NOVA PRAVILA ZA STARE KANDIDATE

Novi pravilnici o zapošljavanju o prosvjeti RS su pokušaj da se uvede red u jednu od najkorumpiranijih grana na drvetu državnih plata, međutim, neke stavke će predstavljati trošak za mnoge, ionako nezaposlene, kandidate, u uvjerenjima koja izdaju nadležne institucije je prisutan niz manjkavosti a tome treba pridodati kako se ni stari pravilnici nisu poštovali...

Prije početka školske godine valja izvršiti sve potrebne pripreme, pa tako i kadrovske, stoga je većina prosvjetnih konkursa upravo tokom najvrelijeg mjeseca. Za razliku od prošlih godina, oglasi su nešto drugačiji: usljed novih pravilnika o zapošljavanju, pored standardnih dokumenata (Rodni list, Uvjerenje o državljanstvu, uvjerenje o posjedovanju odgovarajuće stručne spreme) sada se, kao obavezna, traže uvjerenja o vremenu provedenom na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, o prosječnoj ocjeni tokom studiranja, uvjerenja o statusu socijalno ugroženog lica odnosno članu porodice poginulog borca, kao i još mnoga druga. Sve se to boduje, a tim bodovima se dodaju oni postignuti na pismenom testu odnosno razgovoru, te se formira rang lista kandidata. S obzirom na dosadašnje iskustvo odsustva bilo kakvih pravila, ovo je pozitivan iskorak, međutim...

Uvjerenje o vremenu provedenom na evidenciji Zavoda za zapošljavanje je besplatno za nezaposlene, ali je standardna forma tog uvjerenja veoma manjkava. Naime, u tom dokumentu se navodi datum redovnog javljanja od posljednjeg prijavljivanja na biro, ali ne i ukupno vrijeme provedeno u evidenciji. Na primjeru je najlakše objasniti: ukoliko je neko proveo 10 godina na birou, a zatim se (nakratko) zaposlio ili se pak zaboravio na vrijeme javiti na biro i tako dobio šestomjesečnu zabranu, tih 10 godina „biroisanja“ su bezvrijedne odnosno nemaju pomena u uvjerenju koje izdaje Zavod za zapošljavanje, vrijeme se računa samo od ponovnog - posljednjeg - prijavljivanja na biro.

Uvjerenje o prosječnoj ocjeni tokom studiranja bi trebalo da pomogne boljim studentima da lakše dođu do posla, međutim, to je uvjerenje najbolnije za one koji trenutno traže posao. Naime, na većini fakulteta se to uvjerenje plaća nemalih 30 konvertibilnih maraka! To plaćaju svi, i zaposleni i nezaposleni, i svršeni i nesvršeni studenti. Na pitanje zašto i nezaposleni to plaćaju, odgovor u jednoj Studentskoj službi je bio: „To je birokratija.“ Ovdje vrijedi spomenuti kako se to uvjerenje oduvijek plaća, no sad je ono obavezno prilikom konkurisanja, a valja dodati kako je i praksa različita: neki fakulteti prilikom diplomiranja (besplatno) izdaju takvo uvjerenje, a drugi ne, tako da će onaj ko nema uvjerenje biti primoran da plati.

Neki poslodavci traže uvjerenja izdata od strane prethodnih poslodavaca o vremenu provedenom u radnom odnosu, radnom mjestu, stručnoj spremi, što je samo dodatno zbunjivanje kandidata jer su to sve podaci koji su sadržani u radnoj knjižici (dakle, to se rješava kopijom radne knjižice). Takođe, u nekim oglasima se pominje da je potrebno priložiti i posljednje rješenje o prestanku radnog odnosa, ukoliko kandidat ima radno iskustvo, kao dokaz da taj radni odnos nije prestao krivicom kandidata. Ove dvije stavke, ukoliko se shvate ozbiljno, mogu predstavljati veliki problem ukoliko je kandidat bio u radnom odnosu u nekom drugom gradu ili državi, a ovo „problem“ se može direktno prevesti u „trošak“.

Pored ovoga, novim pravilnicima je predviđeno da se uzme u obzir ukoliko kandidat ima status socijalno ugroženog lica odnosno status borca, RVI ili je član porodice palog borca. To nije naročita novost ali je sada naglašeno u oglasima. Dva su to kriterijuma nadasve razumna i pravična, međutim, manjkavo obrađena. Dok se status socijalno ugroženog lica boduje (sa 10 bodova, što je jednako broju bodova koje kandidat može osvojiti na razgovoru i na testu), „boračka“ kategorija je perfidno zakinuta. Naime, status borca/RVI/člana porodice poginulog borca vrijedi kao prednost samo u slučaju jednakog broja bodova sa drugim kandidatom, a to je nešto o čemu bi vrijedilo javno raspraviti sa Antonom Kasipovićem ali i Petrom Đokićem...

I na kraju, vrijedi napomenuti da i pored novih pravilnika pojedini poslodavci još uvijek krše one stare, pa tako na konkursima traže ljekarsko uvjerenje i uvjerenja o nekažnjavanju/nevođenju krivičnog postupka (što je direktno kršenje Zakona o zaštiti ličnih podataka BiH), ignorišući brojne instrukcije Ministarstva prosvjete RS o organizovanju konkursa i izlažući kandidate dodatnim troškovima (ljekarsko uvjerenje se plaća 40-50 konvertibilnih maraka) i nebuloznom gomilanju nepotrebne dokumentacije. Ako se na sve ovo doda inertnost Prosvjetne inspekcije RS, može se zaključiti da će novi pravilnici teško uspjeti da promijene stare navike - dosadašnju praksu zapošljavanja najpodobnijeg umjesto najboljeg kandidata, već će samo podstaknuti kreativnost poslodavaca prilikom kombinatorike za izbor njihovih favorita.

TIŠINA, PRECJEDNIK GOVORI!

Skupili se, van radnog vremena, Milorad Dodik, Mladen Bosić, Marko Pavić i Petar Đokić, a da povod nije bio roštilj/svadba/krštenje... Zapravo, kad malo bolje razmislim, za političare i ne postoji pojam „van radnog vremena“. Elem, dotični su se družili pred kamerama RTRS u emisiji Presing. Posljednje je to bilo izdanje pred ljetnu pauzu, a tema je bila „Lideri - aktuelno u RS?!“...

Ljeto je došlo, a sa ljetom i vrućina. Vrijeme je godišnjih odmora, pa su se rasuli kojekuda oni koji imaju koječim. Nikome se ništa ne radi, pa ni nezaposlenima. Možda je usljed te mentalne hibernacije spomenuta emisija prošla bez naročitih komentara... A možda zato što niko više ni ne obraća pažnju šta pričaju političari... A možda niko nije ni gledao tu emisiju... Nisam je ni ja ispratio u originalnom terminu (u originalnom terminu na RTRS gledam samo Sportski pregled kad isti vodi Zvjezdana Marčeta, op. a.), već je naknadno preuzeo sa internet stranice „javnog servisa“ pa s debelim zakašnjenjem pogledao...

Nego, predstavljena četvorka lidera je poprilično kompaktna, više za roštilj nego za emisiju, budući da se poprilično koaliraju. Bosić malo odstupa budući da SNSD i SDS sarađuju na nivou BiH i oko kandidata za gradonačelnika Banjaluke, ali je u emisiji djelovao opoziciono, čak je i uložio prigovor na sastav učesnika odnosno neravnopravnost pozicije/opozicije. Sa druge strane su bili Marko Pavić i Petar Đokić, koji samo gledaju da upravljaju svojim dijelom kolača (ćute i mute). Sa treće strane učesnika emisije, ali i razuma i logike, je bio precjednik RS, koji je malo opuštenije nastupao, ne kao precjednik RS nego kao predsjednik stranke svoje. Neke od njegovih izjava zaslužuju da se, zlonamjerno izvađene iz konteksta, makar još jednom ponove...

NEZAPOSLENA BAGRO!

Upitan o prioritetima odnosno problemima koje treba rješavati, Pavić kaže da su isti veoma jasno ocrtani i poredani: 1) ekonomija, 2) zapošljavanje, 3) borba protiv kriminala i korupcije i 4) infrastruktura. On nastavlja dalje kako vlast treba na tome da radi, jer i građani osjećaju da treba raditi... Precjednik svakako nije građanin pa replicira metodom upadanja u riječ: „To je neko pored'o prije. A to je, Marko, neko pored'o u statistikama, oni Amerikanci iz nevladinog sektora... On napravi istraživanje i kaže to je to, a mi trčimo da to...“          

Nakon što je Dodik prekinuo prekidanje Pavića, voditeljka iznosi podatak koji kaže da je stopa nezaposlenosti približno 40%, da imamo 152.300 nezaposlenih... Precjednik ni tu ne čeka kraj rečenice već uzima riječ: „Mogli ste naći onaj drugi metod koji kaže da je 23%. Po metodima Evropske unije je 23%, al' vama odgovara više 40% jer je to malo [gestikulacija]...“

Na to ministar Đokić ispravlja prisutne aktuelnim podacima. U maju mjesecu je bilo 152.300 nezaposlenih, a za jun mjesec je broj 151.367... vrijedno se radi na tome.

JA BIH VOZIO VOZ, JA BIH VOZIO BILO ŠTA

Željeznice RS su gorući problem u džepu države, sa nekoliko izraženih simptoma. Veliko državno preduzeće koje je prepunjeno nepotrebnim administrativnim kadrom odnosno glasačima, ne može da privređuje u sadašnjem obliku. Aktuelni direktor je u ruke dobio vruć krompir, urađeni su neki planovi i predviđena kresanja, međutim, teško je krenuti u otpuštanje glasača u lokal-izbornoj godini. Ipak, problemi u Željeznicama su toliki da ih ni državni mediji nisu mogli ignorisati, međutim, ima ko može. Na Bosićev komentar kako su javna preduzeća poput Željeznica RS u dubiozi i stvaraju gubitke, te kako se ne mogu ljudi zapošljavati po stranačkoj liniji precjednik lakonski replicira: „Ma gdje je to bilo?“

Vrijedi podsjetiti da je u Željeznicama RS prvobitno bilo predviđeno da se otpusti preko 1000 ljudi...

VISOKE PEĆI NE POTPALJUJEM JA

I za kraj, najjači udarac. Nadovezujući se na priču o tome kako u naredne tri godine padaju najveći anuiteti za dugove do '91. godine, precjednik je upitan da li će ovakva privreda moći izdržati te tri godine. Evo odgovora: „Koja privreda?(?!) Budžet se neće povećavati. Budžet duguje (?), privreda je stimulisana... Naravno, imamo problem... Mora da razumijete da ne možete da napravite fabriku ako nemate kome da prodate. (...) Pogledajte velike markete, otiđite i vidite šta je naša domaća produkcija. Ko od vas ode tamo i kaže: „Neću da kupim ovo iz Hrvatske sad, hoću da kupujem ja samo iz Republike Srpske“, da bi povećao potražnju. (...) Ako nemamo kredibilan proizvod, kako ćete zaposliti ljude? Izvinite, molim vas, na što, šta da oni proizvode, gdje da prodaju?“

Tu vidimo razloge zanemarivanja ulaganja u proizvodnju. Zašto da se u Republici Srpskoj nešto pravi kad nema ko da to kupuje? Usput, očigledno da precjednik ne računa na budale poput mene koje vjeruju u slogane poput „Naše je bolje.“...

Nakon svih ovih izrečenica, meni samo pada na pamet da uzmem onu Andrićevu i malo je prepravim: „Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, a precjednik progovori...“ Doduše, ljetni je odmor, i za Presing i za političare, tako da i ta parafraza može na led do septembra a dotad možemo uživati u muku glavate gospode i zvucima narodnjaka i talasa sa Akvane...

Sve je rek'o, ništa rek'o nije...

BEZ RIJEČI.