Još jedna preinačena presuda Osnovnog suda...

Tužan li je dan kad se moram oglasiti na ovom blogu, ali možda ga neko i čita, pa eto...
Umjesto nekog lijepog pisma, danas stiže plava koverta. "Nešto od Osnovnog suda", kaže poštar snuždeno, na šta vedrijim tonom odgovaram: "Ma više i oni i njihove gluposti"... i baš gluposti.

Elem, stigla drugostepena presuda u slučaju protiv ŠUP škole. Ukratko, hronologija (od konkursa u avgustu/septembru 2011. godine pa naovamo):
1) ŠUP škola me otkači sa konkursa zbog toga što nisam priložio uvjerenja o nekažnjavanju i nevođenju krivičnog postupka (što je nezakonito po Zakonu o zaštiti ličnih podataka BiH);
2) Žalim se Ombudsmanu za ljudska prava BiH s nadom da će uraditi nešto... što nisu;
3) Pišem tužbu sudu;
4) Osnovni sud (Dragomirka Stanojević) me handri zbog adrese drugotužene (koju ja uopšte neću da tužim) te na osnovu toga odbacuje tužbu;
5) Okružni sud poništava odluku o odbacivanju i stvar vraća u postupak;
6) Osnovni sud (Maja Krajnović) sudi kako sam nezakonito odbijen sa konkursa ali tom prilikom nisu prekršeni nikakvi (bitni) zakoni.

I sad ovo...
Okružni sud odlučujući drugostepeno uvažava sve žalbene navode prvotužene, preinačava presudu tako da apsolutno nisam u pravu, pri tom ignorišući Instrukciju Ministarstva prosvjete, Preporuku Ombudsmana kao i sam Zakon o zaštiti ličnih podataka BiH na čemu je sve zasnovano - a koji se nigdje ne spominje u obrazloženju - te nalaže meni da nadoknadim troškove parničnog postupka prvotuženoj u iznosu od 1.125,00 KM.

E, sad, šta je ovdje zanimljivo?
I dalje imamo slučaj da sve dosad što je Osnovni sud donio ili presudio, drugostepeno je poništeno ili preinačeno. Što se mene tiče, to su dva poništena rješenja i dvije preinačene presude. Jeste, preinačavanje ove presude ne ide meni u korist, međutim, ni od preinačavanja prošle presude (slučaj protiv Ministarstva nauke i tehnologije RS) nisam imao neke naročite koristi u nekom širem smislu stvari.

Ono što je bitnije, jeste da mi je drago da je došlo do ovoga. Da konačno neko mora da fasuje. Pa ćemo vidjeti ko će. Rok za plaćanje je 15 dana od donošenja (tako piše!) presude (21. januar) pod prijetnjom prinude naplate. Da vidim i to.

P.S. Dodatni kuriozitet jeste što u dokumentu postoji niz različitih grešaka, od pravopisnih do logičkih. To se dosad Okružnom sudu nije dešavalo. Skeniram uskoro i stavljam na blog.

Nastavak šuplje priče - efikasnost suda

Prethodno: http://apsurdsrpski.blogspot.com/2013/02/suplja-prica-detalj.html

Dakle, nastavak priče koja se naslanja na Šup priču, kako ostvariti svoje zakonsko pravo a ne izgubiti kosu. Za razliku od Okružnog suda koji je nakon 15 mjeseci donio odluku da odbaci moju tužbu protiv Ministarstva prosvjete i ustupi je Osnovnom sudu - što će reći da je trebala samo da se desi smjena ministra prosvjete pa da se nešto - bilo šta - uradi (priča na OVOM LINKU), Osnovni sud punom parom troši papir. Tako je nakon nešto preko mjesec dana opet stiglo da sudu dostavim adresu drugotužene u tužbi protiv Škole učenika u privredi:





















Mnogo ljudi na ovaj blog dolazi pretragom "kako se piše tužba". Ljudi me kontaktiraju sa pitanjima šta i kako na sudu. Planirao sam sve u vezi toga izložim u jednom članku - onoliko koliko znam i šta sam ja radio sa posebnim naglaskom šta ne treba raditi, a sad samo ovo da pokaže kako funkcionišu sudovi iznutra. Dakle, ako nemaju za šta da se uhvate, valja očekivati i najveću glupost, kao što je to bilo u prošlom rješenju gdje pisalo Mirjana umjesto Marijana pa je MUP odbio zahtjev za dostavljanjem informacija. Inače, zahtjev se predaje u MUP-u sa kopijama dokumenata kao pravnim osnovom za traženje informacija, i plaća se taksa (!) što je opet jedna posebna glupost oko koje ću pokušati da se nekome napijem krvi.

Ovo je peti put da dobijam da dopunim ovu tužbu, a s kojim ciljem, prosudite sami. Ipak, s obzirom da sam (najčešće) svih osam dana za dopunu besposlen i nezaposlen, neće se to tek tako završiti.