i zato je meta. Doktor i njegova bubamara koju mu je nacrtao njegov jebeni izborni savjetnik iz jebene Slovenije nemaju čega da se plaše...

Usput, kad smo kod "genocida", Čavić prilikom svog priznavanja nije rekao ništa što i Dodik nije rekao:

A kad se uzme ta priča u obzir ostaje pitanje, kako u budućnost kada se uvijek priča o prošlosti (nisibilabogznašta)? Kako? Kako sa retardiranom nacionalnom retorikom dalje? Gdje dalje? Oni se natakare na nas, mi na njih i šta? Doći će do opštenja, ali neseksualnog...

Elem, da šuma šumarum šumiramo, lokalni izbori. Opozicija, širom Republike Srpske, nije bogznašta. Jedini pravi protiv su nezavisni kandidati (kao npr. Nebojša Vukanović koji će biti adekvatno spomenut na blogu) i male stranke koje nemaju razgranatu strukturu prijatelja, braće i kumova. Ovo što se uopšteno naziva opozicijom je poprilično... već rekoh, nije bogznašta. Međutim, prvi korak ka suštinskim promjenama su i kozmetičke promjene. Ljudima u RS koji planiraju da žive u RS su potrebne suštinske promjene. Banjaluka nema kandidata za gradonačelnika koji će donijeti suštinsku promjenu, ali to nije razlog da se makar kozmetička promjena ne desi. Ostaviti SNSD da vlada Banjalukom je najveća greška koju građani ovog grada mogu sebi dopustiti...

P.S. Ako već u Banjaluci nema nezavisnog kandidata za gradonačelnika, tu su nezavisni kandidati za odbornike, lista "Svi za Banjaluku", Draško Mikanović - BLOK... na njih treba obratiti pažnju.