Nacrt izmjena i dopuna Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju RS pred Narodnom skupštinom

U ovom trenutku, trenucima koji dan prije a i poslije ovog, Narodna skupština RS na sjednici razmatra, između ostalog, Nacrt izmjena i dopuna Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju RS. Budući da ne radim ništa, a pročitao sam o čemu se radi, moram priložiti par misli, jer se neke od njih vežu za jedan od stubova postojanja ovog bloga, probleme pri zapošljavanju. 

Dakle, uz izvornu vijest sa portala Istinito (kojoj je skriven trag odakle je preuzeta), po stavkama:

"Ovim nacrtom zakona predviđeno je da se drugi strani jezik izučava od šestog razreda do kraja osnovnog obrazovanja, a da odluku o drugom stranom jeziku donosi školski odbor uz saglasnost ministra", navodi se u obrazloženju ovog nacrta.

Djelimično pozitivno, djelimično bez smisla. Naime, sadašnje stanje - da je engleski jezik obavezan od trećeg razreda a njemački od šestog, nije u redu (iako sam profesor engleskog jezika i to je grana drveta na kojem potencijalno-eventualno sjedim). Zašto? Djeca, realno, ne mogu pošteno savladati srpski jezik sa trenutnim načinom rada; engleski jezik tri godine uče iz preskupih slikovnica da bi naučili 15-ak riječi koje će savladati za mjesec dana učenja u šestom razredu, ako ih dotad već ne budu znali sa fejzbuka; njemački svojim pojavljivanjem unosi zabunu pa onda miješaju friend i freund. Žao mi je divnih ljudi iz Cambridge/Oxford/švapske institucije koji su se ugurali da se njihove knjige prodaju našoj djeci, ali tako stvari stoje...
Onaj dio, "djelimično bez smisla"? Pa, "školski odbor donosi odluku uz saglasnost ministra" - odavno nisam pročitao nešto beskorisnije. Svaka čast idiotima iz Ministarstva prosvjete, i da je od njih, iznenađen sam, naravno, negativno.

Narodna skupština Republike Srpske razmotrila je danas Nacrt izmjena i dopuna zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, kojim je predviđeno da vjeronauka postaje obavezan predmet koji se izučava do kraja osnovnog obrazovanja, ukoliko se roditelji opredijele da im djeca pohađaju tu nastavu.

Krajnje jednostavno. Moje dijete? Sine/ćeri, reci "dragička", imaćeš jedan predmet manje u odnosu na većinu budala.

Predviđen je izuzetak od pravila da se radni odnos zasniva posredstvom javnog konkursa u slučaju iznenadnog odsustva nastavnika zbog bolesti i opravdanog odsustva, a obavljanje poslova ne trpi odgađanje, kada direktor škole može bez raspisivanja javnog konkursa zaključiti ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju do 60 dana sa nastavnikom koji ispunjava uslove propisane zakonom. 

Mislim da je ovo dosad bilo 30 dana, a produžavanje tog roka je "nepotrebno" stvaranje dodatnog prostora za manipulacije, kao da ga direktori već nemaju dovoljno. Po meni, taj rok bi trebao da bude 15 dana, ali... naš narod voli direktore, pa da im još malo ugodi. Dakle, totalan promašaj.

I, kritična stavka:

Ovim zakonskim rješenjem predviđeno je da škola zaključuje ugovor o obavljanju pripravničkog staža u trajanju od godinu dana, u skladu sa ovim i zakonom kojim se uređuju radni odnosi.

E, ovo je veoma ozbiljna pizdarija, ukoliko dobro vidim o čemu se radi. Zbog ove stavke sam ja ove godine/konkursne sezone uložio dvije tužbe. Krenimo redom i logički: korijen ove ideje je nastao zbog slučaja Mirjane Lazarević (ФРОНТАЛ ТЕКСТ), nakon što je ona svoj slučaj prijavila svim živima - između ostalog i Ministarstvu prosvjete i kulture RS, isto je damage control metodom, kako to i inače radi, izdalo instrukciju o raspisivanju konkursa kojom je pokušalo da zakrpi rupu. Problem je samo što ta instrukcija, kao i većina tih instrukcija, nije zakonski akt niti je u skladu sa relevantnim zakonom. Naime, instrukcija predviđa da se u konkursu naglasi da li je isti za pripravnika ili lice sa položenim stručnim ispitom, što nije u skladu sa Zakonom o osnovnom vaspitanju i obrazovanju RS koji kaže da nastavu mogu da obavljaju i pripravnik i lice sa položenim stručnim ispitom. Dakle, bilo kakvo raspisivanje konkursa za ove ili one je diskriminacija, i ne samo to, već i prekršaj Krivičnog zakona RS koji u Članu 227. kaže:

(1) Ko drugome uskrati ili ograniči pravo na slobodno zapošljavanje pod jednakim uslovima koji su predviđeni u zakonu ili drugim propisima, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine.

Kad je posljednji put suđeno za prekršaj tog Člana KZ RS, ne znam, ali bi vrijeme bilo da se krene.

Uglavnom, ta glupa ideja je ugrađena u nove pravilnike o zapošljavanju u školama, a sad se pokušava ugurati u zakon. Ako prođe, biće to ozbiljna pobjeda gluposti.

A ovaj skenirani dokument je dokaz da su neki direktori vidoviti. Kako će im se ta vidovitost isplatiti na sudu, vidjećemo.

NOVA PRAVILA ZA STARE KANDIDATE

Novi pravilnici o zapošljavanju o prosvjeti RS su pokušaj da se uvede red u jednu od najkorumpiranijih grana na drvetu državnih plata, međutim, neke stavke će predstavljati trošak za mnoge, ionako nezaposlene, kandidate, u uvjerenjima koja izdaju nadležne institucije je prisutan niz manjkavosti a tome treba pridodati kako se ni stari pravilnici nisu poštovali...

Prije početka školske godine valja izvršiti sve potrebne pripreme, pa tako i kadrovske, stoga je većina prosvjetnih konkursa upravo tokom najvrelijeg mjeseca. Za razliku od prošlih godina, oglasi su nešto drugačiji: usljed novih pravilnika o zapošljavanju, pored standardnih dokumenata (Rodni list, Uvjerenje o državljanstvu, uvjerenje o posjedovanju odgovarajuće stručne spreme) sada se, kao obavezna, traže uvjerenja o vremenu provedenom na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, o prosječnoj ocjeni tokom studiranja, uvjerenja o statusu socijalno ugroženog lica odnosno članu porodice poginulog borca, kao i još mnoga druga. Sve se to boduje, a tim bodovima se dodaju oni postignuti na pismenom testu odnosno razgovoru, te se formira rang lista kandidata. S obzirom na dosadašnje iskustvo odsustva bilo kakvih pravila, ovo je pozitivan iskorak, međutim...

Uvjerenje o vremenu provedenom na evidenciji Zavoda za zapošljavanje je besplatno za nezaposlene, ali je standardna forma tog uvjerenja veoma manjkava. Naime, u tom dokumentu se navodi datum redovnog javljanja od posljednjeg prijavljivanja na biro, ali ne i ukupno vrijeme provedeno u evidenciji. Na primjeru je najlakše objasniti: ukoliko je neko proveo 10 godina na birou, a zatim se (nakratko) zaposlio ili se pak zaboravio na vrijeme javiti na biro i tako dobio šestomjesečnu zabranu, tih 10 godina „biroisanja“ su bezvrijedne odnosno nemaju pomena u uvjerenju koje izdaje Zavod za zapošljavanje, vrijeme se računa samo od ponovnog - posljednjeg - prijavljivanja na biro.

Uvjerenje o prosječnoj ocjeni tokom studiranja bi trebalo da pomogne boljim studentima da lakše dođu do posla, međutim, to je uvjerenje najbolnije za one koji trenutno traže posao. Naime, na većini fakulteta se to uvjerenje plaća nemalih 30 konvertibilnih maraka! To plaćaju svi, i zaposleni i nezaposleni, i svršeni i nesvršeni studenti. Na pitanje zašto i nezaposleni to plaćaju, odgovor u jednoj Studentskoj službi je bio: „To je birokratija.“ Ovdje vrijedi spomenuti kako se to uvjerenje oduvijek plaća, no sad je ono obavezno prilikom konkurisanja, a valja dodati kako je i praksa različita: neki fakulteti prilikom diplomiranja (besplatno) izdaju takvo uvjerenje, a drugi ne, tako da će onaj ko nema uvjerenje biti primoran da plati.

Neki poslodavci traže uvjerenja izdata od strane prethodnih poslodavaca o vremenu provedenom u radnom odnosu, radnom mjestu, stručnoj spremi, što je samo dodatno zbunjivanje kandidata jer su to sve podaci koji su sadržani u radnoj knjižici (dakle, to se rješava kopijom radne knjižice). Takođe, u nekim oglasima se pominje da je potrebno priložiti i posljednje rješenje o prestanku radnog odnosa, ukoliko kandidat ima radno iskustvo, kao dokaz da taj radni odnos nije prestao krivicom kandidata. Ove dvije stavke, ukoliko se shvate ozbiljno, mogu predstavljati veliki problem ukoliko je kandidat bio u radnom odnosu u nekom drugom gradu ili državi, a ovo „problem“ se može direktno prevesti u „trošak“.

Pored ovoga, novim pravilnicima je predviđeno da se uzme u obzir ukoliko kandidat ima status socijalno ugroženog lica odnosno status borca, RVI ili je član porodice palog borca. To nije naročita novost ali je sada naglašeno u oglasima. Dva su to kriterijuma nadasve razumna i pravična, međutim, manjkavo obrađena. Dok se status socijalno ugroženog lica boduje (sa 10 bodova, što je jednako broju bodova koje kandidat može osvojiti na razgovoru i na testu), „boračka“ kategorija je perfidno zakinuta. Naime, status borca/RVI/člana porodice poginulog borca vrijedi kao prednost samo u slučaju jednakog broja bodova sa drugim kandidatom, a to je nešto o čemu bi vrijedilo javno raspraviti sa Antonom Kasipovićem ali i Petrom Đokićem...

I na kraju, vrijedi napomenuti da i pored novih pravilnika pojedini poslodavci još uvijek krše one stare, pa tako na konkursima traže ljekarsko uvjerenje i uvjerenja o nekažnjavanju/nevođenju krivičnog postupka (što je direktno kršenje Zakona o zaštiti ličnih podataka BiH), ignorišući brojne instrukcije Ministarstva prosvjete RS o organizovanju konkursa i izlažući kandidate dodatnim troškovima (ljekarsko uvjerenje se plaća 40-50 konvertibilnih maraka) i nebuloznom gomilanju nepotrebne dokumentacije. Ako se na sve ovo doda inertnost Prosvjetne inspekcije RS, može se zaključiti da će novi pravilnici teško uspjeti da promijene stare navike - dosadašnju praksu zapošljavanja najpodobnijeg umjesto najboljeg kandidata, već će samo podstaknuti kreativnost poslodavaca prilikom kombinatorike za izbor njihovih favorita.